BANA: SPRIJEČITI SRAMNO NEGIRANJE GENOCIDA; NAMETNUTI ZAKON ZABRANE NEGIRANJA GENOCIDA U BIH

Poziv svim relevantnim domaćim i međunarodnim institucijama

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija povodom 25. godišnjice srpskog genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, izražava duboko žaljenje za sve žrtve genocida u Srebrenici, ujedno upućuje i izražava duboku kolektivnu bol svim porodicama i preživjelim potomcima žrtava u vremenu srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu, čiji su članovi porodice mučeni, zlostavljani i na kraju svirepo ubijeni u planiranom, organizovanom i izvršenom genicidu u “UN-ovoj zaštićenoj zoni enklava Srebranica i Žepa”, ali i širom BiH.

Povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, najstrožije osuđuje negiranje genocida, pravosnažne presude od strane internacionalnih sudova u Haagu, kao najkompetentnije i najrelevantnije sudske instatnce ikada uspostavljene u povijesti ljudske civilizacije. Sudskim presudama je jasno utvrđeno da je genocid nad nevinim bošnjačkim civilima, uz odluke velikosrpskog političkog i vojnog rukovodstva, počinila vojska i policija tzv. rs, potpomognuti tadašnjim režimom iz Beograda.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija podržava inicijativu “Klub 100 plus” kroz peticiju 8372, čime zahtjevaju od Visokog predstavnika Valentina Inzka, da iskoristi Bonske ovlasti i bez odlaganja nametne Zakon o zabrani negiranja genicida u Bosni i Hercegovini. Ukoliko to ne uradi, smatrat će se jednim od saučesnika negiranja genocida u Srebrenici.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva na kolektivno pamćenje da se nikad ne zaboravi i nikad nikom ne dogodi genocid.

BANA: HAPŠENJE GENERALA DUDAKOVIĆA JE POLITIČKA LAKRDIJA TUŽILAŠTVA BIH, POD UTICAJEM SRPSKO-HRVATSKIH VELIKONACIONALISTA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje hapšenje branioca Bosne i Hercegovine

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje hapšenje branioca Bosne i Hercegovine, generala Atifa Dudakovića, komandanta slavnog 5. korpusa časne Armije RBiH i 11 dužnosnika i pripadnika također 5. korpusa.

Njihovo hašenje nije ništa drugo do lakrdija Tužilaštva Bosne i Hercegovine koje je očigledno pod uticajem velikonacionalističkog srpsko-hrvatskog političkog faktora, 22 godine od rata uporno pokušavaju da izjednače časne komandante i branioce Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda sa agresorom, zlikovcima koji su planirano i organizorano počinili genocid nad Bošnjacima.

Jasno je, sam čin hapšenja komandanta 5. korpusa generala Atifa Dudakovića je vrhunac licemjerja posebno ako se zna da je ovaj korpus djelovao u Bosanskoj Krajini, na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koja je bila u potpunoj višegodišnjoj okupaciji od strane srpskog agresora, nad čijim stanovništvom su počinjeni brojni ratni zločini, uključujući i genocid, urbicid, kulturocid…

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija posebno naglašava, general Atif Dudaković nije zločinac već heroj čije ruke su čiste, na njegovu brobu su ponosni svi branioci i građani Bosne i Hercegovine. Poseban ponos na generala Duakovića, ističemo mi Bošnjaci koji živimo u dijaspori, koji zbog njegove časne i herojske brobe, kao i svih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, idemo ponosno i uzdignute glave, jer nisu činili zločine poput genocidnog okota i pripadnika Udruženog zločinačkog poduhvata.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva sve patriotske organizacije, da svojim dopinosom omogućimo najbolje pravne timove, koji će pred Sudom BiH, potvrditi nevinost naših heroja i političku pozadinu ovakvih procesa.

HASEČIĆ: PROGON RATNIH ZLOČINACA JE MOJA TERAPIJA

HASEČIĆ: PROGON RATNIH ZLOČINACA JE MOJA TERAPIJA

U New Yorku potomci žrtava genocida obilježeli – 105. i 99.godišnjacu od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju


Imami koji su učestvovali u programu

Odbor Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku u Ali-pašinoj džamiji u Astoriji (NY), organizirao je Jasin i dovu pred duše šehida u povodu 105 godina (1913) i 99 godina (1919) od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.

Jasin i dovu su proučili imami Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku: hafiz Hako ef. Omeragić, Nermin ef. Huseinović, Ernad ef. Husović i Islamskog centra u Bronxu Nedžad ef. Avdović.

Specijalni gost je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata, veliki borac za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na RBiH 1992. – ’95.


Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata

Na ovom skupu sjećanja na šehide Plava i Gusinja prisustvovali su plavsko-gusinjski potomci žrtava genocida uz sunarodnike iz drugih krajeva domovinskog prostora Sandžaka, Kosova i Bosne.

Naime, 5. marta 1913., vlasti države Crne Gore uz plan, naredbu i blagoslov zlikovca kralja Nikole, crnogorske vojske i popova pravoslavne crkve izvršili su nasilno masovno pokrštavanje 12,500 muslimana, silovanje muslimanki i javno strijeljanje dvanaest plavskih prvaka, kako bi strahom i prijetnjama po život prisilili plavsko-gusinjsko stanovništvo da prihvate krst ili će im presuditi – smrt. Prema različitim izvorima bošnjačkih i albanskih historičara ubijeno je od 850 do 1800 žena, djece i mušlaraca svih dobi, dok 1919. je bilo 450 žrtava.

Hafiz ef. Omeragić je ukratko govorio o napadu crnogorske vojske i okupaciji Plava i Gusinja, 6. i 7. oktobra 1912., uz to navodeći neke primjere zločina genocida, – slovanja, pokrtvanja:

– Postoji sačuvana puška iz tog perioda sa iskrivljenom cijevi, sa kojom je rahmetli Din Caljev Koljindar branio svoj vatan, jer mu je ponestalo municije, i tu ranjen, te od zadobijenih rana nedjelju dana kasnije izdahnuo u svom domu.

Preživjeli svjedok u ovom okršaju bio je i rahmetli Sejdo Redžić kojem su Crnogorci zadali preko sedamdeset rana, kidajući mu djelove tijela, uši, nos i usne noseći ih kao trofeje svojim predpostavljenim. Ostavili su ga na padinama Visitora misleći da je mrtav, kao što su bili njegova braća Redžići. U istom danu ranjen je i glavni imam džamije Sultanije mulla Arif ef. Krcić, ubijeni su njegova dva brata Aljo i Sadrija, kao i mnogi drugi, rekao je hafiz Omeragić.


Dio prisutnih u Ali-pašinoj džamiji na komemoraciji žrtvama genocida

Glavni imam IZ Plav-Gusinje u New Yorku je istakao važnost obilježavanja i podsjećanja na 5. mart 1913., kada su crnogorske okupacione vlasti i crnogorska vojska na plavskoj Racini strijeljali dvanaest plavskih prvaka, čija imena svi trebaju znati, zapatiti, kao i cijeli događaj prenositi na mlađe generacije:

Mulla Sado Musića, Demo Markovića, Osman-agu Šehović, braću Hajra i Junuza Omeragića, braću Aga i Emina Ferovića, Šeća Ferovića, Beća Alimulića, Maza i Haka Hadžimušovića.

Naveo je nokoliko primjera koji se prenose i koji su ostali upamćeni o brutalnosti zločina, ne birajući pol a ni satrosnu dob, koji su vršili pripadnici crnogorske vojske i vasojevićki bataljon:

– “Starina devedestih godina, hadži Adem pošao u čaršiju kupit duvana, ne misleći da će iko dići ruku na njega starca, ali naiđe na patrolu crnogorske vojske. Kada su ga ugledali kao da im je došao naručen, jer su čekali da pokažu svoje junaštvo nad nejakim nemoćnim. Stanu ga vući za bradu, tući nogama i rukama, tako da je starina uzdahnuo pod njihovim batinama.
Istog dana, dovedena je nevjesta u selu Martinoviću, koju otimaju i nasilno odvode crnogorski vojnici. Svu noć su je silovali, na kraju usmrtili i leš izbacili na sokaku. Zlikovci su se sjetili da su imali i mrtvog starca nedaleko od ubijene mlade. Priđu joj i strgaju ostatak odjeće sa nje, a mrtvog starca metnu na nju. Dva dana niko nije smio prići ovim leševima, jer su okupacioni vojnici izrugivali su se sa nad leševima na račun ubijenog starca i mlade”.


Na mlađe pamćenje ostaje

Sljedeći primjer svjedoči o nekomšijskom odnosu i zločinačkom činu:
“Hadži Medo Medunjanin bio u dobrim komšijskim odnosima sa Simonom. Čim je crnogorska vojska ušla Medo se skloni na tavan da bi izbjegao odmazdu crnogorske vojske, ustvari Vasojevića, koji su klali ne samo odrasle ljude nego i djecu. Bio je na tavanu neko vrijeme, pa eto njemu komšije Simeona koji ga pozva iz hodnika njegove kuće. Hadži Medo čim ču glas svog komšije, pomisli da dolazi spas, pa se odazove, ali pri silasku sa tavana čim ga vidje komšija Simeon, nanišai i opali puškom u njega. Tako se završi dugogodišnje prijateljstvo i komšijstvo Simeona sa hadži Medom”.

Još jedan gnusan događaj od komšija pravoslavaca, koji valja napomenut, te kao sve ostalo, nikad ne zaboraviti!

– “Osman iz sela Budovica pobjegao u šumu da ga ne krste, ali kad ču zato Staniša, sa grupom naoružanih komšija pravoslavaca i plemenika, pođe u Budovicu da zapale Osmanu kuću. Kad ih viđe Osmanova žena izađe pred komšijama pravoslavcima, sa kolijevkom u kojoj je bila beba, njen sin Muzlija, tražeći tim činom od Staniše kumstvo, koje je bilo sveto u tim krajevima, da joj nebi zapalili kiću. Staniša nogom udari kolijevku u majčinoj ruci, koja odletje preko plota, pa kobrljajući se ode niz brijeg. Nije oklijevao Staniša na vapaje komšija, nego zapali Osmanu kuću i sve u njoj.

Zbog svih ovih događaja nama je bitno da imamo nešto što će nas uvjek podsjećati na plavsko-gusinjske šehide. U ovom slučaju to je godišnje sjećanje šehida dovom i Šehidska džamija, koja je ukras Plava i Gusinja. Šehidska džamija je simbol slobode i otpora našeg naroda. Ona nas podsjeća na sve naše šehide, koji su živi i koji sigurno nekad i svrate do njihove džamije”, zaključio je imam hafiz Hako ef. Omeragić..


Hanume iz IZ Plav-Gusinje pružile veliku podršku Bakiri Hasečić

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić, koja po obimu brobe za žrtve rata zaslužno je ponijela epitet bosanske herojine. U svom kraćem obraćanju je naglasila da kao žrtva rata slušajući o zločinima u vremenu genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju od prije 105 godina, te imajući u vidu monstruozne zločine u Višegradu u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u vremenu posljednje srpsko-crnogorske agresije, 1992.-1995., shvatam da su dželati naroda mog koristili iste metode, okupiranja, klanja, silovanja.

– Isto je to preživljavala moja porodica i mojeg muža. Znači, agresija, genocid i metode se ponavljaju!

Od svekrve na kućnom pragu zaklali su majku, oca i dvije sestre. U mojoj porodici, babinu sestru, dva sina, kćerku i troje unučadi…, rekla je Hasečić, nabrajajući i druge članove porodice i rođaka koji su brutalno bili poklani na kućnom pragu od strane Srba i Crnogoraca.

Zatim je govorila o ratnim zločinima u Višegradu u vremenu posljednje agresije. Ovaj istočnobosnaksi gradić zbog obima zločina nazvan je grad živih lomača.
– Jedna od prvih žena žrtava silovanja i zlostavljanja, bila sam ja i moja porodica. Na dvije moje maloljetne kćerke vršili su razne fizičke torture udarajući ih kundakom po glavi. Možete li zamisliti kako je bilo ocu koji gleda šta mu rade od djece, a da ne može pomoći.
Ja sam tri puta odvođena, ali su mi na kraju rasjekli glavu, imala sam duboke posjekotine…, kaže Bakira.


HASEČIĆ: U SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, zajednički radimo da ih pohapse

Saznajemo da se prijeratni i ratni policajac Veljko Planinčić, krije i živi u Rusiji. Jedan je od ključnih zločinaca, koji je vršio zločin nad Bakrom i porodicom, dovodio četnike u njenoj kući.

– Surađivala sam sa Haškim tribunalom od prvog dana, sakupljala sam podatke i izjave žrtva rata, svjedočila…

Koliko imam saznanja u SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, svi skupa moramo raditi da budu uhapšeni i procesuirani pred sudom za ratne zločine.

Inače, progon ratnih zlolčinaca je moja terapija, istakla je između ostalog Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata.

U nastavku programa izvedeno je nekoliko kasida, dok je Albina Hasanđekić, ispred Udruženja žena IZ Plav-Gusinje uputila podršku Bakiri i udruženju, kao i pročitala pjesmu autorice je Selvete Nasić, koja govori o golgoti Bošnjaka.

Muharem Purišić, predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije ukratko je naglasio o značaju “Monografije o ratnom silovanju i seksualnom zlostavljanju u ratu u Bosni i Hercegovini” koja je izašla u izdavaštvu Udruženja Žena – žrtva rata, te zamolio prisutne da obavezno za svoju kućnu biblioteku obezbijede po primjerak.

Suorganizator ovog komemorativog skupa je bila i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija.

Za sljedeći petak, 9.marta najavljen je dolazak akademika dr. Smaila Čekića, kada će će se u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održati promocija njegovog zadnjeg objavljenog djela i ujedno će biti prezentiran dosadašnji rad na naučno istraživačkom projektu o genocidu u Plavu i Gusinju.

POSTAVLJANJEM KRSTA NA SAHAT KULI U PODGORICI JE UDRUŽENI POLITIČKI I SVETOSAVSKI ČIN FAŠIZMA CRNE GORE PROTIV ISLAMA, VAKUFA, BOŠNJAKA I ALBANACA

Postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) sa sjedištem u New Yorku, najoštrije osuđuje anticivilizacijski čin koji se dogodio jutros, 27. oktobra 2017., postavljanjem krsta na čuvenu Sahat kulu u Podgorici, koju je krajem 17. vijeka sagradio hadži Mehmed-paša Osmanagić. Ovakav način skrnavljenja i pokršćavanja vakufa Islamske zajednice od strane gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnikom Slavoljubom Stijepovićem i zamjenikom Časlavom Vešovićem, je čin kontinuiteta udruženog političkog i svetosavskog fašizma nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, u Crnoj Gori.

Ovakvim uzurptaroskim primjerom crnogorskih vlasti koje su pod uticajem Mitropolije Crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve i Amfilohija Radovića, Bošnjacima i Alabancima su jasno dali do znanja da čin istrage poturice i istrebljenja u Crnoj Gori nikada nije prestao.

Sam čin postavljanja krsta na podgoričku Sahat kulu, Bošnjake i Albance Plava, Gusinja, Sandžaka i šire, potsjeća na mračni period nasilnog masovnog pokrštavanja i genocida 1912-13. godine.

Ovim neljudskim postupkom gradske vlasti Podgorice, ali i vlasti Crne Gore, jasno su pokazali kakvu Crnu Goru izgrađuju, ali su se čojski i sojski “zahvalili” Turskoj Agenciji za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA), koji su po ugovoru renovirali Sahat kulu, i obavezali se da vrate autentičan oblik kako ju je sagradio hadži Mehmed-paša Osmanagić.

Definitivno, sa postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

Postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori
Postavljanjem krsta na Sahat kuli Crna Gora je udarila na islam i vakuf, time je dovela u pitanje opstanak i egzistenciju Bošnjaka i Albanaca koji su autohton narod u Crnoj Gori

BOŠNJAČKE INSTITUCIJE SA SJEVERNO-AMERIČKOG KONTINENTA ZAHTJEVAJU OD UN, EU I NATO HITNO DA SPRIJEČE GENOCID U ARAKANU NAD ROHINJA MUSLIMANIMA

Institut za istraživanje genocida – Kanada, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Islamska zajednica Bošnjaka Sjeverne Amerike i Bošnjačko-američka nacionlna asocijacija u povodu genocida u Arakanu nad Rohinja muslimanima uputili su pismo svim svjetskim relevantim faktorima u kojem osuđuju genocid koji provode vladine snage Mijanmara i traže hitno spječavanje. Pismo je poslato na sljedeće adrese:
Gospodin Antonio Gutereš, Generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Gospodin Peter Thomson, predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija
Predsjedavajući Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija
Gospodin Antonio Tajani, predsjednik Evropskog parlamenta
Gospodin Donald Tusk, predsjednik Evropskog vijeća
Gospodin Jean-Claude Juncker, predsjednik Evropske komisije
Gospodin Jens Stoltenberg, Generalni sekretar NATO. U pismu piše:

Pozivamo vas na hitno i efikasno zaustavljanje genocida nad Rohinja muslimanima koji su najugroženija nacionalna zajednica u svijetu. Ovo nije samo etničko čišćenje, ovo je genocid.

Prema Povelji Ujedinjenih nacija, one trebaju uvesti međunarodne sankcije zemljama koje vrše genocid i odmah zasutaviti genocid upotrebom svih sredstava. Neprihvatljivo je da međunarodne institucije budu tako neefikasne pred genocidom u Arakanu. Prema zvaničnim podacima i izvještajima međunarodnih organizacija, Rohinja muslimani su najugroženija nacionalna zajednica u svijetu. Rohinja muslimani nemaju svoju državu i njihova osnovna ljudska prava i slobode su potpuno ograničena. Prema diskriminisanom ustavnom uređenju Mijanmara, državne vlasti priznaju samo građane koji se uklapaju u definiciju “domaći”, dok se, s druge strane, ignorišu pripadnici ostalih jezičkih, etničkih i vjerskih manjinskih grupa. Ujedinje nacije 25. Jula 2017., su formirale tročlanu komisiju za ”istraživanje istine“, ali je mijanmarska vlada odbila primiti komisiju. Vlada koja je hrabrost dobila zbog nezainteresiranosti svijeta, u noći 24. augusta je pod opsadu stavila još 25 sela, kada su počinjeni masovni masakri. Vlada Mijanmara je potpuno ignorisala međunarodno pravo i posebno Povelju Ujedinjenih nacija i naredila vojnicima da pucaju bez obzira da li je riječ o djeci i starijima. Prema informacijama ali i stravičnim slikama i video clipovima koje su dostuponi na socijalnim mrežama, sve to govori o stravičnom zločinu genocida, samo u posljednja tri dana ubili su, masakrirali i spalili preko 2000 muslimana svih uzrasta.

Bošnjačke instititucije Sjeverne Amerike u ime preživjelih žrtava genocida u Bosni i Hercegovini šalju poruku Ujedinjenim nacijama, Evropskoj uniji, NATO savezu da ne pristajemo na rezignaciju i predaju. U ime borbe za budućnost u kojoj nikada više neće biti genocida tražimo od vas hitnu akciju da upotrebom svih sredstava zaustavite genocid u Arakanu.
Bošnjačke instititucije Sjeverne Amerike u ime preživjelih žrtava genocida u Bosni i Hercegovini šalju poruku Ujedinjenim nacijama, Evropskoj uniji, NATO savezu da ne pristajemo na rezignaciju i predaju. U ime borbe za budućnost u kojoj nikada više neće biti genocida tražimo od vas hitnu akciju da upotrebom svih sredstava zaustavite genocid u Arakanu.

Zločin prema muslimanima koji su počinjeni u potpunosti je zločinački, genocidni projekat. U skladu sa tim genocidnim projektom vlada u Arakanu i budisti uz najbrutalnije metode nastoje očistiti ovo područje od muslimana. Zato to nasilje nad muslimanima u Arakanu bez dvojbe je genocid.

I nakon NEVER AGAIN, nakon srpsko-crnogorskog genocida nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovinu (1992-1995), Ruandi, Sudanu… opet novi genocid se dešava pred očima cijelog svijeta, a cijeli svijet ne kaže ‘DOSTA’ tom genocidu. Silovanja, smrti, odrubljene glave, pucanje djeci u glavu, bacanje u vatru, spaljena tijela, nestala tijela, ljudi bez identiteta, zajednica za koju se nastoji da bude bez domovine, te uništeni i zapaljeni gradovi, sela, koncentracioni logori smrti, nasilna protjerivanja, nasilna uništavanja materjalnih i kulturnih dobara se ponovo dešavaju poslije genocida u srcu Evrope, u Bosni i Hercegovini. Gospodo iz UN, EU i NATO ukoliko se nešto ne učini jedna zajednica će nestati.

Neprihvatljivo je da i nakon genocida u Bosni i Hercegovini nad Bošnjacima – bosanskim muslimanima međunarodne institucije budu ponovo tako neefikasne pred genocidom u Arakanu. Preživjele žrtve genocida u Bosni i Hercegovini dobro znaju šta znače masovna ubijanja, masovna mučenja u koncentracionim logorima smrti, masovna silovanja, masovna protjerivanja. Dobro znaju šta znači šutnja međunarodnih institucija. Ponovna šutnja u slučaju genocida u Arakanu postavlja pitanje da li postoje međunarodno pravo i institucije, da li nam trebaju ovako neefikasne Ujedinjene nacije.

 

Genocid počinje kada svijet šuti. Moramo dignuti svoj glas i upotrijebiti kolektivnu moć protiv genocida koji se upravo odvija u Arakanu. Upozoravamo Ujedinjene nacije i cijeli svijet da ovo jest genocid! Kao što je to bila i Srebrenica, i Ruanda… „Zlo se događa kada dobri ljudi ne čine ništa”. Šutnja o genocidu u Arakanui znači da smo poklekli i zanijemili, da nas je nadvladala moralna i ljudska ravnodušnost i tragizam. Naša trajna obaveza je da nađemo snage i mudrosti da govorimo i širimo istinu o genocidu u Arakanu, a to moramo činiti i zbog mrtvih i zbog živih.

Bošnjačke instititucije Sjeverne Amerike u ime preživjelih žrtava genocida u Bosni i Hercegovini šalju poruku Ujedinjenim nacijama, Evropskoj uniji, NATO savezu da ne pristajemo na rezignaciju i predaju. U ime borbe za budućnost u kojoj nikada više neće biti genocida tražimo od vas hitnu akciju da upotrebom svih sredstava zaustavite genocid u Arakanu.

Potpsinici pisma:
Dr. Emir Ramić,
direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada
Eldin Elezović, predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike
Dr. Sabahudin ef. Ćeman, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike
Muharem Purišić, predsjednik Bošnjačko američke nacionalne asocijacije.

 

BANA OSUĐUJE NAPAD SRPSKIH FAŠISTA U BEOGRADU NA FRANCUSKOG FILOZOFA BERNARD-HENRI LEVYA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najoštrije osuđuje zvanične vlasti u Srbiji koji su srpskim fašistima omogućili da brutalno napadnu francuskog filozofa Bernard-Henri Levya u momentu kada je govorio na tribini filmskog festivala Beldocs u Beogradu. Cijelo vrijeme dok je trajao napad uz pogrdne psovke i povike da napusti Beograd, na ulazu Kulturnog centra u Beogradu stajali su dvojica policajaca, što ukazuje da su iz vrha Vlade i MUP-a Srbije imali zaduženje da ne ometaju srpske nacionalfašiste koji su fizički napali jednog od najuglednijih svjetskih intelektualaca i antifašista kakav je Bernard-Henri Levy.

Iako nezaštićen od strane čuvara reda i mira, ipak čestitamo Bernard-Henri Levyu koji se i u momentu napada dostojanstveno držao i pokazao srpskim fašistima usred Beograda da ga ne mogu uplašiti. Najbolje govore njegove riječi da “Demokratija još nije pobijedila u Beogradu”, te da je “Milošević je još na vlasti”, dok je Srbima poručio da “žive pod režimom koji se naziva novim imenom – ‘demokratura’, odnosno diktatura koja koristi opšte izbore i privid demokratije da potčini civilno društvo i uguši stremljenje ka slobodi”.

 

Bošnjaci dobro pamte Bernard-Henri Levya i njegovu antifašističku borbu za slobodu čovjeka. To je posebno pokazao u vremenu srpsko-crnogorske agresije na državu Bosnu i Hercegovinu (1992 – 1995.) kada je počinjen genocid nad Bošnjacima, što je jedan od ključnih razloga što su ga srpski fašisti napali.

Srbija i službeni Beograd na čelu sa vlastodoršcima i sljedbenicima fašističke genocidne četničke politike nisu zaslužili da imaju za gosta jednog uglednog svjetskog filozofa i ljudsku intelektualnu gromadu kakav Bernard-Henri Levy, koji je ratnih 90-tih digao glas protiv fašista koje je predvodio balkanski kasapin Milošević, iz toga razloga je napadnut od stane onih u kojima su udomaćene fašističko-terorističke aktivnosti protiv drugog i drugačijeg. Bošnjaci – žrtve genocida u kontinuitetu to najbolje znaju!, – piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

PREDSJEDNICE KITAROVIĆ, PRESTANITE SE GLEDATI U ČOVIĆEVO ČETNIČKO ZRCALO

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) je reagirala i najoštrije osudila istupe predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović u Neumu, na skupu pod nazivom „Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji evropskih vrijednosti?“.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ukazuje da se izborom Kolinde Grabar-Kitarović za predsjednicu Hrvatske, cijeli balkanski region nadao da je poražena velikohrvatska nacistička politika koju je dugi niz godina vodio poglavnik sa Mirogoja Franjo Tuđman, te da neće biti ni približno idologiji hrvatskog naciste iz Drugog svjetskog rata, ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Čak je predsjednica Grabar-Kitarović u jednom političkom usponu, kada je prepoznala istinu javno osudila genocid nad Bošnjacima! Tada je s pravom nazvana „kraljicom Balkana“. Ali nije prošlo dugo nakon toga, kada je u nekontroliranim politikanskim izjavama i podvalama preživjelim žrtvama genocida, polupala tu krunu.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ukazuje da naziv skupa u Neumu nema utemeljenja, izuzev ako se ne odnosi ne europske „vrijednosti“ hrvatskih nacističkih koncetracionih logora poput Dretelja, Gabele, Heliodroma… koji su se uzdigli iznad njemačkog Buchenwalda i poljskog Auscwtiza. Ako su to vrijednosti sa kojima hrvatski nacisti ponose i sa njima žele u Europu, onda je to poraz svih europskih vrijednosti koji su stvoreni na principima demokracije.

Ako su „europske vrijednosti“ koncetracioni logori Dretelj, Heliodrom, Gabela, … genocid u Ahimićima, Stupnom dolu, rušenje Starog Mosta… na desetine ratnih zločinaca u odorama HV – HVO, onda je Europa već osuđena na kolaps.

Da li je hrvatskoj predsjednici Kitarević jasno da zločinački prizori iz hrvatskih nacističkih koncentracionih logora u Hercegovini koji su uspostavljenih tokom agresije Hrvatske na BiH 1993. godine, cijelom svijetu pokazali da se Tuđmanova ideologija ne razlikuje od ideologije hrvatskih nacista iz Drugog svjetskog rata. Jasno, Grabar-Kitarević pripada HDZ idologiji koju je uspostavo zlikovac Franjo Tuđman.

Predsjednica Kitarević također je ukazala da je Hrvatska, uz SAD, najzaslužnija za okončanje nesretnog hrvatsko-bošnjačkog rata! Dakako, hrvatski nož u leđa koji je zaboden Bošnjacima jasne su bile namjere prema BiH od strane službenog Zagreba i njihovih satelita iz Gruda. Dok, povlačenjem agresorske Vojske Republike Hrvatske sa državnog teritorija BiH – rat je okončan. Stalno prizivanje da su navodno Hrvati glasali na referendumu 1992. to su takve notorne gluposti koje godinama slušamo a nikako da shvate da se stvaranjem velike Srbije suprotstavila bošnjačka mladost braneći najprije Hrvatsku a zatim i BiH od srpsko-crnogorskog agresora. Da tih mladića nije bilo danas bi velika Srbija bila do Trga Bana Jeličića.

Ujedno, izjava predsjednice Hrvatske, citiramo: – “U Federaciji BiH nastavlja se majorizacija Hrvata, povećava se broj ekstremističkih grupa. Međunarodna zajednica ne smije više zatvarati oči pred ovim problemima. Snažno ćemo diplomatski djelovati prema međunarodnoj zajednici sa ciljem dogradnje Dejtonskog sporazuma.”

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija smatra, ako je predsjednica Kitarević mislila na djelovanja i postrojavanja ustaških i četničkih terorističkih pokreta koji jesu prijetnja sigurnosti cijelom balkanskom regionu ali i Europi onda treba pozdraviti takav stav. Svako drugo izmišljanje i podmetanje preživjelim žrtvama genocida, odnosno Bošnjacima, onda predsjednica Hrvatske bi trebala prestati zabavljati javnost sa ustaškim glupostima, jer takvu priču može da okači mačku o onu stvar.

Predsjednica Hrvatske izvjesno vrijeme vodi kampanju protiv Bošnjaka, muslimana i islama, time i protiv Bosne i Hercegovine. To je krajnje neozbiljno za jednu državnicu koja se slobodnije osjeća na teritoriji BiH nego teritoriji države u kojoj je službeno predsjednica. Zato, predsjednice Kolinda Grabar-Kitarović, uozbiljite se i prestanite se gledati u Čovićevo četničko zrcalo, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

BANA: NJEGOŠ JE GENOCIDNI PJESNIK, POSLANICI SKUPŠTINE CRNE GORE ODBACITE ANTICIVILIZACIJSKI PRIJEDLOG ZAKONA MARKOVIĆEVE VLADE

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) iz New Yorka, u ime članstva koji su porijeklom iz Sandžaka, Crne Gore, BiH, Srbije, Kosova… koji žive u Sjedinjenim američkim državama, s gnušenjem su primili vijest da je i novoformirana Vlada Crne Gore na čelu sa Duškom Markovićem, u čijem sazivu sjede šest Bošnjaka (potpredsjednik Rafet Husović i ministri Mevludin Nuhodžić, Kemal Purišić, Kenan Hrapović, Damir Šehović i Osman Nurković) i jedan Albanac (Mehmet Zenka), akuelizirala pitanje, usvojila na sjednici i poslala Skupštini na usvajanje, da državni praznik u Crnoj Gori bude 13. novembar, dan rođenja Petra Drugog Petrovića Njegoša. Ovo je jedan nedopustiv i krajnje necivilizacijski čin da se na državnom nivou predlaže i da se slavi dan rođenja jednog genocidnog pjesnika, autora zločinačkog epa Gorskog vijenca, pravoslavnog popa i plemenskog vođe i vladike koji je sa državne pozicije podsticao na istragu poturica, mržnju, nož, krv, silovanja, pljačku, nasilna masovna pokrštavanja pripadnika islama, rušenja džamija, autohtonog bošnjačkog i albanskog naroda u većem dijelu današnje Crne Gore, da ih istrijebe i potpuno zatru tragovi njihovog postojanja i bitisanja.

Nego, vlastodršci u Crnoj Gori sa ovakvim i sličnim postupcima jasno pokazuju da ih ne zanimaju bošnjačke i albanske žrtve genocida kroz vrijeme koje su počinili upravo oni koji su uz zvuke gusla i na usnama nosili Njegoševe stihove “Gorskog vijenca” i kamom prolivali krv nevinih sugrađana islamske vjeroispovjesti. Dakako, ovaj posljedni prijedlog Vlade CG je najbolji pokazatelj da im nije stalo do dobrih međuljudskih odnosa i suživota među građanima različitih vjerskih i etničkih zajednica. Također ovakav postupak upravo pokazuje da Crna Gora niti je građanska niti proeuropska, već jasno država pravoslavnog crnogorskog i srpskog naroda, koji se uvijek slože na štetu bošnjačkog i albanskog naroda, kojima otvoreno pokazuju da im nije mjestu u toj državi. Najzad pored ovog necivilizacijskog čina pokazatelji su i ratni pravoslavni simbolni, zastava i grb, pod kojima su činili ratne zločine, koji su zvanični simboli države Crne Gore.

Toliko je napisano stručnih analiza i kritika i da je Gorski vijenac genocidno štivo, time je jasno ukazano sa koliko je mržnje Njegoš pisao, te da se umjesto trajno zabrani i izbaci iz svih udžbenika i lektira, sa ovim anticivilizacijskim činom članovi Vlade Crne Gore ustvari su potvrdili namjeru da im je itekako stalo dok je svijeta i vijeka, da truju svoje buduće generacije koje će nastaviti tamo gdje su sami oni ili njihovi očevi, djedovi i preci stali sa progonom, silovanjima, istrebljenjem, istragom poturica, – jednom riječju genocidom.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ističe da nas posebno ne čudi što je ovakav prijedlog proguran i u ovom sazivu Vlade CG na čijem čelu je Duško Marković, koji je još u prijethodnom sazivu u svojstvu potpredsjednika Vlade CG i rukovodioca ministra unutrašnjih poslova potpisao registraciju i legalizaciju najbrojnije pravoslavne zločinačke paravojne i terorističke organizacije u Europi Ravnogorskog četničkog pokreta, koji slijede genocidnog pjesnika Njegoša i koji su odgovorni za brojne ratne zločine ’90-tih nad Bošnjacima i Albancima u vremenu srpsko-crnogorske genocidne agresije na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. Nakon što je obznanjena registracija i pritiska antifašističke javnosti u CG i van nje, posebno ističemo ulogu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, uz pravdanje Markovića da navodno ne zna šta je potpisao, nakon toga izbrisao ih iz registra, ali očito ne iz srca, i to sa jednim povodom da bi u vremenu pred izbore navuče glas više za Demokratsku partiju socijalista, stranke kralja Mila Đukanovića, koji ovog puta djeluje iz pozadine čekajući najpovoljniji momenat za povratak na tri decenije uhabanu doživotnu premijersku fotelju ili predsjedničke izbore.

Upravo, ovaj prijedlog o državnom prazniku, dana rođenja genocidnog pjesnika Njegoša utvrdila je Vlada CG u prijethodnom sastavu na čijem čelu je bio Milo Đukanović, jedan od najbližih i najodanijih suradnika balkanskog kasapina Slobodana Miloševića, koji su u tandemu, u vremenu srpsko-crnogorske agresije na BiH, odgovorni za masovne ratne zločine i genocid nad Bošnjacima u BiH, Sandžaku, Srbiji i CG.

Ujedno kao pripadnici islama i članovi IZ, brine nas šutnja Mešihata Islamske zajednice u Crnoj Gori da se ne oglašavaju po ovom pitanju, dignu glas i zaštite interese pripadnika islama – žrtava genocida, ali i nacionalne interese Bošnjaka i Albanaca, ili je sve već dogovoreno sa njihovim vjernim političkim partnerima iz Bošnjačke stranke koji su kao i koalicioni partneri sa DPS-pm onomad po New Yorku među potomcima i žrtvama genocida udarali temelje za tzv. crnogorsku kuću a danas izglasavaju zakon koji će na nivou države slaviti krvoločni genocidni pjesnik Njegoš.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva na svijest i savjest sve parlamentrace u Skupštini CG, antifašiste, neovisno na vjersku i nacionalnu pripadnost, da sa svojim glasanjem ne udaraju na žrtve genocida Njegoša i Njegoševih sljedbenika. Posebno pozivamo Bošnjake i Albance, zbog budućih generacija i žrtava genocida, 27.decembra 2016., da ne prisustvuju sramnom činu glasanja zakona za državni praznik u Crnoj Gori, da 13. novembar bude dan rođenja genocidnog pjesnika Petra Drugog Petrovića Njegoša. Ako budu prisustvovali i glasali za ovaj anticivilizacijski zakon, jasno je da to čine zbog čuvanja pozicije i ličnog interesa, ujedno to će biti udar kako na buduće generacije, na kulturu pamćenja, na sve žrtve genocida i bit će proglašeni nacionalnim izdajnicima!!!