Author: BANA

Posted on

POKAŽIMO HUMANOST ZA PORODICU UJKIĆ IZ RŽENICE KOD PLAVA

POKAŽIMO HUMANOST ZA PORODICU UJKIĆ IZ RŽENICE KOD PLAVA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pokreće ramazansku humanitarnu akciju za izgradnju kuće.

Ulema kaže: Ramazan je mjesec Kur’ana, posta, zekata, sadakatul-fitra, mukabela, predavanja i vazova, iftara i sehura, škola maksimalne angažovanosti, mobilnosti, strpljivosti, izdržljivosti, spremnosti i snage. Ramazan je mjesec krajnje pobožnosti, pokornosti i odanosti Allahu, dž.š., a istovremeno i mjesec ljubavi, bratstva, altruizma, kosmopolitizma i zajedništva, podsjetnik na čuvene događaje iz islamske historije, na dešavanja velikih datuma i nezaboravna sjećanja…

Znajući za nabrojane vrijednost mubarek mjeseca Ramazana, te da Stvoritelj za svako učinjeno djelo mnogostruko nagrađuje, Bošnjačko-američka nacionala asocijacija (BANA) sa svojim članstvom i prijateljima pokreće humanitarnu akciju za svoje komšije, za svoje bližnje, za svoje sugrađane kojima je neophodna bratska i sestrinska pažnja, i naša financijska potpora.

Rženica je jedno od sela u Općini Plav, koje je smješteno između Mjesne zajednice Murino i sela Velika. U Rženici je ostalo da živi još nekoliko autohtonih albanskih porodica, dok u tom užem okruženju nastanjeno je pravoslavno življe. Dva brata Ujkića su jedna od albanskih porodica koji su živjeli u ovom selu. Isključivo žive i preživljavaju od poljoprivrednih radova i nešto malo od stočarstva, prodajom sira, kajmaka… Eto koliko da prežive…

Godine 1998. jedan iz porodice Ujkić, – Elez, umro je od zadobijenih rana koje mu je dvije godine ranije (1996) nanio njegov komšija crnogorske nacionalnosti. Iza njega je ostala supruga i petero malodobne djece. Dok u vaktu teških ratnih kosovskih dana sudbina se poigrala i sa Elezovim starijim bratom Bajramom i njegovim sinom.

Osim porodice Ujkić i bliskih rođaka, malo ih je ostalo da se sjećaju šta se dogodilo sedamdesetogodišnjem Bajramu i njegovom petnaestogodišnjem sinu Džemu, koji su nestali 26. jula 1999., tik iznad rodnog sela.

Naime, kao i sve porodice na selu, tako i porodica Ujkić, ljeti izlazili su u planinu Mokro koja smještena između Čakora i Bjeluhe, uz granicu CG i Kosova, kako bi preljetili sa nekoliko krava, ovaca i na taj način za tešku i dugu zimu sačuvali ono malo ljetine što su uspjeli prikupiti.

Kao što je poznato, u tome vaktu, od marta 1999., SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), izvršila je brutalnu vojnu i policijsku invaziju na Kosovo, mnoge porodice koje su izbjegle ka pograničnom dijelu, brutalno su pobijene, prognane… Uzrokom ratnih dejstava i masovnog prisustva tadašnje krvoločne srpsko-crnogorske vojske, porodica Ujkić nije izlazila u planinu, ali domaćin Bajram je dobio informaciju da je zapaljen njegov ‘stan’, koji je koristio za ljetovanje. Tim razlogom, ne sluteći u najgore, uputio se sa svojim malodobnim sinom Džemom, te dva opremljena konja, da vide u kojem je stanju imovina, kako bi vidjeli šta im je činiti, kako bi naredne godine ljetovali. Nažalost, to je bilo njihovo posljednje viđenja sa svojim najmilijim.

Nestali su!!!

Devetnaest godina kasnije možemo slobodno reći da se radi o gnusnom i brutalnom zločinu nad nedužnim civilima, osobama koji baš nikome ništa nisu uradili. Iako Plavom i Murinom kruže priče o mogućim izvršiocima, na koga se sumnja. Sve je ostalo na tome. Ni traga, ni glasa, ni mezara, ni nišana… Sa njima je otišla istina, ali iza njih je ostala ucviljena porodica.

I danas kod porodice rahmetli Bajrama Ujkića kao da je stalo vrijeme! Ne samo da teško preživljavaju i da sastavljaju dan sa danom, već žive u tako trošnoj dotrajaloj i slabo opremljenoj kući, čiji krov prokišnjava, dok su prozori oblijepljeni najlonom, eto koliko da se zaštite od vjetra, dok kroz njihove kosti prolazi svaki mraz, studen, vjetar…

Bajramov stariji sin, Ramo Ujkić, oženjen je sa Razom sa kojom ima dvoje djece; trinaestogodišnju kćerku i jedenaestogodišnjeg sina. Dok tu sa svima njima živi majka Duša (65) i maćeha Hatema (88). Nažalost Ramo nigdje ne radi, a šestero usta valja nahraniti, malo obući, a uz to i dvoje djece opremiti za školovanje.

O izgradnji kuće se i ne razmišlja, niti Ramo ima materijalnih sredstava, niti može bilo što da uradi na već trošnom krovu, zidinama, prozorima…

Zemljotresi od januara 2018., koji su pogodili plavski kraj jednostavno su rastresli dotrajale kuće koja je zidana kamenom i zemljanom smjesom, u kojoj je postalo opasno da se živi. Ali oni su još tu u istoj trošnoj kući, iz unutra potkočenu podupiračima, tek toliko koliko da drži… Doduše oni nemaju kud ni otići. Sputani su za djedovinu, svoj rodni toprak i ovu trošnu kućicu. Ujkići nemaju rodbine i rođaka po svijetu da im se obrate za pomoć. Ko zna možda se i ne bi obratili, ali imaju nas Plavljane i Gusinjane, Rožajce, Bihorce, Bjelopoljce, Pazarce, Tutince, Sjeničake… jednom riječju imaju dobre humane ljude Sandžaka, Kosova, Bosne, koji su spremni, u ime Stvoritelja, odvojiti dio svoje zarade, makar jednu radnu dnevnicu, da zajednički sagrade kuću ovoj porodici, koja je pogođena porodičnom tragedijom i socijalnom neimaštinom. Tek toliko da najmlađi ne ispaštaju, ali i starijima da ostatak života bude dostojan čovjeku.

Ovim povodom, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija pokreće ramazansku akciju sakupljanja sredstava za izgradnju kuće porodici Ujkić. Pozivamo sve humane ljude da se uključe i doniraju, ujedno upoznaju i pozovu svoju rodbinu i prijatelje da se također uključe.

Ovo je ramazanska akcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, a cilj nam je sakupiti oko 30 hiljada dollara, da se sagradi manja kuća, po sistemu „ključ u ruke“.

Ovom ramazanskom humanitarnom akcijom ispred Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije koordinirati će hadži Smajle Srdanović (1917 335 2580) uz asistenciju Aide Šarkinović, kao i drugih članova IO BANA.
Posted on

BANA: HAPŠENJE GENERALA DUDAKOVIĆA JE POLITIČKA LAKRDIJA TUŽILAŠTVA BIH, POD UTICAJEM SRPSKO-HRVATSKIH VELIKONACIONALISTA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje hapšenje branioca Bosne i Hercegovine

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje hapšenje branioca Bosne i Hercegovine, generala Atifa Dudakovića, komandanta slavnog 5. korpusa časne Armije RBiH i 11 dužnosnika i pripadnika također 5. korpusa.

Njihovo hašenje nije ništa drugo do lakrdija Tužilaštva Bosne i Hercegovine koje je očigledno pod uticajem velikonacionalističkog srpsko-hrvatskog političkog faktora, 22 godine od rata uporno pokušavaju da izjednače časne komandante i branioce Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda sa agresorom, zlikovcima koji su planirano i organizorano počinili genocid nad Bošnjacima.

Jasno je, sam čin hapšenja komandanta 5. korpusa generala Atifa Dudakovića je vrhunac licemjerja posebno ako se zna da je ovaj korpus djelovao u Bosanskoj Krajini, na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koja je bila u potpunoj višegodišnjoj okupaciji od strane srpskog agresora, nad čijim stanovništvom su počinjeni brojni ratni zločini, uključujući i genocid, urbicid, kulturocid…

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija posebno naglašava, general Atif Dudaković nije zločinac već heroj čije ruke su čiste, na njegovu brobu su ponosni svi branioci i građani Bosne i Hercegovine. Poseban ponos na generala Duakovića, ističemo mi Bošnjaci koji živimo u dijaspori, koji zbog njegove časne i herojske brobe, kao i svih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, idemo ponosno i uzdignute glave, jer nisu činili zločine poput genocidnog okota i pripadnika Udruženog zločinačkog poduhvata.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva sve patriotske organizacije, da svojim dopinosom omogućimo najbolje pravne timove, koji će pred Sudom BiH, potvrditi nevinost naših heroja i političku pozadinu ovakvih procesa.

Posted on

BOSNA JE I DANDANAS NAPADNUTA I IZLOŽENA OPASNOSTI OD ISTOG NEPRIJATELJA

BOSNA JE I DANDANAS NAPADNUTA I IZLOŽENA OPASNOSTI OD ISTOG NEPRIJATELJA

U Bosansko-američkom islamskom centru u Hartfordu održana kulturno-vjerska manifestacija “Dani Cerske 2018”; Sjećanje na šehide; Gazije i podvizi; Pred duše šehida proučen jasin i dova; Kulturom sjećanja protiv zaborava, prikazan dokumentarni film “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu”; Premijerno prikazan video spot kasida o genocidu Šahovićima.

Bošnjački vakuf u Hartford

Odlučite li se da putujete u Hartford, vaša će posjeta biti upotpunjena samo ako zijaretite džamiju i centar koju su sagradile vrijedne ruke Bošnjaka, mahom preživjelih žrtava genocida Podrinja, odnosno istočne Bosne. Ako to izbjegnete, ostat će vam vidljiva praznina, zato će te se morati vratiti u Hartford, gdje će vas dočekati i holšgeldiju poželiti dvije prelijepe munare koje krase cjelokupan objekat i svjedoče o uspravnosti vjernika i gordosti Bošnjana kojima je munara svetionik slobode u ovom poznatom univerzitetskom gradu. Nakon ulaska u avliju vakufa dočekat će vas ozarena lica – članovi ove zajednice, a onda zavirite unutar džamije sa prekrasnim interijerom bosanskog stila, kao i ostatak Bosansko-američkog islamskog centra sa pratećim segmentima centra.

 

 

Odmah na ulazu mesdžida dočekat će vas iz mihraba tiho žubornje učenje Kur’ana azimušana. Onda se nečujno okrenete ka drugom dijelu centra u kojem je smještena abdesthana, gdje su s sjedne i druge strane, kao bobe na tespihu, poredane učionice iza čijih zidina dopiru umiljati glasići preko 270. djece svih uzrasta polaznika Bosanske škole i mektebske nastave.

 

Članovi IO BANA i dio učinoica u toku odvijanja nastave

Malo je danas škola u samoj Bosni i Sandžaku koje broje toliki broj djece, ali ovdje u Hartfordu je to stvarnost, i tako je svakog vikenda. Djeca pored redovnog školovanja na engleskom jeziku, vikendom u ovoj džamiji i centru uče nacionalnu grupu predmeta na bosanskom jeziku, i naravno sufaru, arapsko pismo, koje im omogućava učenje Kur’ana. Uz imama Mirzet-ef. Mehmedovića, u školi je angažovano niz volontera koji svoje znanje prenose na mlađe i pomažu im da savladaju programom predviđeno gradivo. Uspjeh je vidljiv, brojni polaznici tečno su učili Jasin i druge sure iz Kur’ana, što jeste blagodat kako za njih same, porodicu ali i za cjelokupnu zajednicu.

Dani Cerske


Pun mesdžid

Uzrkom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te okupacijom, u ovom slučaju, donjeg Podrinja; Zvornika, Vlasenice, Srebrenice, čiju su okosnicu činile značajne MZ, Bratunac, Cerska, itd. Upravo preživjele žrtve genocida su bili inicijatori održavanja kulturno-vjerske manifestacije “Dani Cerske 2018”. Inače manifestacije se u istom danu održava u bosanskoj Cerskoj i američkom gradu Hartfordu. Samo masovno prisustvo govori koliko ovaj narod voli svoj zavičaj, svoje Podrinje i domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Na samom početku programa Sedin Mustafić je proučio ašare iz Kur’ana azimušana, dok se ispred organizatora kulturno-vjerske manifestacije “Dani Cerske” obratio Mirnes Mustafić, koji je između ostaloga naglasio:


Mirnes Mustafić govori o važnosti manifestacije

Najmlađi učesnici bogatog programa

– Iz vremena posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), u svim našim sredinama, kako gradskim tako i seoskim, lahko je zapaziti šehidska mezarja. Skoro da danas nema niti jednog mjesta u našoj Bosni, koje nema šehidsko mezarje i obilježje. I tako, svaki dio naše Bosne, na svoj način, nosi svoja bolna sjećanja na teško vrijeme genocida i na svoje šehide, rekao je on.
Mustafić posebno ističe: -Danas bi upravo na tim mjestima, Bošnjaci morali da crpe pouku i snagu za život bez poniženja, za život bez ucjena, za život ravnopravnosti sa drugima na zemlji bosanskoj u svakom pogledu.

Mustafić je istakao da je simboličan boravak ovdje, koji smo Allahovom voljom naš život nastavili daleko od svoje drage domovine. Bez obzira na daljinu, mi imamo dug prema onima koji su dali svoju mladost, nedosanjane snove i svoje živote u odbrani jedine nam domovine, citirajući ajet iz Kur’ani Kerimu, Allah Uzvišeni je rekao: “I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: “Oni su mrtvi.” Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite.“ (Bekara: 154).


Pažljivo slušanje

Dova za šehide

On, Mustafić, posebno je naglasio za šehide i njihove porodice: – Kao što nam je obaveza sjećati ih se, spominjati ih, brinuti o njihovim porodicama, isto tako najčasnija obaveza – emanet koji su nam ostavili jeste uzdizanje vjere i njeno praktikovanje u svakoj pori našeg života, bez stida i ustručavanja biti ono što jesmo, rekao je on.

– Bosna je i dandanas napadnuta i izložena opasnosti od onih koji je u ratnom periodu htjedoše uništiti, zato mi, koji u njoj ne živimo, imamo svetu obavezu prema njoj, da se odužimo kako svojim glasovima, ali i intelektualnim, moralnom, materijalnom i svakom drugom snagom koji vodi do njenog očuvanja.

Ko god ne radi na očuvanju svoga i njenog identiteta i na poboljšanju njenoga stanja i našega življenja, iznevjerio je emane, zavjet i zadužbinu šehida. Naš Vjerovjesnik, Muhamed, a.s., upozorava nas: Nemojte osramotiti vaše umrle sa ružnim djelima, jer se ona predočavaju vašoj rodbini od stanovnika u kaburu, zaključio je Mustafić.


Historijski čas: Obraćanje imama Mehmedovića

Imam u Bosansko-američkom islamskom centru u Hartfordu Mirzet ef. Mehmedović, koji je također rodom iz Podrinja, ukratko je govorio sa islamskog vjerskog aspekta, obavezama prema domovini i zavičaju, prema šehidima i borcima, porodici i zajednici.

Šaban Muminović, jedan od aktivnih članova Udruženja građana Cerske, svoje obraćanje je posvetio početku ratnih dana u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na svoj zavičaj i šire podrinjsko područje koje je bilo na udaru dobro organiziranog, profesionalno obučenog i do zuba naoružanog srpsko-crnogorskog agresora, posebno ulozi srpskog oficirskog kadra:

– Nakon juna 1991.godine, kratkog rata u Sloveniji, zatim u Hrvatskoj, godine 1992., nakon održanog referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine (29. februar i 1.mart 1992.), srpsko-crnogorski agresor i JNA krenuli su u ostvarivanje veliko-srpskog sna i ambicija, da svi Srbi žive u jednoj državi, što je dovelo do kulminacije krize u svim djelovima BiH, rekao je Muminović.


Šaban Muminović: Agresor izvršio okupaciju Podrinja

Prema onome što se moglo čuti, već u julu 1991.godine dio vlaseničke teritorije je bio okupiran, od strane ratnog sastava oklopno-mehanizovanog bataljona Brčanske brigade iz sastava Sarajevsko-romanijskog korpusa JNA, a do aprila ‘92 i od strane tkzv. Vukovaraca, “Beli orlovi”, “Arkanovaci”, SDS formacija… Podaci najbolje govori, prisustvom raznih vojnih i paravojnih formacija, srpsko-crnogorski agresor je izvršio tihu okupaciju Podrinja istovremeno sa ratnim dejstvima u Sloveniji i Hrvatskoj, što im je bio cilj da još prije zvaničnog početka rata u BiH ovladaju rijekom Drinom i svim podrinjskim mjestima u istočnoj BiH, s namjerom osvajanja ili u najmanju ruku cijepanja, odnosno dijeljanja Bosne.


Oni svjedoče da vole svoju domovinu Bosnu

Muminović je jedan od predvača u školi

Vrlo je interesatno bilo slušati Muminovića kako je detaljno i datumski prolazio kroz sjećanja s početka okupacije Vlasenice, drugih mjesta Podrinja, patriotskog držanja MZ Cerske, od 4. na 5. april 1992., koja je bila jedina slobodna teritorija na području vlaseničke općine, pa sve do 09.marta 1993.godine, kada ju je agresor okupirao. Vrlo je intersatno istaći da su Cersku držali praktički nenaoružani mještani sa pristiglim prognanicima iz drugih okolnih mjesta. Naoružavali su se iz akcije u akciju kada su srpski profesionalni borci i deverzanti pokušali probiti linije odbrane, ali uzvraćali su goloruki momci borci Armije RBiH, kada bi agresori u bježaniji ostavljali iza sebe razno naoružanje. Mnogi su srpski oficiri vječno ostali upravo na cerskom području. Jedan od najboljih bh. ratnih reportera i novinara Salih Brkić, jednom prilikom je napisao da je Cerska masovna grobnica srpskih oficira. Ovo je najbolji podatak koje sve napadao gradove Bosne i bošnjački narod. O “betonskoj odbrani” i braniocima Cerske respektabilno govorili su čak i srpski oficiri, pored ostalih i Milorada Pelemiš, komandant 10. diverzantskog odreda agresorske vojske, čije svjedočenje možete pogledati na Youtube kanalu.

Najmlađi članovi zajednice su recitovali pjesme o Bosni I braniocima, te otpjevali nekoliko ilahija i kasida. Na kraju su svi skupa, uz imama Mehmedovića, pred duše šehida Bosne proučili Jasin i dovu.

Naselje Cerska je i sjedište istoimene vlaseničke Mjesne zajednice koja obuhvata naseljena mjesta: Novo naselje, Hakalaši, Čelebići, Gušteri, Hasanovići, Ćosići, Luke, Kurjaci, Muškići, Baltići, Hodžići, Šahići, Potok, Velići, Gobelje, Ferhatovići, Grbići, Durići i Muminovići.

“Bošnjaci – genocid u kontinuiteta” i premijera video sporta “Šahovići”


Film koji svjedoči o krvoločnosti komšija i susjeda, i genocidu nad Bošnjacima u periodu tri stoljeća


Purišić
Dr. Ziljkić

 

 

 

 

 

 

 

Drugi dio programa pripremljen je u moderno opremljenoj kafiteriji centra, gdje prikazan dokumenarni film “Bošnjaci – genocid u kontinuiteta” autora Avde Huseinovića i produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA). Danima Cerske i projekciji je prisustvovala delegacija BANA u sastavu: Muharem Purišić, dr. Mersim Ziljkić, Mirsad Šiljković i Mervan Ziljkić.

U ime BANA, prije projekcije filma, prisutne je selamio predsjednik Muharem Purišić, dok je o razlozima snimanja filma govorio dr. Mersim Ziljkić, čestitao im na manifestaciji, ali koji isto tako nije mogao sakriti oduševljenja masovnog prisustva manifestaciji, projekciji filma, ali posebno mosovnošću djece na mektebskoj nastavi i školi na bosanskom jeziku.

U toku prikazivanja filma čuli su se jecaji, plač, teški uzdasi. Bilo je koji nisu mogli izdržati do kraja, već su izlazi vani, tražeći utjehu u samoći van centra.

Mnogi su za svoje kućne knjižnice i svoje prijatelje otkupili po DVD – primjerak filma.
Nakon filma premijerno je prikazan video spot kasida Šahovića u izvođenju Hamze Škrijelja u produkciji BANA.
Na kraju ovog dijela programa urednik Bošnjaci.Net Esad Krcić poklonio je komplet knjiga za biblioteku Bosansko-američkog islamskog centra u Hartfordu.

I onda bogata bosanska sofra, razni sobeti koje su pripremile vrijedne Bošnjakinje, kojima se srdačno zahvaljujemo.

Čestitke organizatoru kulturno vjerske manifestacije “Dani Cerske 2018”, imamu Mehmedoviću i odboru Bosansko-američkog islamskog centra u Hartfordu, kao i svim učesnicima programa. (EK)


Nane Nura Alić i unuka

Nane Nura i urednik Bošnjaci.Net
 
Posted on

SANKCIONIRAJTE SRPSKE TERORISTIČKE PARAVOJNE FORMACIJE ILI PODNESITE OSTAVKE

Pismo Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije čelnicima institucija u Bosni i Hercegovini

U povodu u Višegradu postrojavanja srpskih terorističkih uniformisanih četničkih paravojnih formacija Ravnogorskog pkreta iz Srbije i RS, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) uputila je otvoreno pismo čelnicima institucija u Bosni i Hercegovini: Uredu Visokog predstavnika u BiH, Ministarstvu sigurnosti BiH, MUP-u RS i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu – SIPA. Pismo objavljujemo u cjelosti:

Poštovani Visoki predstavniče Inzko,
Poštovani ministre Mektiću,
Poštovani ministre Lukač,
Poštovani direktore Staniću,

Povodom ponovnog postrojavanja srpskih terorističkih uniformisanih četničkih paravojnih formacija u Višegradu, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) izražava duboku zabirnutost po mir u državi Bosni i Hercegovini i budućnost svih građana. Dobro vam je poznato da su pumenute paravojne fašističke formacije prijetnja za mir kako u državi BiH tako i u cijelom regionu. Posebno smo zabrinuti za budućnost Bošnjaka – preživjelih žrtava genocida, povratnika u Višegradu, manjem bh. entitetu i ostatku države BiH, jer su upravo iste te srpske terorističke četničke paravojne formacije učestvovale u genocidu, progonima, rušenjima, pljačkama, silovanjima…

Uvažena gospodo,
Izuzetno nas zabrinjava vaša šutnja kako prijethodnih tako i ove godine, olahko prolazite preko postrojavanja srpskih paravojnih uniformisanih formacija, odnosno niti jednom do sada niste sankcionirali organizatore koji javno promoviraju četništvo, terorizam, ugrožavaju mir, stabilnost i pozivaju na krvoproloće.

Pozivamo vas da sa pozicija institucija na kojima jeste da napokon preduzmete konkretne korake predviđeni zakonom države od koje ste debelo plaćeni i pohapsite sve one koji ugrožavaju mir građana i stabilnost države BiH, i zabranite rad pomenutih srpskih terorističkih formacija!

U portovnom pozivamo vas da neopozivo podnesite ostavke i prepustite drugima da rade i osiguraju mir, slobodu i dostojanstvo svakog građanina Bosne i Hercegovine i regije.

Ukoliko ne preduzmete konkretne korake, bit će nam svima jasan znak da vi stojite iza srpskih terorirstičkih formacija, te da sve rade u sprezi i dogovoru sa vama i vlastima u manjem bh. etitetu na čelu sa Miloradom Dodikom, piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

Posted on

AKADEMIK DR. ČEKIĆ: BOŠNJACI SU JEDINI NAROD NA BALKANU KOJI NEMA SVOJU FAŠISTIČKU IDEOLOGOJU, POKRET I POLITIKU

AKADEMIK DR. ČEKIĆ: BOŠNJACI SU JEDINI NAROD NA BALKANU KOJI NEMA SVOJU FAŠISTIČKU IDEOLOGOJU, POKRET I POLITIKU

Foto-video reportaža: U New Yorku donirano preko 100 hiljada dollara za naučno-istraživački projekt o genocidu nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju 1912., 1913. i 1919.

U Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu, u petak večer, 9. marta t.g., akademik prof. dr. Smail Čekić održao je predavanje na temu: “Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) 1912. – 1913.”

Akademik dr. Čekić član je Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i redovni profesor historije na Fakltetu političkih nauka, Univerziteta u Sarajevu.

Akademik dr. Čekić koji je rodom iz gusinjsko-plavskog kraja, jedan je od respektovanih svijetskih istraživača genocida. Zašto ne reći, da je jedan od najvećih živih bošnjačkih boraca za istinu o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Također, akademik dr. Čekić je borac za pravdu za sve žrtve rata, ali i borac za istinu o svim zločinima u svijetu, i posebno da pravda stigne sve ratne zločince, da žrtva bude bar djelimično zadovoljna.

– Uspio sam, kao jedini Bošnjak, da dokažem genocid u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća, u jednoj sedmočlanoj Međunarodnoj komisiji u kojoj je bilo pet Srba, najvećih naučnih i pravnih autoriteta, i jedan Britanac. U dvije ipol godine rada, zahvaljujući podršci prije svega koju mi je pružio Uzvišeni Stvoritelj, uspio sam da dokažem genocid, i svi članovi komisije, uključujući i Srbe, potpisali su svojeručno brojne izvještaje o genocidu u Bosni, naročito u području sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Nakon toga Vlada entiteta RS je prihvatila te rezultate istraživanja, poslije čega je tadašnji predsjednik tog entiteta, Dragan Čavić, javno izašao na televiziju, rekao i priznao da je izvršen genocid na području Sigurne zone UN-a Srebrenice, nakon čega je postao politički mrtvac!, – rekao je akademik dr. Čekić u dugom izlaganju.

Punih je 105 godina (1912/13.) ali i 99 godina (1919.) od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.
Akademik dr. Čekić u dužem obraćanju upoznao je prisutne o nekim metodama naučno-istraživačkog rada tima na čijem je čelu, kao i dosadašnjim rezultatima naučnog istraživanja u period tri stoljeća historije oblasti Plava i Gusinja (i šire regije na Balkanu), posebno od perioda Berlinskog kongresa (1878), kada su ova dva mjesta, i dva mala naroda bili u centru pažnje najvećih svjetskih sila, te događaja u vremenu balkanskih ratova, 1912., 1913., (kao i 1919.) godine.

Genocid je izrazito složena empirijska pojava društvene stvarnosti, dok je akademik dr. Čekić u obraćanju naglasio, da je zločin genocida najteži oblik kršenja međunarodnog prava iza kojeg stoji država kao politički subjekt, koji planira, organizira, sprovodi država, odnosno vojska, policija i druge formacije koje su obučene za takvu namjenu, istakao je on.

Genocid i masovna zvjerstva predstavljaju užasavajuće ljudske gubitke, kako potvrđuje i Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, usvojena, 9. decembar 1948, član I.

Opće je poznato da su zvaničnici CG kroz vrijeme, kao i crnogorski historičari, govore i pišu da se radi o “oslobađanju plavsko-gusinjske oblasti”. Ovdje se nameće pitanje, zašto, kako i od koga su oslobađali plavsko-gusinjsku oblast; – kada je od strane države Crne Gore na ideološkoj, političkoj i etničkoj osnovi, nad muslimanima- (Bošnjacima i Albancima), civilima i civilnim stanovništvom, izvršeni brojni zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava u brojnim i raznovrsnim akcijama, primjenom raznih metoda i sredstava, raznih obilježja, sa najtežim posljedicama, uključujući i genocid. –

Prisutni su saznali da je u proteklih nekoliko godina naučno-istraživački tim, ili dio tima, na čelu sa akademikom dr. Čekićem, obišli su više država, državnih i vojnih arhiva: Od Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije, Mađarske, Turske, Italije… Sakupljeno je iz raznih arhiva preko 30 hiljada važnih dokumenata na više jezika, u kojima se pominju Plav, Gusinje, ali još neki gradovi Sandžaka i Republike Kosovo koji će biti obuhvaćeni ovim projektom. Kompletna dokumentacija je od izuzetne važnosti o genocidu nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskoj oblasti.

– Bošnjaci su jedini narod na Balkanu koji nema apsolutno svoju fašističku ideologoju, fašistički pokret i fašističku politiku, rekao je akademik dr. Čekić, ističući da se ima u vidu da su Bošnjaci, najraseljeniji narod na kugli zemaljskoj.

Akademik dr. Čekić je u ime Zavičajnog udruženja Plavljana i Gusinjana u BiH sa sjedištem u Sarajevu, Smajlu Srdanoviću uručio Povelju za sveukupni angažman i podršku sa članovima zajednice i biznismenima koju pruža ovom proijektu.

U ovoj večeri program je je učenjem ašare iz Kur’ana azimušana otvorio hafiz Hako ef. Omeragić, dok se ispred Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku obratio predsjednik Smajle Srdanović, ispred Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije predsjednik Muharem Purušić, skupa su pozali da se moralno i materijalno podrži ovaj naučno-istraživački projekt.

Program je vodila Selma Mujević, dok su kasidu od Alipaši opjevali Haris Kolenović i Ermin Dervišević.

Na kraju programa održano je donatorsko večer za potporu nastavku naučno-istraživačkog projketa i tima koji predvodi akademik dr. Čekić.

Spisak donatora je pročitao Smajle Srdanović, ali je i naglasio da ispod 100 hiljada dollara ne izlazimo iz centra. I kada su prisutni u prekrasnoj sali Bošnjačkog centra pomislili da je skupljen maksimum, otvorila su se bošnjačka srca vjernika, biznismena, rodom iz Gusinja, Plava, Novog Pazara, Rožaja, Đakovice… tako da je u rekordnom roku cifra prešla ono što su organizatori ove večeri predvidjeli.

Srdačana zahvalnost svim donatorima, posebno što su svjestni važnosti ovog naučno-istraživačkog projekta.

Članovi Islamske zajednice & Kultornog centra Plav-Gusinje u New Yorku i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, prije par godina su sa približnom cifrom također pomogli isti projekt, koji vodi

Održano je još jedno uspješno večer u organizaciji Islamske zajednice & Kultornog centra Plav-Gusinje u New Yorku i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

Pored Bošnjaci.Net, ovo večer video zapisom su pratili i zabilježili Kemal Hot za SanapressNY i Rasim Ziljkić za SandžakTV NY.

Fotogaleriju pogledajte na FACEBOOK
Posted on

AKADEMIK DR. SMAIL ČEKIĆ U NEW YORKU, 9. MARTA U 7:00PM

AKADEMIK DR. SMAIL ČEKIĆ U NEW YORKU, 9. MARTA U 7:00PM

Akademik prof. dr. Smail Čekić u petak, 9. marta sa početkom u 7:00 pm, održat će predavanje na temu: “Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) 1912. – 1913.”

Prisutni će biti upoznati i o rezultatima naučnog istraživanja historije Plava i Gusinja.

Predavanje i savjetovanje će biti održano u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu (114 – 07 91st Ave).

Bujrum svima!

Posted on

HASEČIĆ: PROGON RATNIH ZLOČINACA JE MOJA TERAPIJA

HASEČIĆ: PROGON RATNIH ZLOČINACA JE MOJA TERAPIJA

U New Yorku potomci žrtava genocida obilježeli – 105. i 99.godišnjacu od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju


Imami koji su učestvovali u programu

Odbor Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku u Ali-pašinoj džamiji u Astoriji (NY), organizirao je Jasin i dovu pred duše šehida u povodu 105 godina (1913) i 99 godina (1919) od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.

Jasin i dovu su proučili imami Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku: hafiz Hako ef. Omeragić, Nermin ef. Huseinović, Ernad ef. Husović i Islamskog centra u Bronxu Nedžad ef. Avdović.

Specijalni gost je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata, veliki borac za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na RBiH 1992. – ’95.


Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata

Na ovom skupu sjećanja na šehide Plava i Gusinja prisustvovali su plavsko-gusinjski potomci žrtava genocida uz sunarodnike iz drugih krajeva domovinskog prostora Sandžaka, Kosova i Bosne.

Naime, 5. marta 1913., vlasti države Crne Gore uz plan, naredbu i blagoslov zlikovca kralja Nikole, crnogorske vojske i popova pravoslavne crkve izvršili su nasilno masovno pokrštavanje 12,500 muslimana, silovanje muslimanki i javno strijeljanje dvanaest plavskih prvaka, kako bi strahom i prijetnjama po život prisilili plavsko-gusinjsko stanovništvo da prihvate krst ili će im presuditi – smrt. Prema različitim izvorima bošnjačkih i albanskih historičara ubijeno je od 850 do 1800 žena, djece i mušlaraca svih dobi, dok 1919. je bilo 450 žrtava.

Hafiz ef. Omeragić je ukratko govorio o napadu crnogorske vojske i okupaciji Plava i Gusinja, 6. i 7. oktobra 1912., uz to navodeći neke primjere zločina genocida, – slovanja, pokrtvanja:

– Postoji sačuvana puška iz tog perioda sa iskrivljenom cijevi, sa kojom je rahmetli Din Caljev Koljindar branio svoj vatan, jer mu je ponestalo municije, i tu ranjen, te od zadobijenih rana nedjelju dana kasnije izdahnuo u svom domu.

Preživjeli svjedok u ovom okršaju bio je i rahmetli Sejdo Redžić kojem su Crnogorci zadali preko sedamdeset rana, kidajući mu djelove tijela, uši, nos i usne noseći ih kao trofeje svojim predpostavljenim. Ostavili su ga na padinama Visitora misleći da je mrtav, kao što su bili njegova braća Redžići. U istom danu ranjen je i glavni imam džamije Sultanije mulla Arif ef. Krcić, ubijeni su njegova dva brata Aljo i Sadrija, kao i mnogi drugi, rekao je hafiz Omeragić.


Dio prisutnih u Ali-pašinoj džamiji na komemoraciji žrtvama genocida

Glavni imam IZ Plav-Gusinje u New Yorku je istakao važnost obilježavanja i podsjećanja na 5. mart 1913., kada su crnogorske okupacione vlasti i crnogorska vojska na plavskoj Racini strijeljali dvanaest plavskih prvaka, čija imena svi trebaju znati, zapatiti, kao i cijeli događaj prenositi na mlađe generacije:

Mulla Sado Musića, Demo Markovića, Osman-agu Šehović, braću Hajra i Junuza Omeragića, braću Aga i Emina Ferovića, Šeća Ferovića, Beća Alimulića, Maza i Haka Hadžimušovića.

Naveo je nokoliko primjera koji se prenose i koji su ostali upamćeni o brutalnosti zločina, ne birajući pol a ni satrosnu dob, koji su vršili pripadnici crnogorske vojske i vasojevićki bataljon:

– “Starina devedestih godina, hadži Adem pošao u čaršiju kupit duvana, ne misleći da će iko dići ruku na njega starca, ali naiđe na patrolu crnogorske vojske. Kada su ga ugledali kao da im je došao naručen, jer su čekali da pokažu svoje junaštvo nad nejakim nemoćnim. Stanu ga vući za bradu, tući nogama i rukama, tako da je starina uzdahnuo pod njihovim batinama.
Istog dana, dovedena je nevjesta u selu Martinoviću, koju otimaju i nasilno odvode crnogorski vojnici. Svu noć su je silovali, na kraju usmrtili i leš izbacili na sokaku. Zlikovci su se sjetili da su imali i mrtvog starca nedaleko od ubijene mlade. Priđu joj i strgaju ostatak odjeće sa nje, a mrtvog starca metnu na nju. Dva dana niko nije smio prići ovim leševima, jer su okupacioni vojnici izrugivali su se sa nad leševima na račun ubijenog starca i mlade”.


Na mlađe pamćenje ostaje

Sljedeći primjer svjedoči o nekomšijskom odnosu i zločinačkom činu:
“Hadži Medo Medunjanin bio u dobrim komšijskim odnosima sa Simonom. Čim je crnogorska vojska ušla Medo se skloni na tavan da bi izbjegao odmazdu crnogorske vojske, ustvari Vasojevića, koji su klali ne samo odrasle ljude nego i djecu. Bio je na tavanu neko vrijeme, pa eto njemu komšije Simeona koji ga pozva iz hodnika njegove kuće. Hadži Medo čim ču glas svog komšije, pomisli da dolazi spas, pa se odazove, ali pri silasku sa tavana čim ga vidje komšija Simeon, nanišai i opali puškom u njega. Tako se završi dugogodišnje prijateljstvo i komšijstvo Simeona sa hadži Medom”.

Još jedan gnusan događaj od komšija pravoslavaca, koji valja napomenut, te kao sve ostalo, nikad ne zaboraviti!

– “Osman iz sela Budovica pobjegao u šumu da ga ne krste, ali kad ču zato Staniša, sa grupom naoružanih komšija pravoslavaca i plemenika, pođe u Budovicu da zapale Osmanu kuću. Kad ih viđe Osmanova žena izađe pred komšijama pravoslavcima, sa kolijevkom u kojoj je bila beba, njen sin Muzlija, tražeći tim činom od Staniše kumstvo, koje je bilo sveto u tim krajevima, da joj nebi zapalili kiću. Staniša nogom udari kolijevku u majčinoj ruci, koja odletje preko plota, pa kobrljajući se ode niz brijeg. Nije oklijevao Staniša na vapaje komšija, nego zapali Osmanu kuću i sve u njoj.

Zbog svih ovih događaja nama je bitno da imamo nešto što će nas uvjek podsjećati na plavsko-gusinjske šehide. U ovom slučaju to je godišnje sjećanje šehida dovom i Šehidska džamija, koja je ukras Plava i Gusinja. Šehidska džamija je simbol slobode i otpora našeg naroda. Ona nas podsjeća na sve naše šehide, koji su živi i koji sigurno nekad i svrate do njihove džamije”, zaključio je imam hafiz Hako ef. Omeragić..


Hanume iz IZ Plav-Gusinje pružile veliku podršku Bakiri Hasečić

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić, koja po obimu brobe za žrtve rata zaslužno je ponijela epitet bosanske herojine. U svom kraćem obraćanju je naglasila da kao žrtva rata slušajući o zločinima u vremenu genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju od prije 105 godina, te imajući u vidu monstruozne zločine u Višegradu u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u vremenu posljednje srpsko-crnogorske agresije, 1992.-1995., shvatam da su dželati naroda mog koristili iste metode, okupiranja, klanja, silovanja.

– Isto je to preživljavala moja porodica i mojeg muža. Znači, agresija, genocid i metode se ponavljaju!

Od svekrve na kućnom pragu zaklali su majku, oca i dvije sestre. U mojoj porodici, babinu sestru, dva sina, kćerku i troje unučadi…, rekla je Hasečić, nabrajajući i druge članove porodice i rođaka koji su brutalno bili poklani na kućnom pragu od strane Srba i Crnogoraca.

Zatim je govorila o ratnim zločinima u Višegradu u vremenu posljednje agresije. Ovaj istočnobosnaksi gradić zbog obima zločina nazvan je grad živih lomača.
– Jedna od prvih žena žrtava silovanja i zlostavljanja, bila sam ja i moja porodica. Na dvije moje maloljetne kćerke vršili su razne fizičke torture udarajući ih kundakom po glavi. Možete li zamisliti kako je bilo ocu koji gleda šta mu rade od djece, a da ne može pomoći.
Ja sam tri puta odvođena, ali su mi na kraju rasjekli glavu, imala sam duboke posjekotine…, kaže Bakira.


HASEČIĆ: U SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, zajednički radimo da ih pohapse

Saznajemo da se prijeratni i ratni policajac Veljko Planinčić, krije i živi u Rusiji. Jedan je od ključnih zločinaca, koji je vršio zločin nad Bakrom i porodicom, dovodio četnike u njenoj kući.

– Surađivala sam sa Haškim tribunalom od prvog dana, sakupljala sam podatke i izjave žrtva rata, svjedočila…

Koliko imam saznanja u SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, svi skupa moramo raditi da budu uhapšeni i procesuirani pred sudom za ratne zločine.

Inače, progon ratnih zlolčinaca je moja terapija, istakla je između ostalog Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata.

U nastavku programa izvedeno je nekoliko kasida, dok je Albina Hasanđekić, ispred Udruženja žena IZ Plav-Gusinje uputila podršku Bakiri i udruženju, kao i pročitala pjesmu autorice je Selvete Nasić, koja govori o golgoti Bošnjaka.

Muharem Purišić, predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije ukratko je naglasio o značaju “Monografije o ratnom silovanju i seksualnom zlostavljanju u ratu u Bosni i Hercegovini” koja je izašla u izdavaštvu Udruženja Žena – žrtva rata, te zamolio prisutne da obavezno za svoju kućnu biblioteku obezbijede po primjerak.

Suorganizator ovog komemorativog skupa je bila i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija.

Za sljedeći petak, 9.marta najavljen je dolazak akademika dr. Smaila Čekića, kada će će se u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održati promocija njegovog zadnjeg objavljenog djela i ujedno će biti prezentiran dosadašnji rad na naučno istraživačkom projektu o genocidu u Plavu i Gusinju.
Posted on

BAKIRA HASEČIĆ: MOJA OSVETA JE ISTINA, PRAVDA, HAPŠENJE I PROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINACA

U New Yorku obilježen Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine (Foto – video reportaža)

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakira231.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakira231.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/C-EIHP48vD4″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe>

<iframe width=”380″ height=”315″ src=”https://www.youtube.com/embed/vNfLBD50VyU” frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>Pored velikog nevremena, kiša, snijeg, jak vjetar koji je na momente dostizao brzinu 60-70 milja na sat, u New Yorku, u petak večer, uz prisustvo značajnog broja održana je manifestacija u povodu 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Manifestacija je održana u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu. Specijalni gost na manifestaciji je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata. Na manifestaciji se obratila i Muradija Pilica, majka šehida Adnana. Dan nezavisnosti je čestitao i predsjednik IZ Plav-Gusinje h. Smajle Srdanović, dok je u ime Žena IZ Plav-Gusinje Bakiri Hasečić dobrodošlicu poželjela Meliha Purišić-Ibrić.

U drugom dijelu programa održana je promocija monografije “Bratstvo Purišić iz Plava sa odivama” čiji promotori su bili dr. Mersim Ziljkić i autor Muharem Purišić.

Program manifestacije je otvoren učenjem ašare i Fatihe šehidima koju je proučio imam hafiz Hako ef. Omeragić, te himnom BiH “Jedna si jedina”. O važnosti održanog Referenduma 29. februara i 1. marta 1992. te proglašenju nezavisnosti BiH govorio je veteran Armije RBiH Nevzad Kurtagić, sekretar Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).

– Referendum je pod međunarodnom kontrolom Evropske zajednice i drugih međunarodnih institucija i organizacija, održan 29. februara i 1. marta 1992.
Na referendum je glasalo preko 64% birača sa pravom glasa od kojih je 99.44% glasalo za nezavisnost Bosne i Hercegovine.
Na osnovu rezultata referenduma Skupština SR BiH usvojila je Deklaraciju o nezavisnosti, a potom je Vijeće ministara Evropske unije, 6. aprila 1992. godine, u Briselu, donijelo odluku o međunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine, a dan kasnije 7. aprila 1992. BiH je dobila priznanje i SAD, dok je 22. maja 1992. godine postala punopravna članica UN.
Nad Bošnjacima u Bosni je izvršen dobro planiran i organiziran Genocid i strašni ratni zločini, ali mi iako goloruki, ipak čvrstinom karaktera, snagom duha i ljubavlju prema domovini uspjeli smo sačuvati ovo parče zemlje u najtežim ratnim okolnostima.
Također želim reći da smo i Bošnjaci iz Sandžaka dali veliki doprinos u borbi za našu dragu domovinu. Siguran sam da svaki od vas ima nekog prijatelja ili rođaka koji se borio čak i dali svoj dio tijela ili život za našu Bosnu, istakao je između ostaloga sekretar BANA Nevzad Kurtagić.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Mradija43543.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Mradija43543.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/1k30fzVvXX0″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>Organizatori manifestacije programom su obuhvatili obraćanje nane Muradije Pilica, majka šehida. Srpsko-crnogorski agresor na BiH godine 1992. zarobili su njenog sina jedinca Adnana, nakon čega mu se gubi trag, kao i desetinama hiljada otetih i zarobljenih bošnjačkih mladića i djevojaka. Majka Muradija je s bolom, sjetno i kroz suze govorila o svom nevinom sinu Adnanu koji je na pravdi Boga odveden i nikada nije pronađen.

Majka Muradija je apelovala na sve Bošnjake da drže jedni do drugih, ističući da nema loših Bošnjaka, svi su dobri.

Posebno dirljiv momenat je bio, dok je majka Muradija kroz suze govorila o svom sinu Adnanu, sponatno je prišlo nekoliko dječaka i djevojčica u tradicionalnoj našoj nošnji koji su je tješili i obgrlili ručicama, milovali je nevinim dječijim pogledima.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018yMajkaMuradija67.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018yMajkaMuradija67.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/N3ixsmyDqQE” frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>Upravo ovaj momenat je iskoristio portparol BANA dr. Mersim Ziljkić te je ovoj lijepoj dječici dao Plakentu da u ime Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije uruče majki Muradiji za veliki doprinos državi Bosni i Hercegovini.

O Bakiri Hasečić, predsjednici Udruženja „Žena-žrtva rata“, prigodan biografski tekst je pročitala Aida Šarkinović, blagajnica BANA:

– 2003.godine osnovala je Udruženje „Žena-žrtva rata“, na čijem je čelu od osnivanja.
U porteklih 15 godina prikupila je na hiljade izjava, svjedočenja od žena i muškaraca žrtava silovanja i seksualnog zlostavljanja i sve to uredno dostavila Tužilaštvu BiH, vršeći pritisak na njih da pokrenu krivične postupke.
Bakira je između ostaloga svjedok u više slučajeva i svjedočila je protiv ratnih zločinaca. Danas se bar neki ratni zločinci nalaze iza rešetaka. Osuđeni, tamnuju upravo zahvaljujući ovaoj našoj herojini. Ona ne odustaje, uhodi ih, pronalazi, otkriva adrese gdje žive i angažuje institucije da ih gone… mučan je i rizičan taj posao, ali Bakira ide naprijed.
Božija je volja što je preživjela genocid u Višegardu, ranjavanje u Goraždu. Uradila je jako puno, ali ima još mnogo toga da dokaže i pronađe svjedoke, koji će svjedočiti protiv zlikovaca.
Pronašla je sestru koja je silovana u svojoj kući u Vlasenici nakon toga ubijena; zatim jetrvu i njeno dvoje djece, majku, oca i brata od jetrve, drugu jetrvu. Svoje srodnike i komšije još traži i tražit će dok je živa.
Bakirna osveta nije da učini ono što su njoj uradili, njena osveta je da prekine šutnju o onome što su joj zlikovci uradili, što su uradili svakoj Bošnjakinji i Bošnjaku, rekla je između ostaloga Šarkinović.

Upamtimo, Višegrad na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, nekada sevdahom opjevana bosanska čaršija, postao je grad živih lomača, živi su paljeni Bošnjaci ne birajući pol a niti starosnu dob; Višegrad je kapija džehenemskog pakla. Takvog su ga učnili Srbija i Crna Gora, Srbi i Crnogorci koji su vodili kampanju agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima.

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata BiH, Bakira Hasečić, slovi za velikog borca za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na R.BiH 1992. – ’95. Bakira je žena žrtva rata, ali koja se nikada nije predala. Kako i sama zna reći rad kroz svoje udruženje ju je ojačao da istinom i pravdom istraje da se bori i pomogne sebi i drugim žrtvama.

Njeno obraćanje je svjedočenje istine o agresiji Srbije i Crne Gore na Bosnu, specijalnom ratu protiv Bošnjakinja, koje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Jer je i ona silovana od strane poznatih i nepoznatih počinitelja, srpsko-crnogorskih ratnih zločinaca. Ali kao žrtva rata nije gledala sa strane šta će neko za nju uraditi, dapače ona je krenula da pomogne svim ženama koje su u ratu doživjele njenu sudbinu.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018BakiraHaseci565a4.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018BakiraHaseci565a4.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Hasečić je uz više desetina hiljada silovanih Bošnjakinja pomenula i tri žene Srpkinje koje su bile u miješanom braku, koje su silovali Srbi. Ovaj ratni zločin je pred Sudom BiH uskoro se može očekivati konačna presuda.

– Biti svjedok istine znači – biti žrtva, gledati klanje, ubijanje, gledati kada ti pred očima siluju kćerku, a ne možeš pomoći, rekla je sjetnim glasom Bakira, upućujući pogled kao da joj se pred očima smjenjuju slike prošlosti kravovog Višegrada na Drini, grada živih lomača. Publika sleđenim pogledom i teškim uzdasima prati svaku njenu riječ.

Ona je istakla imena nekoliko zlikovaca koji su vršili silovanja, ali se osvrnula na prvi povratak u svoj Višegrad, te kada je vidjela da se zločinci slobodno šetaju ovom bosanskom čaršijom, odlučila je da se bori istinom i pravdom, te da moja osveta bude hapšenje i procesuranje ratnih zločinaca:

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakiracurice.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakiracurice.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/ll5XbKhjH9k” frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>- Kako smo dolazili na svoja otgnjišta i popljačkane kuće mi smo prepoznavali policajce – naše dželate. Dugo sam razmišljala o svemu, ali moja osveta nije bila da ja učinim ono što su oni učinili meni, mojoj porodici i mojem narodu. Prekinula sam šutnju i počela sam prikupljati izjave od preživjelih žrtava rata, prvo mojih Višegrađana, a kasnije širom Bosne I Hercegovine. Prve izjave sam slala u Haški tribunal, gdje sam bila višestruki svjedok, zatim istražnim organima u BiH. Jedina moja osveta je bila dok sam živa, da što više ratnih zločinaca vidim da su osuđeni i iza rešetaka. Taj moj cilj i danas živi, hvala dragom Allahu, u tome i uspjevam.

Šutnju smo prekinuli osnivanjem Udruženja Žena – žrtva rata, kako smo se obraćali javnosti putem medija, nama se povećavao broj silovanih djevojčica, djevojaka i žena koje su željele svjedočiti. Obo što želim naglasiti u našem udruženju su članice žene svih nacionalnosti, rekla je pored ostaloga Hasečić.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/viber_image45.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_viber_image45.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/j1_m5bn7-v8″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>U jednom momentu prisjetila se nagrade “Ličnost godine 2005.” koju joj je dodijelila Internacionalna liga humanista, kada su odlučili 2007. godine da nominiraju za tzv. nagradu za mir Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, Bakira Hasečić je odlučila da vrati nagradu koja je u maju 2007. odložena na stepeništu Skupštine Crne Gore. Bakira je posebno naglasila:

– Ja nisam mogla u isti koš sa onim dželatima koji su bili u sistemu Slobodana Miloševića koji su slali četnike i dželate da nas kolju, da nas ubijaju, da nas siluju, da nas protjeraju u čemu su uspjeli u svojoj agresiji i genocidu.

Za cjelokupni višegodišnji angažman Bakiri Hasečić je uručena Plaketa Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimBakira.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimBakira.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/7EjfainY9V8″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>
Također dirljiv momenat je zabilježen kada su curice iz naše zajednice željele uputiti zahvalnost Bakiri za njen rad i što je posjetila našu komunu, oni su joj uručili rad koji su same crtale.

U drugom dijelu programa održana je promocija monografije “Bratsvo Prušić iz Plava sa odivama” autora Muharema i Fehima Purušića. Promotor dr. Mersim Ziljkić je istakao da se radi o jednom fantastičnom i nesvakidašnjem djelu koje pored bratstva Purišića obuhvata u dobroj mjeri niz bratstava Plava, Gusinja, te drugih krajeva Sandžaka, Bosne, pa sve do europskih država i SAD gdje danas žive srodnici Purušić koji su obuhvaćeni monografijom.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Muharem.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Muharem.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Autor Muharem Purišić je posebno istako o radu i poteškoćama u višegodišnjem radu, istražvanju rodbinskih veza, pravljenja skica, zatim sakupljanja starih slika, a sve to sada ukoričenu monografiji. Autor i pored značajnih uloženih troškova nije insistirao na prisutne da otkupe knjigu, jer kako je rekao, nije mu bila namjera da na takav način “vadi” uloženi trošak, ali ko bude želio može je nabaviti pod pristupačnom cijenom, da je imaju u kućnoj arhivi, možda još nekoga potakne da izradi monogafiju svoga bratstva.

Na kraju su vrijedne hanume okupljene kroz Udruženje žena IZ poslužile bogatu večeru.
Još da istaknemo da su ovu uspješnu noć organizirali Bošnjačko-američka nacionalna asocija i Islamska zajednica & Kultirni centar Plav Gusinje u New Yorku.

U subotu, 3. Marta sa početkom u 7 sati, Bakira Hasečić će biti gost u BHICNY, dok u povodu 105 godina od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju, u Alipašinoj džamiji, u nedjelju, 4.marta u 7pm, bit će proučen tewhid i dova.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimZiljkic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimZiljkic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Nevzad.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Nevzad.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Purisic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Purisic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018AidaSarkinovic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018AidaSarkinovic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018SmajoSrdanovic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018SmajoSrdanovic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018k.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018k.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018publika.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018publika.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018y.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018y.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Curice.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Curice.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018ycurice.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018ycurice.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Publika1.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Publika1.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Posted on

KONGRESMEN ELLISON NA GODIŠNJOJ SVEČANOSTI CAIR-NY

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Foundraising.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Foundraising.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

U subotu, 24. februara, Vijeće o američko-islamskim odnosima (CAIR / Council on American-Islamic relations), u donjem dijelu Manhattana u New Yorku, u Battery Gardens restoranu, priredili su 19. Galla večeru.

Na svečanosti su bili pozvani oko tri stotine istaknatih i poznatih muslimana koji žive u New Yorku, zatim poslovni partneri i organizacije koji surađuju sa CAIR-a.

Specijalni gosti večeri su bili američki kongresmen Keith Ellison, dr. Larycia Hawkins, američki naučnik i autor, koja je 2013. postala prva afroamerička profesorica na koledžu Wheaton, kršćanskom evangelijskom fakultetu za liberalne umjetnosti.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Keith_EllisonLarycia_Hawkins.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Keith_EllisonLarycia_Hawkins.jpg border=0 width=”680″></a>
Kongresmen Keith Ellison i dr. Larycia Hawkins</center></font></td></tr></table>

Ispred domaćina su se obratili Zead Ramadan, predsjednik CAIR u New Yorku, Afaf Sashar, izvršni direkltor CAIR-NY, Albert Chan, pravni direktor CAIR- NY.

Pored istaknutih ličnosti i organizacija muslimana, na galla večeri su bili prisutni i predstavnici židovskih, kršćanskih i drugih organizacija.

Na galla večeri su bili pozvani hadži Ago Kolenović, član Odbora Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku, dr. Mersim Ziljkić, portparol Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i Mirsad Šiljković, član IO BANA, te Esad Krcić, glavni urednik web magazina Bošnjaci.Net.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Keith_EllisonEsadKrcicZiljkicKolenovicSiljkovic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Keith_EllisonEsadKrcicZiljkicKolenovicSiljkovic.jpg border=0 width=”680″></a>
Esad Krcić, kongresmen Keith Ellison, Mirsad Šiljković, h. Ago Kolenović i dr. Mersim Ziljkić</center></font></td></tr></table>

Na svečanosti ispred Bošnjaka u New Yorku, članova IZ i BANA, obratio se dr. Mersim Ziljkić.

Kolenović, dr. Ziljkić, Šiljković i Krcić obavili su konstruktivan razgovor sa američkim kongresmenom Ellisonom, upoznali ga o teškom političkom i ekonomskom stanju u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Posebno je istaknuto negiranje genocida nad Bošnjacima, negiranje presuda Međunarodnog suda pravde i presuda Tribunala u Haagu, pred Sudom u BiH, kao i nastavak velikonaciolističke politike koju provode Beograd i Zagreb preko Milorada Dodika i Dragana Čovića.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018KrcicSiljkovicKolenovicZiljkic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018KrcicSiljkovicKolenovicZiljkic.jpg border=0 width=”680″></a>
Dr. Ziljkić, Kolenović, Šiljković i Krcić</center></font></td></tr></table>

Kongresmen Ellison je istakao da prati stanje u Bosni, da se moli Stvoritelju za Bosnu i bosanski narod. Na poziv članova IZ i BANA, da posjeti Bošnjački islamski kulturni centar na Richmond Hillu, kongresmen Ellison je istakao da bi to želio da se to dogodi. Ostalo je da se ugovori tačan datum.

Ključna misija CAIR-NY je da zaštititi građansko parvo, slobodu, osnaži američke muslimane i izgradi koaliciju koja promiče pravdu i uzajamno razumijevanje, dakako sve kroz pravnu zastupljenost, obrazovanje, odnose s medijima…

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Keith_Ellison.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Keith_Ellison.jpg border=0 width=”680″></a>
Obraćanje kongresmena Ellisona </center></font></td></tr></table>

CAIR-NY također želi osigurati da većina Amerikanaca prizna da su ustavna prava Amerikanaca – muslimanah neophodna za pravedno i holističko razumijevanje Ustava Sjedinjenih Država.
U sastavu CAIR-NY volonterski djeluje grupa advokata koji rade na zaštiti i odbrani ustavnih prava američkih muslimana, čime naravno podupiru prava svih Amerikanaca, ali i zaštitu Ustava SAD kao I ispravno tumačenje i sporvođenje.

CAIR broji 35 članica diljem zemlje, dok je njujorški ogranak jedan od najprominentnijih i najdinamičnijih. Oni pravno brane, zastupaju i školuju gotovo milion muslimana na području New Yorka.

Bez sumnje da je plemenita misija ove institucije koja zaslužuje šažnju svih muslimana ali i nemuslimana koji žive kako u New Yorku, tako i širom SAD.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018ZeadRamadaZiljkicKolenovicSiljkovicEsadKrcic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018ZeadRamadaZiljkicKolenovicSiljkovicEsadKrcic.jpg border=0 width=”680″></a>
Šiljković, dr. Ziljkić Zead Ramadan, predsjednik CAIR-a NY, Kolenović i Krcić
<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018ZiljkicISNAKolenovicSiljkovicKrcic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018ZiljkicISNAKolenovicSiljkovicKrcic.jpg border=0 width=”680″></a>
Sa predsjednikom ISNA
<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018c.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018c.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018h.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018h.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018g.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018g.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018kl.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018kl.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Posted on

BOŠNJAČKO-AMERIČKA NACIONALNA ASOCIJACIJA OSUDILA TERORISTIČKI BOMBAŠKI NAPAD NA AMBASADU SAD U PODGORICI I UPUTILI PODRŠKU DIPLOMATAMA

Pismo Ambasadi SAD u Podgorici, Ambasador Nj.e. Margaret Ann Uyehara

 

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/AmbasadaSADuCG12Margaret_Ann_Uyehara.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_AmbasadaSADuCG12Margaret_Ann_Uyehara.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Ambasador
Nj.e. Margaret Ann Uyehara

Vaša ekselencijo,
U ime članova Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) porijeklom iz Crne Gore i Sandžaka, žrtava i potomaka žrtava genocida, najoštirije osuđujemo teroristički bombaški napad na Ambasadu SAD u Podgorici (Crna Gora), od strane lica srpske nacionalnosti proruske orijentacije, kojeg je kao učesnika rata na Kosovu 1999. godine, za posebne vojničke i terorističke zasluge, pripadnika zloglasne Vojske Srbije i Crne Gore, nagradio balkanski kasapin Slobodan Milošević. Poznato je da su nagrađivani samo oni koji su dobro ruke okrvarili nad nedužnim civilima kako u Bosni tako i na Kosovu, i onda ih od pravde skrivali.

Izražavamo punu podršku i ustrajnost svim diplomatama, uposlenicima Ambasade nama prijateljske zemlje SAD, na čelu sa ambasadorom nj.e. Margaret Ann Uyehara. Bošnjaci su ’90-tih ratnih godina na svojoj koži iskusili teroror, prijetnje, progone, logore, silovanja, hapšenja, deportacije, jednom riječju – genocid, od onih koji su, nažalost i danas na vlasti, a koji su sa Miloševićem vodili „rat za mir“.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija izražava zahvalnost SAD koji su širom otvorili vrata Bošnjacima u vremenu žestoke kampanje genocida i agresije na Bosnu i Hercegovinu i policijskih repersalija u Sandžaku (Srbija i Crna Gora), uz nadu da će sugoronosne institucije u Republici Crnoj Gori osugurati život dostojan čovjeku, i naravno sugurnost i nesmetan rad svih diplomatskih predstavništva, da se više nikada ne dogode napadi kako na Ambasadu SAD tako i drugih zemalja, kao i građana, neovisno na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, piše u pismu podrške Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/DaliborJaukovicbombasPodgorica.jpg border=0 width=680>
Izvođač terorističko-bombaškog napada na Ambasadu SAD u Podgorici sa odlukom o nagradi sa potpisom balkanskog kapsapina Slobodana Miloševića: Dalibor Jauković</center></font></td></tr></table>

Posted on

NEW YORK: BAKIRA HASEČIĆ NA OBLJEŽAVANJU DANA NEZAVISNOSTI BIH I 105 GODINA OD GENOCIDA U PLAVU I GUSINJU

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), u suradnji sa Islamskom zajednicom i Kulturnim centrom Plav-Gusinje i Bosansko-hercegovačkim islamskim centrom, organizira višednevnu manifestaciju u povodu 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, i komemoraciju u povodu 105 godina od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju, kada je od strane tadašnjeg političkog, vojnog rukovodstva Crne Gore i Pravoslavne crkve, 5. marta 1913.godine, sprovedeno dobro planirano, sistematsko i nasilno masovno pokršćavanje, strijeljanje, silovanje, pljačkanje muslimana ovog kraja.

<B>SPECIJALNI MUSAFIR NA MANIFESTACIJI I KOMEMORACIJI:

BAKIRA HASEČIĆ,</B> predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata BiH, veliki borac za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na R.BiH 1992. – ’95.

<B><I>U drugom dijelu programa bit će održana promocija monografije “Bratstvo Purišića iz Plava sa odivama” autora Muharema Purišića. </B></I>

Predviđeni porgrami bit će održani:

<B>Bošnjački islamski kulturni centar – Richmond Hill</B>

Petak, 2. mart u 7:00pm

============================

<B>Bosansko-hercegovački islamski centar – New York</B>

Subota, 3. mart u 7:00pm

============================

<B>TWEHID I DOVA PRED DUŠE PLAVSKO-GUSINJSKIH ŠEHIDA

ALIPAŠINA DŽAMIJA – ASTORIJA</B>

Nedjelja, 4. mart u 7:00 pm

============================

Bujrum – dođite sa vašim porodicama i prijateljima!

============================

<B>Medijski pokrovitelj:</B>

Web magazin Bošnjaci.Net

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BakiraPlakat2mart2018bnet1.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BakiraPlakat2mart2018bnet1.jpg border=0 width=”680″></a>
Kliknite na poster za uvećati</center></font></td></tr></table>

Posted on

DODIJELOM NAGRADE “ISA-BEG ISHAKOVIĆ” PREDSJEDNIKU CG VUJANOVIĆU, SKRNAVI SE IME OSNIVAČA SARAJEVA I NOVOG PAZARA


Sa čim je to Filip Vujanović, predsjednik CG zadužio Društvo “Klepsidra” da mu dodijele Nagradu Isa-beg Ishaković (Foto: Antena M)

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) cijeni i pozdravlja napore u promicanju domakratskih načela, slobode i dijaloga među svim narodima, neovisno na vjersku i nacionalnu pripadnost, od strane onih političkih, kulturnih i vjerskih institucija, kao i nevladinog sektora, koji svi skupa djeluju u državama u balkanskom regionu, posebno koje su nastale nakon krvavih ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Cijenimo sve one koji jasno i nedosmisleno osuđuju višedržavnu agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid koji je počinjen nad Bošnjacima. Prema svim statistikama ali presudma kako Međunarodnog suda pravde i Tribunala u Den Haagu, tako i domaćih sudova te u drugim državama, dokazano je, pravno i sudski, da su Bošnjaci najveće žrtve udruženih državnih zločinačkih poduhvata, koji su jasno i nedvosmisleno, protivu njih vođenii 1992. – 1995. godine, koji su planirani u centrima moći, – Beograd, Podgorica, Zagreb.

Dočimo da su Srbija, Crna Gora i Hrvatska sa svojim ‘satelitima’ i poslušnicima u Bosni i Hercegovini planirano i organizirano vodili velikodržavni rat, stvarajuću paradržavne tvorevine RS i HZ HB. Da bi postigli svoj cilj srpsko-crnogorski i hrvatski velikonacionalisti nastojali su uništiti bošnjački narod vršeći sve metode zlostavljanja, silovanja, ubijanja, progona, istrebljenja uključujući i genocid, kulturocid, urbicid…

Sasvim je jasno, bar onima koji nisu prespavali agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, ali i vojne i policijske represalije u Sandžaku, izdvajamo ovog puta – politički ratni kvartet Crne Gore, poznati borci „rat za mir“ – Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović i Filip Vujanović, ratnih godina sa svojih državnih pozicija, bili su ‘gospodari’ bošnjačkih života i smrti, time su u korak slijedeli balkanskog kasapina Slobodana Miloševića.

Odlukama crnogorskog političkog ratnog kvarteta, u vremenu rata u Bosni, Bošnjaci u Crnoj Gori i Sandžaku su bili meta i hapšeni su na svakom koraku.

Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine bježeći od srpsko-crnogorskih genocidnih hordi pokušali su naći utočište u CG, hapšeni su u gradovima na Crnogorskom primorju 1992. i deportovani na nož ratnom zlikovcu sa Durmitora Radovanu Karadžiću. Crnogorski kvartet udruženo sa Karadžićem su se dobro potrudili da se ni koske od stotinjak civilnih žrtava rata ne pronađe, čak više od četvrt stoljeća od ovog udruženog zločina. Niko iz vrha države, vlade i policije CG nije procesuiran niti osuđen za ovaj ratni zločin.

Zatim ratni zločin u Bukovici kod Pljevalja (1993), sudskom odlukom režimskog sudije svi ratni zločinci su oslobođeni od krivice jer se sudska omča stezala oko doživotnog premijera. Otmica putnika iz voza „Lovćen 671“ Štrpci, svi su likvidrani, te hapšenje i zlostavljanje dvadesetak sandžačkih prvaka….

Niko se od pemenute četvorke nije izvinio Bošnjacima za pomenuta ratna zlodjela…
Samo 22 godine od završetka genocidne agresije, saznajemo za sraman čin da će Društvo za zaštitu i promociju kulture “Klepsidra” Sarajevo predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću uručiti Nagradu “Isa-beg Ishaković” u kategoriji međunarodni doprinos razvoju kulture i kulturne baštine grada Sarajeva.
U informaciji o dodjeli nagrade nije objavljeno obrazloženje koje su to zasluge Filipa Vujanovića da mu bude uručena nagrada sa imenom jednog časnog dobrotvora i graditelja Isa-beg Ishakovića.

Da li je možda predsjednik Crne Gore došao u Sarajevo u pomenuto Društvo sa informacijama koje odgovoran za gore navedne ratne zločine ili gdje su pokopani ostaci bošnjačkih žrtva, da ih bar porodice dostojanstveno pokopaju, da dobiju svoj mezar, nišan, ime i prezime, tj. identitet?!
Da li je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović došao u Sarajevo sa izvinjenjem zbog agresije Crne Gore na BiH, genocida nad Bošnjacima, držanja (sa Srbijom)1400 dana Sarajevo pod opsadom, i eto niko od zvaničnika grada nema da ga dočeka i da mu oda priznanje do nekoliko senilnih ‘intelektualaca’ koji su okupljeni u pomenutom Društvu “Klepsidra”.

Da li je Društvo “Klepsidra” ikada čulo da je Filip Vujanović maja 1996.godine, sa pozicije ministra unutarnjih poslova poslao kordon do zuba naoružanih specijalaca da bez ikakvog razloga i povoda premlate bošnjačke navijače Fubalskog kluba Jezera u Plavu (Sandžak)?!

Možda ipak sarajevsko Društvo “Klepsidra” predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću dodjeljuje priznanje, jer se kao državnik potrudio da gradske vlasti Podgorice i Srpska pravoslavna crkva na čelu sa Amfilohijem – Ristom sotonom i inim sotonama u mantijama, poput Jovana Plamenca, ne dozvoli postavljanje krsta na Sahat kuli u Podgorici, i ne skrnavi kultura i kulturna baština jednog naroda, ostavština Hadži Mehmet-paše Osmanagića, koja je vakuf Islamske zajednice?!

Ili možda sarajevsko Društvo “Klepsidra” zbog velikog truda predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića dodjeljuje nagradu da se u centru Bijelog Polja zaštiti bošnjačko mezarje, da kroz mezare ne postavljaju kanalizacijske cijevi, lome kosti mehruma, bacaju na smetlište, te da radi šetališta ne skrnave vakuf hadži Danuš Hanume, već da se sagrade bezpravno srušenu džamiju, medresu, dućane…

Isa-beg Ishaković je osnivač Sarajeva (1461) i Novog Pazara (1456), ali i niza zadužbina u Skopju… ali ako iz biografskih podataka velikog dobrotvora Isa-beg Ishaković izdvojimo da je bio Krajišnik Bosanskog krajišta i drugi sandžakbeg Bosanskog sandžaka, onda naglašavamo da vlast u Crnoj Gori, i sam predsjednik Filip Vujanović, itetako su neprijateljiski raspoloženi prema regiji Sandžak baška u CG, kao i Srbiji, ali i Novom Pazaru. Sasvim je jasno zašto?! Upravo zbog bošnjačke populacije u Sandžaku koji su potpuno na margini upravo zbog DPS-a, vladajuće stranke Mila Đukanovića a čiji je visoki funkcioner i Filip Vujanović!

Bošnjačko američka nacionalna asocija osuđuje nedorasli potez Društva za zaštitu i promociju kulture “Klepsidra” Sarajevo, gdje dodijelom ovogodišnje nagrade predsjedniku CG Vujanoviću kao i 2010. godine premijeru CG Igoru Lukšiću, ustvari skrnave časno ime Isa-beg Ishakovića koji je osnivač dva velegrada, Sarajeva – glavnog grada BiH i Novog Pazara – glavnog grada Sandžaka.

Bošnjačko američka nacionalna asocijacija u narednom periodu će razmatrati osnivanje Nagrade Issa beg Ishaković, koja će biti dodjeljivana isključivo zaslužnim pojedinacima, kako iz bošnjačkog korpusa, ali i istinskim prijateljima Sarajava i BiH, Novog Pazara i Sandžaka, piše u saopćenju.

Posted on

U NEW YORKU DOSTOJANSTVENO OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE I DAN SANDŽAKA

U New Yorku u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu, Islamska zajednica i Kulturni centar Plav-Gusinje i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), u petak večer priredili su svečanost u povodu 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine i 20. novembra – Dana Sandžaka.
Specijalni gost je bio Velid Bajramović, brigadir Armije Republike Bosne i Hercegovine i nosilac najvišeg priznanja „Zlatni ljiljan“, autor više kompleta knjiga „Genocid nad Bošnjacima Bosne i Hercegovine 1992 – 1995“, „Zlatni ljiljani“…

Pored Bajramovića, na svečanosti su govorili, u ime IZ Plav-Gusinje imam hafiz Hako ef. Omeragić, u ime BANA predsjednik Muharem Purišić, dok u ime omladine Selma Mujović, koja je ujedno vodila program.


Uz himnu selam Domovini

Nakon intoniranja himne „Jedna si jedina“, imam hafiz Omeragić čestitajući ova dva historijska datuma za državu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, istakao je kolika je važnost i značaj oba datuma za nas Bošnjake. On se ukratko osvrnuo na presudu, doživotnu robiju ratnom zločincu Ratku Mladiću, komandantu Vojske RS, koji je od strane Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu YU u Den Haagu osuđen za genocid nad Bošnjacima, ratne zločine, udruženi zločinački poduhvat, običaje ratovanja:


Hafiz Omeragić: Nema kazne na ovom svijetu za genocid i počinjene zločine

– Ne postoji kazne na ovom svijetu koja se može izreći za zločine nad stotinama hiljada nevinih civilnih žrtava bošnjačke nacionalnosti, koje su godinama agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992-1995., prolazile kroz logore smrti, razne torture, zlostavljanja, silovanja, ubijanja, zatim zakopavani, više puta izmještani i sakrivani u masovnim grobnicama u Bosni, ali i Srbiji…
Nažalost, i nakon utvrđenih teških zločina i genocida koji je planiran i naređen iz centara moći, osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, kao i cijelo srpsko političko i vojno rukovodstvo, za one na najvišem položaju kako u Srbiji tako i u manjem bh. entitetu, oni su heroji, rekao je hafiz Omeragić.

On se također osvrnuo na Bošnjake koji žive u dijaspori i njihovu djecu:
– Naša djeca moraju da znaju ko su, šta su, odakle su rodom, koja im je matična domovina, jezik, kultura…. isto tako moraju znati zašto se nalaze ovdje, ko je protjerao njihove roditelje ili pretke, koje nad Bošnjacima vršio genocid…
Hafiz Omeragić je pozvao sve prisutne da zajednički prouče Fatihu pred duše svih šehida, boraca koji su se kroz vrijeme borili za Bosnu i Sandžak.

Predsjednik BANA Muharem Purišić je govorio od historijatu i položaju Sandžaka, ali sandžakatima u koji su se nalazili u sklopu Bosanskog ejaleta, sve do austrougarske okupacije. On je posebno naglasio značaj 20. novembra 1943. godine kada je u Pljevljima osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS). Tada su Sandžaklije udruženo -Bošnjaci, Srbi, Crnogorci i Albanci jasno iskazali svoju slobodarsku tradiciju i antifašističko opredjeljenje Sandžaka, kao i složnu borbu za autonomiju odnosno status u sastavu YU.


Purišić

Purišić je naveo historijske podatke koji su vezani za Sandžak:

– Sandžački region bio je za vrijeme Drugog svjetskog rata pod upravom Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka, koje je osnovano u Pljevljima 20. novembra 1943. Na zasjedanju u Novom Pazaru 29. marta 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je da se područje Sandžaka priključi jednim dijelom Crnoj Gori, a dijelom Srbiji, i time raspusti taj organ uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo da se afirmiše u federalnu jedinicu Nove Jugoslavije.

Odluka o podjeli Sandžaka donijeta od Predsjedništva AVNOJ-a bez konsultovanja naroda, suprotno volji dijela političkog rukovodstva ove oblasti, utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne učestvuje u njenoj primjeni. Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«. Sreten Vukosavljević, predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su da prisustvuju poslijednjem zasjedanju ZAVNO Sandžaka. Oni nisu ni potpisali odluku od 29. marta 1945., već su to uradili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.

Purišić se također osvrnuo na značaj referenduma za Autonomiju Sandžak koji je organizovan od strane Muslimanskog nacionalnog vijeća (1991.). Tada je prema rezultatima na referendumu bila izlaznsot 69%, od toga broja 98% su glasali za autonomiju.

Mr. Senahid Halilović autor knjige “Argentarija, Domavija, Srebrenica”, jula 1995., višednevnim pješačenjem preko planina i šuma, preživio je pakao i Put smrti koji je su iz svih vrsta oružja i oruđa, kao u upotrebu kemijskih otrova, zasipali srpsko-crnogorski agresori i zlikovci koji su izvršavali naredbe Beograda, Podgorice i Pala, kada su okupirali Srebrenicu, “zaštićenu zonu UN-a” i nad Bošnjacima izvršili genocid.


Mr. Halilović: Građani Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaci, puno su patili kroz historiju

Mr. Halilović je govorio o burnoj historijskoj prošlosti Bosne i Hercegovine. Kroz svoje izlaganje slušaoce je “provukao” kroz vrijeme bitisanja Bosne i njene državnosti. Pojasnio je da je u principu sudbina Bosne ovisila od vanjskog faktora u vremenima kad je doživljavala svoj procvat kao i vremenima nedaća i patnji. Bilo kako bilo Bosna je ostajala i opstala hiljadu godina.

– Ono što se desilo na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, je doista volja svih naroda koji su živjeli na prostoru Bosne i Hercegovine. Obnovljeni su i ojačani temelji jednoj državi, čija državnost će se zasnivati na vjerskoj, nacionalnoj i svim drugim oblicima ravnopravnosti, kao i na bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti. Ova odluka je ponovljena i potvrđena četiri dana kasnije na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, koja je Bosnu i Hercegovinu svrstala u rapnopravnu federalnu jedinicu u sastavu Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija), rekao je on.

– Građani Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaci, puno su patili kroz historiju, stalno progonjeni, zlostavljani, maltretirani, pljačkali im zemlju, imovinu, rušili kuće, vjerske objekte. Bošnjačka krv je nemilosrdno prolijevana posebno u posljednjih 150 godina. Sloboda i parvo su blaga univerzalne vrijednosti. Upravo zbog toga je važno njegovati dan državnosti, – naglasio je Halilović.
Halilović se osvrnuo na presude ratnim zločincima, – Sud u Den Haag-u nije zadovoljio pravdu, – dok je istovremeno u nekim segmentima zadovoljio pravo. Jer Pravda i Parvo nije isto. Pravo slijedi zakon, zakone donose ljudi a pri sprovođenju prava i zakona umješano je više faktora. Ishod kod prava pogotovu kad se radi o suđenju je onakav koliko se ima dokaza. Za žrtve genocida i preživjele žrtve, presude ne predstavljaju neku posebnu satisfakciju. Njima niko i nikad ne može vratiti najmilije, niti umanjiti bol zlostavljanja kao i torture kroz koju su prošli. Ali s druge strane je vrlo važno da je genocid nad Bošnjacima presuđen od strane Međunarodnog suda koji su osnovale Ujedinjene nacije, ali i priznat je od cjelokupnog faktora međunarodne zajednice. Ovo je po prvi put u historji, pa iako znamo da progone, zlostavljanja, istrebljenja i sve oblike nehumanosti i neljudskog ponašanja, Bošnjaci su doživljavali prije zadnjeg rata. Također je vrlo bitno da su neki od učesnika zajedničkog zločinačkog poduhvata osuđeni, uključujući i zločinca Ratka Mladića. To su činjenice!

Treba graditi mostove pomirenja, povjerenja, očuvanja i unapređenja države Bosne i Hercegovine. Stoga je porebna potpuna istina iz prošlosti koja će rasvijetliti put u budućnost, zaključio je Halilović.


BajramoviĆ: Naši neprijatelji ne miruju, oni uvijek spremaju nove genocide

Borac i brigadir Armije Republike Bosne i Hercegovine Velid Bajramović, nosilac „Zlatnog ljiljana“, u ratu ranjavan, nakon odbrambeno-oslobodolačkog rata odložio je oružje, uhvatio se pera i posvetio se istraživanju i pisanju o genocidu nad Bošnjacima na BiH. Dva objavljena kompleta knjiga su rezultat njegovog višegodišnjeg istraživačkog rada, svjedočenja i izjave koje je sakupljao u susretima sa preživjelim žrtvama genocida. Ujedno je sakupio i objavio kratke biografije 1742 borca Armije RBiH koji su nagrađeni najvišim priznanjem „Zlatni ljiljan“. Oba kompleta je predstavio u New Yorku.
Bajramović čestitajući Dan državnosti BiH i Dan Sandžaka, istakao je da je jako bitno da vodimo računa i obilježavamo sve važne datume iz naše historije.

Govoreći o odbrambeno-oslobodilačkom ratu Bajramović je istakao:
– Godine 1992. na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je dobro planirana višedržavna agresija. Da nije bilo Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a R. Bosne i Hercegovine žrtve bi bile mnogostruko veće, kaže on.
U obraćanju je naveo niz primjera koje je sam doživio ili je sakupio prilikom israživačkog rada. Naveo je primjer iz Višegrada u vremenu Drugog svjetskog rata a koji se u istim gradu, istoj osobi i na istom mjestu ponovio i u vremenu srpsko-crnogorske agresije 1992.

Radi se o Ševalu Tabakoviću, nakon što su mu Srbi poklali cijelu porodicu, djecu, ženu…
– Godine 1942., Višegradska ćuprija. Dovedoše Tabaković Ševala. Zarezaše nožem po vratu, baciše u Drinu. Preživio je jer ga nisu dobro zarezali…Isplivao je. Godine 1992., opet Višegradska ćuprija. Dovedoše Tabaković Ševala. Zarezaše nožem po vratu, baciše u Drinu, ali ovog puta dobro vezanog konopcima. Nije isplivao! Da li nam ovo govori da nam se točak historije ponavlja?!, rekao je on.
Naveo je i stravičnu smrt 21. godišenjeg Miralema Ahmića, koji je živ spaljen od strane četnika sa kojima je zapovijedao Boro Ivanović, a čiju okrutnu smrt su morali gledati roditelji i svi članovi porodice.

Bajramović naglašava i pita:
– Naši neprijatelji ne miruju, oni uvijek spremaju nove genocide, ali je pitanje za nas, da li mi bilo šta radimo da se zaštitimo, odbranimo i spriječimo genocid nad nama?! Da li smo svjestni stanja u kojem se nalazimo?


BajramoviĆ: Pamtimo heroje

U nastavku, Bajramović je izinio niz podataka koje je sakupio prilikom pisanja knjige o našim “Zlatnim ljiljanima”, herojima rata, maloljetnim borcima – tinejdžerima, istučući 14. godišnjeg borca Fahrudina Ćatovića, zatim djevojkama i ženama redovima časne Armije RBiH, navodeći hrabri primjer 20.godišnje heroine Edine Čamdžić. Naveo je i podatak, da je među nagrađenim ljiljanima 45 Srba i Hrvata koji su se rame uz rame borili u redovima Armije RBiH sa svojim sugrađanima bošnjačke nacionalnosti, kao i 60 nagrađanih boraca porijeklom iz svih gradova Sandžaka.

Bajramović je istakao imena devet heroja Armije RBiH kojima je posthumno dodijeljeno najveće ratno priznanje, Narodni heroj oslobodilačkog rata: Hajrudin Mešić, Izet Nanić, Safet Hadžić, Mehdin Hodžić, Midhad Hujdur Hujka, Safet Zajko, Enver Šehović, Adil Bešić i Nesib Malkić.
Ova imena moramo da svi znamo i pamtimo, zaključio je Velid Bajramović.

Nakon njegovog obraćanja, organizator je dobio ekskluzivno pravo da premijerno u New Yorku prikaže video-spot “Devet heroja” koji su izveli Mustafa Isaković, Selvedin Ahmić, Šerif Delić, Mirnes Buko, Tarik Omerhodžić, Ibrahim Bilčević, Nihad Ibrišević, Jusuf Babajić i Haris Lagumdžija.


Mujović: Mladi moraju znati više o svojoj domovini Bosni i Sandžaku

Ispred omladine obratila se Selma Mujović koja je iznija zapažanja, kako mladi treba da se odnose prema domovini Bosni i Sandžaku, bosanskom jeziku, kako baštiniti kulturu i učiti svoju historiju.

Svečanosti je zaključena video spotom “Kasida o Ali paši” u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, dok je dovu pročio hafiz Hako ef. Omeragić.

Posted on

U NEW YORKU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE MR. AIŠE PURAK

Aiša Purak i ef. Hako Omeragić - Promocija "Mogućnosti i izazovi bosanskih imigranata"

U petak večer, 3. novembra t.g., u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održana je promocija knjige “Mogućnosti i izazovi bosanskih imigranata”. Ustvari, u pitanju je magistarski rad iz oblasti historije, koji je Aiša Purak odbranila 2016. pred komisijom State University of New York at Brockport. Purak je u martu 2017., magistarski rad o bosanskim muhadžirima u Americi objavila na engleskom jeziku, pod naslovom: “Bosnian Immigrants: Opportunities and Challenges”.

U svojstvu domaćina promocije hafiz Hako ef. Omeragić gošću je predstavio prisutnim članovima zajednice ističući kratke biografske podatke, naglasivši od samoj knjizi:

– Knjiga bilježi potresna kazivanja naših majki koje su izgubile svoje sinove i još im kosti nisu našle; priče naših Bošnjakinja čiji su muževi ubijeni a one ostale same sa svojim jetimima; kazivanja naših dobrih Bošnjana koji su preživjeli logore i sve strahote i patnje logora…, rekao je hafiz Omeragić.

Na samom početku Aiša Purak je istakla oduševljenje oko ljepote Bošnjačkog islamskog kulturnog centra i pohvalila sve vakife, Odbor IZ Plav-Guisnje i sve one koji su ugradili dio svoje nafake i rada u ovo veleljepno građevinsko zdanje.

U obraćanju Aiša Purak je istakla koji je bio povod objave magistarskog rada u knjizi koja govori o preživjelim žrtvama genocida, strahotama kroz koje su prolazili bošnjački muhadžiri koji su nakon srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu našli utučište na sjeverno-američkom kontinentu.

Autorica Purak je rekla zašto se odlučila na ovakvu tematiku magistarskog rada, podršci određenih ličnost, o namjeri knjige, koju je željela da ostane mlađim generacijama kao poruka i pouka kroz kakve su golgote prolazili Bošnjaci i Bošnjakinje svih starosnih dobi u vremenu genocidne agresije na BiH. Posebno je važno da se o golgoti nad Bošnjacima koji su priredili valikonacionalističke srpsko-crnogorske i hrvatske političke, vojne i crkvene snage čuju u američkom i kanadskom društvu.

Autorica Purak je najavila novo izdanje iste knjige sa znatnim dopunama.

U obraćanju autorica Purak, kako je organizator predvidio, izašla je iz okvira tematike same knjige, te je govorila o važnosti povezivanja, razumijevanja i jedinstva među Bošnjacima, što jeste važno za uspjeh jedne naše zajednice. Ona je također naglasila o važnosti bosanskog jezika da se prenosi na našu djecu.

Predstavnici Islamske zajednice su najavili da će planirati ponovo pozvati Aišu Purak da održi predavanje za Bošnjakinje.

Promocija je održana u organizaciji Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku i Bošnjačko-američke naconalne asocijacije (BANA).

Posted on

POSTAVLJANJEM KRSTA NA SAHAT KULI U PODGORICI JE UDRUŽENI POLITIČKI I SVETOSAVSKI ČIN FAŠIZMA CRNE GORE PROTIV ISLAMA, VAKUFA, BOŠNJAKA I ALBANACA

Postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) sa sjedištem u New Yorku, najoštrije osuđuje anticivilizacijski čin koji se dogodio jutros, 27. oktobra 2017., postavljanjem krsta na čuvenu Sahat kulu u Podgorici, koju je krajem 17. vijeka sagradio hadži Mehmed-paša Osmanagić. Ovakav način skrnavljenja i pokršćavanja vakufa Islamske zajednice od strane gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnikom Slavoljubom Stijepovićem i zamjenikom Časlavom Vešovićem, je čin kontinuiteta udruženog političkog i svetosavskog fašizma nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, u Crnoj Gori.

Ovakvim uzurptaroskim primjerom crnogorskih vlasti koje su pod uticajem Mitropolije Crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve i Amfilohija Radovića, Bošnjacima i Alabancima su jasno dali do znanja da čin istrage poturice i istrebljenja u Crnoj Gori nikada nije prestao.

Sam čin postavljanja krsta na podgoričku Sahat kulu, Bošnjake i Albance Plava, Gusinja, Sandžaka i šire, potsjeća na mračni period nasilnog masovnog pokrštavanja i genocida 1912-13. godine.

Ovim neljudskim postupkom gradske vlasti Podgorice, ali i vlasti Crne Gore, jasno su pokazali kakvu Crnu Goru izgrađuju, ali su se čojski i sojski “zahvalili” Turskoj Agenciji za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA), koji su po ugovoru renovirali Sahat kulu, i obavezali se da vrate autentičan oblik kako ju je sagradio hadži Mehmed-paša Osmanagić.

Definitivno, sa postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

Postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori
Postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori