BANA I BOŠNJACI.NET HATARNAMA U POVODU TRAGIČNE POGIBIJE DESET KOSOVSKIH DRŽAVLJANA I VIŠE TEŠKO POVRIJEĐENIH

Vjosa Osmani, predsjednica Republike Kosovo
Albin Kurti, premijer
Emilija Redžepi, vicepremijer

Hatarnama u povodu saobraćajne nesreće u Slavonskom Brodu (Hrvatska)

Poštovani,
Članove Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i redakcije Bošnjaci.Net pogodila je vijest o teškoj saobraćajnoj nesreći u kojoj su tragično izgubili živote deset kosovskih državljana, petnaest teže i četvrdesetak lakše povrijeđenih.
Želimo da istaknemo da smo mi Bošnjaci uvijek sa bratskim i prijeteljskim narodom Kosova, tako i ovog teškog momenta kada su na putu sa željom da odmor provedu u svojoj domovini Kosovo njih deset izgubili živote, a petanest teško povrijeđenih i oko 30-tak lakše.
Molimo vas,  da vi čelnici države Kosovo, iskreno primite BANA i Bošnjaci.net hatarnamu kao naše iskreno žaljenje za sve one koji su tragično izbili život, Gospodar Svjetova da ih uvede u prostranstva Dženneta. Svim povrijeđenim želimo brz oporavak i povratak svojim porodicama. Amin!

Molimo vas da našu hatarnamu i iskrenu žaljenje prenesete svim porodicama ove tragedije u kojoj su stradali njihovi najmiliji. Molimo Gospodara Svjetova da im podari veliki sabur.

S poštovanjem,

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA)
Bošnjaci.net

New York, 25. juli 2021.

BANA: DOPUNA KAZNENOG ZAKONA JE OVOZEMALJSKA SATISFAKCIJA PORODICAMA ŽRTVAMA GENOCIDA U BIH

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pozdravlja odluku visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, da prije završetka 12.godišnjeg mandata i službovanja na tako važnoj poziciji, da iskoristi “bonske ovlasti” i nametne “Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine Br. 26/21″, kojim se zabranjenuje negiranje genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom internacionalnih sudova i Suda BiH.

Proteklih godina urađen je veliki propust što pomenuti zakon nije nametnut onda kada su odbijali predstavnici političkih stranaka u BiH i učinili sve da ga kroz institucije Parlamentrane skupštine BiH ne prihvate. Dok su takve odluke nasljednika genocidne i UZP politike ojačali srpske i hrvatske nacionalističke stranke i njihove retrogradne pokrete koji su bili zaduženi da unose pometnju i šire radikalnu, velikonacionalistiku i ratnu retoriku, sve u cilju da održe stanje na terenu koje su postigli agresijom, genocidom i etničkim čišćenjem Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda u državi Bosni i Hercegovini.

Radi bržeg “ozdravljenja” bh. društva, Zakon je trebalo nametnuti odmah nakon konačnih presuda protiv ključnih krivaca i ratnih zločinaca za genocid, UZP i zločina protiv čovječnosti, koji su odgovorni iz političkog i vojnog vrha velikosrpskih i velikohrvatskih paradržavnih projekata, kao i odgovornost samih država Srbije i Hrvatske, koji su vojnom agresijom i politikom nametnuli i vodili ratove s namjerom podjele ili nestanka međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Sve to nisu mogli ostvariti bez genocida i uništenja, tj. u dobroj broju smanjenja Bošnjaka na teritoriji države BiH, a najočitiji primjeri su gradovi u cijelom Podrinju koji su bili sa bošnjačkom većinom (Srebrenica, Višegrad, Foča, Vlasenica, Bijeljina, Zvornik…), zatim sjeverno-zapadni dio Bosne (Prijedor, Banja Luka, Bosanski Petrovac, Bosanski Brod, Bosanska Dubica, uključujući i Brčko), kao istočna i zapadna Hercegovina.

Ipak, “Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine”, jeste jedan vid ovozemaljske satisfakcije porodicama žrtava genocida u BiH koje su godinama izložene javnim udarima ratnih zločinaca koji još nisu uhapšeni i porcesuirani, zatim velikonacionalističkih političkih hordi zla iz vrha bh. politike, oba entiteta, ali i zvanične državne politike Srbije, Crne Gore i Hrvatske, čiji su apetiti za državnim teritorijem BiH itekako otvoreni.

Nametnuti zakon će biti od koristi svim građanima BiH, posebno onom dijelu čestitog srpskog i hrvatskog naroda, koji se konačno osloboditi zločinaca iz svojeg naroda koje im zvanični politički establišment, ali i crkve podmeću kao heroje, i tako uz zlikovce odgajaju djecu.
Uzaludan je misija, činiti zlo drugome a nadati se dobru.

Ured za medije

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

BANA: OSUĐUJEMO VELIKONACIONALISTIČKE PODVALE ČESTITOM PLAVSKO-GUSINJSKOM NARODU

Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, koju su Skupštini Crne Gore predali predstavnici Demokratske Crne Gore. Reakcija je upućena Skupštini Crne Gore, predsjedniku Skupštine Crne Gore i predsjedniku Demokratske Crne Gore (DCG), Klubu poslanika DCG, predlagačima tzv. Rezolucije, parlamentarnim strankama, poslanicima i Klubovima poslanika. Reakciju objavljujemo u cjelosti:

Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), čiji su znatan broj članova iz Sandžaka i CG, potomci žrtava genocida u Plavu i Gusinju 1912 /13. i 1919., Šahovića 1924., Bihora i Limske doline 1943., ukazuje građanima Crne Gore i javnosti, na govor mržnje koji se godinama u kontinuitetu upućuje sa raznih nacionalističkih, tzv. vasojevićkih i četničkih adresa, od Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, preko Andrijevice i Murine, pa do sela Velike, time i na koncu juna 2021., kroz, citiramo: “Vidovdansku deklaraciju o osudi zločina genocida nad srpskim narodom Velike i Polimlja od strane muslimansko-šiptarskih saradnika fašističke Njemačke i Italije tokom Drugog svjetskog rata”, na koju nam je ukazano kada je objavljena na portalu
Vodeći računa o međuljudskim odnosima u CG, naše reakcije su bile više nego umjerene, međutim sada kada su parlamentarci i predstavnici Kluba poslanika Demokratske Crne Gore u Skupštini Crne Gore predali “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, sa kojom je namjera podvaliti plavsko-gusinjskom narodu; više nećemo da šutimo!
Zbog jednostranog prijedloga pomenute tzv. rezolucije za selo Velika i Piva; Bošnjaci, koji su žrtve genocida u kontinuitetu preko tri stoljeća od strane svojih komšija, posebno u ovom slučaju ističemo Plav i Gusinje, Šahoviće, cijeli Bihor, Pljevlja, Limsku dolinu…; ali i nakon svega čvrsto se držeći kur’anskog imperativa “Ko ubije nedužnog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo, ko spasi nečiji život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo”; u ovom kontekstu osuđuju svaki oblik zločina nad nevinim i nedužnim civilima, djecom, ženama i starcima, neovisno kojem nacionalnom korpusu ili vjeroispovijesti pripadali u CG ili van nje.

Velikonacionalističke organizacije Srpsko istorijsko-kulturno društvo “Nikola Vasojević“ – Berane, Uruženje dobrovoljaca ratova do 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Berane i Udruženje srpskih književnika u otadžbini i rasejanju za Crnu Goru-Andrijevica, na Vidovdan 2021., u „grobnici laži“ tj. Kroz deklaraciju – ustvari su obznanili nacionalistički i šovinistički pamflet mržnje prema Plavu i Gusinju, odnosno Bošnjacima i Albancima. U sadržaju deklaracije, po zlu, lažima i podvalama poznati su nam autori (o kojima ćemo naknadno pisati), vrijeđaju i pogrdno nazivaju Bošnjake i Albance, “plavsko-gusinjski Turci”, “šiptari”… Tu su još brojne druge nepristojne kvalifikacije na račun imućnih i uglednih begova i aga, kod kojih su radi preživljavanja porodica radili manje imućni – ne samo muslimani, već puno više pravoslavci. Dalje, iz šovinističkog pamfleta posebno ističemo podmetanje ratnog zločina u Velici od 28. jula 1943., sa kojim, odgovorno tvrdimo, bošnjački i albanski narod Plava i Gusinja, nema baš nikakve veze!!!
Narodi plavsko-gusinjske kotline, uključujući Murino i okolna sela, naravno i selo Velika; s obzirom da je ovo manja sredina, kroz školovanja, zajedničke poslove, trgovinu, druženja, u dobroj mjeri se poznaju i prijateljevali su među sobom. To jasno govori da se niti jedan odgovoran, posebno kada je u pitanju ratni zločin nije mogao sakriti, niti pokriti. Znalo bi se odmah o kome se radi, tako da ga je bilo lahko locirati, a prema konstantnom rukovođenju od strane pravoslavaca – države, tužilaštva, policije i sudstva, ali i općina, nemoguće je da bi bilo ko od Bošnjaka i Albanaca mogao izbjeći sudsku pravdu ili da mu pak neko gleda kroz prste.
S druge strane, država CG, odgovorni u državi u kontinuitetu, ali i u općinama, desetljećima su skrivali istinu od potomaka žrtava genocida – o planetarnom zločinu nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, u Plavu i Gusinju 1912-13. i 1919., uključujući pokolj na Previji nadomak Andrijevice, nasilno pokrštavanje 12.500 muslimana i javno strijeljanje prvaka na Racini u Plavu, Begluku u Gusinju, Kršu Čekića… u pomenutom periodu nije ostao niti jedan prag kuće da nije okrvavljen. Ovo važi i za preko 700 žrtava na Previji, koji su nakon brutalnog pokolja od strane srpsko-crnogorskih zlikovaca ostavljeni na površini da ih raznose divljači, i sada 110 godina kasnije niti imaju mezara, niti imena na njemu.
Zatim, genocid u miru nad Bošnjacima u Šahovićima 1924., gdje su nakon pokolja u potpunosti istrijebljeni i zbrisani tragovi postojanja autohtonog bošnjačkog naroda i sve što je podsjećalo na kulturu i islamsku vjeru – zatrto je! Završetak anticivilizacijskog i genocidnog čina je promjena naziva mjesta Šahovići i Tomaševo, što je vrhunac naciofašizma!!!
Također za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je poklano desetak hiljada bošnjačke djece, žena i staraca, o čemu postoje neoborivi historijski dokazi. Pored ostaloga, ratni zločinac Pavle Đurišić pismeno obavještava ratnog zločinca Dražu Mihailovića, o “herojstvu” nad nenaoružanim civilima od strane njihovih četničkih zločinaca i kukavica. Niti jedan od pomenutih ratnih zločina, ali i prije ovoga, niti su procesuirani, niti je bilo ko našao za shodno da se javno izvini i makar pokloni nedužnim civilnim žrtvama. Čak što više svi zločini i zločinci su veličani i guslarski opjevani, podižu im spomenike, daju nazive muzeja, ulica, trgova… I nakon svega, politikanski šarlatani sa deklaracijom i rezolucijom nastoje da podvale jednom čestitom narodu i izvrnu historijske činjenice.

Zločin je prikriti zločin i zločince kao i sve one koji su na bilo koji način odgovorni za isti, čak i za zataškavanje. Istovremeno, zločin je podvaliti zločin, ali i uveličavati ili umanjiti broj žrtava.
Ubijeđeni smo da skribanti „Vidovdanske deklaracije“ kao i njihovi megafoni rezolucije u Skupštini CG, pošto su se uhvatili ovog odgovornog posla, vjerovatno su upoznati (ili su trebali biti) šta je posredovalo, kako se dogodio i ko je odgovoran za gnusni ratni zločin nad civilima u Velici, 28. jula 1943., čije nevine sjene sada iz četničkih brloga razvlače politički diletanti, kako bi u osramoćenoj i osakaćenoj Crnoj Gori namakli bar neki politički poen. Što upravo radi Demokratska Crna Gora i trabanti predsjednika Skupštine CG, i to nakon što su sredinom juna 2021, glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koji su prije toga insistirali da po njihovoj želji amandmanima izvrše dopunu u sadržaju.
Prvo, radi javnosti ukazujemo i ističemo, u Pivi su predlagači naveli lažne informacije koji se ne poklapaju sa historijskim činjenicima. Potomci Pivljana političkim diletantima vjerovatno će poručiti da ne manipulišu sa njihovim žrtvama.
Drugo, podvlačimo i naglašavamo, za ratni zločin u Velici isključivo je odgovorna zločinačka jedinica SS divizija “Princ Eugen”!
Prema historijskim činjenicama, kao i poznavaocima prilika iz Drugog svjetskog rata, 28. jula 1944. godine, na Murini je stigla zloglasna divizija „Princ Eugen“, prema tvrdnjama imali su plan da preko planine Čakor idu ka Kosovu, zatim sjeverno preko Srbije, i kako se tvrdi, da napuste balkansko područje, jer su ionako puno zla nanijeli i zločina počinili.
Vjerovatno se pitate, kako su “SS-ovci” prošli cijelo to područje za koje “Vasojevići“ ističu da je (bilo) puno četnika?!
Jasno, u Crnoj Gori (i Srbiji) su bili otvoreni savezi i kolaboracija zločinačkih četničkih jedinica ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića sa fašističko-nacističkim jedinicama! Spojila ih krvava zlikovačka ideologija!
Nego u slučaju „Velika“ -, divizija „Princ Eugen“ ispred su uputili izvidnicu na motoru trosjedu: oficira, podoficira i vojnika, koji su u pravcu Čakora imali zadatak da osmotre prolaznost i da li ima opasnosti. Negdje u predjelu puta Murino – Čakor, prije ili iznad sela Velika, izvidnicu je sa svojim ratnim pajtašima zaustavio Radisav Pešić, u narodu poznat kao „Radisav Pešo“, napali su ih iznenada, ubili ih, skinuli im uniforme, tako nage i izmasakrirane prislonili uz škarpu puta, a odsječene polne organe ugurali im usta, tako su ih ostavili i udaljili se sa lica mjesta.
S obzirom da se izvidnica nije javljala na pozive jedinice sa povratnim informacija, zloglasna SS divizija “Princ Eugen” je nastavila put, stigli su na lice mjesta i našli masakrirane i iskasapljene svoje suborce, u stanju poniženosti. Neko im je iz sela kazao ko je počinio masakr nad njima, da bi zloglasni komandant divizije General-major August Schmidhuber (8. maj 1901. – 19. februar 1947), dao zloglasnim SS-ovcima dva sata da naprave krvavi pir i osvetu nad nedužnim civilima Velike. Ovaj gnusni ratni zločin SS-ovaca jeste pogodio Veliku, ali definitivno i cijeli plavsko-gusinjski kraj.
Poznati historičar i prvoborac dr. Mustafa Memić (Gusinje, 24. august 1924. – Sarajevo, 2. juli 2007.), koji je istraživao historijske činjenice plavsko-gusinjskog kraja, Sandžaka i CG, u svojim pisanjima, ali i obraćanjima, pored ostalog isticao je masakr zloglasne SS divizije “Princ Eugen” nad civilima Velike, ali i postupak koji je izazvao pokolj. Memić je govorio i u Velici na jednoj godišnjici ovog ratnog zločina jedinica divizije „Princ Eugen“. Tada i kasnije su se okomili na njega. Nažalost, sunarodnici Radisava Pešića više su ga štitili od odgovornosti nego nevine žrtve, kojih se očito sjete kada treba ušićariti koji politički poen, što upravo sada rade skribanti „Vidovdanske deklaracije“ i rezolucije, optužujući i podvaljujući zločin čestitom narodu plavsko-gusinjskog kraja.
Jedan od istraživača svjedoči nam da je u više navrata bio prisutan kad je Radisav Pešo (Pešić) pedesetih godina pa do smrti, niz puta posjećivao selo Hakanje i porodicu Ganije Metjahića. U jednoj od tih posjeta prisutvovao je i Zajo Metjahić, koji je bio borac i ratni invalid, član komunista. Zajo je tada pitao Radisava:
– „Radisave, kako napravi masakar nad Švabom te izazva toliku nesreću svome narodu?”

Radisav je odgovorio: „Pa nijesam mogao pretpostaviti da će se to desiti!“
Mnogi su znali za velički slučaj i postupak Radisava Pešića i prepričavali ga, čak i članovi komunista koji su ga također pitali o zločinu nad njemačkim vojnicima, a on je svima isto odgovarao, “da nije mogao pretpostaviti da će Njemci napraviti takav masakr i osvetu za svoja tri izmasakrirana člana SS jedinice.
Radisav Pešo, kako su ga zvali, je tražio od Zaja koji je bio član partije, da ne govori nikom ništa, mada se o ovome već naširoko pričalo i nemoguće je da preživjeli Veličani nisu čuli, pa i autori šovinističke „vidovdanske deklaracije“ i naručioci rezolucije.
General-major August Schmidhuber osuđen je za ratne zločine u Jugoslaviji, pogubljen je 19. februara 1947. u Beogradu.
Da zaključimo, zbog budućih naraštaja, Skupština Crne Gore ne smje biti poligon falangi i retrogradnih snaga! Parlamentarci i klubovi poslanika isključivo se trebaju služiti istinitim činjenicama, i ne bi smjeli prihvatati šovinističke, lažne i jednostrane pamflete kojima je cilj podvaliti drugome i drugačijem u državi i napraviti nered u međuljudskim odnosima. Iz toga razloga zahtjevamo da se odbije prijedlog ponuđene tzv. rezolucije koja ima namjenu nametanja ratnog zločina onima koji nemaju nikakve veze sa tim.
Institucije i neopterećeni naučnici, historičari i istraživači, strogo bi trebali voditi računa da objektivno i naučno istraže svaki događaj u CG, ako postoje validni dokazi i svjedočenja da se imenom i prezimenom imenuju zločinci. U ovom slučaju, osuđujemo svako paušalno poimanje i podvaljivanje krivice plavsko-gusinjskom narodu, na čiji račun su upućene uvrjedljive ratnohuškaške poruke. Onaj i oni koji to čine, jasno je da su dušmani plavsko-gusinjskog naroda, ali su itekako i neprijatelji države Crne Gore i svih građana u njoj! Zato pozivamo sve odgovorne institucije u CG, kao i sve slobodnomisleće ljude, da se složno suprotstave svim nacionalističkim, ektremističkim i radikalnim organizacijama i pojedincima, te da im radi mira i slobode trajno zabrane rad i djelovanje.
O svim necivilizacijskim potezima u Crnoj Gori, posebno parlamentaraca i Klubova poslanika u Skupštini CG, obavijestit ćemo međunarodne institucije, posebno EU i SAD, piše u reakciji Bošnjačko-američke nacionale asocijacije.

EMIGRACIJA / DIJASPORA TREBA PODRŽTI SVAKU DOBRU INICIJATIVU KOJA ĆE OJAČATI STATUS BOŠNJAKA U SANDŽAKU I CRNOJ GORI

Otvoreno pismo

Uprava za saradnju sa dijasporom-iseljenicima Crne Gore

Seid Hadžić, direktor

  • Bošnjačkim organizacijama u emigraciji / dijaspori koje okupljaju članove iz Sandžaka, CG
    – Javnosti

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) čiji su članovi emigracija porijeklom iz cijelog Sandžaka, u ovom kontekstu i iz Crne Gore, upućuje podršku inicijativi Uprave za saradnju sa dijasporom-iseljenicima na čelu sa direktorom mr. Seidom Hadžićem za uspostavom bliskije suradnje i moguće realizacije najavljenih projekata u tom cilju.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ima krupnih i sistemskih zamjerki na formiranje i dosadašnji rad aktuelne Vlade Crne Gore, naročito namjerno izostavljanje Bošnjaka iz iste. Ali pored tih jako bitnih nedostataka, moramo istaći i pohvaliti odličan potez čelnika Vlade CG koji su insistirali izglasavanje nepovjerenja u Skupštini CG i smjenu ministra Vladimira Leposlavića zbog negacije genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i presuda najvećih internacionalnih sudova koje su osnovali Ujedinjene nacije.

Također ističemo izglasavanje u Skupštini CG Rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici za čiju realizaciju, uz predlagače, itekako zasluge imaju neki članovi Vlade CG bez čijih stranačkih i koalicionih parlamentaraca rezolucija ne bi bila izglasana. To je realnost i to mora da se zna, prizna, istakne i pohvali kao odličan čin sa državnog nivoa.

Pored navedenog, nećemo i ne možemo ignorisati one pozitivne pomake koji su napravljani, naročito aktuelnu politiku Uprave na čijem čelu se nalazi direktor Seid Hadžić, i to u dosta teškom političkom ambijentu u CG i koji nije baš pohvalan, vrlo često zbog nacionalističkih i šovinističkih izjava i inicijativa u Skupštini CG i van nje.

Imajući u vidu aktivnosti, transparentnost rada i najavljene planove novog rukovodstva Uprave za dijasporu koji napokon aktuelizuju mnoga otvorena pitanja i u načelu pružaju mogućnosti za sistemsku i dugotrajnu saradnju na partnerskim osnovama dužni smo prihvatiti pruženu ruku saradnje i dati svoj doprinos u realizaciji najavljenih mjera.

Najavljeni biznis forum dijaspore koji će se 29. jula održati u Bijelom Polju, kao i najavu da Uprava ima namjeru kreirati nove sadržaje i platforme koje će omogućiti kontinuiranu komunikaciju i postati most saradnje dijaspore sa općinama uz obećani suport državnih institucija kojim će koordinirati Uprava za suradnju sa dijasporom pruža jednu sasvim novu perspektivu na relaciji emigracija / dijaspora i lokalna samouprava (samim tim i država) za konkretizaciju želja i planova da se pomogne u razvoju našeg rodnog kraja koji je decenijama unazad planski i sistematski izostavljan iz svih razvojnih planova države. Naša želja i entuzijazam, kao i kapital sigurno ne nedostaju, dok po prvi put primjećujemo da se sa pozicije državnih institucija traže modaliteti suradnje i da se zaista veliki resursi dijaspore posmatraju sa strateškog aspekta, što nas iskreno raduje. Poučeni iskustvom naših prijatelja ovdje u Americi, koji također dolaze iz drugih država da je upravo to preduslov uspješne suradnje sa dijasporom.

Pohvaljujemo ispruženu ruku Uprave za suradnju sa dijasporom-iseljenicima, pozdravljamo uvažavanje i respekt koji je direktor Hadžić u svojim dosadašnjim javnim nastupima kontinuirano isticao prema dijaspori.

U proteklom vremenu Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija nije se aktivno uključivala u rad pomenute Uprave iz razloga jakog uticaja one ili onih političkih opcija (nije isključeno ni sada), koje u svojim biografijama imaju zasluge za krvavu ratnu prošlost u državama na prostoru ex Yu, ali i policijskih represalija, hapšenja, deportacija, ratnih zločina u samoj Crnoj Gori, koji nakon tri decenije nisu dobili sudski epilog.

S obzirom na rad Uprave na čelu sa direktorom Hadžićem u cilju iznalaženja najefikasnijih modaliteta suradnje i partnerstva;  bošnjački biznismeni, uspješni pojedinci, udruženja i asocijacije koje okupljaju Bošnjake porijeklom iz Sandžaka i Crne Gore, preporučujemo da sagledaju interese svojeg naroda i zavičaja, te da daju svoj doprinos i podrže svaku dobru inicijativu koja će ojačati status Bošnjaka u državi, ali i dostojan ostanak i opastanak u njoj. U ovom kontekstu, svi poslovni i napredni naši ljudi koji su u mogućnosti poželjno je da uzmu učešće na predstojećem biznis forumu u Bijelom Polju, te da se na licu mjesta informišu i na osnovu toga formiraju svoju mišljenje i stav.

Mi jednostavno nemamo prava stajati po strani i samoizolovati se čekajući da najviše državne instance isprave nepravdu učinjenu Bošnjacima isključivanjem iz Vlade Crne Gore i najviših organa Skupštine na čemu ćemo svakako aktivno djelovati i ukazivati relevantnim međunarodnim adresama sve dok ne bude ispravljena. Gradovi iz kojih većinski dolaze naši članovi poput Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Rožaja, Petnjice, su sveopćem a naročito ekonomskim i socijalnom teškom stanju, a prilika koja nam je pružena da im pomognemo se jednostavno ne odbija.

To će ujedno biti još jedan naš doprinos izgradnji građanske, multietničke i multivjerske Crne Gore, koji neće biti samo na papiru ili na pak “jeziku” radi sticanja jeftinih političkih poena.
Tako im Bog pomogao!

Ured za medije

Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA)

BANA I BOŠNJACI.NET UPUTILI PISMO ZAHVALNOSTI INSTITUCIJAMA I PARLAMENTARCIMA KOSOVA ZA USVOJENU REZOLUCIJU O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA U SREBRENICI

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija i Bošnjaci.net u znaku zahvalnosti za usvojenu rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, uputili su pismo Skupštini Republike Kosovo, predsjedniku Glauk Konjufciju i poslanicima, predsjednici Republike Kosovo Vjosi Osmani-Sadriu, Vladi Republike Kosovo -premijeru Albinu Kurtiiju i predlagačima rezolucije. Pismo objavljujemo u cjelosti:

Poštovani,
Bošnjačko-Američka nacionalna asocijacija (BANA) i Bošnjaci.Net u povodu glasanja u državnom Parlamentu Republike Kosovo i jednoglasnog usvajanja Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, Bosna i Hercegovina, upućujemo vam srdačnu zahvalnost i veliki respekt zato što ste sa državnog nivoa, tj. institucionalno, prepoznali Genocid u Srebrenici, najveći ratni zločin na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, koji su planirali i naredili iz srpskog političkog i vojnog vrha, a počinili su vojska i policija bosanskih Srba, uz pomoć režima Republike Srbije i njihovih specijalnih jedinica i drugih formacija pod njihovom kontrolom.

Namjere su jasne, velikosrpski nacionalistički projekat i stvaranje paradržavne genocidne tvorevine na teritoriji međunarodno priznate Države Republike Bosne i Hercegovine, nisu mogli ostvariti bez agresije i genocida nad Bošnjacima, masovnih ratnih zločina, etničkog čišćenja, odnosno potpunog istrebljenja nesrpskog stanovništva koji se nisu uklapali u plan Velike Srbije.
Također vam izražavamo duboku zahvalnost što oštro osuđujete negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Cijenjeni prijatelji,
Hvala vam što ste istom rezolucijom 11. juli – proglasili Danom sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici, koji će se svaki godine obilježavati na teritoriji države Kosovo, podsjećati javnost i svjedočiti na planetarni zločin genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, da se nigdje i nikome ne dogodi.

Iskreno se nadamo da će se i druge države ugledati na vaš parlament i usvojiti rezoluciju i zakonski strogo zabraniti negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Također vam hvala što ste kao predstavnici slobodarskog kosovskog naroda, velikom većinom Albanaca, koji su također bili žrtve višedecenijske velikosrpske vojne i policijske ratne zločinačke politke, osudili genocid nad miroljubovom i dostojanstvenom europskom narodu kakvi su Bošnjaci.
Hvala vam!, – piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i Bosnjaci.Net.

SKUPŠTINI I VLADI CG – GLASANJEM I USVAJANJEM REZOLUCIJE O GENOCIDU U SREBRENICI, PORAZILI STE NEPRAVDU I LAŽ

Skupština Crne Gore
– Predsjedniku Aleksi Bečiću i svim poslanicima

Vlada CG
– Predsjedniku, potpredsjedniku, ministrima  

Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pozdravlja usvajanje Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u Skupštini Crne Gore. Upućujemo srdačnu zahvalnost predlagačima Rezolucije kao i svim poslanicima koji su glasali za usvajanje iste. Ovim ljudskim činom stali ste uz nevine srebreničke žrtve genocida, kao i sve napredne i demokratske zemlje svijeta i svjetsku javnost koja je protiv genocida, zločina protiv čovječnosti, udruženog zločinačkog poduhvata, kršenja zakona ili običaja ratovanja koji su se dogodili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). Zabranom negiranja genocida u Srebrenici i kulturom pamćenja svakog 11. jula – Danom sjećanja na Srebrenicu, građani će izražavati pijetet prema žrtvama genocida, dok će mlađe generacije u Crnoj Gori učiti lekcije o genocidu u Srebrenici, koji jeste planetarni zločin nad nevinim civilima bošnjačke nacionalnosti, i posebno da se nikome, nigdje i nikada ne dogodi i ponovi.

Cijenjeni poslanici u Skupštini Crne Gore,
Glasanjem i usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici, porazili ste nepravdu i laž koja se godinama plasira na javnoj sceni, veličaju ratni zločini i zločinci s namjerom ponižavanja žrtava genocida i njihovih porodica, ali i držanje građana taocima velikonacionalističke, genocidne i retrogradne pećinske politike, od strane onih koji ratne zločince pomovišu u nacionalne heroje, na taj način svjesno namećući kolektivnu odgovornost i krivicu srpskom i crnogorskom narodu.

Također pozdravljamo to što ste zbog negiranja genocida u Srebrenici i presuda međunarodnih sudova pokazali zrelost i odlučnost da razriješite s dužnosti ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Donošenjem ovakve Rezolucije, Crna Gora je u teškim političkim okolnostima nakon promjene trodecenijske vlasti, povratila nadu da ima i snage i znanja za izgradnjom građanskog društva, što je najbolje preporučuje za pridruženje europskoj zajednici naroda i država.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najoštrije osuđuje sve napade i spinove koji su uslijedili nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane službenog beogradskog „srpskog sveta“ i njihovnih najamnika u Crnoj Gori i manjem bh. entitetu. Uvjeravamo parlamentarce Skupštine CG, da svi oni koji vas napadaju, svoj opstanak na srpskoj političkoj sceni vide samo uz negiranje genocida i veličanje ratnih zločinca i zločina, poziv na rat, što jeste sraman i anticivilizacijski postupak. Poznato je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa zloglasnim četničkim hordama zločinaca Slavka Aleksića i Vojislava Šešelja šenlučio oko Sarajeva i drugim ratištima ranjene Bosne, time je pripadao ratnoj genocidnoj politici. Oštro osuđujemo njegove licemjerne stavove sada sa državne predsjedničke pozicije, ali nas i ne čude takvi stavovi. Dok prvi od srpskih zvaničnika, ujedno jedan od megafona beogradske politike, Milorad Dodik, sa pozicije premijera RS-a, još 2007. godine javno je rekao, citiramo:

  • „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“!

Također je javno prozvao i pozvao ratne zločince Karadžića i Mladića da se predaju i da „moraju u Haag“, ujedno govoreći da su odgovorni za pronevjeru i nestanak ogromnih financijskih sredstva. Uz osuđene srpske ratne zločince, ova dva ključna su upravo iz vrha srpske političke i vojne piramide koji su osuđeni Haagu na doživotne kazane robije! Time je osuđen i cjelokupan velikosrpski genocidni projekat.

Naknadno sve izjave koje je službeni Beograd iznudio od Dodika i drugih poslušnika, da negiraju genocid, veličaju osuđene ratne zločince i presude najvećih međunarodnih sudova, to govori o zvaničnoj srpskoj politici koji bi dalje jurišali u genocidne pohode.

Ipak, hoćemo da vjerujemo da će se u srpskom narodu, na političkoj zvaničnoj javnoj sceni, ali i u SPC, pojaviti Willy Brandt, koji će pokazati duboki stid zbog počinjenog srpskog genocida nad Bošnjacima – čestitom miroljubivom europskom narodu; kleknuti pred bijelim nišanima žrtava genocida u Memorijalnom centru Potočari, u prijedorskim logorima smrti i grobnici Tomašica, višegradskim živim lomačama, na fočanskom Željeznom mostu na Drini, građana Sarajeva kojima su 1400 dana ‘razvlačili pamet’… i zatražiti oprosta od ucviljenih majki i drugih preživjelih članova porodica.

Poštovani,
Skoroje tri decenije od početka krvavih ratova na prostoru ex YU države. Zato vas i nadležne institucije da se konačno pokrene pitanje ratnih zločina i odgovornosti u Crnoj Gori, te da se u što kraćem vremenu procesuiraju odgovorni, za sljedeće zločine:

– logor Morinj (1991), u kojem su mučeni, zlostavljani i ubijani zatočenci hrvatske nacionalnosti;

– hapšenje i deportaciju Bošnjaka – izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (1992), kada je ubijeno više od osamdeset civila;

  • ratni zločini u Pljevljima i na području Bukovice (1992 / 93), kada je ubijeno više lica, porušene džamije, privatni stambeni i poslovni objekti;
    – otmica putnika Štrpci (1993), 18 putnika bošnjačke, jedan hrvatske nacionalnosti i jedno lice neutvrđenog identiteta; nakon zlostavljanja brutalno su pobijeni;
  • Kaluđerski laz (1999) – pripadnici Podgoričkog korpusa, koji je bio u sastavu Vojske SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), na lokalitetu Općine Rožaje počinili su zločine nad civilima albanskim nacionalnosti. U selu Kaluđerski laz u jednom napadu ubijeno je šest osoba, dok su u drugim napadima ubili 22 civila.

Također upućujemo zahvalnost medijima, nevladinim organizacijama, aktivistima i pojedincima koji se kroz javni rad i djelovanje potencirali otkrivanje i procesuiranje ratnih zločinaca i koji se suprotstavljaju negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca.

Tako vam Bog pomogao!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

22. juni 2021.

BEČIĆU, PO VAŠEM POSTUPKU ĆEMO VIDJETI, DA LI SU VAM PREČE NEVINE CIVILNE ŽRTVE OD ZLOČINACA

Otvoreno pismo Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA)

ALEKSA BEČIĆ, predsjednik Skupštine Crne Gore
predsjednik@skupstina.me

Poštovani Predsjedniče Skupštine Crne Gore,

Ovih majskih dana navršava se punih 29 tužnih godina od hapšenja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine od strane MUP-a Crne Gore, koji su mimo svih ljudskih i međunarodnih normi proveli raciju u gradovima Crnogorskog primorja. U raciji je uhapšeno više desetina građana BiH, mahom Bošnjaka, ali i Srba, koji su deportovani i izručeni na ruke srpskom paradržavnom ratnom aparatu u Bosni i Hercegovini na čelu sa osuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem. Protekle skoro tri decenije uspjelo se saznati, od svih izbjeglica koji su uhapšeni, jedino su zadržali one koji su bošnjačke nacionalosti, čiji je broj više od šesdeset, koji su popljačkali, zatim zlostavljali i nakon toga su ih brutalno poklani / pobijeni, a radi prikirivanja ratnog zločina bačeni su u masovnu grobnicu rijeku Drinu, po vrletima Bosne, ali i Crne Gore, koje još uvijek čuvaju tajnu crnogorskog ratnog zločina. Porodice žrtava još uvijek tragaju za ostacima, apeluju na vlasti u CG i sve one koji bilo šta znaju da otkriju masovne grobnice kako bi ih bar identifikovali, dostojanstveno pokopali, kako dobili identitet, ime i prezime, tj. svoj mezar i nišan.
Maja 1992., ovaj ratni zločin je počinjen uz znanje od strane tadašnjih crnogorskih vlasti na čelu sa predsjednikom Momirom Bulatovićem, premijerom Milom Đukanović i predsjednikom Skupštine CG Svetozarom Marovićem,…, svi oni su bili u službi Slobodana Miloševića, koji je sa velikosrpskom nacionalističkom ratnom politikom zapalio cijeli ex-jugoslovenski region. Nažalost, najveći ratni zločini su počinjeni u Bosni i Hercegovini, uključujući i genocid nad Bošnjacima.

Pored ratnog zločina na teritoriji Crne Gore; u Pljevljima i Bukovici (1992, 1993), otmica putnika u Štrpcima iz Voza „Lovćen 671“ na relaciji Beograd – Bar (1993), te hapšenja sandžačkih prvaka i političkog procesa (1994); hapšenje, deportacija i likvidacija bh. izbjeglica sa Crnogorskog primorja je najveći ratni zločin u modernoj historiji Crne Gore i najsramniji čin ratne bivše vlasti. Za pomenute ratne zločine niko nije odgovarao po komandnoj i izvršnoj odgovornosti, niti su vlasti u Crnoj Gori od 1992. godine pa sve do sada pokazali djelić pijateta prema nevinim civilnim žrtavama, čija je jedina krvica bila njihovo ime i što su zbog ratne stihije u Bosni i Hercegovini pokušali potražiti utočište i spas u Crnoj Gori.

Gospodine Bečiću,

Maja 1992. kada je u Crnoj Gori počinjen ovaj sraman čin hapšenja, deportacije i ratni zločin nad bosanskim izbjeglicama, vi ste imali nepunih pet godina. Naravno da tada, kao dječak, niste znali šta radi crnogorski (i srpski) politički vrh; dok ste danas zreo čovjek od 34 godine, a nakon augustovskih izbora postali ste predsjednik Skupštine Crne Gore, izuzetno važne državne pozicije, očekivali smo da će te se držati predizbornih obećanja da provedete lustraciju u Crnoj Gori. U proteklih osam mjeseci, vi i vaši koalcioni partneri, niste ispunili predizborna obećanja o lustraciji, kako bi ratni zločini konačno bili rasvijetljeni, dobili epilog, time odgovorni da budu sudski procesiurani za ratne zločine, a žrtve da dobiju makar djelomičnu ovozemaljsku satisfakciju.

Poštovani Predsjedniče Skupštine CG,

U znaku sjećanja na žrtve rata, hapšenja i deportacije izbjeglica iz BiH, upućena vam je inicijativa da se „27. maj proglasi Danom sjećanja na najveći ratni zločin u novijoj historiji Crne Gore”. Nažalost, saznajemo iz medija da ste vi i vaša administracija na krajnje perfidan način prešutjeli, time i odbacili pomenutu inicijativu. Tim činom sa državne pozicije Predsjednika Skupštine Crne Gore pokazali ste potpunu nehumanost prema civilnim žrtvama rata čiji su životi ugašeni u jeku mladosti, samo zbog toga što su bili bošnjačke nacionalnosti. Sada 29 godina kasnije, kada ste prema žrtvama i porodicama žrtava mogli pokazati makar djelić suosjećanja i poštovanja, proglasiti Dan sjećanja i da po dobru budete upamćeni, vi ste ustvari stali na stranu počinioca ratnog zločina, time bivšeg političkog vrha sa kojima se izgleda slažete samo kada je u pitanju ubijanje, progon, istrebljenje Bošnjaka.

Dakako, nama će biti drago da nas demantujete u našim stavovima; proglasite Dan sjećanja na bosansko-hercegovačke izbjeglice, žrtve hapšenja i deportacije, koji se treba obilježavati u kontinuitetu u Skupštini CG, ali i cijeloj državi. Ujedno pozivamo vas i vaše koalicione partnere da napokon ispunite predizborno obećanje i usvojite – Zakon o lustraciji, ali i Zakon protiv negiranja holokausta i genocida.
Po vašem postupku ćemo vidjeti, koliko ste naučili iz prošlosti i da li imate išta čojsko u sebi, odnosno da li su vam preče nevine civilne žrtve od zločinaca. Tako vam Bog pomogao!

S poštovanjem,
Bošnjački-američka nacionalna asocijacija (BANA)

INSISTIRAMO NA USVAJANJU ZAKONA O LUSTRACIJI U CRNOJ GORI

U povodu namjere Vlade Crne Gore da mijenja Zakon o registrima prebivališta i boravišta, potestno pismo na adrese Vlade CG, Skupštine CG i Delegacije EU u CG, uputili su predstavnici bošnjačkih dijasporalnih organizacija u New Yorku. Pismo objavljujemo u cjelosti:

VLADA CRNE GORE
Zdravko Krivokapić, 
predsjednik
Dritan Abazović, potpredsjednik

SKUPŠTINA CRNE GORE
Aleksa Bečić, 
predsjednik

DELEGACIJA EU U CRNOJ GORI
Nj.e. Oana-Cristina Popa, 
ambasador EU u CG

New York, 7. maj. 2021.

Cijenjena ekselencijo!
U ime svojih članova – državljana Crne Gore, izražavamo zabrinutost, ali i odlučno protestujemo zbog namjere Vlade Crne Gore da mijenja Zakon o registrima prebivališta i boravišta, kojim će se defakto većini iseljenika i dijaspore iz Crne Gore oduzeti pravo glasa u Crnoj Gori.
Vlada Crne Gore je ovim činom pokazala da joj je pravo glasa koje su iseljenici i dijaspora do sada ostvarivali shodno odredbama starog zakona, na listi prioriteta visoko rangirano, ispred recimo Zakona o lustraciji, kojim je imala obavezu, a u cilju uspostave proklamovane vladavine prava, utvrditi odgovornost za brojne zločine u Crnoj Gori počinjene ratnih ’90-tih godina prošlog vijeka, kao i tridesetogodišnju, namjerno vođenu, selektivno pogubnu socio-ekonomsku politiku, kojom je dodatno stimulisano iseljavanje tzv. manjinskih naroda, odnosno Bošnjaka i Albanaca.
Svjesni smo da je pomenuti zakon samo uvertira za usvajanje Zakona o državljanstvu; usvajanjem ova dva zakona namjerava se legalizovati ratom i policijskim represalijama provođeno etničko čišćenje Bošnjaka i Albanaca koje traje više od stoljeća, dok je poseban politički cilj postignut ratnih ‘90-tih godina prošlog stoljeća.

Poštovana gospodo,
potpuno smo svjesni svakog političkog i ekonomskog poteza u Crnoj Gori na štetu našeg naroda, pa iako kao “ekspertska vlada” radite u rukavicama. Potezima aktuelne vlade, ali i djelima ranijih vlada, održavate pamćenje i sjećanje na posljedice ratne stihije, policijskih represalija, šovinizma, velikonacionalizma, političke i fizičke torture, hapšenja i deportacije izbjeglica iz BiH (1992), ratnih zločina i etničkog čišćenja Bošnjaka Bukovice kod Pljevalja (1993), otmica putnika iz Voza „Lovćen 671“ (1993), hapšenje sandžačkih prvaka i montirani sudski procesi (Lim, 1994), ratnih zločina nad Albancima na Kaluđerskom lazu (1999)… Uz sve nabrojano selektivne socioekonomske-politike, zatim sudska neprocesuiranja nalogodavaca i izvršilaca brojnih ratnih zločina počinjenih nad pripadnicima manjinskih naroda i izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Uz pomenute argumente i nakon svega, ministar u Vladi CG, ali i parlamentarci desničarskih i nacionalističkih stranaka u Skupštini CG od kojih imate podršku, negiraju genocid nad Bošnjacima u Srebrenici koji je presuđen od najvećih internacionalnih sudskih instanci. Dok se u sredinama gdje žive Bošnjaci sve češće mogu čuti neonacističke prijetnje novom Srebrenicom, tj. genocidom. Zato insistiramo na usvajanju Zakona o lustraciji, ali i na Zakonu protiv negiranja holokausta, genocida…, kako bi se spriječila radikalizacija kompletnog društva.

Poštovana gospodo,
Mi prognani građani Crne Gore, zahtijevamo usvajanje Zakona o lustraciji, da se utvrdi odgovornost svih onih koji u Crnoj Gori imaju udjela u zločinima ’90-tih, kao i hapšenje i procesuiranje odgovornih. Nakon toga će se lahko utvrditi zašto primjerice danas ima više Plavljana i Gusinjana u New Yorku nego u samom zavičaju, zašto građana bihorske regije i Rožaja ima više u Luksemburgu i drugim državama Europe nego u svome zavičaja. Ako na osnovu istine bude i sudske pravde, lahko će se utvrditi vojno-policijski obim terora, nasilja, zločina, koji je posebno vladao u Bukovici i cijeloj Općini Pljevlja 1992. i 1993., kada je život Bošnjaka bio jeftiniji od puščanog zrna, dok je njihova imovina popljačkana i porušena, kao i džamije porušene i spaljene. Očekujemo od vas da obnovite porušene islamske svetinje i privatne kuće i objekte koji su porušeni u vojno-policijskoj akciji, a Crna Gora, kao ono nije bila u ratu!
Danas imamo stanje da su većina današnjih iseljenika i dijaspore, upravo zbog navedene ratne politike i policijskih represalija, bili prinuđeni pokrenuti se i napustiti svoj kućni prag, zavičaj i državu. I nakon skoro tri decenije, umjesto zakonske lustracije, nova vlada obećanu vladavinu prava pokušava primijeniti na način da što više oteža uslove povratka u zemlju na desetine ili stotine hiljada onih koje su prethodne vlade otjerale iz zemlje, tj. etnički očistili iz sredina u kojima su autohtono stanovništvo.
Kao Vlada Crne Gore, ili kako ste sebe najavili kao “vlada eksperata”, umjesto da domaćinski širom otvorite vrata države Crne Gore i pozovete sve one koji su ratnom politikom proganjani i nastanili se u državama širom svijeta, vi potezima šovinističkih pobuda svjesno radite na našem potpunom zatiranju tragova, što svjedoči pokretanje inicijative izmjene Zakona o registrima prebivališta i boravišta, što otvoreno tvrdimo da ne predstavlja ništa drugo do svojevrsnu pravnu igru legaliziranja trodecenijske politike etničkog čišćenja tzv. manjinskih naroda, Bošnjaka i Albanaca, od strane prethodnih vlada kojima u cijelom periodu dominira jedna ista ideološko-politička struktura. Obzirom da se pokrenute i predložene izmjene Zakona o registrima i prebivalištima, u konačnom prvenstveno odnose na izbornu regulativu, podsjećamo Vladu CG da ponuđena rješenja – ako budu usvojena na parlamentu, ne mogu duže opstati jer se radi o zakidanju izbornog prava velikog broj građana – državljana Crne Gore, koji se zbog navedenih okolnosti smatraju žrtvom političkih i socio-ekonomskih diskriminacija. Sudska praksa Međunarodnog suda u Strasburu, ukazuje da se radi o neotuđivom izbornom pravu koje proizlazi iz lojalnosti građanina državi, i kada se nalazi u inostranstvu, što je u našem slučaju višestruko dokazano.
Vlada Crne Gore mora da ima u vidu našu nepokolebivu orijentaciju da smo mi neotuđivi dio autohtonog naroda kojem pripadamo i neotuđivi nacionalni elemenat Crne Gore, i da ničim neće uspjeti da nas udalji od našeg topraka i zemlje, gdje god da trenutno živimo i boravimo. Iz tog razloga, još jednom pozivamo Vladu CG da odustane od namjere da nas, koji smo već dovoljno diskriminisani jer smo morali napustiti svoju zemlju, dodatno diskriminiše oduzimanjem i prava glasa za sada a sutra oduzimanjem državljanstva, i na taj način pokaže da vladavina prava za koju se zalaže, ne počiva na oduzimanju već na očuvanju i proširivanju građanskih i ljudskih prava.
Pozivamo sve parlamentarne stranke u Skupštini Crne Gore da odbace sve rasprave po ovim pitanjima.
Posebno pozivamo i apelujemo na Delegacije EU u Crnoj Gori i međunarodne institucije da ne budu nijemi posmatrači i saučesnici u legaliziranju etničkog čišćenja, već da svojim uticajem zaštite građane Crne Gore, bošnjačke i albanske nacionalosti, ali i drugih naroda kojima se nastoji nanijeti nepravda.

S poštovanjem,
Muharem Purišić (s.r), predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne aosicjacije (BANA)
Smajle Srdanović (s.r), predsjednik Islamske zajednice & Kulturunog centra Plav-Gusinje u New Yorku
Ismet Pjetrović (s.r), predsjednik Islamskog centra Monticello, NY
Dr. Mersim Ziljkić (s.r), portparol BANA
Fadil Šabanović (s.r), predsjednik Bošnjačkog islamskog kulturnog centra Astorija, NY
Esad Krcić (s.r), gl. urednik Bošnjaci.Net / Bosniaks

BANA: SEADE I SENADE – PREKRDAŠILI STE!

Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije na interview Seada Numanovića: “Janša je poslao non paper Angeli Merkel! BiH i narod će nestati u miru, bez rata!”, – Face TV, 17.april 2021.:

Neovisno koliko da su pojedinci u Bosni dobri novinari kojima pristižu informacije sa raznih strana i izvora, uz to možda pokazuju medijsku silu na svoj način, ili još gore, narcisiodnost ili osionost koja potisne njihovu novinarsku profesiju, pa se počnu baviti svim i svačim, htjeli ili ne srljaju ka ogavnom udbaštvu – bez dna.

Ali bez obzira na sve to, Sead i Senad, kao profesionalni novinari, prvi je zakopao nokte u Avaz – Twist begovatu, a drugi u svome FACE begovatu, oni dobro znaju kao i svi čestiti građani i patrote Republike Bosne i Hercegovine, kroz kakav je pakao prošla država RBiH, Sarajevo i svaki grad sa bošnjačkom većinom i manjinom, generalno bošnjački narod nad kojim je širom RBiH izvršen genocid 1992 -95.

Godina 90-tih, državne genocidne – UZP politike Srbije, Crne Gore i Hrvatske, nisu krili aspiracije prema državi Republici Bosni i Hercegovini (to ni danas ne kriju), najveći zlikovci iz srpsko-crnogorskog i hrvatskog naroda javno su govorili o nestanku Bosne i bošnjačkog naroda. Dok su zlikovci sa istočne strane Bosne predviđali nestanak države i naroda za dvije hefte, zlikovci sa zapadne strane Bosne cijepali su je, od Neretve -, lijevo – velikosrpskoj državnoj ideologiji a desno velikohrvatskoj, dok je Neretva predviđena za puštanje bošnjačkog naroda niz vodu!

Ali, Bošnjaci kao narod kroz historju i jedenaest genocida,  ustajali su kao feniks iz pepela, tako su i ratnih devedestih, u vremenu najžešće višedržavne agresije i domaćih izdajnika, kada je potocima tekla krv nevinih Bošnjaka, ustali su patriote, praktički goloruki i suprtostavili su se do zuba naoružanim vojnim armadama.

Kada je Armija RBiH toliko ojačala i krenula oslobađati državu od genocidnog i UZP-e okota, međunarodni hohštapleri su ih zaustavili!

I…

Nakon svega, postizanje kakvog takvog mira, brojnih presuda najvećih internacionalnih sudova, vidimo i dandanas da velikosrpski i velikohrvatski nacionalisti nisu odustali od komadanja Bosne i Hercegovine. Zbog svih žrtava genocida, krajnje je neozbiljno i podlo da se baš iz bosanskih medijskih begovata javno govori o mirnom nestanku države Bosne i nestanku bošnjačkog naroda. Tako sramno i jadno, samo govore kukavice!

Zato, Seade prekrdašio si, a i ti Senade, jer se to događa u tvojoj medijskoj kući i emisiji koju vodiš i ništa nisi rekao.

Za razliku od ovog minderskog razgovora, treba ipak pogledati dio interviewa Nenada Čanka, koji je bio gost televizije srpskog neonaciste Velimira Marića, i to usred Srbije: “Nije Bosna i Hercegovina Janšina i Pahorova djedovina pa da mogu da je nude ovamo ili onamo. Bilo kakvo tzv. teritorijalno razdvajanje po etničkoj osnovi na Balkanu vodi u krv do pojasa.”

Možda, ipak nešto nauče!

Senad je odigrao ključnu medijsku ulogu 2. maja 1992., onda kada je na Bosnu i Sarajevo udarila posrbljena JNA sa raznim srpskim četničkim, SDS i inim formacijama. Tada je naš narod iako goloruk, ali su ustali na noge da brane svoju porodicu, toprak, grad i državu RBiH, jer druge domovine nemaju.

Sada, 29 godina kasnije kod Senada u studiju Face TV, generalni direktor medijskog giganta Avaza, govori ono što je prije tri decenije ratni zločinac Radovan Karadžić prijetio u Skupštini Bosne i Hercegovine, i nakon svih ratnih zločina i genocida osuđen je na doživotnu robiju. I ne samo on, već kompletno političko i vojno rukovodstvo srpske genocidne tvorevine, ali i hrvatske UZP tvorevine.

Vjerovatno kada generalni direktor Avaza pogleda svoj istup shvatit će da to nema nikakve veze sa novinarstvom niti sa pozicijom koju obnaša. Koliko god da je oholost ili bahatost dvojice vrsnih novinara, u medijima se ne smiju ponašati kao oni koji su najavili nestanak bošnjačkog naroda i države Bosne ili okupatori sa oružjem iznad Sarajeva 1992 – 1995.

Zaista jako ružno da se na ovakav način govori o državi Bosni i bošnjačkom narodu koji je golim rukama branio državu i sebe od genocidnog – UZP agresora. I nakon svega, divane s pogledom na šeher Sarajevo i predviđaju nestanak države i naroda.

Država Bosna i bošnjački narod su gordi i ponosni, nema toga kome će dopustiti njeno otimanje i nestanak. Ako medijski maheri, osim naklapanja kao dvije mahaluše na minderu uz pendžer, imaju konkretne informacije, e pa frajeri, imena na vidjelo!, – piše u reakaciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

BANA: GENERALE, PAMTIT ĆEMO TE PO TVOJOJ PLEMENITOSTI, DOBROTI I VELIKOJ HRABROSTI

Porodici generala Jovana Divjaka
Generalima i oficirima Armije Republike Bosne i Hercegovine
Veteranima Armije Republike Bosne i Hercegovine
Patriotama, građanima Sarajeva i Republike Bosne i Hercegovine

Poštovani,

Članove Bošnjačko-američke nacionale asocijacije (BANA) duboko je potresla i rastužila vijest o smrti Generala Armije RBiH Jovana Divjaka (1937 – 2021), koji je upamćen iz vremena srpsko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i okupacije glavnog grada, kada je kao visokorangirani oficir JNA, stao u odbranu građana glavnog grada, i dao nemjerljiv doprinos u odbrani Sarajeva i u borbi za nezavisnost i suverenitet države Bosne i Hercegovine.

Do posljednjeg daha ostao je čvrstog karaktera, dosljedan visokih ljudskih i moralnih principa, što je i nakon agresije kao osnivač i izvršni direktor Udruženja ‘Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu’, nastojao da prenese na mlade.

Hvala Ti Generale za sve što si učinio za Sarajevo, Bosnu i Hercegovinu, i sve one koji vole svoju domovinu Bosnu i najljepši grad.
Počivao u miru i lahka Ti zemlja bosanska!
Generale, pamtit ćemo te po tvojoj plemenitosti, dobroti i velikoj hrabrosti kada si stao uz nevin i nenaružan narod i državu RBiH.
Bošnjačko-američka nacionala asocijacija upućuje iskrenu sućut, porodici Divjak, prijateljima, svim pripadnicama Armije RBiH i patriotama Bosne.

BANA: U ŠTO KRAĆEM ROKU IZMJESTITI CRKVU SA ZEMLJE NANE FATE ORLOVIĆ

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) obraća se srpskom političkom establišmentu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), mjerodavnim državnim institucijama BiH, međunarodnim institucijama, ambasadama u BiH i javnosti, zbog opljačkane privatne zemlje Fate Orlović i nasilno izgrađene srpske Crkve u njenoj avliji u Konjević Polju, Općina Bratunac.
Pomenutim faktorima i svjetskoj javnosti je poznato, da je u toku srpsko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) izvršen genocid nad bošnjačkim narodom. Agresor je također u istom periodu izvršio urbicid i kulturocid u kojem je, pored ostalog, planski srušio oko 600 džamija, što ukazuje o namjerama potpunog zatiranja tragova bošnjačkog naroda i postojanja islama na prostorima Bosne i Hercegovine.
Pored svih zala i prolijevanja krvi nevinih civila, agresor je izvršio pljačku nepokretne i pokretne imovine Bošnjaka koje su brutalno pobili i(li) koje su etnički očistili iz djelova države RBiH koje su stavili pod okupacijsku vojno-policijsku čizmu i civilnih vlasti manjeg bh. entiteta RS, zbog čega su ih najveći internacionalni sudovi, osnovani od strane UN-a, osudili za genocid, udruženi zločinački poduhvat, etničko čišćenje, zločin protiv čovječnosti…., te državu Srbiju, pored ostaloga, kaznili za nesprječavanje genocida…
Poznato je da istina i pravda imaju zajedničke i samo njima svojstvene dvije osobine, to su univerzalnost i jednoća. Iz toga razloga, nedopustivo je da srpske agresorske snage i Srpska pravoslavna crkva (SPC) 1996. godine bespravno sagrade Crkvu na privatnoj imovini Fate Orlović u Konjević Polju kod Bratunca, kojoj su prije toga pobili više desetina članova uže porodice.
Ovo je nedopustiv i necivilizacijski čin da jedna vjerska institucija, tj. SPC, javno učestvuje u pljački zemlje žrtava genocida i na njoj za svoje „vjernike“, mimo svakog prava, izgradi vjerski objekat – Crkvu. S pravom se pitamo, kojem Bogu se članovi SPC mole i od Koga milost i oprost traže? Da li vrh SPC i sveštenstvo na takav način taba put svojim vjernicima -, sadašnjoj i budućim generacijama kako da ubijaju bliženjeg svoga, pljačkaju imovinu i na njoj grade crkve?! Ovo jeste presedan ali i velika sramota za sve one koji imaju djelić časti i dostojanstva. Srpsko političko rukovodstvo koje čine vlast u manjem bh. entitetu RS, zatim SPC i srpske kulturne institucije, kao i lokalno srpsko stanovništvo Konjević Polja i Bratunca, nisu učinili baš ništa da na djelu pokažu djelić ljudskosti i poštovanja prema drugima i njihovoj imovini. Posebno da ne pokazuju djelić straha od Gospodara svjetova, za svoje potomstvo ali i za sebe, da je oteto – prokleto(!), i koji konstantno čine nered na zemlji! Činiti zlo drugome a nadati se dobru, apsolutno je nemoguća misija SPC.

Poznato je da Nana Fata Orlović preko 25 godina vodi pravnu bitku da pravoslavna crkva bude izmještena iz njene avlije, koja je sagrađena tik uz prozor porodične kuće. Ne, nije u pitanju „inat crkva“, jer Bošnjacima ne smetaju ničiji vjerski objekti, crkve, katedrale, manastiri, to su pokazali u vremenu rata, tamo gdje je bila Armija RBiH svi vjerski objekti su sačuvani. Dok nakon genocida nad Bošnjacima, na djelu je otvorena pljačka njihove imovine kao i zastrašivanje povratnika na svojoj zemlji, koja se i dandanas otima na još perfidniji način. Sve u svemu jedna vjerska institucija, u ovom slučaju SPC, ne bi smjela učestvovati u otvorenoj pljački, posebno ako vjeruju u Jednoću Boga, imaju obavezu da svoje članove odvraćaju od zla, ubijanja, pljačke, silovanja… a ne da ih uz njihov blogoslov ispraćaju da čine zločine.
S druge strane, kao primjer navest ćemo Džamiju u Bradini kod Konjica koju je grupa donatora sagradila 1994. za potrebe boraca ARBiH, ali kasnije se saznalo da je greškom dijelom sagrađena na privatnoj imovini jednog bosanskog pravoslavca. Upravo zbog takvog saznanja, Islamska zajednica u BiH nikada ovu džamiju nije htjela upisati u registar da je dio vakufske imovine. Na slučaj ove džamije izvlačilo se srpsko političko rukovodstvo i SPC. Međutim, Islamska zajednica iako je nije sagradila, ipak nije čekala odluke domaćih sudova, niti Europskog suda za ljudska prava, već su platili da se Džamija u Bradini izmjesti, što je učinjeno još daleke 2008. godine. Na ovakav konkretan način IZ u BiH ali i vjernici u tome dijelu BiH, pokazali su da im nije potrebno tuđe, ali i potvrdili svetost privatne imovine. Dok je SPC još 1996. godine sagradila crkvu na privatnoj imovini žrtava genocida, i punih četvrt stoljeća vrh srpske političke vlasti i SPC neodgovorno i kabadahijski se odnose prema jednoj ženi u poznim godinama koja traži uklanjanje crkve sa svoje privatne imovine.

U dugogodišnjem pravnom postupku, pored presuda domaćih sudova, Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu je donio konačnu odluku o izmještanju crkve, koju je SPC bespravno sagradila na imanju Fate Orlović u Konjević Polju, u općini Bratunac. Navedeni sud u oktobru 2019.god naložio je državi Bosni i Hercegovini da se ukloni pravoslavna crkva iz dvorišta Fate Orlović. Rok uklanjanja je bio 1. april 2020.god., sada, godinu dana kasnije, državne institucije, kao i entiteta ali SPC, nisu ispoštovali odluku Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Institucije države BiH imale su i imaju obavezu da sprovedu odluku pomenutog suda. Nema prostora da se bilo ko u sistemu vlasti vadi na tešku zdravstvenu situaciju u posljednjoj godini dana. Najzad rukovodstvo SPC, kada su prije 20 i više godina čuli za vapaj Nane Fate Orlović, koja zahtjeva da joj se iz avlije ukloni bespravno sagrađena Crkva, imali su obavezu, bez sudskih odluka i naloga, da ustanu na noge uklone Crkvu sa privatne zemlje. Tako trebaju raditi oni koji imaju djelić ljudskosti, časti, dostojanstva, koji vide ili kojima se ukaže na greške.

Dok traje dugogodišnja sudska i policijaska drama prema Nani Fati Orlović, također smatramo da je postupak namjerno dramatizovan i odugovlačen, što je izazvalo sumnju posebno protjeranih lica i preživjelih žrtava genocida ali i zgražavanje i osudu kod svih slobodnomislećih ljudi, koji vide da se radi o korupcijskoj djelatnosti vlasti u državi, manjeg bh. entiteta i SPC. Tako je Fata Orlović postala planetarno poznata osoba koja štiti svoju privatnu imovinu, a građani iščekivali ishod u čuđenju i nestrpljenju pitajući se: kako je moguće da sudovi, počevši od Osnovnog suda u Srebrenici, preko vrhovnih sudova, pa sve do ustavnih sudova entiteta RS i države Bosne i Hercegovine, nisu bili u stanju riješiti postupak? Osjećate li djelić stida zbog svega toga!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija u ime istine i pravde zahtijeva od institucija države BiH, entiteta RS i SPC, da u što kraćem roku ispoštuju odluku Europskog suda za ljudska prava i izmjeste crkvu sa zemlje Nane Fate Orlović.
Konačnim izmještanjem Crkve iz avlije Nane Fate Orlović za očekivati je da novoizabrani patrijarh Srpske pravoslavne crkve i Mitropolija dabrobosanska, napokon upute izvinjenje Bošnjacima za genocid koji su počinili pripadnici njihove crkve, kao i IZ u BiH zbog rušenja džamija i drugih islamskih objekata, te da se nikada to više neće ponoviti!

OTKRIT ĆEMO POČINIOCE, OŠTRO OSUĐUJEMO NAPADE NA VJERSKE OBJEKTE

Povodom kamenovanja i skrnavljenja Šehidske džamije u Vojnom selu kod Plava od strane, za sada NN lica, oglasio se Kabinet predsjednika Vlade Crne Gore:

  • “Povodom vašeg dopisa koji je stigao danas u Kabinet Vlade obaviještavamo vas da ćemo preduzeti sve potrebne radnje kako bismo otkrili počinioce”, –  piše u dopisu. Također naglašavajući: – “Oštro osuđujemo sve napade na vjerske objekte”, – ističe Kabinet Vlade Crne Gore u dopisu koji je upućen na email Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).
  • .

BANA OŠTRO OSUĐUJE SKRNAVLJENJE ŠEHIDSKE DŽAMIJE U PLAVU

  1. mart 2021.

Saopćenje za javnost

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje skrnavljenje Šehidske džamije u Vojnom selu kod Plava. Ovaj vandalizam je počinjen u utorak, 16. marta t.g., kada su, za sada, nepoznata lica oskrnavili Šehidsku džamiju, kamenujući ili koristeći tvrde predmete, razbili staklo na jednom prozoru, dok su drugi prozor istrgli.

 

Pozivamo SUP Plav da u što kraćem roku uhapsi i procesuira vandale koji su oštetili ovaj prelijepi islamski objekat na obali Plavskog jezera.


Skrnavljenjem Šehidske džamije, pored materijalne štete, šalje se ružna slika o jednoj multivjerskoj i multietničkoj sredini kakav je Plav. Dok oni koji su to počinili, bez obzira o kome se radilo, ovakvim barbarizmom nemaju dobre namjere, niti će im se dozvoliti da skrnave i ruše vjerske objekte, niti da unose pometnju među mještanima živopisnog mjesta ispod Visitora i Prokletija, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

HATARNAMA U POVODU PRESELJENJA NA AHIRET DR. NEDŽIBA ŠAĆIRBEJA

Poštovani Muhamede i Omare,
Es’selamu alejkum!

U ime članova Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) izražavamo duboko žaljenje u povodu preseljenja na ahiret vašeg oca Nedžiba.
Molimo Allaha da Nedžibu oprosti grijehe i podari Džennet, vama sinovima, unučadima, snahma i svima u porodici i bratstvu, bašum sagolsun, sabur, napredak i beriket u potomstvu. Amin!
Vaš otac rah. Nedžib, kao i rah. majka Aziza, ostavili su dobok trag u bošnjačkom bitisanju u Bosni, ali i van nje, posebno u Americi. Po tome dobru će biti upamćeni kod onih Bošnjaka koji su svjesni njihovog učinka za narod i državu, ali i prosperitet muslimana, piše u hatarnami Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

ČESTITKA U POVODU DANA NEZAVISNOSTI KOSOVA

New York, 17. februar 2021.

G. Vjosa Osmani, predsjednica

Čestitka u povodu 17. februara – Dana nezavisnosti Republike Kosovo

Poštovana Predsjednice,

U ime članova Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Kosova, vama i svim čestitim građanima Kosova upućujemo srdačne čestitke u povodu 17. februara – Dana nezavisnosti Republike Kosovo, s željama za uspjeh i prosperitet na političkom, ekomskom i kulturnom planu, posebno da država Republika Kosovo u što kraćem vremenskom periodu postane punopravna članica Ujedinjenih nacija, time i priznata od svih država – članica.

S poštovanjem,

Muharem Purišić, predsjednik
Dr. Mersim Ziljkić, portparol
Nevzad Kurtagić, sekretar