BANA DODIJELILA PLAKETU DR. HARUNU HADŽIĆU

U subotu, 23. marta 2024. godine, sponsor iftara je bila Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA). Iftar je priređen u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru Richmond Hill na kojem su prisustvovali seir vaizi gen. sekretar Mešihata IZ u CG mr. Fuad-ef. Čekić, prof. dr. hfz. Haris-ef. Hadžić i gl. imam IZ Plav-Gusinje u NY Nermin-ef. Huseinović, te članovi BANA, članovi džemata, kao i članovi drugih etničkih zajednica koji žive u ovom dijelu New Yorka.
Iftarsku dovu je proučio mr. Fuad-ef. Čekić.

Predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije dr. Mersim Ziljkić zahvalio se svima koji su došli da zajednički podijele radost ramazanske iftarske sofre.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija u ovoj večeri dodijelila je plaketu dr. Harunu Hadžiću, nekadašnjem lideru SDA u CG, koji je prije tri decenije bio uhapšen od strane Specijalne policije Crne Gore u kodnoj akciji “Lim”. Predsjednik BANA dr. Ziljkić uručio je plaketu Harunovom sinu dr. hfz. Harisu, koji se u ime svoga oca najiskrenije zahvalio Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji.

Također, za napredan rad kroz mešihate i obrazovne institucije medrese u Podgorici i Novom Pazaru i FIS-u, BANA je prepoznala uručila plakete generalnom sekretaru Mešihata IZ u CG mr. Fuad-ef. Čekiću i prof. dr. hfz. Haris-ef. Hadžiću iz Mešihata IZ u Srbiji, na taj način dajući im podršku i zahvalnost za njihov dolazak da baš u mjesecu mubarek ramazana ostave svoje porodice i budu sa članovima IZ Plav-Gusinje u New Yorku.
Plaketa je uručena i umjetniku i veteranu Armije Republike Bosne i Hercegovine Nebojši Šeriću Šobi, u znaku zahvalnost za veliki doprinos u kulturi pamćenja i obilježavanja u New Yorku 11. jula – Dana genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i Bosni. Također za idejno umjetničko rješenje-, spomenik gazijama Specijalcijalnoj jedinici MUP-a Republike Bosne i Hercegovine.
Šeriću je plaketu uručio član Izvršnog odbora BANA h. Ago Redžić, veteran Specijalne jedinice MUP-a RBiH kojom je komandovao čuveni Dragan Vikić.

O Harunu Hadžiću je govorio h. Nevzad Kurtagić, sekretar BANA.


Lider SDA Harun Hadžić u političkom namještenom procesu osuđen na tamnovanje


Prof. dr. hfz. Haris-ef. Hadžić nakon prijema plakete za svoga oca Haruna, najtoplije se zahvalio Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji na pažnji koju gaje članovi ove organizacije prema njegovom ocu i svim nevinim uhapšenim, posebno što insistiraju da se pamti golgota kroz koju su prošli.

Hadžić je jedan od istaknutih bošnjačkih intelektualaca i rijetkih u Crnoj Gori koji je ustao da se demokratskim sredstvima bori protiv diskriminacije, nepravde i progona Bošnjaka u Crnoj Gori, Sandžaku i šire.
Harun Hadžić je rođen u Rožajama, osnovnu školu završio je u Mojstiru – općina Tutin i Rožajama. Srednju, Gazi Husref – begovu medresu u petogodišnjem trajanju, završio u Sarajevu 1974.
Diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1979.godine.
Na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru je magistarirao maja 2007., a u oktobru 2009., na istom Univerzitetu odbranio je doktorsku disertaciju. Na istom univerzitetu je radio na poziciji generalnog sekretara, docenta, profesora…
Prije toga, od 07. septembra 1990. do 23. marta 1998., obavljao je funkciju predsjednika SDA Crne Gore.
Na prvim višestranačkim izborima 1990., na listi SDA, izabran je za poslanika u Parlamentu Crne Gore…

Nakon hapšenja Hadžića kao lidera SDA, 28. januara 1994., te članove i aktiviste u par mjeseci kasnije, u montiranom političkom suđenju u Bijelom Polju, osuđen je na sedam godina zatvora, od čega je u zatvoru bio 23 mjeseca; a od toga u samici sedamnaest mjeseci.

Također, roditelji, supruga i djeca Haruna Hadžića, doživjeli su brojna maltretiranja, ponižavanja, prijetnje…
Podsjećamo da je Crnogorska specijalna policija početkom 1994. uhapsila kompletno rukovodstvo, članove i aktiviste Stranke demokratske akcije za Crnu Goru, ukupno 21. Bošnjaka. Nešto ranije, 1993., i srpska policija je uhapsila 24 Bošnjaka, članove SDA Sandžaka iz Novog Pazara i drugih mjesta Sandžaka.
Naglašavamo, hapšenje Hadžića i dr., obavili su pripadnici Specijalne jedinice MUP-a Crne Gore, pod komandom Vasa Baošića, a tada je bio premijer Milo Đukanović.
Služba državne bezbjednosti Crne Gore saopćila je ,,da su optuženi htjeli putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak”.
U policijskom saopćenju od 31. januara 1994. godine, nakon hapšenja Hadžića, navedeno je: ,,SDB Crne Gore, u neposrednoj saradnji sa resorom Državne bezbjednosti Srbije, otkrio je da su ti ljudi, inače članovi Stranke demokratske akcije, organizovali vojne i paravojne oružane formacije kako bi stvorili preduslove za teritorijalno otcjepljenje, nasilnim putem i upotrebom oružane sile, dijela teritorije Crne Gore”.
Tada nastaje vrijeme progona, hapšenja i stradanja za sve članove SDA Crne Gore. Citiramo, tadašnji Viši tužilac Milan Radović pred Višim sudom u Bijelom Polju 27. jula 1994. godine podigao je optužnicu protiv Rasima Šahmana, Erdžana Fetahovića, Omera Omerovića, Mevludina Kasumovića, Rifata Veskovića, Haruna Hadžića, Hakije Muratovića, Isata Skenderovića, Umera Hadžića, Šefketa Brkovića, Avda Ciguljina, Rizaha Burnazovića, Sabaheta Spahića, Ibrahima Čikića, Esada Omerovića, Huseina Smakića, Dževada Begovića, Seada Bibuljice, Seada Pućurice, Senada Pućurice i Šefćeta Bošnjaka, stavljajući im na teret da su: “… od aprila 1991. godine do januara 1994. „u Rožajama, Bijelom Polju, Pljevljima i drugim mjestima uz upotrebu sile i protivustavnim putem, planirali da od dijela teritorije Savezne Republike Jugoslavije stvore samostalnu državu „Sandžak”, koju bi sačinjavala područja opština: Plav, Rožaje, Berane, Andrijevica, Bijelo Polje, Pljevlja, Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj, pripremali izvršenje krivičnog djela, ugrožavanje teritorijalne cjeline. Svi oni su uhapšeni pod optužbom da su “planirali da sa upotrebom sile i protivustavnim putem, od dijela SR Jugoslavije stvore samostalnu “državu Sandžak”.
Tadašnje vlasti u Srbiji i Crnoj Gori na čelu sa Miloševićem, Bulatovićem i Đukanovićem…, radi crtanja mete na Bošnjacima izmislili su “državu Sandžak” i okarakteritzirali su ih državnim neprijateljima dok su uporedo sa tim provodili velikosrpsku politiku i agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima. Svi uhapšeni su isljeđivani, prebijani, zlostavljani… Neki od uhapšenih, nakon policijskih prebijanja su preminuli, dok na nekima su ostale trajne trauma, nekoliko njih, nažalost, digli su ruku na sebe, jer nisu mogli više trpiti fizička i psihička zlostavljanja.

U povodu tri decenije žrtva hapšenja policijske akcije “Lim” organizovat će se međunarodni naučni skup u Novom Pazaru, na Dan bošnjačke nacionalne zastave, 10. i 11. maja, pod radnim naslovom “Bošnjaci u društveno-političkim procesima 90-tih godina prošlog stoljeća”.

Plaketa mr. Fuad-ef. Čekiću

Mr. Fuad-ef. Čekić nakon prijema plakete je rekao: Drago mi je na ovoj plaketi, iznenađen sam! Srdačno vas selamim i zahvaljujem se dr. Ziljkiću i Krciću, i svima iz odbora BANA koji imate osjećaj za Bošnjake i razvijate ga u kontinuitetu kroz sve ove godine. Hvala vam najljepša.

Mr. Fuad ef. Čekić je rođen u Beranama, Osnovnu školu „Hajro Šahmanović“ u Plavu završio je 1999. zatim „Gazi Husrev-begovu medresu“ u Sarajevu, 2003/04.
Studirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu a istovremeno vanredno Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu, koji okončava 2009., Pravni fakiltet tri mjeseca kasnije.
Magistrirao je Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici, na odsjeku za Građansko-materijalno parvo.
Generalni sekretar je u Mešihatu IZ, dok u medresi „Mehmed Fatih“ predaje predmet fikh (islamsko pravo).

Plaketa prof. dr. hfz. Haris-ef. Hadžiću
Rođen je u Rožajama. Osnovnu školu je završio 1997. god., u rodnom gradu, a medresu “Gazi Isa-beg”, 2001. god., u Novom Pazaru.
Diplomirao je na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu. Postdiplomske i doktorske studije je završio na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.
Jedno vrijeme boravio je na specijalizaciji za imame, hatibe i muallime, na “Ebu Nur” univerzitetu u Damasku, Sirija.
Hifz je učio kod poznatih muhaffiza, r. dr. hfz. Fadila-ef. Fazlića, kurra’ hfz. dr. Dževada-ef. Šošića, kurra’ hafiza Samira Nassa, kurra’ hafiza Enesa ed-Dimmaškija, i dr.
Promoviran je u hafiza Kur’ana, s drugom generacijom hafiza “Škole Kur’ana Časnog”, u Novom Pazaru, 2013. god.
Položio je hifz i pred komisijom za polaganje hifza Kur’ana, u Skoplju, 2016. god., pred hafizima u sastavu: kurra’ hfz. Šafi Osmani, hfz. Ševal Azizi i hfz. Muharem Ljoki, kada mu je svečano uručena diploma “Hafiz Kur’ana Časnog”.
Drugi je od Bošnjaka u svijetu, pored hfz. dr. Halila Mehtića, koji je snimio čitav Kur’an na CD-u, a prvi u Sandžaku.
Učestvovao je na više domaćih i internacionalnih takmičenja učača Kur’ana i osvajao zapažene rezultate, te dobijao priznanja i certifikate za osvojena mjesta. (BiH, Hrvatska, Libija i Kuvajt.)
Profesor je na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru.
Autor je više naučnoistraživačkih radova i deset knjiga.
Živi i radi u Novom Pazaru, oženjen je i otac je četvero djece.

Šoba – vajar, muzičar i veteran Armije RBiH
Nebojša Šerić Šoba, sin sarajevskog pjesnika Hidajeta Šerkana, po profesiji je vajar i muzičar, rođen je u Sarajevu, gdje je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti od 1989. do 1992. godine. Od sredine 1992. do kraja rata u Bosni i Hercegovini, znači do decembra 1995., Šoba se kao pripadnik Armije RBiH borio u opkoljenom Sarajevu. Novinar i strip autor Joe Sacco napisao je knjigu o Šobinim ratnim iskustvima. Godine 1999. Šoba se preselio u Amsterdam, gdje je studirao na Rijksakademie, prije nego što se preselio u New York, gdje i danas živi i stvara. Šoba je pobjednik na konkursu za izradu spomenika čuvenim Specijalcima, odnosno Specijalnoj jedinici MUP-a RBiH čiji je komadant bio Dragan Vikić. Toj specijalnoj jedinici su pripadali i preživjeli naše gazije h. Ago Redžić i h. Ermin Bektašević… oko 80 specijalaca u herojskoj borbili su položili život za domovinu Bosnu, njih dvadesetak su preživjeli. Sada će dobiti svoje spomen-obilježje u parku kod Druge gimnazije u Sarajevu. I ono što želimo naglasiti da je naš gazija i umjetnik Šoba sve uradio bez novčane naknade. Njemu se u ime BANA i svojih suboraca zahvalio h. Ago Redžić.
 

 

BANA I BOŠNJACI.NET NOVČANIM HEDIJAMA NAGRADILI UČENIKE “RICHMOND PARK COLLEGE” BIHAĆ, OSVAJAČE MEDALJA NA OLIMPIJADI GENIJALACA U SAD

lanovi Upravnog odbora Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) iz New Yorka i redakcije Bošnjaci.Net s radošću su primili vijest o velikom uspjehu učenika “Richmond Park College” Bihać, koji su u drugoj polovici juna 2023., ostvarili na Olimpijadi genijalaca na Rochester institutu za tehnologiju u New Yorku, internacionalnom sajmu srednjoškolskih projekata o okolišu, sa inovativnim projektima. Osvojena jedna srebrena i dvije bronze medalje obradovali su i nas Bošnjake koji živimo u New Yorku. Raduje nas da Bosna i čuvena ljuta Bosanska Krajina ima tako naprednu, pametnu i intelegentnu djecu, napisali u pismu koje su poslali “Richmond Park College” Bihać.

Zbog kratkoće vremena i brzog povratka nakon “Olimpijade genijalaca” žao nam je što nismo imali priliku da se sretnemo sa vrijednim đacima, osvajačima medalja i njihovim profesorom, ali naši cijenjeni članovi Zara Kandić, Adila Todić, Fadil Feratović, Mirsad Šiljković, Zijo Suljić, Ago Redžić, Ago Kolenović, Denis Klapija, dr. Mersim Ziljkić i Esad Krcić, u svrsi hedije donirali su novčana sredstva koja su uplaćena na račun pomenute škole.

S obirom da je bio školski raspust, u dogovoru sa direktorom Nerminom Efendićem, za dobitnike medalja organiziran je prigodan ručak, kada su im uručena novčana sredstva.

– “Naš zlatni BOSEPO tim, koji je ove godine učestvovao na GENIUS olimpijadi u Americi, nagrađen je novčanim poklonom od strane Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) iz New Yorka, te redakcije Bošnjaci.Net. Oni su istakli veliko zadovoljstvo i sreću da Bosna i Hercegovina ima ovako talentiranu djecu, te istakli žal što ih nisu uspjeli upoznati u Americi.

Richmond Park institucije zahvalne su našim prijateljima u Americi na iskrenom i lijepom gestu, koji sigurno treba da bude motivacija i za druge učenike”, istakli su direktor i nastavnici “Richmond Park College” Bihać.

BANA i Bošnjaci.Net učenicima i kolektivu “Richmond Park College” Bihać žele da nastave sa uspjehom u edikaciji i da nas obraduju sa novim podvizima.

 

DOBRI BOŠNJANI, SREĆAN VAM DAN NACIONALNE ZASTAVE!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) u povodu 11. Maja – Dana bošnjačkog nacionalnog bajraka

 

Ponosno i dostojanstveno podignimo bošnjački bajrak slobode i dostojanstva!

Nacionalna zastava je od izuzetne važnosti kako za državu tako i za narod koji simbolizuje svoju državu, odnosno sebe u region u kojem živi.

Nacionalni bajrak se čuva na poseban i dostojanstve način, ali i sa ponosom se nosi, ističe, čuva i nedopušta da je bilo ko skrnavi.

Bošnjački narod je autohton u Bosni, Sandžaku, CG, Srbiji i nekim djelovima Kosova i Makedonije.

Sve od Berlinskog kongresa 1878. g. velikodržavne i velikonacionalističke politike, cijelo stoljeće, Bošnjacima su osporavale pravo na nacionalno ime, bosanski jezik, kulturu, bajrak, sve to u cilju da se ospori pravo na postojanje, na državu, političko djelovanje, sa zacrtanim ciljem kroz Garšaninovo ,,Načrtanje” i Memorandume SANU 1 i 2, nasilno masovno pokrštavanje, progon, istrebljenje i potpuno uništenje tj. genocid.

Nakon svega…

Promjene su uslijedile ’90-tih, posebno u jeku najžešće agresije Srbije i Crne Gore i Hrvatske na državu Bosnu i policijskih represalija u Sandžaku.

U toku odbrambeno-oslobodilačkog rata i časne i viteške borbe najboljih bošnjačkih i bosanskih sinova 1992. – 1995., Bošnjaci su napokon vratili svoje historijsko nacionalno ime, bosanski jezik, bajrak i sve što je pripadalo i pripada jednom starom autohtonom narodu na Balkanu.

Naši najbolji sinovi u tenama i džinsu, u hodu su formirali Armiju i MUP RBiH, te pod čistim bijelim bajrakom sa zlatnim ljiljanima na štitu plave boje, više goloruki ali divovski su branili narod i državu.

Istovremeno su nad Bošnjacima u Sandžaku trajale policijske represalije, podmetanja, montiranje procesa, hapšenja, zatvaranja, zlostavljanja, prebijanja, ubijanja, prognanstva, raseljavanja, deportacije, kulturocid, urbicidi i elitocidi, ipak i u takvom ambijentu obnavljane su, stvarane i podizane nacionalne, vjerske, kulturne i obrazovne institucije.

Jes, bilo je teško…!

U Sandžaku, 11. maj se obilježava – kao blagdan Dan bošnjačke nacionalne zastave. Ustvari Bošnjaci Sandžaka ma gdje živjeli 11. maj ponosno obilježavaju blagdan, Dan nacionalnog bajraka i ponosa. I zaista imaju razloga za ponos.

Jer ljiljani i polumjeseci na štitu i bijelom platnu simboliziraju poštenje, gordost, čestitost i plemenitost jednog naroda koji kroz hiljadugodišnje postojanje nikada nije okrvavio ruke na druge i drugačije, nisu vršili genocide, progone, istrebljenje, istrage… niti su ikada imali pretenzije prema teritorijama drugih naroda. Dok naši komšije i susjedi – jesu! Preko tri stoljeća njihove politike i crkve planski i sistematski nastoje uništiti bošnjački narod, Bosnu, Sandžak… dokaza je previše, od sistematskog uništenja našeg naroda do rušenja džamija, mezarja… trebaju li podaci i dokazi, pogledajte dokumentarni film Bošnjaci – genocid u kontinuitetu, puno toga će vam odagnati maglu sa vidika.

Ipak, pozivamo vas da iskoristimo priliku da na najdostojanstveniji način obilježimo Dan bošnjačke nacionalne zastave kao najznačajniji i najveći nacionalni dan Bošnjaka.

Sretan nam Dan nacionalne zastave!

 

Naglašavamo, onog ili one koga ne interesira pitanje bošnjačkog naroda, nacionalnog identiteta, kulture, jezika, bajraka, a istovremeno nariču, podvriskuju ili urlauču tuđe himne i pjesme, veličajući dželate naroda svog, gurajući u svatovima i na svadbama takve bajrake, podlo skrnaveći bošnjačkim porodicama veselja njihove djece koju su dostojanstveno podizali i školovali, za svaku je osudu. Istovremeno po ulicama i skupovima ogrćući se sa takvim zastavama, iako dobro znaju da su im pod njima preci masakrirani, strijeljani, nasilno pokrštavani, silovani… Zar nije sramno i žalosno da oni koji imaju porodično veselje, žene i udaju svoju djecu, ili grade porodične kuće, da to bilo ko njima nameće i podmeće da urade pod tuđim bajrakom, osim svoga. Logično bi bilo da ih zapitaju za čiji hajtar to rade?!? I da li bi oni čiji je to bajrak stavili na svoju kuću i pjevali njihove nacionalne pjesme za njihov hajtar?!

 

Najzad oni koji to rade svjesno, sa takvim nedoličnim činom doslovno su odabrali da ne pripadaju časnom bošnjačkom narodu već onom sa čijim bajrakom šenluče. Zar nisu svjesni da time svojoj djeci i potomstvu ostavljaju crnu mrlju da se srame, jer su neodgovornošću i ne znanjem roditelja ili nekog njima bliskog, nameću im da ustvari pripadaju nekome drugom i rade svjesno na asimilaciji svoje a i druge djece, omladine i svog bošnjačkog naroda koji je kroz historiju propatio.

Ovdje spadaju i oni koji bošnjačko nacionalno ime, bajrak i grb koriste samo iz uskih deklarativnih interesa, a u suštini lukavo dezavuišu naš narod, neka znaju da su pročitani te da im više to neće prolaziti nezapaženo i bit će i kao pojedinci i grupacije, označeni za licemjere. U izbor homodupleksa se ne treba miješati.

Zato, Bošnjakinjo i Bošnjače, ponosno drži do svoga identiteta i podigni svoj bajrak svuda gdje je potrebno.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA)

DAN NEZAVISNOSTI I JUBILEJ 30.GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI DOMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE

Poštovani!
U povodu 1. marta i jubileja 30. godina obnove nezavisnosti naše domovine Bosne i Hercegovine, pozivamo građane, patriote i prijatelje Bosne i Hercegovine na manifestaciju – svečano podizanje državne zastave!

Program će biti održan u utorak, 1. marta sa početkom u 11:30 am, u Bowling Green Parku u New Yorku (dio Wall Street Historic Districta – Mahattan).

SPECIJALNI GOSTI:
– NJ.E. AMBASADOR SVEN ALKALAJ, 
stalni predstavnik BiH pri UN;
– NJ.E. AMBASADOR DIEGGO ARRIA, predsjednik Vijeća sigurnosti UN u 1992. god.;
– GEN. KONZUL REYHAN ÖZGÜR, 
Gen. konzulat Republike Turske u New Yorku;
– i druge zvanice…

Očekujemo masovni dolazak svih koji vole Bosnu i Hercegovinu da nastavimo tradiciju, zajednički obilježimo Dan nezavisnosti i uputimo jasnu poruku svima onima koji sveučestalije napadaju na ustavni i pravni poredak naše zemlje.

ORGANIZATORI:
Bosansko-hercegovački islamski centar NY (BHICNY)
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA).

NEW YORK: BANA URUČILA PLAKETU SENADI ĐEŠEVIĆ, NASTAVNICI JU SMŠ “BEĆO BAŠIĆ” – PLAV

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) na kraju 2021. godine, usvojila je odluku o dodjeli Plakete Senadi Đešević, nastavnici iz JU SMŠ “Bećo Bašić” – Plav, za veliki doprinos u radu u prosvjeti, obrazovanju mladih i promoviranju kulturnih vrijednosti, kako je istaknuto.

U New Yorku, 8. januara 2022. godine, Plaketu su nastavnici Đešević uručili predsjednik BANA Muharem Purišić i portparol dr Mersim Ziljkić.

Dugogodišnji pregalački rad nastavnice Senade Đešević sa učenicima, kao i vannastavno djelovanje na polju promoviranja kulture i usmjeravanju mladih, ostavio je dubok trag kod roditelja i u javnosti, dobro je praćen u Plavu i državi, kao i van nje, ističemo i u bošnjačkoj dijaspori, što potvrđuje narodnu krilaticu da se „dobar glas daleko čuje“.

Nastavnica Đešević u dvije i pol decenije svojeg rada sa mladima u prosvjeti i van nje, uz tešku ekonomsku krizu, čak sa minimalnim sredstvima, koja su najčešće odvajali iz svog džepa, pokazala je da uz veliku želju, volju, odricanje sopstvenog, slobodnog vremena, ali i velike organizacijske sposobnosti, može se postići jako mnogo, i to sve za bolju budućnost mladih ovog kraja ispod Prokletija, na obali Plavskog jezera, koji trebaju biti budućnost ovog kraja i države da uspješno i bez predrasuda budu vođeni. Ključ nastavnice Đešević jeste kako sačuvati mladost i usmjeriti ih da kroz život koračaju samostalno svijetom koji je pun iskušenja. Prepoznata je njena briga da kao nastavnica, vaspitačica, ali i kao majka – roditelj drugoj djeci misli što i svojoj, što je prepoznalo i zaslužno je nagradilo Plaketom, rukovodstvo Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

Prosvjetni radnici, kao i djelatnici u kulturi, u nastavnici Đešević imaju odličan primjer kako raditi, unaprijediti i održati zdravog pojedinca, porodicu, školstvo, grad, ali i cjelokupno društvo u državi, koje mora biti oslonjeno na uspješnoj mladosti. Sve mimo toga je ćorsokak.

Nastavnica Đešević srdačno se zahvalila Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji na plaketi, iako rukovodstvo i članovi ove asocijacije žive i djeluju u SAD, ili u tuđini, kako bi kod nas rekli, a koji su prepoznali njen rad sa mladima u zavičaju, kao i na drugim poljima djelovanja.

Senada Đešević diplomirala je srpsko-hrvatski jezik i jugoslovensku književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Nastavnica je crnogorskog-srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti u JU SMŠ “Bećo Bašić” u Plavu.

Snimila je kratkometražni film „Mi djeca sa stanice Zoo“ (2018) za koji je dobitnica Pohvale Ministarstva prosvjete CG.

Autori je brojnih priča, a objavila je jednu knjigu. Njeno ime se pojavljuje na brojnim knjigama ka recezent i priređivač.

Također je dobitnica brojnih domaćih i interenacionalnih nagrada, među kojima izdvajamo „GLOBAL TEACHER AWARD“, nagrada za jednog od najboljih nastavnika svijeta, organizatori su iz Nju Delhija, Indija (2019), i Ambasador Foremost Foundation (World Class Educational NPO), jedne od najvećih nevladinih fondacija iz obrazovanja, Pakistan, 2019.

Čestitamo nastavnici Đešević na zasluženo dobijenoj plaketi Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i želimo joj uspjeh u daljem radu, uz želju da još puno generacija izvede na pravi put.

DUŽNOST NAM JE PREPOZNATI I POŠTOVATI PREGAOCE MEĐU NAMA

Naša zajednica u New Yorku budno prati intelektualna i društvena kulturna i politička dešavanja u našem zavičaju, kako pojedinačnog tako i kolektivnog djelovanja.

I ako smo bili primorani napustiti svoj kraj, mi nikad nijesmo prestali misliti o njemu i onima koji su ostali tamo i svojim trudom, radom i zalaganjem, na bilo koji način dali svoj doprinos za poboljšanje životnog ambijenta za sve, kako za njih koji tamo žive, tako i za nas koji bar za vrijeme odmora dolazimo u naš zavičaj gdje imamo svoju familiju, rodbinu i prijatelje, a i one koji to nijesu.

Zaista bi bila velika nepravda, da se određenim pregaocima, čiji smo rad zalaganje i stvaranje svih ovih godina svi primjetili, te na neki način, takve borce za opstanak svoga na svime kako na intelektualnom, tako i na svim poljima bitnih za razvoj jednog civiliziranig društva, ne uruči priznanje u znaku pažnje, podrške i prepoznavanja njihovog rada.

Brojne su takve ličnosti, koje su zavrijedile našu pažnju.

Među onima koji su  sigurno sa pravom može reći da su zaslužili, kako pohvalu tako i priznanje za njihovo stvaranje u zadnjih 20-30 godina,  bez sumnje je i prof.  književnosti Senada Đešević.

Prof. Senada Markišić Đešević svoj radni odnos zasnovala je odmah nakon dilomiranja na beogradskom univerzitetu i došla u svoj rodni grad Plav, da tu radi i stvara, te da uzdiže mlade generacije da im pomaže u njihovom odgoju, stvarajući neke nove ljude i intelektualnu elitu širokih vizija, na koju naš kraj  može biti ponosan.

Brojne su kćeri i sinovi našeg podneblja, koji su zavrijedili našu pažnju u njihovom radu i djelovanju, bilo da su se vratili nakon studija ili da su se zbog raznih okolnosti morali rasuti kako po regionu tako i širom dunjaluka, a koji su se na neki način borili za svoj toprak i društvo u cjelini. O tim i takvim, a i inima koji to nijesu već suprotno tome, planiramo opširnije pisati nekom drugom prilikom.

O Senadi i njenom stvaranju i zalaganju da uzdigne društveno-kulturni život jednog malog kraja kao štu su Plav i Gusinje, ali i u ostatku Sandžaka i Crnoj Gori, pa i šire, na više polja kroz školski sistem, edukacijim aktivnostima i djelovanjem kako kroz nastavu tako i van nastavne aktivnosti u svom slobodnom vremenu, koje je nesebično trošila, nebili na mlade pozitivno uticala i dala svoj doprinos u stvaranju ambijenta i razvoju mladih generacija, kroz više disciplina, na širok spektrum i diafazon multidisciplinarnih aktivnosti i razvoja odgovornog promišljanja i razmišljanja, te nesebičnom zalaganju i djelovanju kroz odgoj mladih generacija, koji će jednog dana, za nadati se, voditi društvo u nove pohode na svim poljima jednog potencijala, savremenog prosvjećenog naprednog civiliziranig društva.

Društva kojem će ideali biti još u ranoj mladosti ucrtani kuda i kako treba društvo da se kreće.

Prof. Senada Đešević je sve ove godine kroz svoj rad, javne Ustanove Srednješkolskog centra “Bećo Bašić” u Plavu , kako kroz tu instituciju, kao i izvan nje svojim djelovanjem zasigurno do sada postigla nešto što je do sada, bar ne u tom obimu i na način kako je ona to radila, ostavila snažan doprinos i pečat ovog vremena, i to s puno ljubavi emocija, zalaganja i energije, kako kod nas gotovo i nije do sada zabilježen.

Zato smo dužni prepoznati njen rad, podržati i odati priznanje i zahvalnost, u želji da ne posustane, te da nastavi na tom putu, te da nas sve učini ponosnim na ono što radi i  kako to ona zna da radi.

Ovom prilikom, u svojstvu potparola Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i svih naših članova i simpatizera, srdačno se zahvaljujemo prof. Senadi Đešević na njenom doprinosu da društvo i svijet u kojem živimo bude bolji, stvarajući zdrave generacije koje je učila da vole a ne mrze drugog i drugačijeg, te da su ljudi svi isti, neovisno o pripadnosti vjeri, naciji, boji kože i osobnih opredjeljenja, te da se ljudi dijele jedino na dobre i zle.  Ljudski je poštovati, voljeti i činiti dobro, te da će se dobro ili loše ipak prepoznati i vratiti onome ko ga čini i da je u tome jedino smisao života na ovom svijetu koji je prolazan.

BANA je prepoznala rad prof. Senade Markišić Đešević i zato joj dodjeli PLAKETU, i iskreno joj čestitaju na sveukupnom doprinosu u znak poštovanja i zahvalnosti na sve što ona radi.

Dr. Mersim Ziljkić, portparol BANA

  1. jan. 2022

ČUVAĆEMO STRAŽU NA KAPIJAMA DOSEGNUTE VISINE NAŠEG AKADEMIKA I MUFTIJE MUAMERA-EF. ZUKORLIĆA

Bošnjaci New Yorka i New Jerseya u povodu odlaska vizionara Akademika Muftije

“Nemoj govoriti: ‘Šta li ovi Muftijini rade?!’ Znaj da oni čuvaju stražu tebi, a ti njima čuvaj stražu tamo gdje radiš. Nije važno na koju kapiju smutljivci žele ući, važno je da držimo stražu na svim kapijama”, riječi su rahmetli akademika muftije Muamera Zukorlića

U subotu, 6. novembra 2021., zatekao nas je i šokirao iznenadni tužni haber i bolno uzdrmao da je u 51. godini burnog i maratonskog života i rada za svoj narod prestalo da kuca veliko i plemenito srce Akademika Muftije Muamera-ef. Zukorlića. Veliki i nenadoknadivi gubitak je za njegove stare roditelje, djecu, braću, porodicu, iskrene prijatelje, cijeli ummet, ali i za Bošnjake Sandžaka, Bosne, kao i sve nas koji smo rasuti po cijelom dunjaluku, koji pripadamo bošnjačkoj emigraciji i dijaspori. Ističemo, ovo je veliki šok za Bošnjake u New Yorku koji su ga iskreno cijenili, podržavali, bratski i prijateljski održavali kontakte i radovali se svakom uspjehu! Iznenadna smrt Muftije čak je šok i za one koji su ga površno poznavali, koji su se divili njegovoj intelektualnoj borbi. Primjetno je da su zatečeni i njegovi dušmani s obje strane Mehovog krša, koji su ga jezikom mržnje godinama proganjali i gibetili za svaki njegov uspjeh, kao i pojednici iz Bosne, oni bez karaktera, obraza i stava,  koji sve rade po narudžbi.

Čovjek, Muftija, učitelj, lider, akademik, vizionar, mislilac i besjednik, svome bošnjačkom narodu je nakon višedecenijskog komunističkog posrtanja pomogao da se uspravi i nauči da se kičma povija samo pred Gospodarem svjetova.

U Sandžaku, Bosni, Kosovu i na cijelom domovinskom prostoru gdje ima našeg naroda, Muftija je uvijek stizao da ga svojim predavanjima i besjedama podrži, ohrabri i probdi iz stanja uspavanosti. Kroz njegovo maratonsko koračanje kroz vrijeme ispred njega ni bošnjačku dijasporu nije zapostavljao niti ju je ikada gubio iz vida. Bio je na usluzi svim Bošnjacima ma gdje da žive, da se bolje organizuju, savjetovao i edukovao, da izgrađuju vakufe, džamije, centre i jačaju institucije, koje će našem potomstvu biti štit od zaborava – da znaju i pamte ko su, šta su i odakle.

Mogli bi danima pisati i naglašavati ulogu Muftije Zukorlića u procesu vraćanja dostojanstva našem narodu, ali koliko god da napišemo ili ispričamo bićemo nepotpuno, jer njegova djela i misija kojoj je posvetio cijeli život i svu energiju koju je uložio u podizanju Islamske zajednice, te svih vjerskih kulturnih, obrazovnih i nacionalnih institucija; od vrtića, preko Medrese, FIS-a, pa sve do Univerziteta, zatim humanitarnih organizacija i medija, nastavljaju da žive i nakon njegovog odlaska na Bolji svijet.

Duboko smo svjesni njegovog vizionarstva koje predstavlja veliki izazov za Bošnjake porijeklom iz Sandžaka, ali u bošnjački narod u cjelini. Njegovim iznenadnim odlaskom nastala je praznina između trenutnog stanja i zamišljenog cilja u koji je vjerovao, a svojim primjerom je dokazao itekako mogićim i dostižnim.

Pokazao je primjerom da Bošnjak može biti superioran na Balkanu. Da je njegova/naša ideja vodilja civilizacijski superiorna i da je sposoban okupiti sve dobronamjerne ljude bez obzira na identitetske i kulturološke razlike.

Godinama smo se ponosili i divili svime što je naš Muftija u svojim predavanjima, besjedama, tekstovima i intervjuima isticao kao osobenošću i vrijednostima našeg naroda: pravednosti dobroti, odlučnosti, ljepoti uma, što nas je dodatno jačalo i hrabrilo da ustrajemo u ostvarivanju preuzetih emaneta u ime Gospodara Svjetova. Uz sve te činjenice, treba priznati da, ma koliko da smo bili uz iskrenog lidera i velikana, činjenica je da nismo iskoristili sav potencijal koji se uz ovog velikog čovjeka otvarao. Nakon Muftijinog odlaska sa ovog dunjaluka, vjerovatno je sada sličnog mišljenja ogromna većina našeg naroda kako na domovinskom prostoru tako i dijaspori, da tek sada shvatamo šta smo imali i šta smo izgubili, dok sam čin dženaze najbolje pokazao koliko nam je svima značio.
Već je dvije hefte od njegovog odlaska, i nameće se pitanje, koliko u svima nama ima odlučnosti i energije da koračamo putem koji je tri decenije trasirao? Neka to ostane za razmišljanje.
Rahmetli Muftija je svoj emanet ispunio. Allahovom voljom, učinio nas je dostojanstvenijim i ponosnijim, pokazujući nam uzvišeni cilj i put do tog cilja bez čega jedna skupina ljudi ne može biti narod.

“Naši stari su generacija opstanka, mi smo generacija promjena, a naša djeca će biti, ako Bog da, generacija pobjede!”, – govorio je lider dobrih Bošnjana, Akademik Muftija Muamer Zukorlić.

Islamska zajednica je postala institucija koja odgaja visoko moralne vrijednosti, Akademija nas čini superiornim, a politički angažman je nametnut kao sredstvo realizacije u misiji istine i pravde, sa ciljem da se dođe do razumnog pomirenja, i to na temeljima univerzalnih vrijednosti koje prožimaju suštinu našeg naroda. Bošnjaci moraju prihvatiti i ostati odani toj ideji, odlučni da svim svojim kapacitetima doprinose općem dobru.

Muftija je svoj emanet ispunio -, sada smo mi na redu da svoj upotpunimo. Standarde koje je postavio – donja su granica tolerancije, a njegova vizija budućnosti našeg naroda i naše zajednice, imperativ koji garantuje pobjedu našoj djeci.

Vjerujemo da će bošnjačka mladost više ličiti na našeg Muftiju nego mi danas, i to nas posebno raduje.

Da zaključimo, nedavnim izborom njegovog sina Usame Zukorlića za vršioca dužnosti predsjednika stranke, treba pozdraviti i podržati, posebno što dolazi u teškom momentu. I sam Usame je istakao da je jedan među jednakima, time da se politički nastavlja tamo gdje je stao njegov babo a bošnjački reformator akademik Zukorlić.

Ovim putem čestitamo Usami Zukorlić na izboru i poručujemo, njegov babo rahmetli Muamer u nama je imao iskrene prijatelje, tako da ćemo se potruditi da snaga nas iz tuđine ili dijaspore bude na zavidnom nivou i da ćemo, inšallah, zajedno rasti i jačati sa svim našim institucijama i narodom u cjelini.

A stražu na kapijama dosegnute visine našeg voljenog Akademika i Muftije čuvaćemo svi.
Neka ovo naše pismo bude u povodu dvije hefte bez našeg Velikana, i umjesto čestitke u povodu 20. novembra – Dana Sandžaka i 25. novembra – Dana državnosti domovine Bosne i Hercegovine, koji dočekujemo bez njega.

Molimo Allaha dž.š. da Muftiji Muameru Zukorliću pokloni Džennet Firdevs, njegovoj porodici, rodbini i iskrenim prijateljima u Sandžaku, Bosni i dijaspori da olakša i pomogne na velikom iskušenju. Amin!

Potpisnici:
Muharem Purišić, dipl. ecc., predsjednik Bošnjačko-Amričke nacionalne asocijacije (BANA)
Smajle Srdanović, predsjednik Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav/Gusinje u New Yorku
Dr. Mersim Ziljkić, portparol BANA
Esad Krcić, glavni urednik Bosnjaci.Net / Bosniaks.Net
Ismet Pjetrović, Islamski centar Monticello, NY
Ago Kolenović, biznismen
Fadil Feratović, predsjednik Boshniak American Cummunity Center New Jesey
Nevzad Kurtagić, sekretar BANA

AMBASADOR ALKALAJ: SREBRENICA ĆE ZAUVJEK OSTATI CRNA MRLJA NA OBRAZU ONIH KOJI SU MOGLI A NISU SPRIJEČILI GENOCID!

U New Yorku, petak, 2. jula, u Bošnjačkom islamskom kultirnom centru – Richmond Hill, održana je komemoracija u povodu 26. godišnjice od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Specijalni gost je bio nj.e. Sven Alkalaj, ambasador u Misiji Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima.
Nakon predavanja rahmeta žrtvama genocida, u ime organizatora zahvalnost ambasadoru Alkalaju je uputio hfz. Hako Omeragić, gl. imam IZ Plav-Gusinje u New Yorku:
– Vaša ekselencijo, uvaženi ambasadore Alkalaj, dobro došli i hvala vam što ste pored svih diplomatskih obaveza izdvojili vremena da ovdje u New Yorku, zajednički obilježimo 26. tužnu godišnjicu od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Hvala vam za sveukupni diplomatski angažman i borbu za državu Bosnu i Hercegovinu, od osamostaljenja do danas. Posebno vam hvala što u sveukupnim diplomatskim državnim obavezama na poseban način protežirate istinu o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, ali i svim drugim ratnim zločinima nad nevinim civilima, rekao je hfz. Omeragić.

U nastavku Omeragić je govorio o višedržavnoj agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima:
– Dozvolite da naglasim o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici koji je izvršen u julu 1995. Sada nakon brojnih presuda pred internacionalnim sudovima, ali i Sud BiH, nedvosmisleno je utvrđeno da je nad Bošnjacima počinjen genocid u Srebrenici, kao i u drugim općinama, zločin protiv čovječnosti, udruženi zločinački poduhvat, kršenja zakona ali običaja ratovanja koji su se dogodili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

Jasno je, genocid je planiran u vrhu državne politike Srbije sa svojim velikosrpskim nacionalističkim felijalama u BiH, s namjerom stvaranja Velike Srbije. To se nije moglo ostvariti bez masovnih egzekucija, ubistava, istrebljenja, etničkog čišćenja, a sve se to dogodilo u cijeloj Bosni, a posebno na području Srebrenice – “Zaštićene zone UN-a”, kada su planski provedena brutalna ubistava razdvojenih i zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka, odnosno od novorođenčadi do duboke starosti.

Genocid u regionu Srebrenice, a izvršili su Vojska i Policija srpske paradržavne tvorevine čiji je predsjednik bio Radovan Karadžić, sada već osuđeni ratni zločinac a pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića te vojnih ali i paravojnih formacija “Škorpioni” i druge slične četničke formacije koji su bili pod kontrolom MUP-a Srbije.
U genocidu su učestvovali ruski i grčki i dobrovoljci, ovo naglašavam posebno iz razloga ruskih diplomatskih osporavanja i napada na zvaničnike države BiH, koji svakodveno dolaze u samoj Bosni ali i UN-u, rekao je između ostaloga, pozivajući ambasadora Alkalaja da se obrati.

  • I ove godine u julu se sjećamo nevinih civilnih žrtava genocida u Srebrenici, kao najveće tragedije na europskom tlu od Drugog svjetskog rata. 26. godišnjica obilježavanja genocida u Srebrenici, podsjeća nas i opominje da treba da istrajemo u borbi za istinu i pravdu, u cilju da se svi zločinci procesuiraju i kazne, – rekao je na početku obraćanja ambasador Sven Alakalaj.
    ambasador je podsjetio, najmlađa žrtva genocida koja će ove godine biti ukopana u Memorijalnom centru Potočari – Srebrenica i naći smiraj je Azmir Osmanović, kada je zvjerski ubijen imao je samo 16 godina. Zatim sedamnaestogodišnji Fikret Kiverić, što će do sada biti 435 maloljetnika koji su zvjerski ubijeni u genocidu, te se kao humanista i bh. diplomata s pravom pita ambasador Alkalaj:
    – Kome i zašto su kriva djeca i mladići? Kome i zašto su krive mučki ubijene žene i mladost Srebrenice i Bosne, kojima je uskraćeno pravo na život i nisu imali pravo na samoodbranu?!

Do sada je u Memorijalnom centru Potočari okopano 6,652 žrtve genocida, dok se još uvijek traga za preko 1000 ostataka žrtava.

  • U Srebrenici za nekoliko dana jula 1995., organizovano i na sestematski zvjerski način likvidirano je više od 8300 ljudi. Što ukazuje da je dnevno ubijano i u masovnim grobnicama zatrpavano i skrivano preko 1000 ljudi. To potvrđuje, da je cilj jasan, da se potpuno zatre postojanje jednog naroda tj., Bošnjaka na tim prostorima države Bosne i Hercegovine. Ovaj planetarni zločin se dogodio pred očima cijelog svijeta, kaže ambasador Alkalaj, koji podsjeća:
    – UN su proglasile Srebrenicu zaštićenom zonom, a to je bilo sve, ali ne „zaštićena zona“. U Srebrenici je međunarodna zajednica pala na ispitu i potpuno izgubila kredibilitet! Zbog toga će Srebrenica zauvjek ostati crna mrlja na obrazu onih koji su mogli a nisu spriječili genocid! To će zvanično i UN priznati nekoliko godina kasnije. Da bi se donekle vratio ugled međunarodne zajednice, moraju se odlučno suprotstaviti onima koji negiraju genocid u Srebrenici i veličaju ratne zločince, – rekao je Sven Alkalaj, ambasador BiH u UN-u.

Ambasador Alkalaj je istakao da su međunarodni sudovi presudili da je u Srebrenici počinjen genocid. Doživotnim robijama presudili su zločincima Karadžiću i Mladiću, međutim brojni su drugi koji su također učestvovali u genocidu, zato moramo istrajati i budemo glasni da se svi zločinci privedu pravdi i genocid osudi.

  • Presudama Simatoviću i Stanišiću pred Tribunalom u Haagu, još jednom se potvrđuje uloga Srbije u agresiji na BiH i učešće u gencodu, rekao je ambasador Alkalaj.

On je podsjetio da genocid u Srebrenici kao planetarni zločin obilježava se u mnogim državama u svijetu. Pozdravio je usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore, ali i druge države koje su to uradile i koje će uraditi u narednom periodu.

  • Ono što nam je u Bosni i Hercegovini neophodno jeste Zakon o zabrani negiranja genocida i da se zabrane slaviti zločinci koji su počinili genocid. To se konačno mora uraditi radi pomirenja i napretka budućih generacija u državi BiH, – zaključio je ambasador Alakalaj.

Svjedok genocida Srebreničanin mr. Senahid Halilović u julu 1995. putem smrti stigao je do slobode, nažalost njegovog oca i tri brata, kao i brojne članove uže i šire porodice srpski krvoloci su ubili u genocidnom pohodu. Senahid kaže da je preživio genocid u Srebrenici, te da svaki mjesec juli doživljava na poseban i težak način:
– Vjerovatno ću i preseliti u mjesecu julu, – rekao je vidno emotivanHalilović, nastavljajući:

  • Jula mjeseca 1995.god, u Srebrenici i oko Srebrenice je više od 8372 osoba bošnjačke nacionalnosti na najbrutalniji način nestalo s lica zemlje. Juli mjesec, je mjesec sjećanja na žrtve najvećeg zločina u Europi nakon Drugog svijetskog rata. Taj zločin je presuđen kao genocid. Srebrenički genocid je široka tema o kojoj se mogu pisati tomovi knjiga. Na žalost o ovoj temi se govori uglavnom u julu za vrijeme komemoracija i vjerskih skupova gdje se odaje počast žrtvama, kaže Halilović.

On kao preživjela žrtva genocida, autor romana “Argentarija, Domavija, Srebrenica” na bosanskom i engelskom jeziku, naglašava:

  • Potrebno je spominjati sve žrtve genocida i rata u vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu, a bilo ih je u velikoj mjeri širom naše države. Potrebno je napominjati kako političare svjetskih moćnika a i političare u Bosni i Hercegovini, tako i organizacije prije svih UN da je broj nevinih žrtva daleko veći od cifre 8372. Za preživjele žrtve genocida isti je izvršen od strane srpko-crnogorske vojske i policije paradržavnog entiteta tvz. rs u više mjesta Bosne i Hercegovine. Recimo samo u Podrinju uključujući i Srebrenicu prije jula 1995. godine je ubijeno 23000 lica bošnjačke nacionalnosti, dok je protjerano 250000 osoba. Njihova imovina je opljačkana a stambeni i vjerski objekti porušeni. Samo u Srebrenici od aprila 1992.god do kraja jula 1995.god ubijeno je 11558 osoba, kaže Halilović.
  • Mi žrtve genocida govorimo jezikom činjenica i poručujemo svjetskim moćnicima a i političarima u BiH, preživjele žrtve genocida pamte, bilježe i interpretiraju istinu i nikada nećemo prestati da istinom i činjenicama prikažemo svijetu istinu. Mi jedino i imamo istinu, poručio je Halilović.
  • Rat protiv Bosne i Hercegovine i genocid u Srebrenici i drugim mjestima je bila brutalna agresija vođena isplaniranim udruženim zločinačkim poduhvatima, zaključio je Halilović.

    U nastavku su se obratili Smajle Srdanović, predsjednik IZ Plav-Gusinje u New Yorku i dr. Mirsad Kriještorac, profesor na Univerzitetu u Floridi.

Moderator je bio Esad Krcić, gl. urednik Bošnjaci.net, a organizatori komemoracije Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), Bosansko-hercegovački islamski centar NY, IZ & KC Plav-Gusinje u NY, Udruženje Veterana Armije i MUP-a RBiH, IC Montecello
BIKC Astorija i BICC Youth.  (Autor:  Esad Krcić, Bošnjaci.Net)

SVA BOL SVIJETA U DVIJE RIJEČI: HAVA TATAREVIĆ

MAJKA BOŠNJAKINJA, SIMBOL BOLA I TUGE

 Zecovi kod Prijedora, prije 28 godina, 23. jula 1992., srpski agresor sa formacijima JNA, rezervisti, policija, razne terorističke četničke formacije, koje sada pakuju pod jednim imenom, vojska genocidne tvorevine, bez ijednog povoda, sa sofre su odveli i ubili šest sinova Have Tatarević; Senada, Sejada, Nihada, Zilhada, Zijada, Nishada i supruga Muharema, kao i mnoge druge članove uže rodbine, rođaka, komšija.

Da to nije slučajnost već da je dobro pripremana agresija na cijeloj teritoriji države RBiH i genocid nad Bošnjacima, pokazuje i identičan slučaj u istočnom dijelu Bosne, kada su majci Naziji Beganović iz sela Đulići kod Zvornika, 1. juna 1992. godine, u Bijelom Potoku kod Đulića, srpski zločinci ubili šest sinova: Muriza, Beriza, Idriza, Feriza, Ramu i Fahrudina, te supruga Mustafu. Srce Majke Nazije je trpjelo do septembra 2015., kada je prepuklo od bola, nepravde…, u tišini je preselila na Ahiret.

Možete li zamisliti taj monstrumski um i genocidni gen, bez ikakvog razloga i povoda, u jednom trenu majci ubiju nedužnu djecu, supruga, rođake… Samo bar na tren zamislite, šest sinova!!! Hej, šest sinova, šest nedužnih ljudskih života… Dok po BiH je niz još slučajeva gdje su zvjerski ubili po pet sinova, četiri, tri, dva i jednice sinove u majke…i da nakon svega velikosrpski zlikovački gen sve to negira, prijeti, petlja, laže… i ne samo da negira, već iz vrha države Srbije, SPC, SANU, kao i njihovi megafoni zla od Pala do Banja Luke, veličaju zločince i zločin genocida, i negiraju i to nakon niza presuda internacionalnih i domaćih sudova, i prijete novim ratovima, genocidom, to najbolje oslikava posjeta Trebinju snajperiste sa Jevrejskog groblja koji je u vrhu države Srbije.

Prijedorčanka Majka Hava je živjela u nadi, da će se ipak iz nekih tajnih srpskih logora smrti pojaviti njeni sinovi i suprug. Punih 21 godine, do 2013., je tako živjela u isčekivanju, kada su joj javili tužne vijesti da su u Tomašici kod Prijedora, najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, pronađeni kosti njenih šest sinova i supruga. Koji su 2014. godine identificirani, a 20. jula iste godine ukopani na kolektivnoj dženazi u Prijedoru.

Prošle godine, 2019., na Kurban bajram, u društvu vrijednog borca za ljudska prava Mirsada Duratovića, predsjednika Udruženja Logoraša Prijedora ’92, ujedno i člana Skupštine Prijedora, posjetio sam Majku Havu. Za ovu posjetu obavezala me bol koju godinama nosi Majka Hava, ali i njena velika porodična žrtva.


Za ovaj ljudski čin obavezali su me i ahbabi koji žive u New Yorku: braća Ago, Dino, Hajro i Adis Redžić, dr. Mersim Ziljkić, Muharem Purišić, Mirsad Šiljković, Nermin Bektašević, Neat Krkuti, hafiz Hako ef, Omeragić i Admir Ekmeščić. U njihovo i svoje ime, ispred Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA), kao tima Bošnjaci.net, u znaku pažnje uručio joj bajramsku hediju. Time se kolektivno suosjećajući sa Majkom Havom i njenih nevinih šest sinova i supruga, sa sveukupnom porodičnom žrtvom, te u znaku poštovanja prema Havinom majčinskom saburu, kao i sjećanje na ljudsko dostojanstvo, podsjećanje na čast i ponos bošnjačke majke za sva vremena. Sve to u znaku pažnje da sinovi Bosne i Sandžaka neće zaboraviti Havine sinove i supruga, insha’Allah – šehide, i njeno veliko majčinsko žrtvovanje, kao i sve žrtve genocida u Prijedoru i širom Bosne i Hercegovine.
Prijedor, prigradska naselja, MZ i sva okolna sela potpuno su istrijebljena od Bošnjaka i Hrvata… popljačkana i poručena… sve su džamije porušili… sve što je podsjećalo na Bosnu uništeno je… Kozarac, Rizvanovići, Bišćani, Hambarine, Zecovi, Gradina, Briševo, Čarakovo, Donja i Gornja Puharska, Ćela,  Sredice, Hegići, Rakovčani i sva druga gradska i prigradska naselja su istrijebljena … 20.jula 1992., srpski zlikovci su ubili 1600 civila. Dok je u genocidu ubijeno 3.176 Prijedorčana, od čega 256 žena i 102 djece. Kroz srpske logore smrti je prošlo više od 30.000 ljudi.

Prijedorom još uvijek šetaju ratni zločinci, što ujedno ukazuje da su u BiH Tužilaštvo i Sud još uvijek pod uticajem genocidne politike.

U Haškim tribunalom za ratne zločine na području Prijedora je osuđeno 18 Srba, dok u Sudu BiH 19, na 617 godina kaznu robije.

Gospodaru Svevišnji, podari žrtvama genocida Džennet firdeus, njihovim porodicama veliki sabur, a svim zločincima, njihovim porodicama i svima onima koji veličaju zločin i zločince, negiraju genocid i ratne zločine, džehenem na ovom i budućem svijetu. Amin!

U MOJOJ KNJIZI SAČUVALA SAM MIRISE I UKUSE ZAVIČAJA

U MOJOJ KNJIZI SAČUVALA SAM MIRISE I UKUSE ZAVIČAJA
Emina Čolović je rođena 1971. godine u Rožajama, Sandžak (CG). Osnovnu i srednju školu završila je u Rožajama. Godine 1995. diplomirala je na prištinskom univerzitetu, PMF – odsjek matematika i fizika. Autor je knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste” u izdanju međunarodnog književnog udruženja “Stihom govorim” iz Bijelog Polja. Emina je autor više ilahija od kojih su dvije prevedene na engleski jezik, Džennet i Hazreti Amina. Pokrovitelj i vlasnik je filma „U pletivu trajanja M. M. Čolovića”. Više puta je organizovala manifestacije tipa Talent šou 2016. Dobitnica je Oskara popularnosti za organizatorski rad na polju kulture i zabave. Dobitnica je plakete za očuvanje i promociju bosanske tradicionalne sevdalinke. Majka je dvadesetogodišnje Evelin. Živi i stvara u Njemačkoj.

Bošnjaci.Net: U New Yorku, naredni petak, 22. februara, u organizaciji Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije (BANA), u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru Richmond Hill, bit će priređena promocija vaše knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste”…
ČOLOVIĆ:
Da, zahvalna sam organizatorima koji su mi ukazali priliku da se u New Yorku, kao značajnom bošnjačkom administrativnom centru, predstavim i naravno predstavim svoje književno djelo.

Bošnjaci.Net: Koliko vam je to važno?
ČOLOVIĆ:
Važno mi je jako puno, posebno zbog činjenice da u njemu živi veliki broj našeg naroda koji su se u proteklim decenijama ovdje naselili, ostvarili svoje životne i profesionalne planove. Posebno što su u New Yorku stasavale i stašavaju generacije rođene na američkom tlu.

Bošnjaci.Net: Zašto to naglašavate?
ČOLOVIĆ:
Iz razloga što ću na promociji predstaviti djelo koje sam posvetila svom ocu ali i porodičnim vrijednostima. Zbog toga mi je drago da ću imati priliku da podsjetim naše ljude o našim običajima, navikama i odnosima koji su se ticali nekih prošlih vremena a koja su sva utkana u nas.

 


Bošnjaci.Net: Je li to jedan od načina kako da živi vaša knjiga?
Bošnjaci.Net: Stariji dobro znaju i prate bošnjačke običaje.
ČOLOVIĆ:
Da, znam ja da oni znaju, ali ovaj događaj neće biti suvišan podsjetiti starije i ukazati mlađim generacijama. Tako će upravo ova moja knjiga biti povod da se svi skupa podsjetimo, posebno mlađe da podučimo, odnosno više zainteresiramo da slijede i promoviraju sve vrijednosti svojih predaka.

ČOLOVIĆ: Knjiga živi onoliko koliko je čitana… Ali iskreno se nadam da će ova promocija mojih knjiga zaintrigirati i motivisati poštovane prijatelje koji ovdje žive i da će moja knjiga naći put do njih i njihovih duša.

Bošnjaci.Net: Mislite da će biti kao mehlem za dušu daleko od zavičaja?
ČOLOVIĆ:
Zamislila sam je kao mehlem sudbine, i nadam se će se mnogi, kao i ja, prepoznati koji dijele sudbinu ljudi koje je život odveo daleko od zavičaja.

Bošnjaci.Net: Kao konstanta čežnja za zavičajem?
ČOLOVIĆ:
Svi mi što smo dalje od zavičaja ta je čežnja jača, pa sam ja u mojoj knjizi sačuvala i mirise i ukuse zavičaja.

Bošnjaci.Net: Želimo vam uspješnu promociju s nadom da će prisustvovati svi oni koji vole pisanu riječ. (EK)

NEW YORK: PRVA PROMOCIJA KNJIGE “MEHLEM ZA SUDBINU” EMINE ČOLOVIĆ-KAJEVIĆ

NEW YORK: PRVA PROMOCIJA KNJIGE “MEHLEM ZA SUDBINU” EMINE ČOLOVIĆ-KAJEVIĆ
PRVA PROMOCIJA U NEW YORKU

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) u suradnji sa Islamskom zajednicom i Kulturnim centrom Plav-Gusinje u New Yorku vas poziva na veče “Bošnjačke poezije i književnosti”.

Gost večeri:

Emina Čolović-Kajević, autor knjige “Mehlem za sudbinu”.

Gošća Čolović-Kajević specijalno povodom promocije dolazi iz Hannovera (Njemačke).

Koordinator i moderator promocije:

Adila Todić.

Veče “Bošnjačke poezije i književnosti” bit će priređeno u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu (NY), (Adresa: 114-07 91st ave)

Emina Čolović Kajević, rođena je u Rožajama (Sandžak). Osnovnu i srednju školu je završila u Rožajama, a 1995. je diplomirala na PMF u Prištini – odsjek matematika i fizika.
Živi i stvara u Njemačkoj.
Autor je knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste”.

Petak, 22. februar 2019., sa početkom u 20 sati.

Svi ste dobrodošli!


Emina Čolović-Kajević:

MEHLEM ZA SUDBINU
(odlomak)

U Biševu su me dočekale majka i dvije sestre. Treće, Hajre, nije bilo. Bio sam siguran da je otišla da pomogne nekoj od amidžinica, pa i ne pitah, u prvi mah, za nju. Uvijek je to radila kada bi ustrebalo, a ovo je bilo vrijeme u godini, kod nas poznato kao vrijeme za veliko pospremanje. Majka je postavila sto i sjeli smo za sofru. Osjećao sam neki nemir, a i majčino lice nije bilo uobičajeno. Neka tamna sjenka joj se naselila ispod očiju, a izgubljeni pogled je odavao tugu. „Majko, gdje je Hajra?“, upitao sam i ne pomišljajući da ću čuti ono što je uslijedilo. Spustila je pogled i prošaputala: „Nema Hajre, ostavi nas i ode, grešno dijete. Pobegla je za momka koga je samo jednom vidjela, na vašaru Vršine, prije godinu dana. Dobar momak, iz dobre porodice. Danima nijesmo ništa znali“. Vrisnuo sam za sofrom iz glasa, za mojom Hajrom. Nijesam mogao više ni zalogaja staviti u usta. Zasiti me bol za Hajrom… mojom milom Hajrom.
Prolazili su dani, a ja i dalje nijesam čuo ništa o Hajri. Nijesam znao kako je, ni da li joj šta treba, da li je čuvaju tamo. Imala je samo šesnaest godina. U to vrijeme običaji su bili posebni u kraju u kome smo živeli. Postojala su pravila koja su se morala poštovati. Baš tih dana posjetio nas je čovjek koga su poslali iz domovine u koju je Hajra otišla. Takve ljude zvali smo mirovđije. Tražio je da “pustimo mir“ Hajri i njenom izabraniku. Majka nije htjela da odluči sama, a ni uz moju pomoć. Pozvala je očeve amidže da oni odluče šta i kako. Ja sam znao da je majka, negdje duboko u duši, oprostila Hajri i sve to pripisala, kao i uvijek, sudbini. Tako se mi izmirismo sa novom Hajrinom porodicom, iako se nikada prije nijesmo ni posvađali. Nedostajala je Hajra svima, a ponajviše majci. Bila joj je desna ruka. Ti mjeseci ostavili su još jedan ožiljak na mojoj duši. Trag sudbine, valjda.
Zbog teške ekonomske situacije narod je počeo da se iseljava iz Rožaja i okolnih sela. Odlazili su ljudi, najčešće, u Makedoniju, a odatle za Tursku. Tako su i moje amidže krenule trbuhom za kruhom. Nerado su ostavili svoje ognjište i svoje bližnje. Prvi je krenuo za Skoplje, Bahto Hivzov. Tamo su se čekala dokumenta i odobrenje za polazak u Istanbul. Ubijedio je i svoje da pođu, bolja se budućnost ovdje nije nazirala. I moj Deko je odlučio da, sa braćom i svom djecom (svojom i njihovom), okuša sreću daleko od svog zavičaja u Istanbulu. I to nije bilo slučajno odabrano mjesto. Istanbul im je bio u srcu zbog Šemsa Čolovića – Šemsi paše, Šemsa Biševca koji je bio poslednji paša sultan Abdul Hamida u Sandžaku, čiji smo mi, Čolovići, potomci. Dičili smo se našim Šemsom. Našeg Šemsi pašu volio je sultan Hamid kao svog sina. I danas postoje razni predmeti koji su mu za života pripadali, a čuvaju se u muzeju Topkapi saraj. Tako pođoše i oni za Istanbul, da nastave istoriju svog porijekla. Ostaviše kuću u amanet svoga bratstva i krenuše u neizvesnost.
Bolovao sam dugo od tuge za njima. Postao sam još bespomoćniji i usamljeniji. Mjesecima sam tugovao, borio se sa tim osjećanjem i molio Boga da ih na tom putu čuva i dâ im lijep život i nafaku.
Deko je inače bio viđen i pametan čovjek. Imao je mnogo zasluženih priznanja još iz Drugog svjetskog rata. Dičio sam se mojim Dekom. Postoji jedna anegdota koja kaže da, prilikom izgradnje puta Vuča – Bač, preko Malindubrave, niko nije mogao da izvede krivinu koja je povezivala tu dionicu. Dolazili su razni eksperti, inžinjeri, ali niko nije imao uspjeha. A onda je Deku uspjelo na veliko čuđenje mnogih. Zato ta krivina dobi ime po njemu, Dekova krivina. Kasnije se šalio: „To mi je bila i jedina krivina“.
Deko i bratstvo nas nijesu zaboravili. Mislili su na nas i u dalekom i lijepom Istanbulu. Uvijek bi po nekom, ko bi iz kraja putovao, poslali dar, hediju, kako se to ranije zvalo. Posebno nama, Smajovoj djeci. Voljeli su oni mnogo našeg oca Smaja. Znali smo da nas Deko nikada neće zaboraviti, a ni mi nijesmo njega. Prvi put sam tada probao lokum i pišmanije (gurabije). Pitao bih se, što li se zovu pišmanije, a majka bi rekla: „Vjerovatno zato što ako ih ne probaš budeš pišman što nisi, a ako ih probaš onda si pišman što jesi, zato što se tope u ustima i nikad ih dosta, nikad se zasititi, eto zato!“ Sve smo mi to dobijali iz Istanbula od našeg Deka i njegove braće.


Odlomak

Vraćao sam se jednom sa planine i ugledao komšijski šljivik. Modre šljive su bile izazovne, grane se savile od roda i prosto su me zvale. Nisam im odolio. Donio sam i kući pregršt i rekao majci odakle su.

– „Jesi li pitao, sine, smiješ li da ih ubereš?“

„Nisam, majko.“

Natjerala me je da ih vratim. Bio sam užasnut, bilo me je sramota i nisam znao kako to da uradim.

– „Upamti, haram cvjeta, ne zavija“, rekla je.

A onda mi je ispričala priču o vjeverici koju ću pamtiti dok sam živ.
Pošao čovjek u planinu da nasiječe drva za zimu. Usput je sjeo da se odmori i zapali cigar duhana. U panju, na koji se oslonio, ugleda puno okomišanih lješnika, koje je vjerovatno pripremila vjeverica za zimu za svoje mladunce. Obradova se čovjek, pokupi ih, stavi u jedan džak i ponese kući ženi i djeci, razmišljajući kako ih ima mnogo i kako će potrajati veći dio zime.

Prve noći nakon toga, u san mu dođe vjeverica. Gleda u njega kroz zatvoren prozor i pruža mu ruku. Ne obraća on pažnju na san. Gotovo da ga je i zaboravio. Sutra veče ponovi se san, samo sad vjeverica pruža obje ruke, kao da moli da joj vrati njenu zimnicu u koju je uložila svu svoju muku. Zagolica ga san ovog puta, pa i ženi ispriča, te zajedno nađoše opravdanje.

„To je zato što podsvjesno razmišljaš o tome“.

Treće veče opet usni vjevericu. Ispružila ručice i plače. On se probudi, pa probudi i ženu i reče joj:

„De, spremi mi džak s onim lješnicima. Moram u planinu, uzeo sam nešto što ne pripada nama i našoj djeci, namijenjeno je tuđoj“.

Odnese lješnike i vrati ih u onaj isti panj. Nikada više mu se san nije ponovio.

„Eto šta ti je haram“, reče mi majka.

„Ne uzimaj nikad tuđe ako nisi sâm svojim radom stvorio. Ni tvoj rahmetli babo nije nikad, nisam ni ja, od halala smo te podizali, oharamili te nismo“.

U NEW YORKU ODRŽANA PROMOCIJA KNJIGE MR. AIŠE PURAK

Aiša Purak i ef. Hako Omeragić - Promocija "Mogućnosti i izazovi bosanskih imigranata"

U petak večer, 3. novembra t.g., u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održana je promocija knjige “Mogućnosti i izazovi bosanskih imigranata”. Ustvari, u pitanju je magistarski rad iz oblasti historije, koji je Aiša Purak odbranila 2016. pred komisijom State University of New York at Brockport. Purak je u martu 2017., magistarski rad o bosanskim muhadžirima u Americi objavila na engleskom jeziku, pod naslovom: “Bosnian Immigrants: Opportunities and Challenges”.

U svojstvu domaćina promocije hafiz Hako ef. Omeragić gošću je predstavio prisutnim članovima zajednice ističući kratke biografske podatke, naglasivši od samoj knjizi:

– Knjiga bilježi potresna kazivanja naših majki koje su izgubile svoje sinove i još im kosti nisu našle; priče naših Bošnjakinja čiji su muževi ubijeni a one ostale same sa svojim jetimima; kazivanja naših dobrih Bošnjana koji su preživjeli logore i sve strahote i patnje logora…, rekao je hafiz Omeragić.

Na samom početku Aiša Purak je istakla oduševljenje oko ljepote Bošnjačkog islamskog kulturnog centra i pohvalila sve vakife, Odbor IZ Plav-Guisnje i sve one koji su ugradili dio svoje nafake i rada u ovo veleljepno građevinsko zdanje.

U obraćanju Aiša Purak je istakla koji je bio povod objave magistarskog rada u knjizi koja govori o preživjelim žrtvama genocida, strahotama kroz koje su prolazili bošnjački muhadžiri koji su nakon srpsko-crnogorske i hrvatske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu našli utučište na sjeverno-američkom kontinentu.

Autorica Purak je rekla zašto se odlučila na ovakvu tematiku magistarskog rada, podršci određenih ličnost, o namjeri knjige, koju je željela da ostane mlađim generacijama kao poruka i pouka kroz kakve su golgote prolazili Bošnjaci i Bošnjakinje svih starosnih dobi u vremenu genocidne agresije na BiH. Posebno je važno da se o golgoti nad Bošnjacima koji su priredili valikonacionalističke srpsko-crnogorske i hrvatske političke, vojne i crkvene snage čuju u američkom i kanadskom društvu.

Autorica Purak je najavila novo izdanje iste knjige sa znatnim dopunama.

U obraćanju autorica Purak, kako je organizator predvidio, izašla je iz okvira tematike same knjige, te je govorila o važnosti povezivanja, razumijevanja i jedinstva među Bošnjacima, što jeste važno za uspjeh jedne naše zajednice. Ona je također naglasila o važnosti bosanskog jezika da se prenosi na našu djecu.

Predstavnici Islamske zajednice su najavili da će planirati ponovo pozvati Aišu Purak da održi predavanje za Bošnjakinje.

Promocija je održana u organizaciji Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku i Bošnjačko-američke naconalne asocijacije (BANA).

VELIKO HVALA, VELIKOM ČOVJEKU I KNJIŽEVNIKU ISNAMU TALJIĆU

Isnam Taljic

U povodu preseljenja na Ahiret jednog od najboljih, najnagrađivanijih i najplodonosnijih bosanskohercegovačkih i bošnjačkih književnika Isnama Taljića, Bošnjačko-Američka Nacionalna Asocijacija iz New Yorka, Bošnjaci.net i Udruženje „Pravda“, u petak navečer (20.10.2017.), u Gazi Husrev begovoj biblioteci u Sarajevu organizovali su večer „Sjećanje na knjižvnika Isnama Taljića“. O Isnamu Taljiću i njegovim djelima govorili su književnici, rodina, publicisti i prijatelji.

– Mislim da je dovoljno reći Isnam Taljić, da je dovoljno reći da je to čovjek koji je napisao 22 knjige, da je njegov „Roman o Srebrenici“ doživio 12 izdanja i preveden na nekoliko svjetskih jezika, da je „Roman o Srebrenici“ uključen u obaveznu školsku lektiru u Maleziji, rekla je između ostalog, publicista Elmedina Muftić, kolumnista web magazina „Bošnjac.net“, koja je vrlo nadahnuto moderirala ovo večer sjećanja i dove. Isnamov dprinos kulturnoj baštini Bosne i Hercegovine je nemjerljiv. S toga smo odlučili da na ovaj način, još jednom, kažemo velik hvala, velikom čovjeku. Mi nismo ti koji odlučujemo, ali jesmo jedni od onih koji mogu i trebaju inicirati i uticati na one koji kreiraju bosanskohercegovački obrazovni sistem da se neka od njegovih djela nađu u obaveznoj lektiri naših obrazovnih institucija. Ovakvi književnici ne rađaju se svakodnevno već jednom u 100 godina. Svaki narod, pogotovo onaj malobrojni, kakav jesu Bošnjaci, treba biti ponosan što je imao ovakvog čovjeka. Do nas je hoćemo li znati iskoristit tu blagodet koju nam je Allah dž.š. spustio preko njega. Ovo jeste večer sjećanja na Isnama, ali je ujedno i večer borbe protiv zaborava, večer koja nas upućuje ali i opominje da se zrelost, poštovanje, opstanak, stabilnost države i naroda ogleda u njihovom odnosu spram kulture, umjetnosti, spram pojedinaca koji su svojim djelima ostavili trag u duborezu našeg postojanja. Ovo je večer koja vriskom govori da zaboravit nećemo – ko smo, šta smo i kome pripadamo. Večer je ovo i koja čita lekciju onima koji su morali, a nisu htjeli da kako za života tako i za njegova preseljenja priznaju Isnamu Taljiću, da nije bio samo književnik, već, nadasve, ljudska gromada.

– U žvotu imamo mnogo ljudi sa kojma smo u kontaktu, po rodbinskim, komšijskim i prijateljskim vezama i svaka od tih veza funkcioniše na različit način, istakao je Nezim Haliović Muderriz. Ipak, najčistije, najjasnije najprisnije su veze koje smo uspostavljali u teškim vremenima za našu domovinu i naš narod. Rahmetli Isnam Taljić je bio istinski patriota ove zemlje, čovjek koji je imao uvijek jasne stavove, koji je mrzio kukavice i poltrone. U isto vrijeme je bio čovjek od reda, rada, disciplne i samodiscipline, pun optimizma i nade u perspektivnu Bosnu i Hercegovinu. Volio je posebno svoju živopisnu Vlasenicu i Srednje Podrinje i čeznuo za njima. Osjećao se isto kao i ja ovdje na asfaltu, u šeheru nekako neprirodno, nekomotno i iščašeno. Sarajevska kahva i razgovori sa poznanicima nisu mu ni izbliza bili kao kahva u rodnom kraju, eglen uz gurabije sa rođacima i komšijma čiji su životi priča za sebe. Svaka ta kahva je za njega bila nova inspiracija, za razlku od ovih gradskih nakon kojih se insan nasikira i povazdan osjeća neki čemer u ustima i trbuhu. Takvog sam ga upoznao i kao takav je ostao do kraja svog života, pa i u vrijeme kada ga je pritiskala nepravda i nebriga institucija i pojedinaca.

Sjećanje na Isnama Taljića počelo je čitanjem odlomka iz njegovog djela „Romana o Srebrenici“ koji je štampan na više svjetskih jezika i do sada doživio dvanaest izdanja.
Anes Džunuzović je potom pročitao vrlo dirljivo pismo koje je u povodu ove večeri napisao akademk prof. dr. Ferid Muhić iz Skopja. Koji je između ostaloga u pismu naglasio:

– Otišao si, ali ne ode gluho Isname Taljiću! Ne ode kao fukara, već ode kao beg i dobrotvor! Ne ostavi ni svoju Bosnu ni svoje Bošnjake praznih ruku! Uvakufio si im svoju hediju, Isname! A velika je i obilata, raskošna i dragocjena je Tvoja hedija, toliko velika da se nikada neće moći poharčiti. Vazda će biti neophodna, uvijek će od nje biti hasne svim Bošnjacima. Velika je to hedija, sve ono što si napisao, sva ta moćna književna rijeka što je iz Tebe izvirala kao što si i ti bio veliki čovjek i veliki pisac, književnik najvećeg formata. Sada si uvakufio i svoje djelo i sebe, ostavio na amanet Bošnjacima i Bosni. Onakav kakav si bio za života – plemenit, odmjeren i mudar, uvijek ćeš ostati u srcima prijatelja i svih koji su te upoznali. I tvoje djelo će biti promovisano u sam vrh književnosti na bosanskom jeziku, ako ne od svih, ono svakako u antologijama kritičara koji iako nešto znaju o književnosti ipak sude po savjesti!, napisao je akademik Muhić svom prijatelju Isnamu. Pismo u cjelosti možete pročitati pod ovim LINKOM.

Nakon toga su, pored potipisnika ovih redova, o Isnamu Taljiću i značaju njegovih djela govorili njegovi prijatelji, poštovaoci, književnici, publicisti i saradnici: Elmedina Muftić, Nezim Halilović Muderris, Anes Džunuzović, Džemal Salispahić, Ivana Ina Mostarac, Sead Zubanović, Husein Omerović, Harun Hodžić, Fuad Kovač, Džavid Begović, Dženan Handžić i Isnamova supruga Elida Taljić.

Bili su to dirljive priče vezane za susrete, saradnju i drugovanja sa Isnamom Taljićem, priče koje su na trenutke mamile suze u očima prisutnih.

U ime organizatora ove manifestacije iz New Yorka, koji su prijatelji i poštovaoci djela Isnama Taljića, Harun Hodžić je Isnamovoj kćerki Džehvi Taljić, uručio stipendiju koja će joj olakšati školovanje. Imena sponzora bit će objavljena u godišnjem izvještaju pomenutog magazina. Inače, kako je Hodžić istakao, web magazin Bošnjaci.Net sa svojim prijateljima i čitateljima svake godine obezbijedi više stipendija bošnjačkim odličnim đacima i studentima u BiH i Sandžaku, bez jednog ili oba roditelja, ili iz socijalno ugroženih porodica, kako bi sa olakšicom nastavili sa školovanjem.

U povodu zakazane večeri “Sjećanje na književnika Isnama Taljića” organizatorima je stigao veliki broj pisama, hatarnama, pjesama i poruka, želeći da iskažu poštovanje prema liku i djelu Isnama Taljića i prijateljske veze koje su gajili. U povodu preseljenja na Ahiret Isnama Taljića, pjesnici Enes Topalović koji živi u Norvšekoj, Mustafa Balje na Kosovu i Enser Hodža u Švicarskoj, Nevres Mustafić u Sloveniji, posvetili pjesme koje objavljujemo u nastavku. Dok su književnica Šefka Begović-Ličina i Šahin Šihić posvetili eseje, koje ćemo zasebno objaviti kao autorske priloge.

Poruka ove večeri, okončane čitanjem odlomka iz Isnamovog romana „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke“, jeste ta da je Isanam Taljić iza sebe ostavio neizbrisiv trag, trag kojeg njegov prijatelji, poznanici i saranci neće dozvoliti da se ikada izbriše.

ORGANIZATOR PORUČIO: VI KOJI STE OSTALI NA SVOM TOPRAKU NAJBOLJI STE U BOŠNJAKA, POMOĆI ĆEMO VAM NA PUTU OSTANKA I NAPREDKA

Prepuna sala Doma kulture u Plavu: Narod želi svoju kulturu i tradiciju

U organizaciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije – BANA, u četvrtak, 27.07.2017. godine, u Domu kulture u Plavu održan je koncert ilahija, kasida i sevdaha, kojem su prisustvovale delegacija Islamske zajednice predvođena muftijom dr. Mevludom ef. Dudićem, narodni poslanik dr. Jahja Fehratović, predsjednik BKZ-a dr. Admir Muratović, predstavnici ZSD iz Švicarske Senad Sejdović i Almir Husović, predstavnici Medžlisa IZ Plav na čelu sa imamom džamije Sultanije Sead ef. Jasavićem, predstavnici političkog i kulturnog života u ovom gradu, te ispred Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije ugledni Plavljani i Gusinjani iz Amerike dr. Mersim h. Zilkić, Ismet Pjetrović, h. Ago Kolenović, h. Smajle Srdanović, Šefkija Radončić, Medo Redžematović i brojni drugi, koji su ujedno ispred BANA bili i organizatori ove kulturne manifestacije.

Koncert je otpočeo, kako je organizator najavio, iznenađenjem i premijernim javnim izvođenjem kaside o gazijama i šehidima Plava i Gusinja. Ovo je prva snimljena numera sa albuma koji se sprema a nosi naziv Bošnjačka antologija o Sandžaku, u kojem će biti opjevani svi sandžački heroji i bitni događaji. Izvođač ove kaside je Hamza Škrijelj, koji je zbog zdravstvenih problema bio spriječen prisustvovati i učestvovati na koncertu, te je umjesto njega ovu kasidu u svom spletu izveo Eldin Huseinbegović, naš poznati kantautor i izvođač ilahija, kasida, sevdaha i balada.

Ispred organizatora koncerta – Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije obratio se hadži Smajle Srdanović, uspješan biznismen i predsjednik Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku, čovjek koji i iz dijaspore misli na svoje Bošnjake u zavičaju i domovinu, i to dokazuje upravo organizacijom ovog skupa ali i mnogim drugim aktivnostima.


Smajle Srdanović: Bošnjaci se trebaju ponositi sobom jer njihov obraz nije ukaljan klanjem i ubijanjem nevinih, djece i žena, silovanjima i brojnim drugim zlodjelima koji su nad nama pripadnici drugih naroda u kontinuiteti sprovodili.

U svom izlaganju prisutnima ispred organizator skupa h. Smajle Srdanović kaže da se Bošnjaci trebaju ponositi sobom jer njihov obraz nije ukaljan klanjem i ubijanjem nevinih, djece i žena, silovanjima i brojnim drugim zlodjelima koji su nama pripadnici drugih naroda u kontinuiteti sprovodili. Dodaje, da Bošnjaci ne zaboravljaju svoju zavičaj i domovinu i da odlazak onih koji su iz nužde napustili Sandžak ne znači da neće pomagati svojoj braći koja i dalje živi na ovim prostorima. On je one koji su ostali da žive u svojoj domovini nazvao najboljima u Bošnjaka i pozvao ih da ne napuštaju svoja ognjišta, a da će organizacije koje vode na tom putu im biti na pomoći.

Ispred BANA-e prisutnima se obratio i dr. Mersim Ziljkić koji je potencirao da Bošnjaci ne smiju dozvoliti drugima da ih dijele, jer će se samo zajedno sačuvati od svega onoga što im se kroz historiju događalo. Kaže, mi smo Bošnjaci Plava i Gusinja, Sandžaklije na prostoru Crne Gore i to ne znači da ne volimo ovu državu kao što to predstavljaju vlastima Crne Gore, tu smo da pomognemo svima onima kojima je pomoć potrebna, ali, naglašava, Bošnjaci moraju čuvati svoju vjeru, identitet, kulturu i tradiciju i ne dozvoliti da ih zub asimilacije sasječe.


Dr. Mersim Ziljkić: Bošnjaci moraju čuvati svoju vjeru, identitet, kulturu i tradiciju i ne dozvoliti da ih zub asimilacije sasječe.

Dr. Ziljkić se posebno osvrnuo na nipodaštavanje tradicionalnih kulturnih manifestacija poput Dana borovnice u Plavu, zbog dovođenja kojekakvih estradnih turbo-folk pjevačica koje nemaju veze sa našom kulturom, tradicijom, Plavom, Gusinjom a niti borovnicama, te da je intencija večerašnjeg skupa i ta da pokaže šta naša kultura jeste i na koji način trebamo obilježavati naše događaje, da kulturu Bošnjaka izdignemo na nivo koji zaslužuje naš narod i ovaj kraj.

Potom su se spletom ilahija, kasida i sevdaha predstavili jednan od najpoznatijih kantautora i izvođača na našim prostorima Eldin Huseinbegović u društvu mlade zvijezde duhovne muzike Abdusameda Šljivara.

ODUŠEVILI PUBLIKU U PLAVU

Eldin Huseinbegović

Abdusamed Šljivar

Nakon prelijepih poruka i pouka prožetih kroz pjesmu, skupu se obratio dr. Jahja Fehratović, autor kaside o gazijama i šehidima ovog kraja, Jakupu Feroviću, Ali-paši.., koji je istakao je važnost jedinstva jer iako Bošnjake kostantno pokušavaju podijeliti oni to ne smiju dozvoliti. Plav i Gusinje su dio Sandžaka čiji dio je i Novi Pazar zajedno sa svim gradovima u južnom i sjevernom Sandžaku i to će uvijek tako ostati.


Dr. Jahja Fehratović: Bošnjake kostantno pokušavaju podijeliti, to ne smijemo dozvoliti!

On je kazao da je proučavajući sandžačku književnost zaključio da je sjedište sandžačkog gospodstva u Pljevljima i plavo-gusinjskom kraju, te pozvao sve, da to gospodstvo kojem nas je Ali paša podučio i u amanet nam ostavio, ne čuva samo stijenje, kako se to u kasidi veli, već i da mi damo svoj maksimum na polju očuvanja naše tradicije i kulture.

Na kraju prisutnima se obratio predsjednik Mešhata Islamske zajednice dr. Mevlud ef. Dudić, koji je u svom obraćanju istakao da je Bošnjaku čist obraz kada kaže da su nas majke Bošnjake učile pravim vrijednostima i vaspitavale nas u duhu islama. Bošnjaci se, kaže Muftija, ne smiju asimilirati i podleći pritisku koji konstantno drugi vrše na njih, već trebaju ostati uspravni i ustrajni na svom putu očuvanja identiteta, jer Bošnjak iz Sandžaka je Bošnjak iz Sandžaka bez obzira da li se nalazio u dijelu Sandžaka koji pripada Crnoj Gori ili Srbiji i bez obzira da na to da li se nalazi u dijaspori.


Muftija dr. Dudić: Moramo čuvati svoj Sandžak jedinstvenim kao jedno tijelo, a Plav i Gusinje kao oči u tom tijelu koja nam omogućavaju da čisto i jasno vidimo stvari onakvim kakve jesu.

Muftija Dudić je nekoliko puta tokom svog obraćanja podvukao da, moramo čuvati svoj Sandžak jedinstvenim kao jedno tijelo, a Plav i Gusinje kao oči u tom tijelu koja nam omogućavaju da čisto i jasno vidimo stvari onakvim kakve jesu.

Skup je završen ponovnim intoniranjem kaside, a organizator je za sve prisutne obezbijedio po jedan primjerak albuma Hamze Škrijelja na kome se nalazi, na prvom mjestu, novopredstavljena Kasida o gazijama, šehidima oviog kraja, ili kako rekoše domaćini, Himna o Plavu i Gusinju.

Medijski pokrovitelji ove kulturne manifestacije bili su Sandžak Televizija, Web portal Bošnjaci.net i Agencija Sana – predstavništvo u New Yorku, web portal Plav-Gusinje-Sandžak.com.

U NAŠEM OBJEKTIVU

Snimak za uspomenu na manifestaciju u Plavu

Publika pažljivo slušaja i uživa u programu

Sa Eldinm članovi BANA Ismet, Ago, Šefkija i Mersim

Predsjednik IZ u New Yorku i jedan od ključnih organizatora manifestacije u Plavu Srdanović, muftija Dudić, narodni poslanik dr. Fehratović, predsjednik BKZ dr. Muratović

Ismet Pjetrović i Eldin 

U NEW YORKU NA GENERALNOJ PREMIJERI FILMA „BOŠNJACI – GENOCID U KONTINUITETU“ PEJAKOVIĆ, KURTĆEHAJIĆ I HUSEINOVIĆ PODGLI PORISUTNE NA NOGE

Foto: Ammar Krcić (klikom na sliku možete ih uvećati)

PROGRAM JE POČEO: Musafiri iz Sarajeva, Bostona, Detroita…

U New Yorku, u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu, u nedjelju večer (5.mart), u organizaciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i u sradnji sa Odborom Islamske zajednice Plav-Gusinje, obilježen je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine i 104 godine od javnog strijeljanja 12 plavskih prvaka (5.mart 1913.), u vremenu genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju 1912. – 1913.
Također, održana je generalna premijera dokumentarnog filma „Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu“ autora Avde Huseinovića u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
Specijalni musafiri ove večeri su bili:
– Josip Pejaković, proslavljeni bosanskohercegovački glumac i dramski pisac;
– Dr. Suad Kurtćehajić, predsjednik Foruma Bošnjačkih intelektualaca;
– Avdo Huseinović, autor pomenutog filma.

Dugo će se pamtiti ova nezaboravna noć uz masovno prisustvo u kojoj su obilježeni važni datumi iz historije Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, kao i generalna premijera dokumentarnog filma „Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu“. Ovo je bila manifestacija institucionalnog pamćenja, podsjećanja na nevine žrtve genocida.
Ovim skupom odata je počast državi Bosni i Hercegovini i posebno rahmet žrtvama genocida od Plava i Gusinja do Srebrenice.

Dr. Kurtćehajić: ‘RS’ zovite Genocidna tvorevina


Dr. Suad Kurtćehajić: RS zovite genocidna tvorevina

U povodu 1.marta, o državi Bosni je govorio dr. Suad Kurtćehajić, koji je iznio niz važnih podataka kroz vrijeme, dok se posebno osvrnuo na genocid nad Bošnjacima.
– Bošnjački narod je jako volio Jugoslaviju, a jedini koji je doživio genocid 1992-95. Nad našim narodom je počinjeno 11 genocida a samo je jedan presuđen; – genocid u Srebrenici, koji je ujedno jedan od tri presuđena genocida na našoj planeti, rekao je Kurtćehajić.

– Nakon presude najjače sudske institucije na planeti, Internacionali sud pravde u Den Haagu, više nikada nebi trebali govoriti “Republika srpska” da ne kažemo Genocidna tvorevina. Jer u formulaciji presude stoji da su Vojska i policija RS osmislili i izvršili genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Naši političari ne mogu reći RS je konstanta, Bosna je konstanta!, – rekao je između ostaloga dr. Kurtćehajić koji je u toku obraćanja prekidan snažnim aplauzima.

U New Yorku Pejaković i Sarajevo obilježili rođendan


Doajen bosansko-hercegovačkog glumišta: Josip Pejaković

 

Doajen bosansko-hercegovačkog glumišta Josip Pejaković humorom i stihovima svedaha oduševio je i podigao sve pristine na noge. Taj momenat se može samo prisustvom doživjeti. U ovoj večeri, kako je organizator najavio, Josip je slavi 69. rođendan, kojem su čestitali snažnim aplauzom:

– Nisam samo ja rođen na današnji dan. Na današnji dan je rođeno Sarajevo, – rekao je Pejaković. Sarajevo je starije od mene samo 436 godina, kaže on, navodeći historijske podatke kada se u prepisci sa Dubrovačkom republikom prvi put pominje Sarajevo.

– Sarajevo se po prvi put pominje u dokumentimna, 05. marta 1512. godine, kaže Pejaković, navodeći dokument Firuz bega bosanskog sanžagbega koji je uputio Dubrovčkoj Republici. Tako su u New Yorku po prvi put, Sarajevo i Josip proslavili svoje rođendane.

On je u nastavku izveo monodramu “Rajevosa” vješto uklapajući djelove drugih svojih drama sa kojima je osvoja publiku u Bosni i širom svjeta. Možda je umjesto bilo kojeg komentara i opisa najbolji dokaz video clip koji će čitatelje bar malo približiti da doživite makar dio atmosfere ove prekrasne večeri.


SVI NA NOGE

Pejaković je na kraju vrlo emotivno otpjevao himnu Bosne i Hercegovine čije stihove je sam napisao. Cijela sala je bila na nogama.

Inače, Pejaković je na američkoj turneji u povodu Dana nezavisnosti BiH, na kojoj nastupa pod motom: “Kako bolan nema Bosne!” Naredni nastup je u Bowling Greenu, 11. marta, te u Des Moinesu, 12. marta.

Huseinović: Ovoliki broj prisutnih daje mi jedno veliko pouzdanje i atest


Dok državne i nacionalne institucije šute Avdo Huseinović stvara

Autor dokumentarnog filma Avdo Huseinović, u obraćanju između ostaloga je istakao:

– Vaš dolazak u ovolikom broju daje mi jedno veliko pouzdanje i atest da smo uradili nešto itekako dobro i važno za naš narod. Na ovom projektu smo počeli raditi tačno prije četiri godine, a ovdje su naša braća koji su bili arhitekte ovog projekta. Često istaknem na premijerama da u svijetu ima više od osam miliona Bošnjaka, u domovini BiH, Sandžaku, zemljama u okruženju, Turskoj i širom dunjaluka, a vidite desetak naše braće se sjetilo da pokrene ideju realizacije prvog filma, prvog video dokumenta, tri stoljeća genocida nad našim narodom, rekao je između ostaloga Huseinović.

U toku večeri prisutnima su se obratili predsjednik BANA Muharem Purišić; glavni imam hafiz Hako ef. Omeragić; predsjednik Odbora IZ Smajle Srdanović; predsjednik CAIR-a Zead Ramadan; jedan od prošlogodišnih organizatora premijere i projekcija u Sandžaku dr. Mersim Ziljkić i ispred producenata filma Esad Krcić, gl. urednik Bošnjaci.Net.

 


IDEJNI ARHITEKTI DOKUMENTARNOG FILMA “BOŠNJACI – GENOCID U KONTINUITETU”

 


Voditelji: h. Senad Ahmetović i Jasmina Zekić

Na kraju je prikazan dvoipostani film „Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu“ koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Čuli su se teški uzdasi, prigušeni jecaji… suze…

Iskrenu zahvalnost upućujemo gostima iz Detroita, Bostona, Harrisbourga i Hartforda koji su specijalno doputovali radi premijere.

Posebno se zahvaljujemo svim članovima svih naših bošnjačkih islamskih zajednica u New Yorku, New Jerseyu i Albanyu čiji su članovi došli da pogledaju dokumentarni film i na ovaj način budu dio inastitucionalnog i kolektivnog pamćenja.

Program su odlično vodili Jasmina Zekić i h. Senad Ahmetović.

Uz Bošnjaci.Net cijeli tok programa pratili su i snimali BATV Adnana Rudanovića, dok su uživo prenosili preko Facebooka SanaPress NY koju vodi Kemal Hot i Sandžak TV NY Rasim Ziljkić.

Opširniji snimak: