Zajednička reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i Bošnjaci.Net
S obzirom za slučaj jedne čikaške škole, i pisanje velikosrpskih medija, izjava kvazidiplomata i otvorene kampanje negiranja genocida nad Bošnjacima, Bošnjačko-američke nacionalne asocijacija (BANA) i Bošnjaci.Net upućuju zajedničko reagiranje koje objavljujemo u cjelosti:
Slučaj čikaške “Emerson škole” u distriktu Park Ridž, još uvijek je u žiži medijske javnosti. Negatori srpskog genocida nad Bošnjacima u BiH, koji su ujedno prepoznatljivi po veličanju srpskih ratnih zločinaca, ističu ga kao veliku pobjedu. Dok s druge strane, preživjele žrtve genocida, bosanske i bošnjačke institucije u Chicagu, SAD i Kanadi, uključujući i Generalni konzulat BiH u Chicagu, od zvaničnika škole samo zahtijevaju uvid u školski program, kako bi se uvjerili u ono što srpski mediji javljaju, da onda na adekvatan način odgovore u skladu sa presudama međunarodnih sudova u Haagu, Suda BiH, ali i Rezolucijama o agresiji na RBiH i genocidu nad Bošnjacima, sa naglaskom na Srebrenici, koje su usvojene u Kongresu i Senatu.
Banjalučke Nezavisne novine objavile su izjavu izvjesnog Obrada Kesića, koji se predstavlja kao “šef Predstavništva RS u Washingtonu”. Ono što nam posebno ukazuje na pozornost iz Kesićeve izjave jeste njegovo lažno predstavljanje, citiramo i podvlačimo: “Da će to diplomatsko predstavništvo pomoći srpskoj zajednici u Čikagu i okolini da adekvatno odgovori na pritiske bošnjačkih političara, aktivista, organizacija i udruženja na porodicu srednjoškolke Katarine Ristić iz Čikaga”.
Koliko je poznato, zvanične diplomatske institucije sa akreditovanim diplomatama države Bosne i Hercegovine na tlu Sjedinjenih država su Ambasada BiH u Washingotnu, Misija BiH pri u UN-u u New Yorku i Generalni konzulat BiH u Chicagu. Sve mimo njih su samoorganiziranja i pokušaji velikosrpskih paradržavnih i velikodržavnih projekata koji su nastali na genocidu – krvlju i kostima onih koji se nisu uklapali u plan stavaranja Velike Srbije. To je dobro poznato svim zvaničnicima u BiH, ali i u ovoj prijateljskoj zemlji /SAD/, kao i izvjesnom Kesiću, koji još dodatno tvrdi, da su upućene “prijetnje i pritisci prema Ristićima, kao i svima koji su pomogli…”. Svima je poznato, SAD su zemlja zakona, time bilo ko da upućuje prijetnje mora odgovarati pred zakonom ove zemlje. Ako sam Ristić, ili njegov “ađutant” Kesić, to ne urade i objave imena i podignu tužbe, znači da lažu, obmanjuju i izjavama zabavljaju prije svega (veliko)srpsku javnost. Nego, Kesiću je posebno potreban ovakav slučaj, da bar malo populizuje Dodikovo kvazi “diplomatsko predstavništvo”, kako bi se pred očima javnosti bar djelimično opravdalo bacanje i trošenje ogromnih sredstava sirotinje i opustošenih poreskih obaveznika BiH, o čemu već duže vrijeme pišu srpski i drugi bh. mediji. Za nadati se da neće dugo potrajati da će na čelo države BiH i entiteta, doći nova garnitura u Tužilaštvu i Sudu BiH, ali i nekorumpirani i nepotkupljivi političari, koji će sve koji su se ogriješili o zakon BiH smjestiti tamo gdje je mjesto kriminalcima, bez obzira o kome se radi.
Dapače, ogromne prijetnje dolaze upravo sa Facebook profila i adresa zaštitnika srpskih ratnih zločinaca i velikosrpskih ortodoksnih ratnika koji otvoreno prijete novim genocidom, silovanjima, pogromom…
Javnosti radi, proteklih dana Bošnjaci.Net su objavili nekoliko priloga, izjava i reakcija po pitanju Emerson škole u distriktu Park Ridž u gradiću Niles, nadomak Chicaga. Prema objavama velikosrpskih medija, učenica srpske nacionalnosti, navodno je izdjelovala da se u školskom programu pomenute škole briše riječ GENOCID u Bosni i Hercegovini, što je, prema njihovim navodima, poslušao tadašnji direktor, koji je istinu o genocidu drastično i nedopustvo devalvirao i time umanjio počinjeni SRPSKI GENOCID nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, zamijenivši ga sintagmom, “ekstremno surov i nasilan akt”.
Najčešće je poznato da zbog nemogućnosti susreta sa predstavnicima institucija u SAD, putem pisama – zahtjeva, od zvaničnika ili predstavnika može se tražiti i zahtijevati da se nešto uradi za određenu etničku grupaciju koja živi u tome dijelu disktrikta, grada ili države. Zahtjevi budu usvojeni ili se uopće ne razmatraju. Oni koji su svjesni pozicije u instituciji, istraže i postupe prema zahtjevu na adekvatan način. U dosta slučajeva odgovore na pismo. Pretpostavka je da se na istom principu obratila tada učenica pomenute škole, Katarina sa njenim ocem Rankom Ristićem. Vjerovatno se o ovim zamjenama teza, ništa ne bi znalo da otac djevojčice kroz ovaj slučaj i medijsku objavu, nije uvidio momenat ličnog populizovanja s razlogom isticanja i prepoznavanja u srpskim velikonacionalističkim i četničkim krugovima u SAD ali i u manjem bh. entitetu, koji su građanima Bosne i Hercegovine itekako poznati, ali i službenoj američkoj politici, posebno ’90-tih u periodu genocidne agresije.
Iako je aktuelna direktorica Emerson škole, u pisanoj poruci izrazila žaljenje zbog plasiranja dezinformacija u medijima, što je dovelo do naknadnog štersa kod članova porodica – preživjelih žrtava genocida, te jasno ukazala: “Izučavanje genocida – dio je školskog programa države Illinois i da je kao takav obavezujući da se izučava, što uključuje i izučavanje genocida u Bosni.”
U svakom slučaju, dobro je što su objavljeni Ristićevi hvalospjevi, iz kojih se saznalo odakle je i kada je došao u SAD, o čemu će se pravne službe u BiH pozabaviti da li je učestvovao u genocidu i drugim ratnim zločinima (1992 – 95). Ujedno i Imigracioni ured u SAD će se pozabaviti njegovim izjavama koje je dao prilikom sticanja statusa u ovoj zemlji. Dobro je poznato da su mnogi Srbi davali lažne izjave, da kriju ratnu prošlost, da su bili pripadnici srpske vojske i policije koji su počinili genocid nad Bošnjacima, na čijem čelu su bili osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Ono što iz izjava Ristića i pisanja srpskih medija jeste upečatljivo, iza imena jednog čestitog svjetskog naučnika Nikole Tesle pokušavaju sakriti najveće srpske ratne zločince današnjice. Pokojni Nikola Tesla, čije dostignuće Bošnjaci izuzetno cijene i kao naučnika, ali eto – i Srbina, nema baš nikakve veze sa genocidom i okotom koji su to u ime svesrpstva počinili, zbog čega mnogi čestiti Srbi od stida idu sagnute glave.
Sve u svemu, ovo je crveni alarm preživjelim žrtvama genocida koji žive u SAD, posebno u Chicagu, kao i bosanskim i bošnjačkim institucijama koje djeluju na ovom kontinentu, da mogu preispitati šta je istina od svega toga. Jer, počinjeni SRPSKI GENOCID nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, niti genocid u Ruandi, niti holokaust nad Židovima, ne može zamijeniti, sintagma “ekstremno surov i nasilan akt” bilo da je formulirana u glavi jednog direktora ili velikosrpskih medija. Jer genocid nad Bošnjacima u BiH ne može se predstaviti kao da je, primjera radi, neki tamo Branko Ristić u četničkom brlogu u Chicagu zlostavljao suprugu, ili recimo neki – Obrad Kesić, u nekoj kvazidiplomatskoj jazbini Washingtonu, dobro pretukao svoju suprugu, te da će za “ekstremno surov i nasilan akt” odgovarati pred pravosudnim institucijama. Jasno je, genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je planiran u zločinačkim velikosrpskim mozgovima tadašnjeg režima Beograda i njihovih satelita na Palama, s namjerom da svi Srbi žive u jednoj državi – Velikoj Srbiji. To se nije moglo dogoditi bez potpunog zatiranja tragova postojanja jednog naroda u državi Bosni i Hercegovini, tj., Bošnjaka, njegove vjere, historije i kulture. O tome najbolje svjedoči više od stotinu hiljada brutalno pobijenih nevinih civila, desetine hiljada zlostavljanih i silovanih žena i muškaraca. Stotine najzloglasnijih srpskih logora smrti, na kojima bi im i zlikovac Hitler pozavidio, kroz koje su prošli na stotine hiljada Bošnjaka i Hrvata. Desetine hiljada logoraša nisu izdržali torture, silovanja, batinanja, izgladnjivanja i strijeljanja. Izdvajamo logore smrti Omarsku, Keraterm, Trnopolje, Manjaču, te Batkoviće… Zašto ne istaći, na dijelu okupirane bosansko-hercegovačke teritorije 1992. do 1995., od strane zločinačke srpske vojske, policije i njima potčinjenih raznih četničko-terorostičkih formacija koje su na američkoj crnoj listi, Ranogorski četnički pokret, te Tigrovi, “Beli orlovi”…, sistematsko je srušeno 614 džamija (od ovog broja treba izdvojiti 80 džamija koje je srušila Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO)), zatim 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Zar ovi zastrašujući podaci jasno ne govore o genocidnom planu potpunog uništenja bošnjačkog naroda i države BiH?!
Ipak, kakogod da su Ristići pismo napisali, u kojem su oplakivali srpske ratne zločince; sudske presude ali i činjenice na svakom pedlju BiH jasno svjedoče, da su planirali, naredili i počinili genocid nad nevinim civilima – Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1992 – 1995. Naposljetku osuđeno je kompletno političko i vojno rukovodstvo paradržavne velikosrpske tvorevine unutar međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, i to sa najvišim zatvorskim kaznama od strane sudova Ujedinjenih nacija – Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde. Srpski ratni zločinci osuđeni su skoro hiljadu godina zatvora. Isto tako i Sud Bosne i Hercegovine, te sudovi još nekoliko država pred kojima je suđeno i presuđeno onim srpskim ratnim zločincima, neke su deportovali u BiH, koji su pokušali da se sakriju pod lažnim imenima ili svjedočenjima kako bi se domogli sastusa.
Na kraju, imajući napisano u vidu, bar ovako djelimično u ovoj izazvanoj reakciji, umjesto da svakom Srbinu u Bosni i Hercegovini i Srbiji, bude obaveza da nedvosmisleno prihvate presude o genocidu nad Bošnjacima, sami se ograde od ratnih zločinaca iz svojeg naroda i upru prstom – „ne u naše ime!“. Sve mimo toga -, umjesto indivudualne, svjesno prihvataju – kolektivnu odgovornost. To već nije do Bošnjaka – žrtava genocida, već do zločinaca u ime svesrpstva i onih kojih ih veličaju! – piše u reagiranju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i web magazina Bošnjaci.Net.
