 |
Islamska zajednica i Kulturni centar Plav-Gusinje u New Yorku u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu u petak večer, 16. decembra, u povodu 12. rebi-ul-evvela – dana rođenja Mehammeda s.a.v.s. priredila je vjersku manifestacija “Volimo te Božiji poslaniče”. O 12. rebi-ul-evvelu za sve muslimane veliki dan i od velikog značaja, koji se ovog velikog datuma sjećaju sa posebnim vjerskim programom. O poslaničkoj misiji Muhammeda s.a.v.s. govorili su imami u pomenutoj zajednici hafiz Hako ef. Omeragić, Ernad ef. Husović i njihove kolege – imami iz naših džemata u New Yorku i New Jerseyu.
Imami su između ostaloga isticali važnost 12. rebi-ul-evvela kada se rodio hazreti pejgamber, Muhammed s.a.v.s. Također da je na taj dan, 12. rebi-ul-evvel, stigao u Medinu kada je okončao svoju hidžru iz Mekke, ali isto tako da je na taj dan, 12. rebi-ul-evvel, preselio je na ahiret i vratio se svome Gospodaru, Allahu dž.š. Znači, cijeli njegov život uokviren je sa 12. rebi-ul-evvelom, danom i mjesecom kalendarske Hidžretske godine. Zato je za sve muslimane 12. rebi-ul-evvel veliki dan i od velikog značaja, zato se obilježava na svečan način kada se dovama, mevludom, ilahijama i kasidama iskazuje ljubav prema hazreti pejgamberu, Muhammedu s.a.v.s.
 |  |
 |  |  |
 |
 |
Predsjednik Odbora IZ I KC Plav-Gusinje h. Smajle Srdanović u kratkom obraćanju je istakao da muslimanska srca plaču nad nevinim žrtvama u Siriji, uputimo dove Allahu dž.š. da ih zaštiti, zaustavi krvoproliće i uspostavi mir među svim narodima. To se nama Bošnjacima kroz vrijeme dešavalo u Bosni, Sandžaku zato ne smijemo šutjeti, dovimo i dignimo glas protiv ubijanja nevinih civila, djece, žena…
U programu manifestacije “Volimo te Božiji poslaniče” poseban utisak na sve prisutne ostavili su milozvučni glasovi članova hora i polaznika mektebske nastave koji su dovama, ilahijama i kasidama kod prisutnih povećali ljubav prema Allahovom miljeniku Mehammedu s.a.v.s.. Želimo da njihova imena istaknemo, njih ohrabrimo da nastave, a drugu našu djecu i roditelje potaknemo da dovode svoju djecu priključe horu i mektebskoj nastavi kako bi ih učili o svojoj vjeri, kulturi…
U programu su učestvovali: Selma Radončić, Iman Šabović, Ćamila Dervišević, Khalif Dervišević, Sultan Dervišević, Alen Dervišević, Aldiana Dervišević, Sead Redžepagić, Leila Redžepagić, Elma Rastoder, Elda Rastoder, Emil Rastoder, Semina Radončić, Esmir Radončić, Binela Mustafalić, Adelina Mustafalić, Asija Šećerović, Esmeralda Leković, Almina Metjahić, Elvis Metjahić, Izet Metjahić i Izeta Metjahić. U programu je učestvovali Amar Charaf i Haris Kolenović.
Književno veče
U UŠIMA ONIH KOJI GA NEGIRAJU
 |
Nakon dijela vjerske manifestacije iz prekrasnog mesdžida svi prisutni su zauzeli mjesta u svečanoj sali. Ovaj dio porgrama ispred Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije vodila je članica Izvršnog odbora Aida Šarkinović. Kako smo već najavili u realizaciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku priređeno je književno veče sa bošnjačkom književnicom Šefkom Begović Ličina pod motom: “Kćeri, sine – bosanski da mi pričaš”.
Šarkinović je ispred organizatora selamila našu cijenjenu književnicu Šefku Begović Ličina, kojoj je poželila da se u ovoj Allahovoj kući i bošnjačkom vakufu osjeća kao u svome domu. To je isto poželila svima prisutnim koje je pozvala da maksimalno koristimo prostorije ovog naše vakufa.
Drugi dio programa posvećen je pisanoj riječi odnosno stvaralaštvu Šefke Begović-Ličina i od kolike je važnosti to što je naša književnica napisala, ali koliko je još važnije da li naše potomstvo to razumije ili bolje reći kako ćemo mi roditelji spriječiti asimilaciju i naučiti da razumiju i da putem jezika – te važne niti održimo vezu sa svojom nanom, djedom, amidžama, dajdžama, tetkama, halama… zavičajem, domovinom…, rekla je Šarkinović.
 |
U nastavku najave specijalne gošće pročitala je najvažnije biografske podatke iz života, stvaralaštva, objavljenim knjigama ali i one koje su u rukopisu koje čekaju razumijavnje institucija i izdavača da ih odštampaju i na taj način učini dostunim javnosti. Zatim je pozvala Šefku Begović Ličina da se obrati. Bošnjaci.Net u nastavku objavljuju obraćanje u cjelosti.
Dragi domaćini, poštovani Bošnjaci i Bošnjakinje,
drage sestre i cijenjena braćo, draga djeco i omladino,
Poštovani predsjednici, članovi odbora i članovi svih naših zajednica u New Yorku i New Jerseyu,
Poštovani članovi Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije,
es’selamu ‘alejkum!
Prvu zahvalu upućujem Allahu dž.š. što me svojom milošću počastio ovim putem, gdje sam sretna u ovom susretu sa vama, daleko od domovine Bosne i Hercegovine, Sandžaka, od našeg lijepog zavičaja kojeg se vi sjećate i kojem se vraćate sa puno ljubavi i sjete.
Posebno me raduje da smo u Allahovoj kući, bošnjačkom domu i ovakom prekrasnom objektu, vakufu, kojim se možete pohvaliti. Aferim svima vama koji ste inicijatori izgradnje ovakovog lijepog centra i džamije. Aferim vašim hanumama i djeci koji su vas podržavali dok ste sve ovo financirali, gradili, renovirali… Zato danas trebate biti ponosni na ovo svoje djelo.
Ja sam izuzetno sretna što ću sa sobom ponijeti divne utiske o ovom prekrasnom mjestu u kojem mi članovi Bošnjačke-američke nacionale asocijacije prirediše druženje sa mojim narodom. Hvala svima vama, a naravno hvala i Odboru Islamske zajednice Plav-Gusinje.
 |
Također, večeras upućujem zahvalu i mojim domaćinima, prijateljima Sabaheti i Hidu Hamziću, njihovoj djeci i rodici Fadili Javorovac, na ljepoti u kojoj uživam u njihovom toplom domu.
Zahvaljujem se i mom prijatelju g-dinu Esadu Krciću, gl. uredniku magazina Bosnjaci.net, koji je jedan od inicijatora večerašnjeg skupa.
Večeras nećemo pričati o mojim knjigama, jer knjige su napisane, one su već tu i oni koji ih vole čitati i poštuju moju pisanu riječ, snaći će se i vidjeti šta je između korica ‘upakovano’.
Večeras ćemo se dotaći najavljenog mota organizatora ove književne večeri: „Kćeri, sine – bosanski da mi pričaš“, da bi nakon ove promocije, mogli međusobno malo razmijeniti mišljenja i konstantovati koliko je važno da nam djeca i unučad govore jezik naših majki, nana, očeva, djedova…
Kada dolaze, musafiri obično svojim svojim domaćinima u kuću unesu bereket i makar neku simboličnu hediju. Ja vama večeras u koricama knjige „VRISAK KRVI“ donijeh upokovan bošnjački bol Bosne, Sandžaka i Limske doline, odakle neprestano pišti nevina krv stradalih Bošnjaka, odjekuje vrisak naših majki, nana, djece, naših najrođenijih. Tu gdje bošnjačke nevine curice oplakuju izgubljenu čast, majka dušmanima upućuje kletvu za ubijene joj sinove, tu gdje rijeke Drina i Lim krkolje i proguvaju krv nevinih, tu u najvećim grobnicama nikoše vječni spomenici na učinjenu nam vjekovnu nepravdu.
 |
Moram da napomenem da su štampu moje knjige „VRISAK KRVI“ svojim prilozima financirali moji prijatelji, Bošnjaci koji su večeras ovdje među vama, a koje ja neću ponaosob imenovati, jer oni znaju, a zna i Allah dž.š, Onaj koji svojim robovima bilježi dobra djela. Moji prijatelji su spoznali vrijednost ove knjige i potrebe da se počinjeno zlo mora zapisati i ostaviti budućim generacijama kao neuništiv spomenik i podsjetnik da nam se ne smije ponoviti.
Dragi moji sunarodnici, hvala Allahu što nas danas naša pera opominju da se zlo, progoni i prolivena bošnjačka krv ne smiju zaboraviti, što se bošnjačka pera bude i Allahovim emerom naoštrena, zapisuju nam historiju, koja će ostati budućim generacijama kao vječna opomena da zlo uvijek vreba prvo one nemoćne, naivne i uspavane.
Dragi zemljaci, ne smijemo zaboraviti genocid u Sjenici, niti genocid kroz nasilno masovno pokrštavanje muslimana, odnosno Bošnjaka i Albanaca u Plavu i Gusinju, planirano sistematsko strijeljanje naših prvaka, umnih nam ljudi, ubijanje dostojanstva naših djedova, predaka, čija suza na umoru u izgovorenom šehadetu ostade u amanetu okamenjena da se tog gnusnog zločina vječno sjećamo, da ga nikada ne zaboravimo.
Nemojmo zaboraviti Šahoviće – genocid u miru (!); zatim genocid u ratu – pokolj muslimanskog življa u Limskoj dolini, na Pešteri, Hadžetu…
 |
Ne zaboravimo Štrpce, Sjeverin, ne zaboravimo Bosnu, Srebrenicu, Markale, Tuzlansku kapiju, Prijedor, Foču, Višegrad, Mostar, logore, progone, vrisak, silovanja, vapaj raseljenih i onu ostavljenu sofru na krvavom nam topraku. Ne zaboravimo čežnju za rodnom grudom i korjenom koji nam katil bezdušno iščupa i poput ptica nas po svijetu raseli.
U ovom kentekstu, želim reći, naši ljudi sa idejama koji su među nama, potomci žrtava genocida u Plavu i Gusinju, u njihovoj produkciji i saradnji sa Avdom Huseinovićem uradili su dokumentarni film “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” o kojem se posljednjih mjeseci puno priča, govori… Taj film će svima nama pomoći u podizanju svijesti da znamo ko smo, ali i da znamo ko su bili oni čiji su namjere jasne – da nas istrijebe i da nam utru korijene.
 |  |  |
U ovim mubarek danima, kada se prisjećamo rođenja Allahovog miljenika, našeg hazreti Pejkambera Muhammeda s.a.v.s., kada smo ispunjeni ponosom što smo dio njegovog Ummeta, uputimo dovu Jedinom stvoritelju da sve Bošnjake ujedini, da nas grupiše u isti saff i da nam se se zla iz prošlosti nikada ne ponove.
Zato, dragi sunarodnici, svojim lijepim odgojem pokažimo da nam je najispravniji kompas i jedini svetionik vjere, naša knjiga časni Kur’an. Neka nam znanje i nauka budu najjače oružje kojim ćemo obogatiti naše duše i svojim lijepim odgojem budimo primjer našim budućim generacijama ali i sredinama u kojima živimo.
 |
Da bi jedan narod opstao, da bi bio poštovan, mora imati svoj jezik, svoju kulturu, mora njegovati svoje adete i tabijate. Upamtite, Jezik nas Bošnjaka je bosanski, pa zato moramo naučiti svoju djecu da je to njihov maternji jezik, u stvari potvrda našeg identiteta.
Moramo se izboriti da riječ bosanski jezik neprestano pulsira u ušima onih koji ga negiraju. Bosanskim jezikom su govorili naši preci, tu su sabrani korijeni naše kulture, pa zato nastojimo da nam u školama i kod kuće djeca uče jezik naših majki, da u udžbenicima konačno budu upisana bošnjačka imena, a ne kao do sada, da nas nema ili ako nas ima, onda je Džafer hamal koji nosi džak, a Orhan je loš đak i nevaljao dječak.
Moramo biti ponosni i što naš bosanski jezik nije jezik mržnje, ni poziva na zločin, već jezik ljubavi, tolerancije, mira, mirisa i behara.
Zato, drage sestre, majke, potrudimo se da nam djeca ne priželjkuju ono što je tuđe, ono što nije bošnjačko, usmjeravajmo ih ka svemu što je naše. Naravno da treba poštovati tuđe običaje, tuđu kulturu, što i činimo, ali ih ne kopirati, već prvenstveno zadržati ono iskonsko – svoje! Na nama je glavni zadatak da sve to sačuvamo i da cijelom svijetu pokažemo ko smo i kakvi smo.
 |
Sestre i braćo,
Kako majke, tako i očevi moraju svojoj djeci objasniti da je bosanski jezik njihov, da ga trebaju njegovati i poput svetinje čuvati. Samo tako bićemo poštovani, samo tako možemo opstati kao Bošnjaci, samo tako ćemo biti slobodni i svoji, samo tako ćemo pokazati da smo narod sa svim atributima identiteta koji njeguje svoj jezik, kulturu, historiju, ali i razvija vjersku, nacionalnu i državničku svijest. To su osnovni postulati jednog naroda koji zna koje, šta hoće i kuda ide.
Mi, Bošnjaci, nakon više stoljeća genocida koji se vriši u kontinuitetu, vjerujemo da smo se posebno nakon zadnjeg genocida dobro opametili. Inša’Allah da se svi skupa borimo jasno i glasno da govorimo istinu, ali i da spriječimo moguće nove genocide koji nikada ne zamiru u umovima velikonacionalista.
Sestre, braćo, djeco, omladino,
Majke i nane moje generacije su bile nepismene ili polupismene, ali su nam dale najispravnije časne smjernice naše vjere, kulture, odgoja koji je ispravniji od svih načela svjetskog bontona.
Ja sam u predgovoru knjige „Niska od merdžana“ napisala da ću se vječno ponositi što me te naše hanume naučiše da se zastidim, da starijem ruku poljubim, da mu mjesto najbolje ustupim, da se nikom u razgovor ne utaknem, da za sofrom nikad prva ne počnem jesti, da roditelju riječ ne povrnem, da slabom i nemoćnom pomognem, da bolesnog obiđem, musafira čehretom lijepim da počastim, da glasno ne zborim, da se svađe klonim, da zavidna ne budem, saburom da se ogrnem, oprostom uzdignem, da hizmet rano oposlim, da evlad na pravi put usmjerim, riječ gibetnu nikad ne izgovorim, znanjem, mudrošću i amelom dušmane da pobjedim, oprost i pomoć od Boga, dž.š., dovom zatražim, Musaf, obraz, adete i naš terbijet k’o hamajliju čuvam.
 |
Na kraju, na ovom veličanstvenom skupu, upućujem dovu Svevišnjem Allahu:
Svemilosni, pomozi i ojačaj ummet Muhammeda s.a.v. s. da se uspravi i sačuva u svim iskušenjima. Gospodaru Naš, uspostavi mir na zemlji među svim narodima. Pomozi Bošnjacima u Bosni, Sandžaku i širom dijaspore. Ti nam pokaži ispravne puteve Tvoje, ujedini nas i zbliži jedni s drugima. Amin.
Hvala vam i živjeli, završila je svoje obraćanje Šefka Begović Ličina koje su prisutni s pažnjom slušali, praćeni sa dubokim uzdasima i aplauzom u momentima kada su to osjećali.
Prisutni su svoje porodične kutubhane obogatili Šefkinim knjigama, tražeći od nje da im ispiše posvetu u znaku sjećanja na ovo njujorško književno veče.
Nakon završetka vjersko-kulturne manifestacije poslužena je večera koju su pripremile vrijedne Bošnjakinje, koju je sponzorirao naš biznismen Nazmo Mujević, član Odbora IZ Plav-Gusinje u New Yorku.
Na kraju, domaćini su sa književnicom Šefkom Begović Ličina obišli centar i upoznali je sa svim sadržajima i planovima, ona nije krila iznijeti utiske i zadvoljstvo da daleko od domovine i naših zavičaja postoji jedan ovakav bošnjački veleljepan objekat.
|
