Category: Saopćenja

U petak večer, 22. oktobra t.g. na poziv Generalnog konzulata Crne Gore u New Yorku je održan sastanak potpredsjednika Vlade Crne Gore dr. Dritana Abazovića i ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića, kako je najavljeno, sa predstavnicima tzv. crnogorske dijaspore.

Poziv je također upućen i Bošnjacima i Albancima porijeklom iz Crne Gore i južnog Sandžaka koji čine članstvo Islamske zajednice & Kulturni centar Plav-Gusinje u New Yorku (IZ & KCPGNY) i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA), koje su predstavljali predsjednici, portparol i zaduženi članovi odbora.

Predstavnici ove dvije institucije, kao i Islamski centar Monticello (ICM) i biznismeni, uručili su pismene zahtjeve Vladi Crne Gore, odnosno predsjedniku Zdravku Krivokapiću i potpredsjedniku Dritanu Abazoviću. Pismo objavljujemo u nastavku.
Potpredsjednik Vlade CG Dritan Abazović je istakao da naši građani dostojno predstavljaju Crnu Goru u svijetu. Dok je ministar vanjskih poslova Radulović naglasio: “Zajedničkim idejama i radom možemo da unaprijedimo razvojni put zemlje koja nam je svima na srcu, bez obzira gdje bili”.

Slijede pismeni zahtjevi:

Poštovani predsjedniče i potpredsjedniče Vlade CG,
Crna Gora ustavom nedvosmisleno ističe da je nezavisna i suverena država, građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Također Ustavom Crne Gore je istaknuto da “nosilac suverenosti je građanin koji ima državljanstvo” ove zemlje.

Tako jasno piše u Ustavu Crne Gore (član 1, član 2), time svi građani, odnosno državljani Crne Gore u državi, te emigraciji, iseljeništvu iliti dijaspori, očekuju da se Ustav i zakoni u državi poštuju i primjenjuju od strane vlade i uopće vlasti na državnom i lokalnom nivou prema građanima na potpuno isti način neovisno kojem nacionalnom, etničkom ili vjerskom identitetu pripadali, ili u kojem dijelu države živjeli.

Kada je riječ o vladama Crne Gore više od tri decenije, odnosno vlastima jedne stranke, kasnije sa partnerima, otvoreno ukazujemo da su imali maćehinski odnos prema manjinskim narodima, prvenstveno mislimo na Bošnjake i Albance, kako u gradovima u kojima čine većinu ali i drugim mjestima. U vaktu njihove vladavine, uključujući i ratna učešća ’90-tih, ratnom politikom masovno su prognani i iseljeni iz svojih kuća, svoje imovine, posebno mjesta Gusinja, Plava, Rožaja, Petnjice, Berana, Bijelog Polja, Pljevalja… Nad Bošnjacima i Albancima su činjeni ratni zločini, policijske represalije, hapšenja, deportacije, namješteni politički procesi. Nažalost, krivci nisu kažnjeni, dok su posmrtni ostaci tek nekoliko žrtava otkriveni, dok za više desetina žrtava još nema nikakvog traga. Vlastodršci iz devedesetih sve su učinili da se zločini zamaskiraju.

Mi, sunarodnici nevinih žrtava, nećemo se umoriti u traženju istine i pravde, na tome insistiramo i sada od institcije na čijem ste čelu da se konačno otkriju krivici za zločine nad Bošnjacima – izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine koji su uhapšeni na crnogorskom primorju i deportovani osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Također da se otkriju odgovorni za ratne zločine nad Bošnjacima u pljevaljskoj Bukovici, nad albanskim izbjeglicama u Kaluđerskom lazu, ali isto tako i za hapšenje i zlostavljanje sandžačkih prvaka u CG i namještene političke procese protiv njih pod kodom „Lim“.

Poštovana gospodo,
pored navedenog, kao državljanima CG, koji izuzetno vole svoje zavičaje, ističemo da nam je dobro poznata struktura stanovništva Crne Gore. Multietnička, multivjerska i multikulturna slika Crne Gore treba i mora biti pozitivan primjer za suradnju među narodima ali i napredak i razvoj države.
Izborom aktuelne vladajuće većine od augusta 2020., radikalni pojedinci i šovinističke grupe, ulice koriste za radikalizaciju kompletnog društva. Iste te grupe, kako se deklariraju srpsko-pravoslavnog svjetonazora sa svojim istupima, šalju vrlo ružne poruke iz gradova CG, posebno na sjeveru, prijeteći pripadnicima islama, nazivajući ih pogrdnim imenima, vrijeđajući najveće islamske svetinje, kao i ispisivanje raznih grafita, veličanje ratnih zločinaca koji su osuđeni za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, što jeste nedopustivo i anticivilizacijski.

Pohvaljujemo izglasavnje Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u Skupštini CG kao i smjenu ministra Leposavića zbog negiranja presuda najvećih internacionalnih sudova koji su presudili da je u Srebrenici počinjen genocid.

Ujedno ukazujemo da je u posljednje vrijeme sve više izraženo podizanje betonskih i metalnih krstova na javnim površinama, brežuljcima, uzvišenjima, mimo crkvi i crkvenih posjeda. Namjere su da se “nekrstu” pokaže: čije je obilježje, odnosno krst, toga je i zemlja / država.

Od vas tražimo da donesete odluku na nivou države Crne Gore da vjerska obilježja isključivo budu postavljena na vjerskim objektima i zemljištu istih, neovisno o kojoj crkvi / zajednici se radi. Također, da sva vjerska obilježja koja se nalaze na javnim općinskim i državnim površinama budu uklonjena, odnosno izmještena u okviru crkve / zajednice kome ti simboli pripadaju.

Osim toga, u ime institucija / organizacija i naših članova porijeklom iz Crne Gore i Sandžaka koji žive i rade u New Yorku zahtjevamo od Vlade Crne Gore sljedeće:

1. sanaciju rudnika uglja u Pljevljima;
2. moratorijum na otvaranje novih kopova i na izgradnju novog bloka TE u Pljevljima;
3. hitna smjena direktora Rudnika Uglja u Pljevljima zbog segregaciono-fašističke politike u zapošljavanju;
4. uvrštavanje investicije sanacije Plavskog jezera u kapitalni budžet za 2022. godinu shodno projektu sačinjenom od strane lokalne uprave opštine Plav;
5. uvrštavanje investicije izgradnje puteva Petnjica – Bioča, i Petnjica – Haništa – Tutin u kapitalni budžet za 2022. godinu;
6. uvrštavanje investicije izgradnje regionalnog puta Rožaje – Biševo – Tutin u kapitalni budžet za 2022. godinu.
7. uvrštavanje investicije završetka projekta Ski-centar Štedim u Rožajama, u budžet za 2022. godinu.
8. izgradnja Ski-centra na planinama Plava i Gusinja;
9. uklanjanje svih vjerskih obilježja koja su podignuta na gradskim površinama i mimo vjerskih objekata.
10. Na području općine Plav da prestane diskirminacija i po pitanju korištenja šuma, što je dodatni uzrok za iseljavanje lokalnog stanovništva. Time da se zakonski izvrši povrat šuma pod Upravu Plava, tako da građani i drvoprerađivači imaju zakonsko pravo korištenja.
11. Izmjeniti Zakon o energetici, time spriječiti izgradnju MhE na rijekama i pritokama, na taj način da se onemogući uništavanje prirodnih i turističkih resursa, kao i iseljavanje stanovništva.

Kako radite za sve narode i državu tako vam Bog pomogao!, – piše u pismenim zahtjevima.

(Foto: Gov.me)

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija: Bošnjački narode, oprez!

Svaki civilizirani čovjek, zdrav i normalan um, žali nevine žrtve svih zloglasnih fašističkih logora u vremenu Drugog svjetskog rata od Auschwitza do Jasenovca. Isto tako treba se odnositi prema nevinim žrtvama velikosrpskih logora smrti Omarska, Keraterm, Trnopolje, Tomašica, Manjača, Batkovići, Luka, Maljevina, Partizan…, kao i velikohr vatskih logora smrti Dretelj, Heliodrom, Gabela… i stotinama drugih koji su za vrijeme višedržavne agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995., formirani na istoj fašističkoj velikodržavnoj matrici radi zatvaranja, zlostavljanja, silovanja, prebijanja, ubijanja, genocida ili progona nevinih civila.
U svim ovim zloglasnim logorima smrti na prostoru na kojem su politika agresora i vojno-policijska hunta zatvarali, zlostavljali, prebijali, silovali i ubijali nedužne civile, djecu, žene, djevojke, muškarce svih starosnih dobi, i jeste civilizacijski da se trajno memorijalom obilježi. To bi bio razlog više da se mlađe generacije edukuju, da se nikome više ne ponovi zlo koje je proisteklo iz umova zlikovaca Hitlera i Staljina, te Miloševića, Karadžića, Mladića, Tuđmana, Bobana i inih njihovih sljedbenika koji su izvršavali naređenja, prebijali i ubijali ni krive ni dužne nevine civile.

U zloglasnom logoru Jasenovac su ubijani civili Srbi, Romi, Židovi i Bošnjaci, i svi oni se nisu uklapali u tadašnji fašističko-nacistički režim kojima je NDH-azija vjerno i odano služila. Dok su mahom Bošnjaci i dijelom Hrvati ubijani u zloglasnim velikosrpskim logorima smrti u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Tomašici, Manjači, Batkoviću, Luci, Maljevini, Partizanu… koji se nisu uklapali u okvire velikosrpske paradržavne tvorevine tzv. rs koju su stvarali na krvi i kostima nevinih građana u Bosni i Hercegovini.  Isto tako u velikohrvatskom paradržavnom projektu tzv. hr hb u zloglasnim hrvatskim logorima Dretelj, Heliodrom, Gabela… zlostavljani su, isljeđivani i ubijani Bošnjaci, sve sa namjerom njihovog potpunog istrebljenja iz svoje države i svoje zemlje na kojoj autohtono vjekovima žive.

Najava izgradnje “svesrpskog svetilišta” u Donjoj Gradini na tlu države Bosne i Hercegovine, a sve to navodno u povodu 80 godina od osnivanja zloglasnog logora u Jasenovcu, ustvari ima za cilj stvaranje “srpskog sveta” preko državne granice Drine, koji je u najezdi velikonacionalističke politizacije jasenovačkih žrtava na čelu sa državnom politikom Srbije nastavak politike zla koju je na Gazimestanu pokrenuo balkanski kasapin Slobodan Milošević, te Srpska pravoslavna crkva, SANU i njihovi sljedbenici i megafoni u Bosni i Hercegovini. Cjelokupna javnost mora shvatiti da je ovo kontinuitet otvorene političke, vojne i policijske agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu, ali i nastavak genocida i otvoreno etničko čišćenje, posrbljavanje i svetosavizacija državnog teritorija Bosne i Hercegovine u čemu ne samo da učestvuje, već ih upućuje i predvodi Srpska pravoslavna crkva.

Sve ovo govori da su država Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nad kojima je izvršena agresija, genocid i UZP, od 1992. godine na udaru velikonacionalističke politike Srbije, ali i Hrvatske koji danas predvodi Milanović. Takvu politiku zla osudili su najviši internacionalni sudovi, koji su formirani od strane Ujedinjenih nacija (UN), dok su upravo lideri tih paradržavnih politika osuđeni na doživotne ili višedecenijske kazne zatvora.

Naum izgradnje “svesrpskog svetilišta” izvan kompleksa logora Jasenovca, ustvari pokazuje kolika je nemoć aktuelne politike “srpskog sveta” da se svojih žrtava sjećaju tamo gdje su ubijeni, gdje im je krv prolivena, tj. u Jasenovcu u Hrvatskoj. Dok s druge strane je namjera da se na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, sagradi memorijal u dijelu države gdje je potocima prolivena krv Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu ali i u vremenu srpsko-crnogorske genocidne agresije 1992-95. Sve to hijenski radi državna vlast Srbije sada na čelu sa Aleksandrom Vučićem i SPC uz pomoć kriminalca sa američke crne liste, Milorada Dodika, kako bi  sagradili novi velikosrpski Gazimestan, da cijeli jedan prostor poprimi karakter kosovoizacije, koji bi držali pod čizmom svetosavskog terorizma. Slobodno možemo reći da im veliku pomoć protiv države Bosne i Hercegovine pružaju velikonacionalisti uz “hrvatskog sveta” Milanović i Čović.

Međunarodne institucije, posebno UN i zapadna Europa, izdali su Bosnu i Hercegovinu i prepustili Bošnjake krvoždednim hordama zla da se nad njima iživljavaju i izvrše genocid 1992. – 1995. Nakon genocida, jesu blago osudili svoje propuste i licemjerno izrazile žaljenje za žrtvama. Internacionalni sudovi kako tako su osudili politike agresora, gencoid, UZP, zla i zločince, ali to nije dovoljno sve dok se presude ne implementiraju u državi Bosni i Hercegovini, ali i na internacionalnom nivou. Jer, pravno, historijski i civilizacijski je bitno da – državne politike agresije i genocida, kao i idejni tvorci, naredbodavci i počinioci budu trajno prepoznati i žigosani. Nažalost, do sada nisu ništa uradili po ovom pitanju. Činjenice jesu, nakon presuda za genocid i UZP, osuđena su kompletna srpsko-hrvatska paradržavna politička i vojna rukovodstva “rs” i “hr hb”, dok sudske presude na terenu nisu implementirane, a paradržavne tvorevine trebale su biti potpuno demontirane. Jer je nemoguće da zločinci, odnosno projektanti zla budu osuđeni na doživotne ili višedecenijske kazne zatvora, a da njihovi genocidni projekti, ne samo da žive, već nasljednici zločinaca ruše institucije države Bosne i Hercegovine i otvoreno im iz dana u dan prijete nestankom.

Da su u Bosni i Hercegovini paradržavni projekti demontirani, danas bi bile nemoćne velikosrpske i velikohrvatske politike u tandemima Vučić-Dodik i Milanović-Čović, kao i onih prije njih, i onih koji će doći poslije njih.

Najzad, umjesto iskrenog izvinjenja i žaljenja za sve žrtve ratova za koje je odgovorna posebno država Srbija ali i SPC, unotač tome i presudama, licemjerni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upućujući „Srbima iz svih srpskih zemalja“ da 15. septembra izvjese srpske zastave, ma gdje živjeli, najbolji primjer nastavak srpskog siladžijstva nad narodima i državnim teritorijama kako Bosne i Hercegovine, tako i Kosova, Crne Gore, Republike Sjeverne Makedonije…

Ako postoje međunarodne institucije, ali i europske, time i UN, kao i SAD koje su prijateljski naklonjene Bosni i Hercegovini, onda ne smiju više zatvarati oči pred otvorenom srpsko-hrvatskom velikonacionalističkom politikom koja prijeti nastavkom osvajačkih ratova.

Pozivamo sve patriote Bosne i Hercegovine i probosanske snage na ujedinjenje. Također pozivamo sve političke faktore umjesto borbe za fotelje da se udruženo bore za državu Bosnu i Hercegovinu.

Institucije države Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice, uključujući OHR i visokog predstanika, moraju demontirati osovinu zla “srpsko-hrvatski svet”. Ako to ne urade u što kraćem roku, država Bosna i Hercegovina bit će izložena srpsko-hrvatskim vojno-policijskim terorističkim udarima, dok će se nad Bošnjacima nastaviti genocid.

Bošnjački narode, oprez!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija
Ured za medije

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje podle napade koji su iz Vlade Srbije, te njima bliskih krugova i velikonacionalističkih medija, usmjereni na Adelu Karaahmetović Melajac, učiteljicu u sandžačkoj Osnovnoj školi “Rifat Burdžević Tršo“ u Novom Pazaru. Svi ti napadi na učiteljicu Karaahmetović Melajac, ustvari su napadi na svijest i nacionalno biće Bošnjaka u Republici Srbiji, kojima prijete asimilacijom ili potpunim istrebljenjem iz regije Sandžak u kojoj su autohton narod, gdje se stoljećima primjenjuju razne metode biološkog uništenja i nestanka sa tog prostora.

Vlasti u Republici Srbiji u kontinuitetu direktno prijete svim manjinskim narodima, kojima se agresivnim političkim i policijskim metodama nameće srpsko-pravoslavni svjetonazor, dok im se istovremeno uskraćuje i zabranjuje zakonsko pravo na korištenje nacionalnih simbola, u ovom slučaju himne koju je pomenuta učiteljica pustila svojim đacima bošnjačke nacionalnosti na nastavi na bosanskom jeziku, čiji je sadržaj školskog programa i udžbenika odobrilo Ministarstvo za prosvjetu i kulturu Vlade Srbije. Sve to potvrđuje privođenje pomenute učiteljice od strane SUP-a Novi Pazar, što Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija oštro osuđuje kao čin prisile, prijetnje ali i iznuđivanja izjave, ali i ne ulazeći u stranačke političke profite. Dok se s razlogom pitamo, da li je krajni čin zlostavljanje bošnjačke djece, da im se pod prijetnjom na vakat pokaže da u Srbiji i Sandžaku nemaju mjesta da žive.

Ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja i prvi potpredsjednik Vlade Srbije Branko Ružić, imao je obavezu kao ministar da obraduje školarce u Srbiji time i u Sandžaku, da im ponudi bolje uvjete u školama i razredima, građevinski renovira učionice i opremi savremenom tehnologijom i opremom, da prate evropski trend obrazovanja, što bi pomoglo školarcima da postignu veći stepen znanja i obrazovanja. Očito, Branku Ružiću nije dovoljno da bude samo ministar i potpredsjednik Vlade Srbije već mu je zbog namicanja političkih poena u velikonacionalističkim krugovima mnogo značajnije da po zanimanju bude Srbin, poput Vulina, i tako baš nad bošnjačkim školarcima da pokaže svoju političku moć.

Da ima časti i ljudskog dostojanstva u državnom rukovodstvu i Vladi Republike Srbije ministar Branko Ružić bi morao biti smijenjen upravo zbog nepoštivanja zakona kojim se uređuje upotreba himne Republike Srbije, i drugih državnih simbola. Zar nije više nego ponizno što ministar Ružić svojim uredbama u devastiranim školama, zapuštenim učionicama i wc-ima prisiljava djecu da slušaju / pjevaju državnu himnu, i to smatra velikim ministarskim dostignućem sa kojim treba da uđe u historiju srpskog naroda.

Nedopustivo je, necivilizacijski i nedržavnički da rukovdstvo Srbije na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim političkim poslušnicima, da manjinskim narodima, prvenstveno Bošnjacima i to nakon genocida, ne samo da nameće volju srpskog naroda, već im otvoreno prijete posrbljavanjem, pokrštavanjem, progonom i potpunim istrebljenjem.

Objava predsjednika Srbije Vučića na Instagram nalogu, citiramo: „Bože pravde je naša himna, bila je to i u vrijeme Kneževine i Kraljevine Srbije. Ujedinimo se pod našom zastavom i himnom…“. Ovakav stav najbolje govori o predsjedniku Srbije, dok je nama još od ’90-tih iz vakta srpskog genocida nad Bošnjacma, kada je uz zločince Šešelja i Aleksića stasavao golobradi Vučić i ‘kovao’ četnički zanat iznad okupiranog Sarajeva, a sa srbijanske skupštinske govornice pjenio „sto za jednog“. Jasno je dobro Bošnjacima da je Aleksandar Vučić u velikonacionalističkom sljepilu te da mu osim „srpskog sveta“ nisu bitne druge etničke populacije koje bitišu u Srbiji, ali i mimo nje.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) naglašava da u Republici Srbiji ne žive samo Srbi, već i drugi narodi, različitih kultura, tradicija, jezika i vjeroispovjesti. Takav etnički ambijent treba biti bogastvo za jednu državu, time se treba prilagoditi sadržaj himne ali i državni simboli – zastava i grb. Srbima kao narodu niko neće sporiti da „Bože pravde“ bude samo njihova himna, što u biti jeste, citiramo neke stihove iz himne: Složi srpsku braću dragu; najjači srpstvu grad; Nek na srpskoj blista grani; Bože spasi, Bože hrani; srpske zemlje, srpski rod; srpsko vedro čelo; Blagoslovi Srbu selo polje; njivu, grad i dom!

Ovakav sadržaj stihova ne može se kao himna nametati Bošnjacima u Sandžaku i Srbiji, ali i drugim nesrbima u državi Srbiji.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva političke faktore u Srbiji da stanje u državi mijenjaju na bolje, da se svim građanima omoguće jednaka ljudska prava, ujedno da ulože napore da državne simbole, zastavu, grb i himnu, prilagode svim građanima koji će sa ponosom istacati a ne da imaju anomozitet prema istim, te da to bude razlog više za njihov politički progon i istrebljenje.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ističe da je poznato koje su političke stranke i pojedinci u Sandžaku učestvovali u nametanju svojem narodu aktuelne simbole Srbije, koji jesu samo srpski. Greške se dešavaju i ponavljaju usljed nesaradnje i neinformisanosti, zato pozivamo sve političke predstavnike koji se javno deklarišu da zastupaju interese Bošnjaka, da prevaziđu međusobne podjele, svađe i razmirice; radi svoga bošnjačkoga naroda nad kojim se preko tri stoljeća sistematski vrši genocid i pogrom, da zajednički rade na zaštiti nacionalnih interesa, kao i njegovom nacionalnom, kulturnom i vjerskom uspravljanju. Pozivamo vas da krenete sa ujedinjenem Islamske zajednice u Sandžaku i Srbiji, sa centralnim sjedištem u Sarajevu, koji jeste duhovni i kulturni centar svih Bošnjaka, ali i muslimana Balkana.

S poštovanjem,

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

Vjosa Osmani, predsjednica Republike Kosovo
Albin Kurti, premijer
Emilija Redžepi, vicepremijer

Hatarnama u povodu saobraćajne nesreće u Slavonskom Brodu (Hrvatska)

Poštovani,
Članove Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i redakcije Bošnjaci.Net pogodila je vijest o teškoj saobraćajnoj nesreći u kojoj su tragično izgubili živote deset kosovskih državljana, petnaest teže i četvrdesetak lakše povrijeđenih.
Želimo da istaknemo da smo mi Bošnjaci uvijek sa bratskim i prijeteljskim narodom Kosova, tako i ovog teškog momenta kada su na putu sa željom da odmor provedu u svojoj domovini Kosovo njih deset izgubili živote, a petanest teško povrijeđenih i oko 30-tak lakše.
Molimo vas,  da vi čelnici države Kosovo, iskreno primite BANA i Bošnjaci.net hatarnamu kao naše iskreno žaljenje za sve one koji su tragično izbili život, Gospodar Svjetova da ih uvede u prostranstva Dženneta. Svim povrijeđenim želimo brz oporavak i povratak svojim porodicama. Amin!

Molimo vas da našu hatarnamu i iskrenu žaljenje prenesete svim porodicama ove tragedije u kojoj su stradali njihovi najmiliji. Molimo Gospodara Svjetova da im podari veliki sabur.

S poštovanjem,

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA)
Bošnjaci.net

New York, 25. juli 2021.

Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, koju su Skupštini Crne Gore predali predstavnici Demokratske Crne Gore. Reakcija je upućena Skupštini Crne Gore, predsjedniku Skupštine Crne Gore i predsjedniku Demokratske Crne Gore (DCG), Klubu poslanika DCG, predlagačima tzv. Rezolucije, parlamentarnim strankama, poslanicima i Klubovima poslanika. Reakciju objavljujemo u cjelosti:

Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), čiji su znatan broj članova iz Sandžaka i CG, potomci žrtava genocida u Plavu i Gusinju 1912 /13. i 1919., Šahovića 1924., Bihora i Limske doline 1943., ukazuje građanima Crne Gore i javnosti, na govor mržnje koji se godinama u kontinuitetu upućuje sa raznih nacionalističkih, tzv. vasojevićkih i četničkih adresa, od Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, preko Andrijevice i Murine, pa do sela Velike, time i na koncu juna 2021., kroz, citiramo: “Vidovdansku deklaraciju o osudi zločina genocida nad srpskim narodom Velike i Polimlja od strane muslimansko-šiptarskih saradnika fašističke Njemačke i Italije tokom Drugog svjetskog rata”, na koju nam je ukazano kada je objavljena na portalu
Vodeći računa o međuljudskim odnosima u CG, naše reakcije su bile više nego umjerene, međutim sada kada su parlamentarci i predstavnici Kluba poslanika Demokratske Crne Gore u Skupštini Crne Gore predali “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, sa kojom je namjera podvaliti plavsko-gusinjskom narodu; više nećemo da šutimo!
Zbog jednostranog prijedloga pomenute tzv. rezolucije za selo Velika i Piva; Bošnjaci, koji su žrtve genocida u kontinuitetu preko tri stoljeća od strane svojih komšija, posebno u ovom slučaju ističemo Plav i Gusinje, Šahoviće, cijeli Bihor, Pljevlja, Limsku dolinu…; ali i nakon svega čvrsto se držeći kur’anskog imperativa “Ko ubije nedužnog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo, ko spasi nečiji život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo”; u ovom kontekstu osuđuju svaki oblik zločina nad nevinim i nedužnim civilima, djecom, ženama i starcima, neovisno kojem nacionalnom korpusu ili vjeroispovijesti pripadali u CG ili van nje.

Velikonacionalističke organizacije Srpsko istorijsko-kulturno društvo “Nikola Vasojević“ – Berane, Uruženje dobrovoljaca ratova do 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Berane i Udruženje srpskih književnika u otadžbini i rasejanju za Crnu Goru-Andrijevica, na Vidovdan 2021., u „grobnici laži“ tj. Kroz deklaraciju – ustvari su obznanili nacionalistički i šovinistički pamflet mržnje prema Plavu i Gusinju, odnosno Bošnjacima i Albancima. U sadržaju deklaracije, po zlu, lažima i podvalama poznati su nam autori (o kojima ćemo naknadno pisati), vrijeđaju i pogrdno nazivaju Bošnjake i Albance, “plavsko-gusinjski Turci”, “šiptari”… Tu su još brojne druge nepristojne kvalifikacije na račun imućnih i uglednih begova i aga, kod kojih su radi preživljavanja porodica radili manje imućni – ne samo muslimani, već puno više pravoslavci. Dalje, iz šovinističkog pamfleta posebno ističemo podmetanje ratnog zločina u Velici od 28. jula 1943., sa kojim, odgovorno tvrdimo, bošnjački i albanski narod Plava i Gusinja, nema baš nikakve veze!!!
Narodi plavsko-gusinjske kotline, uključujući Murino i okolna sela, naravno i selo Velika; s obzirom da je ovo manja sredina, kroz školovanja, zajedničke poslove, trgovinu, druženja, u dobroj mjeri se poznaju i prijateljevali su među sobom. To jasno govori da se niti jedan odgovoran, posebno kada je u pitanju ratni zločin nije mogao sakriti, niti pokriti. Znalo bi se odmah o kome se radi, tako da ga je bilo lahko locirati, a prema konstantnom rukovođenju od strane pravoslavaca – države, tužilaštva, policije i sudstva, ali i općina, nemoguće je da bi bilo ko od Bošnjaka i Albanaca mogao izbjeći sudsku pravdu ili da mu pak neko gleda kroz prste.
S druge strane, država CG, odgovorni u državi u kontinuitetu, ali i u općinama, desetljećima su skrivali istinu od potomaka žrtava genocida – o planetarnom zločinu nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, u Plavu i Gusinju 1912-13. i 1919., uključujući pokolj na Previji nadomak Andrijevice, nasilno pokrštavanje 12.500 muslimana i javno strijeljanje prvaka na Racini u Plavu, Begluku u Gusinju, Kršu Čekića… u pomenutom periodu nije ostao niti jedan prag kuće da nije okrvavljen. Ovo važi i za preko 700 žrtava na Previji, koji su nakon brutalnog pokolja od strane srpsko-crnogorskih zlikovaca ostavljeni na površini da ih raznose divljači, i sada 110 godina kasnije niti imaju mezara, niti imena na njemu.
Zatim, genocid u miru nad Bošnjacima u Šahovićima 1924., gdje su nakon pokolja u potpunosti istrijebljeni i zbrisani tragovi postojanja autohtonog bošnjačkog naroda i sve što je podsjećalo na kulturu i islamsku vjeru – zatrto je! Završetak anticivilizacijskog i genocidnog čina je promjena naziva mjesta Šahovići i Tomaševo, što je vrhunac naciofašizma!!!
Također za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je poklano desetak hiljada bošnjačke djece, žena i staraca, o čemu postoje neoborivi historijski dokazi. Pored ostaloga, ratni zločinac Pavle Đurišić pismeno obavještava ratnog zločinca Dražu Mihailovića, o “herojstvu” nad nenaoružanim civilima od strane njihovih četničkih zločinaca i kukavica. Niti jedan od pomenutih ratnih zločina, ali i prije ovoga, niti su procesuirani, niti je bilo ko našao za shodno da se javno izvini i makar pokloni nedužnim civilnim žrtvama. Čak što više svi zločini i zločinci su veličani i guslarski opjevani, podižu im spomenike, daju nazive muzeja, ulica, trgova… I nakon svega, politikanski šarlatani sa deklaracijom i rezolucijom nastoje da podvale jednom čestitom narodu i izvrnu historijske činjenice.

Zločin je prikriti zločin i zločince kao i sve one koji su na bilo koji način odgovorni za isti, čak i za zataškavanje. Istovremeno, zločin je podvaliti zločin, ali i uveličavati ili umanjiti broj žrtava.
Ubijeđeni smo da skribanti „Vidovdanske deklaracije“ kao i njihovi megafoni rezolucije u Skupštini CG, pošto su se uhvatili ovog odgovornog posla, vjerovatno su upoznati (ili su trebali biti) šta je posredovalo, kako se dogodio i ko je odgovoran za gnusni ratni zločin nad civilima u Velici, 28. jula 1943., čije nevine sjene sada iz četničkih brloga razvlače politički diletanti, kako bi u osramoćenoj i osakaćenoj Crnoj Gori namakli bar neki politički poen. Što upravo radi Demokratska Crna Gora i trabanti predsjednika Skupštine CG, i to nakon što su sredinom juna 2021, glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koji su prije toga insistirali da po njihovoj želji amandmanima izvrše dopunu u sadržaju.
Prvo, radi javnosti ukazujemo i ističemo, u Pivi su predlagači naveli lažne informacije koji se ne poklapaju sa historijskim činjenicima. Potomci Pivljana političkim diletantima vjerovatno će poručiti da ne manipulišu sa njihovim žrtvama.
Drugo, podvlačimo i naglašavamo, za ratni zločin u Velici isključivo je odgovorna zločinačka jedinica SS divizija “Princ Eugen”!
Prema historijskim činjenicama, kao i poznavaocima prilika iz Drugog svjetskog rata, 28. jula 1944. godine, na Murini je stigla zloglasna divizija „Princ Eugen“, prema tvrdnjama imali su plan da preko planine Čakor idu ka Kosovu, zatim sjeverno preko Srbije, i kako se tvrdi, da napuste balkansko područje, jer su ionako puno zla nanijeli i zločina počinili.
Vjerovatno se pitate, kako su “SS-ovci” prošli cijelo to područje za koje “Vasojevići“ ističu da je (bilo) puno četnika?!
Jasno, u Crnoj Gori (i Srbiji) su bili otvoreni savezi i kolaboracija zločinačkih četničkih jedinica ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića sa fašističko-nacističkim jedinicama! Spojila ih krvava zlikovačka ideologija!
Nego u slučaju „Velika“ -, divizija „Princ Eugen“ ispred su uputili izvidnicu na motoru trosjedu: oficira, podoficira i vojnika, koji su u pravcu Čakora imali zadatak da osmotre prolaznost i da li ima opasnosti. Negdje u predjelu puta Murino – Čakor, prije ili iznad sela Velika, izvidnicu je sa svojim ratnim pajtašima zaustavio Radisav Pešić, u narodu poznat kao „Radisav Pešo“, napali su ih iznenada, ubili ih, skinuli im uniforme, tako nage i izmasakrirane prislonili uz škarpu puta, a odsječene polne organe ugurali im usta, tako su ih ostavili i udaljili se sa lica mjesta.
S obzirom da se izvidnica nije javljala na pozive jedinice sa povratnim informacija, zloglasna SS divizija “Princ Eugen” je nastavila put, stigli su na lice mjesta i našli masakrirane i iskasapljene svoje suborce, u stanju poniženosti. Neko im je iz sela kazao ko je počinio masakr nad njima, da bi zloglasni komandant divizije General-major August Schmidhuber (8. maj 1901. – 19. februar 1947), dao zloglasnim SS-ovcima dva sata da naprave krvavi pir i osvetu nad nedužnim civilima Velike. Ovaj gnusni ratni zločin SS-ovaca jeste pogodio Veliku, ali definitivno i cijeli plavsko-gusinjski kraj.
Poznati historičar i prvoborac dr. Mustafa Memić (Gusinje, 24. august 1924. – Sarajevo, 2. juli 2007.), koji je istraživao historijske činjenice plavsko-gusinjskog kraja, Sandžaka i CG, u svojim pisanjima, ali i obraćanjima, pored ostalog isticao je masakr zloglasne SS divizije “Princ Eugen” nad civilima Velike, ali i postupak koji je izazvao pokolj. Memić je govorio i u Velici na jednoj godišnjici ovog ratnog zločina jedinica divizije „Princ Eugen“. Tada i kasnije su se okomili na njega. Nažalost, sunarodnici Radisava Pešića više su ga štitili od odgovornosti nego nevine žrtve, kojih se očito sjete kada treba ušićariti koji politički poen, što upravo sada rade skribanti „Vidovdanske deklaracije“ i rezolucije, optužujući i podvaljujući zločin čestitom narodu plavsko-gusinjskog kraja.
Jedan od istraživača svjedoči nam da je u više navrata bio prisutan kad je Radisav Pešo (Pešić) pedesetih godina pa do smrti, niz puta posjećivao selo Hakanje i porodicu Ganije Metjahića. U jednoj od tih posjeta prisutvovao je i Zajo Metjahić, koji je bio borac i ratni invalid, član komunista. Zajo je tada pitao Radisava:
– „Radisave, kako napravi masakar nad Švabom te izazva toliku nesreću svome narodu?”
Radisav je odgovorio: „Pa nijesam mogao pretpostaviti da će se to desiti!“
Mnogi su znali za velički slučaj i postupak Radisava Pešića i prepričavali ga, čak i članovi komunista koji su ga također pitali o zločinu nad njemačkim vojnicima, a on je svima isto odgovarao, “da nije mogao pretpostaviti da će Njemci napraviti takav masakr i osvetu za svoja tri izmasakrirana člana SS jedinice.
Radisav Pešo, kako su ga zvali, je tražio od Zaja koji je bio član partije, da ne govori nikom ništa, mada se o ovome već naširoko pričalo i nemoguće je da preživjeli Veličani nisu čuli, pa i autori šovinističke „vidovdanske deklaracije“ i naručioci rezolucije.
General-major August Schmidhuber osuđen je za ratne zločine u Jugoslaviji, pogubljen je 19. februara 1947. u Beogradu.
Da zaključimo, zbog budućih naraštaja, Skupština Crne Gore ne smje biti poligon falangi i retrogradnih snaga! Parlamentarci i klubovi poslanika isključivo se trebaju služiti istinitim činjenicama, i ne bi smjeli prihvatati šovinističke, lažne i jednostrane pamflete kojima je cilj podvaliti drugome i drugačijem u državi i napraviti nered u međuljudskim odnosima. Iz toga razloga zahtjevamo da se odbije prijedlog ponuđene tzv. rezolucije koja ima namjenu nametanja ratnog zločina onima koji nemaju nikakve veze sa tim.
Institucije i neopterećeni naučnici, historičari i istraživači, strogo bi trebali voditi računa da objektivno i naučno istraže svaki događaj u CG, ako postoje validni dokazi i svjedočenja da se imenom i prezimenom imenuju zločinci. U ovom slučaju, osuđujemo svako paušalno poimanje i podvaljivanje krivice plavsko-gusinjskom narodu, na čiji račun su upućene uvrjedljive ratnohuškaške poruke. Onaj i oni koji to čine, jasno je da su dušmani plavsko-gusinjskog naroda, ali su itekako i neprijatelji države Crne Gore i svih građana u njoj! Zato pozivamo sve odgovorne institucije u CG, kao i sve slobodnomisleće ljude, da se složno suprotstave svim nacionalističkim, ektremističkim i radikalnim organizacijama i pojedincima, te da im radi mira i slobode trajno zabrane rad i djelovanje.
O svim necivilizacijskim potezima u Crnoj Gori, posebno parlamentaraca i Klubova poslanika u Skupštini CG, obavijestit ćemo međunarodne institucije, posebno EU i SAD, piše u reakciji Bošnjačko-američke nacionale asocijacije.

Otvoreno pismo

Uprava za saradnju sa dijasporom-iseljenicima Crne Gore

Seid Hadžić, direktor

• Bošnjačkim organizacijama u emigraciji / dijaspori koje okupljaju članove iz Sandžaka, CG
  – Javnosti

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) čiji su članovi emigracija porijeklom iz cijelog Sandžaka, u ovom kontekstu i iz Crne Gore, upućuje podršku inicijativi Uprave za saradnju sa dijasporom-iseljenicima na čelu sa direktorom mr. Seidom Hadžićem za uspostavom bliskije suradnje i moguće realizacije najavljenih projekata u tom cilju.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ima krupnih i sistemskih zamjerki na formiranje i dosadašnji rad aktuelne Vlade Crne Gore, naročito namjerno izostavljanje Bošnjaka iz iste. Ali pored tih jako bitnih nedostataka, moramo istaći i pohvaliti odličan potez čelnika Vlade CG koji su insistirali izglasavanje nepovjerenja u Skupštini CG i smjenu ministra Vladimira Leposlavića zbog negacije genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i presuda najvećih internacionalnih sudova koje su osnovali Ujedinjene nacije.

Također ističemo izglasavanje u Skupštini CG Rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici za čiju realizaciju, uz predlagače, itekako zasluge imaju neki članovi Vlade CG bez čijih stranačkih i koalicionih parlamentaraca rezolucija ne bi bila izglasana. To je realnost i to mora da se zna, prizna, istakne i pohvali kao odličan čin sa državnog nivoa.

Pored navedenog, nećemo i ne možemo ignorisati one pozitivne pomake koji su napravljani, naročito aktuelnu politiku Uprave na čijem čelu se nalazi direktor Seid Hadžić, i to u dosta teškom političkom ambijentu u CG i koji nije baš pohvalan, vrlo često zbog nacionalističkih i šovinističkih izjava i inicijativa u Skupštini CG i van nje.

Imajući u vidu aktivnosti, transparentnost rada i najavljene planove novog rukovodstva Uprave za dijasporu koji napokon aktuelizuju mnoga otvorena pitanja i u načelu pružaju mogućnosti za sistemsku i dugotrajnu saradnju na partnerskim osnovama dužni smo prihvatiti pruženu ruku saradnje i dati svoj doprinos u realizaciji najavljenih mjera.

Najavljeni biznis forum dijaspore koji će se 29. jula održati u Bijelom Polju, kao i najavu da Uprava ima namjeru kreirati nove sadržaje i platforme koje će omogućiti kontinuiranu komunikaciju i postati most saradnje dijaspore sa općinama uz obećani suport državnih institucija kojim će koordinirati Uprava za suradnju sa dijasporom pruža jednu sasvim novu perspektivu na relaciji emigracija / dijaspora i lokalna samouprava (samim tim i država) za konkretizaciju želja i planova da se pomogne u razvoju našeg rodnog kraja koji je decenijama unazad planski i sistematski izostavljan iz svih razvojnih planova države. Naša želja i entuzijazam, kao i kapital sigurno ne nedostaju, dok po prvi put primjećujemo da se sa pozicije državnih institucija traže modaliteti suradnje i da se zaista veliki resursi dijaspore posmatraju sa strateškog aspekta, što nas iskreno raduje. Poučeni iskustvom naših prijatelja ovdje u Americi, koji također dolaze iz drugih država da je upravo to preduslov uspješne suradnje sa dijasporom.

Pohvaljujemo ispruženu ruku Uprave za suradnju sa dijasporom-iseljenicima, pozdravljamo uvažavanje i respekt koji je direktor Hadžić u svojim dosadašnjim javnim nastupima kontinuirano isticao prema dijaspori.

U proteklom vremenu Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija nije se aktivno uključivala u rad pomenute Uprave iz razloga jakog uticaja one ili onih političkih opcija (nije isključeno ni sada), koje u svojim biografijama imaju zasluge za krvavu ratnu prošlost u državama na prostoru ex Yu, ali i policijskih represalija, hapšenja, deportacija, ratnih zločina u samoj Crnoj Gori, koji nakon tri decenije nisu dobili sudski epilog.

S obzirom na rad Uprave na čelu sa direktorom Hadžićem u cilju iznalaženja najefikasnijih modaliteta suradnje i partnerstva;  bošnjački biznismeni, uspješni pojedinci, udruženja i asocijacije koje okupljaju Bošnjake porijeklom iz Sandžaka i Crne Gore, preporučujemo da sagledaju interese svojeg naroda i zavičaja, te da daju svoj doprinos i podrže svaku dobru inicijativu koja će ojačati status Bošnjaka u državi, ali i dostojan ostanak i opastanak u njoj. U ovom kontekstu, svi poslovni i napredni naši ljudi koji su u mogućnosti poželjno je da uzmu učešće na predstojećem biznis forumu u Bijelom Polju, te da se na licu mjesta informišu i na osnovu toga formiraju svoju mišljenje i stav.

Mi jednostavno nemamo prava stajati po strani i samoizolovati se čekajući da najviše državne instance isprave nepravdu učinjenu Bošnjacima isključivanjem iz Vlade Crne Gore i najviših organa Skupštine na čemu ćemo svakako aktivno djelovati i ukazivati relevantnim međunarodnim adresama sve dok ne bude ispravljena. Gradovi iz kojih većinski dolaze naši članovi poput Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Rožaja, Petnjice, su sveopćem a naročito ekonomskim i socijalnom teškom stanju, a prilika koja nam je pružena da im pomognemo se jednostavno ne odbija.

To će ujedno biti još jedan naš doprinos izgradnji građanske, multietničke i multivjerske Crne Gore, koji neće biti samo na papiru ili na pak “jeziku” radi sticanja jeftinih političkih poena.
Tako im Bog pomogao!

Ured za medije

Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA)

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija i Bošnjaci.net u znaku zahvalnosti za usvojenu rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, uputili su pismo Skupštini Republike Kosovo, predsjedniku Glauk Konjufciju i poslanicima, predsjednici Republike Kosovo Vjosi Osmani-Sadriu, Vladi Republike Kosovo -premijeru Albinu Kurtiiju i predlagačima rezolucije. Pismo objavljujemo u cjelosti:

Poštovani,
Bošnjačko-Američka nacionalna asocijacija (BANA) i Bošnjaci.Net u povodu glasanja u državnom Parlamentu Republike Kosovo i jednoglasnog usvajanja Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, Bosna i Hercegovina, upućujemo vam srdačnu zahvalnost i veliki respekt zato što ste sa državnog nivoa, tj. institucionalno, prepoznali Genocid u Srebrenici, najveći ratni zločin na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, koji su planirali i naredili iz srpskog političkog i vojnog vrha, a počinili su vojska i policija bosanskih Srba, uz pomoć režima Republike Srbije i njihovih specijalnih jedinica i drugih formacija pod njihovom kontrolom.

Namjere su jasne, velikosrpski nacionalistički projekat i stvaranje paradržavne genocidne tvorevine na teritoriji međunarodno priznate Države Republike Bosne i Hercegovine, nisu mogli ostvariti bez agresije i genocida nad Bošnjacima, masovnih ratnih zločina, etničkog čišćenja, odnosno potpunog istrebljenja nesrpskog stanovništva koji se nisu uklapali u plan Velike Srbije.
Također vam izražavamo duboku zahvalnost što oštro osuđujete negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Cijenjeni prijatelji,
Hvala vam što ste istom rezolucijom 11. juli – proglasili Danom sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici, koji će se svaki godine obilježavati na teritoriji države Kosovo, podsjećati javnost i svjedočiti na planetarni zločin genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, da se nigdje i nikome ne dogodi.

Iskreno se nadamo da će se i druge države ugledati na vaš parlament i usvojiti rezoluciju i zakonski strogo zabraniti negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Također vam hvala što ste kao predstavnici slobodarskog kosovskog naroda, velikom većinom Albanaca, koji su također bili žrtve višedecenijske velikosrpske vojne i policijske ratne zločinačke politke, osudili genocid nad miroljubovom i dostojanstvenom europskom narodu kakvi su Bošnjaci.
Hvala vam!, – piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i Bosnjaci.Net.

Skupština Crne Gore
– Predsjedniku Aleksi Bečiću i svim poslanicima

Vlada CG
– Predsjedniku, potpredsjedniku, ministrima  

Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pozdravlja usvajanje Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u Skupštini Crne Gore. Upućujemo srdačnu zahvalnost predlagačima Rezolucije kao i svim poslanicima koji su glasali za usvajanje iste. Ovim ljudskim činom stali ste uz nevine srebreničke žrtve genocida, kao i sve napredne i demokratske zemlje svijeta i svjetsku javnost koja je protiv genocida, zločina protiv čovječnosti, udruženog zločinačkog poduhvata, kršenja zakona ili običaja ratovanja koji su se dogodili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). Zabranom negiranja genocida u Srebrenici i kulturom pamćenja svakog 11. jula – Danom sjećanja na Srebrenicu, građani će izražavati pijetet prema žrtvama genocida, dok će mlađe generacije u Crnoj Gori učiti lekcije o genocidu u Srebrenici, koji jeste planetarni zločin nad nevinim civilima bošnjačke nacionalnosti, i posebno da se nikome, nigdje i nikada ne dogodi i ponovi.

Cijenjeni poslanici u Skupštini Crne Gore,
Glasanjem i usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici, porazili ste nepravdu i laž koja se godinama plasira na javnoj sceni, veličaju ratni zločini i zločinci s namjerom ponižavanja žrtava genocida i njihovih porodica, ali i držanje građana taocima velikonacionalističke, genocidne i retrogradne pećinske politike, od strane onih koji ratne zločince pomovišu u nacionalne heroje, na taj način svjesno namećući kolektivnu odgovornost i krivicu srpskom i crnogorskom narodu.

Također pozdravljamo to što ste zbog negiranja genocida u Srebrenici i presuda međunarodnih sudova pokazali zrelost i odlučnost da razriješite s dužnosti ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Donošenjem ovakve Rezolucije, Crna Gora je u teškim političkim okolnostima nakon promjene trodecenijske vlasti, povratila nadu da ima i snage i znanja za izgradnjom građanskog društva, što je najbolje preporučuje za pridruženje europskoj zajednici naroda i država.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najoštrije osuđuje sve napade i spinove koji su uslijedili nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane službenog beogradskog „srpskog sveta“ i njihovnih najamnika u Crnoj Gori i manjem bh. entitetu. Uvjeravamo parlamentarce Skupštine CG, da svi oni koji vas napadaju, svoj opstanak na srpskoj političkoj sceni vide samo uz negiranje genocida i veličanje ratnih zločinca i zločina, poziv na rat, što jeste sraman i anticivilizacijski postupak. Poznato je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa zloglasnim četničkim hordama zločinaca Slavka Aleksića i Vojislava Šešelja šenlučio oko Sarajeva i drugim ratištima ranjene Bosne, time je pripadao ratnoj genocidnoj politici. Oštro osuđujemo njegove licemjerne stavove sada sa državne predsjedničke pozicije, ali nas i ne čude takvi stavovi. Dok prvi od srpskih zvaničnika, ujedno jedan od megafona beogradske politike, Milorad Dodik, sa pozicije premijera RS-a, još 2007. godine javno je rekao, citiramo:

• „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“!

Također je javno prozvao i pozvao ratne zločince Karadžića i Mladića da se predaju i da „moraju u Haag“, ujedno govoreći da su odgovorni za pronevjeru i nestanak ogromnih financijskih sredstva. Uz osuđene srpske ratne zločince, ova dva ključna su upravo iz vrha srpske političke i vojne piramide koji su osuđeni Haagu na doživotne kazane robije! Time je osuđen i cjelokupan velikosrpski genocidni projekat.

Naknadno sve izjave koje je službeni Beograd iznudio od Dodika i drugih poslušnika, da negiraju genocid, veličaju osuđene ratne zločince i presude najvećih međunarodnih sudova, to govori o zvaničnoj srpskoj politici koji bi dalje jurišali u genocidne pohode.

Ipak, hoćemo da vjerujemo da će se u srpskom narodu, na političkoj zvaničnoj javnoj sceni, ali i u SPC, pojaviti Willy Brandt, koji će pokazati duboki stid zbog počinjenog srpskog genocida nad Bošnjacima – čestitom miroljubivom europskom narodu; kleknuti pred bijelim nišanima žrtava genocida u Memorijalnom centru Potočari, u prijedorskim logorima smrti i grobnici Tomašica, višegradskim živim lomačama, na fočanskom Željeznom mostu na Drini, građana Sarajeva kojima su 1400 dana ‘razvlačili pamet’… i zatražiti oprosta od ucviljenih majki i drugih preživjelih članova porodica.

Poštovani,
Skoroje tri decenije od početka krvavih ratova na prostoru ex YU države. Zato vas i nadležne institucije da se konačno pokrene pitanje ratnih zločina i odgovornosti u Crnoj Gori, te da se u što kraćem vremenu procesuiraju odgovorni, za sljedeće zločine:

– logor Morinj (1991), u kojem su mučeni, zlostavljani i ubijani zatočenci hrvatske nacionalnosti;

– hapšenje i deportaciju Bošnjaka – izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (1992), kada je ubijeno više od osamdeset civila;

• ratni zločini u Pljevljima i na području Bukovice (1992 / 93), kada je ubijeno više lica, porušene džamije, privatni stambeni i poslovni objekti;
  – otmica putnika Štrpci (1993), 18 putnika bošnjačke, jedan hrvatske nacionalnosti i jedno lice neutvrđenog identiteta; nakon zlostavljanja brutalno su pobijeni;
• Kaluđerski laz (1999) – pripadnici Podgoričkog korpusa, koji je bio u sastavu Vojske SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), na lokalitetu Općine Rožaje počinili su zločine nad civilima albanskim nacionalnosti. U selu Kaluđerski laz u jednom napadu ubijeno je šest osoba, dok su u drugim napadima ubili 22 civila.

Također upućujemo zahvalnost medijima, nevladinim organizacijama, aktivistima i pojedincima koji se kroz javni rad i djelovanje potencirali otkrivanje i procesuiranje ratnih zločinaca i koji se suprotstavljaju negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca.

Tako vam Bog pomogao!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

22. juni 2021.

Otvoreno pismo Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA)

ALEKSA BEČIĆ, predsjednik Skupštine Crne Gore
predsjednik@skupstina.me

Poštovani Predsjedniče Skupštine Crne Gore,

Ovih majskih dana navršava se punih 29 tužnih godina od hapšenja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine od strane MUP-a Crne Gore, koji su mimo svih ljudskih i međunarodnih normi proveli raciju u gradovima Crnogorskog primorja. U raciji je uhapšeno više desetina građana BiH, mahom Bošnjaka, ali i Srba, koji su deportovani i izručeni na ruke srpskom paradržavnom ratnom aparatu u Bosni i Hercegovini na čelu sa osuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Protekle skoro tri decenije uspjelo se saznati, od svih izbjeglica koji su uhapšeni, jedino su zadržali one koji su bošnjačke nacionalosti, čiji je broj više od šesdeset, koji su popljačkali, zatim zlostavljali i nakon toga su ih brutalno poklani / pobijeni, a radi prikirivanja ratnog zločina bačeni su u masovnu grobnicu rijeku Drinu, po vrletima Bosne, ali i Crne Gore, koje još uvijek čuvaju tajnu crnogorskog ratnog zločina. Porodice žrtava još uvijek tragaju za ostacima, apeluju na vlasti u CG i sve one koji bilo šta znaju da otkriju masovne grobnice kako bi ih bar identifikovali, dostojanstveno pokopali, kako dobili identitet, ime i prezime, tj. svoj mezar i nišan.
Maja 1992., ovaj ratni zločin je počinjen uz znanje od strane tadašnjih crnogorskih vlasti na čelu sa predsjednikom Momirom Bulatovićem, premijerom Milom Đukanović i predsjednikom Skupštine CG Svetozarom Marovićem,…, svi oni su bili u službi Slobodana Miloševića, koji je sa velikosrpskom nacionalističkom ratnom politikom zapalio cijeli ex-jugoslovenski region. Nažalost, najveći ratni zločini su počinjeni u Bosni i Hercegovini, uključujući i genocid nad Bošnjacima.

Pored ratnog zločina na teritoriji Crne Gore; u Pljevljima i Bukovici (1992, 1993), otmica putnika u Štrpcima iz Voza „Lovćen 671“ na relaciji Beograd – Bar (1993), te hapšenja sandžačkih prvaka i političkog procesa (1994); hapšenje, deportacija i likvidacija bh. izbjeglica sa Crnogorskog primorja je najveći ratni zločin u modernoj historiji Crne Gore i najsramniji čin ratne bivše vlasti. Za pomenute ratne zločine niko nije odgovarao po komandnoj i izvršnoj odgovornosti, niti su vlasti u Crnoj Gori od 1992. godine pa sve do sada pokazali djelić pijateta prema nevinim civilnim žrtavama, čija je jedina krvica bila njihovo ime i što su zbog ratne stihije u Bosni i Hercegovini pokušali potražiti utočište i spas u Crnoj Gori.

Gospodine Bečiću,

Maja 1992. kada je u Crnoj Gori počinjen ovaj sraman čin hapšenja, deportacije i ratni zločin nad bosanskim izbjeglicama, vi ste imali nepunih pet godina. Naravno da tada, kao dječak, niste znali šta radi crnogorski (i srpski) politički vrh; dok ste danas zreo čovjek od 34 godine, a nakon augustovskih izbora postali ste predsjednik Skupštine Crne Gore, izuzetno važne državne pozicije, očekivali smo da će te se držati predizbornih obećanja da provedete lustraciju u Crnoj Gori. U proteklih osam mjeseci, vi i vaši koalcioni partneri, niste ispunili predizborna obećanja o lustraciji, kako bi ratni zločini konačno bili rasvijetljeni, dobili epilog, time odgovorni da budu sudski procesiurani za ratne zločine, a žrtve da dobiju makar djelomičnu ovozemaljsku satisfakciju.

Poštovani Predsjedniče Skupštine CG,

U znaku sjećanja na žrtve rata, hapšenja i deportacije izbjeglica iz BiH, upućena vam je inicijativa da se „27. maj proglasi Danom sjećanja na najveći ratni zločin u novijoj historiji Crne Gore”. Nažalost, saznajemo iz medija da ste vi i vaša administracija na krajnje perfidan način prešutjeli, time i odbacili pomenutu inicijativu. Tim činom sa državne pozicije Predsjednika Skupštine Crne Gore pokazali ste potpunu nehumanost prema civilnim žrtvama rata čiji su životi ugašeni u jeku mladosti, samo zbog toga što su bili bošnjačke nacionalnosti. Sada 29 godina kasnije, kada ste prema žrtvama i porodicama žrtava mogli pokazati makar djelić suosjećanja i poštovanja, proglasiti Dan sjećanja i da po dobru budete upamćeni, vi ste ustvari stali na stranu počinioca ratnog zločina, time bivšeg političkog vrha sa kojima se izgleda slažete samo kada je u pitanju ubijanje, progon, istrebljenje Bošnjaka.

Dakako, nama će biti drago da nas demantujete u našim stavovima; proglasite Dan sjećanja na bosansko-hercegovačke izbjeglice, žrtve hapšenja i deportacije, koji se treba obilježavati u kontinuitetu u Skupštini CG, ali i cijeloj državi. Ujedno pozivamo vas i vaše koalicione partnere da napokon ispunite predizborno obećanje i usvojite – Zakon o lustraciji, ali i Zakon protiv negiranja holokausta i genocida.
Po vašem postupku ćemo vidjeti, koliko ste naučili iz prošlosti i da li imate išta čojsko u sebi, odnosno da li su vam preče nevine civilne žrtve od zločinaca. Tako vam Bog pomogao!

S poštovanjem,
Bošnjački-američka nacionalna asocijacija (BANA)