BOŠNJAČKO-AMERIČKA NACIONALNA ASOCIJACIJA IZGRADILA TRI KUĆE ZA PORODICE U VOJNOM SELU, RŽANICI I BOGAJIĆU

BOŠNJAČKO-AMERIČKA NACIONALNA ASOCIJACIJA IZGRADILA TRI KUĆE ZA PORODICE U VOJNOM SELU, RŽANICI I BOGAJIĆU

 

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) od februara do maja 2018. godine, organzirala je niz značajnih donatorskih akcija s namjerom da pomognu i olakšaju socijalno ugroženim građanima Plava kojima su u zemljotresu, koji je u januaru 2018.godine pogodio šire područje CG, oštećene porodične kuće, nakon čega su nesigurne i opasne po život za živjeti u njima.

U donatorskim akcijama Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije odazvali su se oni koji prate naš rad i imaju veliko povjerenje, i po ko zna koji put iskazali svoju humanost i solidarnost. Pored članova BANA u akciji su sudjelovali simpatizeri i aktivisti, biznismeni, odnosno Plavljani, Gusinjani, Rožajci, Bihorci, Pazarci kao i drugih gradova Sandžak, te Bošnjaci iz BiH i Kosova koji žive u New Yorku. Ovo je pokazatelj, Bošnjaci ma gdje živjeli vode brigu za svoje sunarodnike i sugrađane.

Za kratko vrijeme u ovim akcijama sakupljena su sredstva za izgradnju dvije kuće, po svim standardima i sistemu “Ključ u ruke”, tj. za kuću Omera Markišića u Vojnom Selu i Rama Ujkića u Ržanici. Također je obezbijeđen dio sredstava za izgradnju nove kuće porodici Zećka H. Canovića u Bogajiću. Sve tri kuće su na području Općine Plav.


ZEMLJOTRES U PLAVU


Podsjećamo da je u toku mjeseca januara 2018., bilo više jakih zemljotresa koji su izazvali veliku paniku u Plavu, Gusinju, Andrijevici, Beranama, Rožajama, Bijelom Polju. Zemljotres se osjetio i na području glavnog grada Crne Gore, Podgorici, kao i u gradovima na primorju.

Epicentar zemljotresa se dogodio na planini Visitor, što je najdramatičnije bilo u općinama Plavu i Gusinju. Građani, posebno u ova dva mjesta, bili su u panici, u više navrata radi sigurnosti napuštali su stanove, kuće i druge objekte u kojima su se nalazili.

Konkretno vezano za ovu informaciju, na svu sreću u Plavu nije bilo povrijeđenih i stradalih, ali su zabilježena oštećenja više od holjadu stambenih objekata, posebno starijih porodičnih kuća. Radi se o dobro napucalim zidovima, stepeništima, krovnim konstukcijama i izlomljenom krovnom crijepu, oštećenjima i rušenju dimnjaka…

Po stepenu oštećenja objekata, odvajale su se tri kuće na području plavske općine, zbog starosti i obimu oštećenja nisu bezbjedne za život u njima.
Prema informacijama koje su proslijeđene Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji, naglašeno je da u sljedećim porodičnim kućama kritično je živjeti: Zećka H. Canovića u Bogajiću, Omera Markišića u Vojnom Selu i Rama Ujkića u Ržanici kod Murine.
Radi se o višečlanim porodicama sa maloljetnom djecom, kao i starijim bolesnim članovima. Svima njima je bila neophodna hitna pomoć, zbrinjavanje i izgradnja krova nad glavom. Poznato je da su zime u Plavu duge i jako hladne, ali i zna napadati veliki snijeg. Svaki ostanak u oštećenim kućama, pored toga što bi bio nemoguć, bio bi rizičan po život svih članova porodice.


AKCIJA ZA IZGRADNJU KUĆE
ZA PORODICU ZEĆKA H. CANOVIĆA U BOGAJIĆU



STARA I NOVA KUĆA

 

 

 

S obzirom na alamratne vijesti koje su dolazile iz Plava, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) je krajem februara 2018., pokrenula akciju prikupljanja sredstava za izgradnju kuće za porodicu Zećka H. Canovića. Koordinator akcije je bio dr. Mersim Ziljkić. U blic akciji prikupljeno je $13,035.00.
Sa ovim prikupljenim sredstvima Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija je samo jednim dijelom participirala u izgradnji nove porodične kuće.

 

PREDSTAVNICI BANA NAKON URUČIVANJA SREDSTAVA ZA IZVOĐENJE RADOVA

Sakupljena sredstva za porodicu Zećka H. Canovića, u ime Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije uručio je predsjednik Muharem Purišić. Sredstva za građevinske poslove uručena su Esadu H. Canoviću uz prisustvo Šeka Šabovića, predsjednika Odbora Islamske zajednice Plav, Mehrudina Meha Ziljkića i Bekrije Beka Canovića.

Porodica Canović je već uselila u topli dom. Ostali su još neki radovi na kući koji će naknadno biti urađeni.


AKCIJA ZA IZGRADNJU KUĆE
ZA PORODICU OMERA MARKIŠIĆA U VOJNOM SELU



NOVA KUĆA PORODICE MARKIŠIĆ

Krajem marta mjeseca BANA je pokrenula akciju za izgradnju porodične kuće Omera Markišića, po sistemu “Ključ u ruke”. Akcijom je također koordinirao dr. Mersim Ziljkić.
Nakon uspješne donatorske akcije, 3. maja 2018. godine u ime BANA dr. Adonis Miljuš, uz prisustvo predstavnika Imama Medžlisa IZ – Plav, mr. Mersida ef. Halilovića – imam Stare džamije i mr. Muhameda ef. Cecunjanina – imam Šabovića džamije, te vlasnika kuće Omera Markišića i njegovog rođaka Bajrama Markišića, uručena su sredstva izvođaču radova.

Sve razgovore sa izvođačem radova Zejnelom Morina, vlasnikom građevinske firme “Morina” ugovorio je koordininator dr. Mersim Ziljkić. Sredstva su uručena i radovi na izgradnji kuće su počeli po predviđenom planu. Kako su radovi napredovali tako su isplaćivana novčana sredstva. Pohvalno je istaći da je u potpunosti i obostrano ispoštovan dogovor, te sve pojedinosti do samog završetka izgradnje porodične kuće, tako da je šestočlana porodica Omera Markišića sada u novoj i toploj kući.


STARA KUĆA

 

 

 

Četvero Omerove djece imaju četiri spavaće sobe, tu je i dnevni boravak, kuhinja, dva kupatila i dvije prostorije za ostavku i terasa.
Dogovorena cijena od 25.000,00 €ura, za rekonstrukciju i dogradnju radova po principu ,,Ključ u ruke”, isplaćena je u cjelosti i radovi su završeni u rekordnom roku!
Pored građevniskih poslova, domaćinstvo je opremljeno modernom bijelom tehnikom: zamrzivač, frižider i mašina za pranje veša. Zatim potrebne sanitarije u dva kupatila i kuhinji.
Sa ovom akcijom naši dobrotvori na čelu sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom stabolizovali su i obezbijedili normalan život porodici Omera Markišića u Vojnom selu kod Plava.


AKCIJA ZA IZGRADNJU KUĆE
ZA PORODICU RAMA UJKIĆA U RŽANICI



NOVA I STARA KUĆA PORODICE UJKIĆ

 

 

 

Krajem aprila 2018., BANA je pokrenula akciju za prikupljanje sredstava za izgradnju kuće porodici Rama Ujkića. Akcijom je koordinirao hadži Smajle Sadanović uz asistenciju Aide Šarkinović, blagajnica BANA.
U ime BANA koordinator Srdanović potpisao je ugovor sa Almirom Dreškovićem, vlasnikom građevinske firme “Vatan” iz Plava, za izgradnju nove kuće po principu “Ključ u ruke”, pogodbena cijena u visini $27.000.
Humanost i solidarnost je neupitna kod članova bošnjačke dijaspore kako u New Yorku tako i gradovima okolnih američkih saveznih država.
U akciji su se uključili pojedinci i iz samog Plava.

 

KOORDINATOR SRDANOVIĆ SA SUPRUŽNICIMA UJKIĆ U TOKU IZVOĐENJA RADOVA

Kompletan novac prikupljen je za izgradnju nove kuće ovoj albanskoj porodici. Ujedno dodatno je prikupljeno još $2000, da kuća bude opremljena potrebnim namještajom i kućnim aparatima. Kuća je u završnoj fazi, u toku narednih desetak dana porodica Ujkić će se useliti i uživati u novom namještenom i toplom domu.

Važno je još napomenuti da bi se ovaj projekat nesmetano završio, iziskivalo je da se ka porodičnom imanju Ujkić sagradi most, jer je bilo nemoguće prići sa prevoznim sredstvom da se dostavi materijal za izgradnju kuće. Izgradnja mosta je koštala $6000, aprikupljena su u posebnoj akciji.

Zahvaljujući vrijednim donatorima, sva sredstva za kompletan projekat su u cjelosti ispplaćena.

Vjerujemo da će rukovodstvo Općine u Plavu prepoznati ovakve vidove pomoći od strane BANA, zbrinjavanje socijalno ugroženih i izgradnja krova nad glavom, ali i kroz građevinske firme otvaranje radnih mjesta, te da će u budućim projektima olakšati u izvođenju svih poslova i moguće papriologije.

Želimo istaknuti, građevinske firme koje su izvodile radove na izgradnji pomenutih kuća, radove su okončali uspješno, po planu i dogovoru. Ujedno uradili su neke pojedinosti ne tražeći naknadnu naplatu. Kuće su sagrađene u vremenskom trajanju od dva do četiri mjeseca.
Preporučujemo da koristite usluge pomenutih firmi.


ZAHVALNOST DONATORIMA


Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najsrdačnije se zahvaljuje svim donatorima u svim akcijama, koji su uz ljudskost, visoku svijest i brigom prema građanima Plava, zaista pokazali veliku humanost i solidarnost.
Naravno, posebnu zahvalnost upućujemo članovima i Odboru Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku koji su sudjelovali u svim pomenutim akcijama.
Ostanite i dalje uz Bošnjačko-američku nacionalnu asocijaciju i projekte koje pokrećemo za dobrobit naše zajednice u New Yorku i gobalno; solidarnost prema našem narodu u gradovima širom Sandžaka i Bosne, kulture sjećanja na žrtve genocida… Nastojmo zajedničkim radom da na bolje mijenjamo ovaj svijet, posebno pomognimo da se popravi stanje onih koji su u nevolji.
Zajedno – možemo puno više!

NAPOMENA: Detaljnije o donatorima u svim akcijama možete dobiti od predsjednika i blagajnika BANA.

(Spisak iz Plava nije kompletan)

BANA: NIJE PROBLEM U ZAKONU, VEĆ U DRŽAVNIM SIMBOLIMA CRNE GORE

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) o Prijedlogu izmjena i dopuna zakona o državnim simbolima…

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) od početka oktobra t.g. prati istupe premijera Vlade Crne Gore Duška Markovića i ministra kulture Aleksandra Bogdanovića vezano za Prijedlog izmjena i dopuna zakona o državnim simbolima i Danu državnosti, te na posljetku izjave poslanika BS Ervina Ibrahimovića i poslanika DPS i predsjednika Ustavnog odbora Miodraga Vukovića.

Pomenutim zakonom, kako je istaknuto, utvrđuju se obaveze prema državnim simbolima, himni i zastavi, te visokim novčanim kaznama za nepoštivanje istih.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ne vidi problem u zakonu, koji u različitim formulacijama postoji u svim ozbiljnim državama, ali općenito vidimo problem u simbolima: himni, zastavi i grbu Republike Crne Gore.

Vlada, ali i kompletno rukovodstvo Crne Gore, mora osigurati ambijent da bi se u državi poštovao pomenuti zakon, ne iz straha visokih kazni ionako socijalno opustošenih građana, koji mogu biti kažnjeni, već iz poštovanja prema simbolima koji simbolizuju i prezentiraju državu. Vladajući režim koji predlaže, nameće i usvaja simbole i zakone – itekako ima udjela u tome. Zato moraju prihvatiti odgovornost za sva nepoštovanja koja se dešavaju prema simbolima.

Neprihvatljivo je da se od strane državnih zvaničnika na sva zvona udara i priča o multi-kulti i građanskoj Crnoj Gori, dok simboli države svjedoče suprotno, odnosno da je Crna Gora samo država crnogorskog etnosa – pravoslanog svjetonazora. Zato jeste neprihvatljiva tvrdnja poslanika DPS i predsjednika Ustavnog odbora Miodraga Vukovića koji za aktuelnu zastavu tvrdi, citiramo: “Da oni nisu vjerski simboli nego su simboli stare hiljadugodišnje Crne Gore. Oni su, da tako kažem, građanski simboli”, kraj citata. Ovdje se nameće pitanje, o kojoj Crnoj Gori govori gospodin Vuković? O ovoj u sadašnjim granicima sigurno ne govori. Manje više poznato je dokle su dosezale granice Crne Gore, kako kaže prije hiljadu godina.

Pitamo, šta je sa Bošnjacima (dakako i drugim etnosima u CG) koji teritorijalno nisu bili u tim granicima Crne Gore o kojima govori gospodin Vuković? Kako god, danas su nove državne granice, dok Bošnjaci i drugi etnosi postoje u Ustavu Republike Crne Gore, onda zašto bi kao takvi koji postoje, i ustavna su kategorija, bili možda samo moneta za potkusurivanje pred međunarodnim institucijama?!

Gospoda u vlasti, odnosno Parlament, Vlada, Ustavni odbor, pa i Radna grupa za izborni zakon, moraju znati, radi harmonije u državi, ne treba biti bilo kakve smetnje za promjenu simbola i to Ustavom utvrditi bez „diranja u srž države”! S druge strane sa predloženim zakonom, sa niskim ili visokim kaznama, svejedno, mogu postići cilj zastrašivanja građana, ali ne mogu im nametnuti da poštuju ili pak prihvate i zavole takve državne simbole. Do sada je bilo tako, a bit će i u budućnosti, sve dok vlast ne shvati da treba raditi za interese svih građana, neovisno na vjersku i etničku pripadnost, odnosno za interese svih državljana i države.

Zato smo izričiti da je također neistinita tvrdnja ministra kulture Aleksandra Bogdanovića koji kaže, citiramo navode iz medija: “Definisanjem sadržaja i formi državnih simbola označuju se dominantni i autentični motivi koji su svim stanovnicima Crne Gore jednako prepoznatljivi i jednako ne ugrožavaju njihova nacionalna ili religijska osjećanja”.

Tvrdimo: postojeći državni simboli ugrožavaju i vrijeđaju nacionalna i vjerska osjećanja bošnjačkog naroda. Posebno, mora se imati u obzir da su Bošnjaci autohtoni narod u Crnoj Gori. Zato Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, čiji članovi potiču iz svih gradova Sandžaka u Crnoj Gori, i čije porodice žive u širom CG; ne prihvataju postojeće simbole, između ostaloga, naglašavamo, simboliziraju jedan tamni vakat u historiji Bošnjaka (i Albanaca). Na primjer, događaji, u kojima su u Plavu i Gusinju, u genocidnoj kampanji nasilnog masovnog pokrštavanja (prozelitizam), pod istim ratnim simbolima 1912 / 13. godine njihovi preci strijeljani, ubijani, silovani, proganjani… Oni koji su u vlasti ovo dobro znaju. Zato smatramo bespotrebnim da se u XXI stoljeću nameću simboli koji su odbačeni od prije sto i više godina, sa kapom / šišakom, pa i pored brojnih civilnih žrtava. Ne znamo kome još treba zastava boje krvi i ptičurina grabljivica sa krstovima u kandžama, koje pokazuju plijen, otimanje; od koga i kome?! Crnogorski etnos može da je ima za svoju, ali ne država Crna Gora upravo zbog te svoje multinacionalne, multikulturne i multivjerske različitosti! Ako zvaničnici to nonstop ističu, onda su dužni da pokažu na državnim simbolima!

Mediteransku Crnu Goru krasi lijepa morska obala, lednička jezera, rijeke, visoke planine, različitosti etnosa, duhovni mozaik, koji treba biti razlog više za suradnju i uspjeh a ne za spoticanje. U ovom kontekstu, kada je riječ o simbolima da ne “liče na kuhinjski stolnjak”, već da budu u vedroj svjetloplavoj boji, ili pak modroj boji mora i rijeka, koja će se razlivati na platnu sa konturama državnih granica kako piše u Ustavu. Takvu Crnu Goru sa novim simbolima podržavamo na putu ka Europskoj Uniji u svijet demokratskih razvijenih država, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).

IZUZEĆE »GORSKOG VIJENCA« P. P. NJEGOŠA I »PEŠČANIKA« DANILA KIŠA IZ ŠKOLSKIH PROGRAMA

P. P. Njegoš i Danilo Kiš

Apel vladama i ministarstvima kulture, obrazovanja i prosvjete država na prostoru bivše SFRJ

Vladama i ministarstvima kulture, obrazovanja i prosvjete na prostoru bivše SFRJ, upućen je apel za izuzeće „Gorskog vijenca“ P.P. Njegoša i „Peščanik“ Danila Kiša, zbog sadržaja mržnje prema islamu, muslimanima, Bošnjacima i Albancima, da budu izuzeti iz školskih programa. Sadržaji pomenutih knjiga podstuču Srbe i Crnogorce na ratove, zločine, krvoproliće, istrebljenje i genocid nad muslimanima na balkanskom poluotoku.

Apel je na znanje upućen i bošnjačkim institucijama: Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), KZB Preporod, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjačko nacionalno vijeće u CG i Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji, Matica bošnjačka, Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ)… Apel u nastavku objavljujemo u cjelosti:

KSPD »Sandžak« u Sloveniji, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, “Pravda” – BiH, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida Kanada ovim Apelom i otvorenim pismom traže od vlada i ministarstava za kulturu, prosvjetu i obrazovanje država BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova, Hrvatske i Slovenije, da u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i dužnostima pokrenu postupke zabrane i uklanjanja iz svojih školskih programa (koje još imaju) dvije knjige: »Gorski vijenac« P. P. Njegoša i »Peščanik« Danila Kiša.

Obrazloženje

Sadržaj navedenih knjiga je godinama bio naučno književna osnova za konstruisanje nacionalističkih i drugih anticivilizacijskih i dehumanizirajućih odnosa, posebno prema islamu i muslimanima. Dijelovi pomenutih knjiga napisani su u suprotnosti sa univerzalnim vrijednostima književnosti, koje se prije svega iskazuju u poštovanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugačijeg kao modusa egzistencije humanosti među ljudima. Svojom mržnjom prema islamu i muslimanima – Bošnjacima, pomenuta djela su godinama izvor mržnje i sukoba između naroda koji žive na tlu bivše SFRJ. Posebno ističemo da je anticivilizacijska poruka navedenih knjiga doprinijela da država Bosna i Hercegovina postane mjesto koje je na najdrastičniji način bilo izloženo rušiteljskim nagonima dvaju ključnih nacionalističkih ideologija 20-tog stoljeća, odnosno velikosrpske i velikocrnogorske ideologije, koje su bile projicirane kroz agresiju protiv BiH, kada je počinjen genocid nad Bošnjacima.

Korištenje navedene književne literature u nacionalističkim i kulturno rasističkim odnosima prema islamu i muslimanima je sasvim dovoljan razlog da razmotrite i prihvatite naš apel. Ovo je jako ozbiljan problem, koji privlači pažnju sve većeg broja, ne samo stručnih ljudi, nego i ljudi – humanista svih narodnosti, jer su velikonacionalistički režimi iskoristili navedena djela u svoje ekstremno nacionalističke pohode prema državi BiH i njenim građanima, posebno Bošnjacima, uključujući i Sandžak. To je dokaz rasizma navedenih djela.

Doba u kojem živimo je tiranija prenijetog znanja, pri čemu je autoritet tih znanja uglavnom nesiguran i uvjetuje našu prevarenost. Svi smo prevareni manje ili više, ali se razlikujemo po volji da pokušamo otkriti te prevare ili umanjiti njihove učinke u smislu naše odgovornosti prema sebi, ljudima i Bogu. Zato iskazujemo volju, opredijeljenost i borbu da putem ovog otvorenog pisma što više umanjimo opasne učinke navedenih djela. Taj superioristički mentalitet, baziran na navedenim djelima živi do danas i njeguje se kroz sistem obrazovanja i ideologiju velikonacionalizma, aktima koji su prethodnica genocida.

Ne smijemo nikako zaboraviti rasističke teme iz navedenih djela; preko njih su se “odgajale” generacije i generacije srpske i crnogorske djece. Ta priča o osveti, klanju, ubijanju, mržnji prema muslimanima – instalirana je u obrazovni sistem kao kulturni kod i ona uvijek i nanovo priprema buduće “junake” koji će joj bez ikakvih moralnih zadrški slijediti. Istovremeno su školama primoravana i primoravaju djeca bošnjačke i albanske nacionalnosti da uče sadržaje upravo koji govore o mržnji prema svojim narodima, odnosno o klanju, ubijanju, zatiranju tragova, istrebljenju, rušenju džamija…

Velikonacionalistički projekti bazirani na matrici navedenih djela su jedinstveni u modernoj Evropi. Oni su bolesni koliko i Hitlerov nacizam. To su najveći projekti zla u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, koji uništenjem muslimana – Bošnjaka podrazumijevaju uništenje BiH kao kulturne, političke, povijesne i narodne forme. Bošnjaci su jedini narod u Evropi nad kojim je izvršen genocid korištenjem matrice mržnje prema islamu i muslimanima na osnovu knjiga »Gorski vijenac« P. P. Njegoša i »Peščanik« Danila Kiša, i još uvijek su pred stalnom genocidnom prijetnjom.

Težnja država nastalih na prostoru bivše SFRJ da postanu punopravne članice EU mora biti potkrijepljenja sveopćim reformama, a reforma obrazovanja i prosvjete je jedna od prioritetnih. Zato apeliramo na njihova pomenuta ministarstva, da neizostavno i u prvom redu pokrenu postupke za uklanjanje spornih knjiga »Gorski vijenac« P. P. Njegoša i »Peščanik« Danila Kiša iz školskih lektira i programa.
Pozdravljamo odluke vlada država i ministarstva kulture i prosvjete, koji su već iz školskih programa izuzeli Njegošev „Gorski vijenac“ i Kišev „Peščanik“.
Ujedno, protivimo se da se bilo koja nagrada nosi ime pomenutih pisaca. U ovom kontekstu, apelujemo na Vladu Republike Crne Gore, pozivamo premijera i ministre da ponište odluku o tzv. „Njegoševoj nagradi“, na taj način iskažu poštovanje prema muslimanskim žrtvama, Bošnjacima i Albancima, koje su počinjene u Crnoj Gori od istrage poturica pa do ratova 90-tih.

Institucije koje su potpisnici ovog apela, razumnih 100 dana sačekat će odgovor od vlada država i ministarstava, ako ne bude preduzet pozitivan potez, obratit ćemo se EU, UN-u, State Departmentu SAD i drugim međunarodnom instancama.

Potpisnici apela:

“Pravda” – BiH
KSPD »Sandžak« u Sloveniji
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike
Institut za istraživanje genocida Kanada

<hr noshade size=”10″ color=”Gainsboro”>
Prilozi: (2)

1. P.P. Njegoš
Gorski vijenac<b> <A HREF=”http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/GORSKI%20VIJENAC.pdf” target=_blank><font color=blue> <b> LINK U CJELOSTI u PDF-u</b></font></a>
<hr noshade size=”10″ color=”Gainsboro”>

<b>Danilo Kiš

<center>Peščanik</b>
(odlomak)</center>
<b> »Svinje su najmanje izbirljive od svih životinja. Nema sumnje, to je znao i Muhamed, jednako kao i jevrejski proroci-higijeničari. Tako, jednog dana sedeo je mladi Muhamed i gledao kako svinja jede neku užasno prljavu stvar: rastrzala je lešinu ili jela truli krompir, nalik na ljudski izmet. Tada, zasićen svinjskim pečenjem kojim beše nedavno napunio svoj burag, Muhamed poče da povraća, jer se priseti da je ono što je jeo bilo krmeće meso. Brzo strpa prst u usta, kao pijanci, i ispovraća se u pesak kraj mora. Onda pohita kući i unese u zakonik što ga je tada pisao, i koji će kasnije nazvati <i>Kuranom: </i>ne jedite svinju, jer ćete povraćati.
Fanatik svoj slučaj pretvara u sveto pravilo, u zakon, u zapovest Božju. Istorija religijâ (zabrane i tabui, <i>košer</i> itd.) jeste krajnja konsekvenca pojedinačnog iskustva. <i>De gustibus: </i> tu vrstu estetizirajuće demokratičnosti fanatici ne priznaju. Svoj sopstveni ukus proglašavaju jedino mogućnim, kanonskim ukusom. Ista je stvar i sa zabranom alkohola. Muhamed se napio, povraćao. Pošto je počeo suviše da brblja, zapetljavajući jezikom dok je izgovarao poruke koje su mu stizale s neba, svetac se, po naređenju saveta mudraca, odreče alkohola. Ali vernici i dalje piju, stoka kao stoka, a njemu teku bale niz usta, niz svetu njegovu bradu. Onda odlazi u svoju kolibu i sanja kako mu Bog naređuje da prenese ljudima Njegovu poruku: vino je greh. Prospite vino u more, a pijance bacite zajedno s buradima u talase. Neka bude tako. Srećom, nijedan se prorok nije sećao ukusa majčinog mleka.
Inače… </b>
<hr noshade size=”10″ color=”Gainsboro”>

HUSEINOVIĆ: NAŠ NAROD KROZ PROŠLOST, NA ŽALOST, GAJIO JE KULTURU ZABORAVA

U New Yorku održan čas iz historije.

U New Yorku, petak večer, 7. septembra 2018., u našem prekrasnom Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održan je čas iz historije pod motom “Kultura pamćenja Bošnjaka”. U ovoj večeri video projekcija i pisane riječi, imali smo privilegiju da ugostimo specijalnog gosta Avdu Huseinovića, autora i direktora dokumentarnog filma Bošnjaci – genocid u kontinuitetu u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, takošer autora više od desetak drugih dokumentarnih filmova koji govore i svjedoče o genocidu nad Bošnjacima u vremenu agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske ma Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), te i policijskih represalija nad Bošnjacima u Sandžaku.

Prije početka prezentacije Huseinovićevih filmova, hadži hafiz Hako-ef. Omeragić, glavni imam Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku, nakon akšam namaza, a u povodu povratka sa hadža petnaest naših ovogodišnjih hadžija, ispričao je nekoliko hikaja i iskustava sa hadža, te zajednički je proučena dova.

U drugom dijelu najavljenog programa u fokusu su bili video dokumentarni filmovi čiji autor i režiser je Avdo Huseinović. Kako su naglasili organizatori iz Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA), svi Huseinovićevi video prijekti su od izuzetne državne i nacionalne važnosti. Svi ti projekti jasno svojedoče i ukazuju o namjerama agresora na Bosnu i Hercegovinu, i planskom sprovođenju genocida nad Bošnjacima.

Avdo Husienović sa svojim timom iz sarajevske Pravde, odrađuju velike projekte, koje bi najzad trebali da rade instutucije države Bpsne i Hercegovine. Ali s obzirom da je Bosna i Hercegovina još uvijek u kandžama agresora, a sve pod plaštom Daytonskog mirovnog sporazuma, onda istraživačima genocida, poput Huseinovića, ništa drugo nije preostalo nego da sami snimaju filmove koji jasno govore i svjedoče o genocidu nad Bošnjacima sa jasnim namjerama i dokazima o agresiji.

– Bio sam na prekrasnim Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike koji su održani u St. Louisu. Sa predstavnicima BANA sam razgovarao o dolasku ovdje kod vas, i razmjenjivali smo mišljenja šta bi to bilo interesatno da govorimo i prikažemo u ovom času historije i Kulture pamćenja Bošnjaka. Svjesni smo naše prošlosti ali isto tako da je naš narod kroz tešku i krvavu prošlost, na žalost, gajio kulturu zaborava, odnosno nekulturu sjećanja i nekulturu pamćenja. Zato smo se odlučlili da vam prikažemo više kratkih inscerata iz snimljenih dokumentarnih filmova. Tu će te prepoznati jasne namjere agresora Srbije, Crne Gore i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, zatim njihova neprekidna suradnja, Vojske Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore s jedne, i HVO-a i Hrvatske vojske s druge strane. Autentični video snimci i izjave potvrđuje kako su se nesmetano kretale te njihove vojske preko uzajamnih teritorija koje su okuprali, rekao je između ostaloga Huseinović, naglašavajući da je ovo naša borba protiv zaborava.

Prisutni su imali priliku vidjeti klopove otvorenih prijetnji iz 1991. godine, namjere srpsko-crnogorskog agresora, zatim pogibije oficira Vojske Jugoslavije širom ratišta u BiH. Obilazak Huseinovića i ekipe na grobljima Beograda, Novog Sada, Berana… gdje su pokopani ratni zločinci u uniformama Vojske SCG, specijalnih jedinica itd.

Također je prikazan video klip na kojem o podvizima govore borci časne Armije Republike Bosne i Hercegovine, nasioci najvišeg vojnog priznanja “Zlatni ljiljan”, momci iako bez dovoljno naruružanja ali lavljeg srca kako su ‘golim’ rukama zaustavljali agresorske tenkove i druga oklopna vojna sredstva.

Na kraju programa, najavljeno je snimanje još dva filma, jedan je o heroju rah. Zamu Dučiću ali i drugim braniocima porijeklom iz plavsko-gusinjskog kraja, koji su položili živote za BiH.
Drugi film je u povodu dolazeće 1919. Godine, odnosno 100. godšnjice ponovljenog genocida u Plavu i Gusinju.

Na kraju, naše vrijedne hanume su priredile ukusnu večeru.

Photo: By Ammar Krcić

BANA ZAHTJEVA BEZUSLOVNU SMJENU BH. MINISTRA CRNADKA ZBOG POLITIZOVANJA IZDAVANJA VIZA KOŠARKAŠIMA KOSOVA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija zahtjeva od institucija BiH da priznaju nezavisnost države Republike Kosovo

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje Ministarstvo inozemnih poslova Bosne i Hercegovine na čelu sa ministrom Igorom Crnadkom, koji je izdramatizirao davanje viza Kadetskoj košarkaškoj reprezentaciji Republike Kosovo, kako bi učestvovali na Evropskom prvenstvu kadetskih reprezentacija, B divizije, koje se održava u Sarajevu.

Velikosrpski nacionalistički klanovi u Ministarstvu vanjskih BiH sa Crnadkom na čelu, kao i u Košarkaškom savezu BiH, ispolitizirali su jedan sportski događaj kakav je Europsko prvenstvo kadeta koje ima za cilj da zbližava mlade u cjeloj Europi i u njima razvija takmičarski sportski duh, te da se “bez granica” širi prijateljstvo među mladima. Sam čin do posljednjeg momenta odugovlačenja davanja viza kosovskim reprezentativcima, pokazatelj je da velikosrpski nacionalistički i kriminalni klanovi koriste institucije države Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju Ministarstvo inozemnih poslova i Košarkaški savez BiH, da preko njih šire rasizam i međunacionalnu mržnju prema mladim sportistima, ali i prema građanima i samoj državi Republici Kosovo, o kojima apsolutna većina građana Bosne i Hercegovine ima dobro mišljenje, uz to rodbinske i prijateljske veze.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva predstavnike institucija države BiH na krajnju ozbiljnost da prestanu na ovakav način blamirati državu Bosnu i Hercegovinu. Pozivamo bošnjačke predstavnike u vrhu države BiH, Predsjedništvo i Vijeće ministara, ali i Košarkaški savez, da javno osude ovaj nečastan i negrađanski čin sa kojim je do posljednjeg trenutka blokirano davanje viza da u petak večer, 10. augusta 2018., bude odigrana utakmica reperzentacija između šesnaestogodišnjaka BiH i Kosova. Sa ovakvim neljudskim i rasističkim činom kako djeluju srpski predstavnici, svi slobodnomisleći ljudi su poraženi. Najzad poraženi su i kadeti srpske nacionalnosti kojima je sigurno stalo da se bave sportom, da postanu svjestki asovi, a ne da ih njihovi političari u samom početku razvoja sprječavaju da ne idu naprijed, i to sve zbog nacionalističke politike koju vode nasljednici ratnih zločinaca Miloševića i Karadžića.

Pozivamo Vijeće ministara BiH da bez odlaganja smijeni Igora Crnadka sa pozicije ministra inozemnih poslova i da se konačno prestane sa ponižavanjem i blamiranjem državnih institucija.

Ovim povodom, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija zahtjeva od svih institucija BiH bez odlaganja da priznaju nezavisnost države Republike Kosovo, i na taj način u budućnosti da se spriječi ovakvi i slični postupci nedoraslih predstavnika u vlasti koji nanose ogromnu štetu državi BiH.

Ujedno priznanjem države Kosovo, omogućit će se nesmetano kretanje građana, povezivanje porodica, međusobne robne razmjene i ekonomski razvoj. Ukazujemo da građani države Republike Kosovo imaju potpisan sporazum sa Republikom Srbijom o trgovini i nesmetanom kretanju građana, sa ličnom kratom ili pasošem. Dok je upravo zbog uticaja velikosrpske politike u BiH, to pravo uskraćeno građanima BiH i Kosova.

Ukazujemo javnosti, posebno na Kosovu, da iza svakov ovog rasističkog čina stoji Srbija na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem koji utiče preko “paljanskih” satelita koje predvodi Milorad Dodik, a svi su pod uticajem Srpske pravoslavne crkve i SANU. Pomenuta beogradsko-paljanska politička garniture preko leđa države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka obračunavaju se istovremeno sa građanima BiH i Kosova. Uz to naglašavamo, u tome ne bi uspjeli da u takvim namjerama nemaju podršku velikohrvatskih nacionalista koje predvodi hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović, čiji poslušnici pomažu u blokiranju institucija države BiH idući na ruku Dodiku i Vučiću, – piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

BANA PRIREDILA IFTAR ZA MEDRESANTICE I RODITELJE

Rožaje: Muftijstvo sandžačko

Medresa Gazi Isa beg u Rožajama u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom (BANA) iz New Yorka organizirala je iftar za učenice Medrese i njihove roditelje.

Iftar je priređen u srijedu, 13. 06. 2018. godine u restoranu Musić u Rožajama.

I pored svih ramzanskim i predbajramskih obaveza veliki broj zvanica je bio prisutan.

Muftija sandžački hfz. Abdurrahman ef. Kujević poselamio je prisutne i izrazio zahvalnost svim roditeljima koji su prepoznali važnost djelovanja obrazovnih institucija na čijem vrhu se sigurno nalazi Medresa. Govorio je o važnosti objedinjavanja kvaliteta u našem narodu koji postoji kod velikog broja pojedinaca u domovini i dijaspori. Sa kvalitetnim i sposobnim pojedincima koji djeluju timski i institucionalno ostvarićemo zacrtane ciljeve na svim nivoima.

Prisutni su posebne emocije zahvalnosti izrazili zbog činjenice da su se naši ljudi koji su daleko od svojih topraka čak u Americi sjetili i počastili bogatim iftarom medresantice i njihove čestite roditelje koji se trude da upute svoju djecu na pravi put.

POKAŽIMO HUMANOST ZA PORODICU UJKIĆ IZ RŽENICE KOD PLAVA

POKAŽIMO HUMANOST ZA PORODICU UJKIĆ IZ RŽENICE KOD PLAVA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pokreće ramazansku humanitarnu akciju za izgradnju kuće.

Ulema kaže: Ramazan je mjesec Kur’ana, posta, zekata, sadakatul-fitra, mukabela, predavanja i vazova, iftara i sehura, škola maksimalne angažovanosti, mobilnosti, strpljivosti, izdržljivosti, spremnosti i snage. Ramazan je mjesec krajnje pobožnosti, pokornosti i odanosti Allahu, dž.š., a istovremeno i mjesec ljubavi, bratstva, altruizma, kosmopolitizma i zajedništva, podsjetnik na čuvene događaje iz islamske historije, na dešavanja velikih datuma i nezaboravna sjećanja…

Znajući za nabrojane vrijednost mubarek mjeseca Ramazana, te da Stvoritelj za svako učinjeno djelo mnogostruko nagrađuje, Bošnjačko-američka nacionala asocijacija (BANA) sa svojim članstvom i prijateljima pokreće humanitarnu akciju za svoje komšije, za svoje bližnje, za svoje sugrađane kojima je neophodna bratska i sestrinska pažnja, i naša financijska potpora.

Rženica je jedno od sela u Općini Plav, koje je smješteno između Mjesne zajednice Murino i sela Velika. U Rženici je ostalo da živi još nekoliko autohtonih albanskih porodica, dok u tom užem okruženju nastanjeno je pravoslavno življe. Dva brata Ujkića su jedna od albanskih porodica koji su živjeli u ovom selu. Isključivo žive i preživljavaju od poljoprivrednih radova i nešto malo od stočarstva, prodajom sira, kajmaka… Eto koliko da prežive…

Godine 1998. jedan iz porodice Ujkić, – Elez, umro je od zadobijenih rana koje mu je dvije godine ranije (1996) nanio njegov komšija crnogorske nacionalnosti. Iza njega je ostala supruga i petero malodobne djece. Dok u vaktu teških ratnih kosovskih dana sudbina se poigrala i sa Elezovim starijim bratom Bajramom i njegovim sinom.

Osim porodice Ujkić i bliskih rođaka, malo ih je ostalo da se sjećaju šta se dogodilo sedamdesetogodišnjem Bajramu i njegovom petnaestogodišnjem sinu Džemu, koji su nestali 26. jula 1999., tik iznad rodnog sela.

Naime, kao i sve porodice na selu, tako i porodica Ujkić, ljeti izlazili su u planinu Mokro koja smještena između Čakora i Bjeluhe, uz granicu CG i Kosova, kako bi preljetili sa nekoliko krava, ovaca i na taj način za tešku i dugu zimu sačuvali ono malo ljetine što su uspjeli prikupiti.

Kao što je poznato, u tome vaktu, od marta 1999., SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), izvršila je brutalnu vojnu i policijsku invaziju na Kosovo, mnoge porodice koje su izbjegle ka pograničnom dijelu, brutalno su pobijene, prognane… Uzrokom ratnih dejstava i masovnog prisustva tadašnje krvoločne srpsko-crnogorske vojske, porodica Ujkić nije izlazila u planinu, ali domaćin Bajram je dobio informaciju da je zapaljen njegov ‘stan’, koji je koristio za ljetovanje. Tim razlogom, ne sluteći u najgore, uputio se sa svojim malodobnim sinom Džemom, te dva opremljena konja, da vide u kojem je stanju imovina, kako bi vidjeli šta im je činiti, kako bi naredne godine ljetovali. Nažalost, to je bilo njihovo posljednje viđenja sa svojim najmilijim.

Nestali su!!!

Devetnaest godina kasnije možemo slobodno reći da se radi o gnusnom i brutalnom zločinu nad nedužnim civilima, osobama koji baš nikome ništa nisu uradili. Iako Plavom i Murinom kruže priče o mogućim izvršiocima, na koga se sumnja. Sve je ostalo na tome. Ni traga, ni glasa, ni mezara, ni nišana… Sa njima je otišla istina, ali iza njih je ostala ucviljena porodica.

I danas kod porodice rahmetli Bajrama Ujkića kao da je stalo vrijeme! Ne samo da teško preživljavaju i da sastavljaju dan sa danom, već žive u tako trošnoj dotrajaloj i slabo opremljenoj kući, čiji krov prokišnjava, dok su prozori oblijepljeni najlonom, eto koliko da se zaštite od vjetra, dok kroz njihove kosti prolazi svaki mraz, studen, vjetar…

Bajramov stariji sin, Ramo Ujkić, oženjen je sa Razom sa kojom ima dvoje djece; trinaestogodišnju kćerku i jedenaestogodišnjeg sina. Dok tu sa svima njima živi majka Duša (65) i maćeha Hatema (88). Nažalost Ramo nigdje ne radi, a šestero usta valja nahraniti, malo obući, a uz to i dvoje djece opremiti za školovanje.

O izgradnji kuće se i ne razmišlja, niti Ramo ima materijalnih sredstava, niti može bilo što da uradi na već trošnom krovu, zidinama, prozorima…

Zemljotresi od januara 2018., koji su pogodili plavski kraj jednostavno su rastresli dotrajale kuće koja je zidana kamenom i zemljanom smjesom, u kojoj je postalo opasno da se živi. Ali oni su još tu u istoj trošnoj kući, iz unutra potkočenu podupiračima, tek toliko koliko da drži… Doduše oni nemaju kud ni otići. Sputani su za djedovinu, svoj rodni toprak i ovu trošnu kućicu. Ujkići nemaju rodbine i rođaka po svijetu da im se obrate za pomoć. Ko zna možda se i ne bi obratili, ali imaju nas Plavljane i Gusinjane, Rožajce, Bihorce, Bjelopoljce, Pazarce, Tutince, Sjeničake… jednom riječju imaju dobre humane ljude Sandžaka, Kosova, Bosne, koji su spremni, u ime Stvoritelja, odvojiti dio svoje zarade, makar jednu radnu dnevnicu, da zajednički sagrade kuću ovoj porodici, koja je pogođena porodičnom tragedijom i socijalnom neimaštinom. Tek toliko da najmlađi ne ispaštaju, ali i starijima da ostatak života bude dostojan čovjeku.

Ovim povodom, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija pokreće ramazansku akciju sakupljanja sredstava za izgradnju kuće porodici Ujkić. Pozivamo sve humane ljude da se uključe i doniraju, ujedno upoznaju i pozovu svoju rodbinu i prijatelje da se također uključe.

Ovo je ramazanska akcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, a cilj nam je sakupiti oko 30 hiljada dollara, da se sagradi manja kuća, po sistemu „ključ u ruke“.

Ovom ramazanskom humanitarnom akcijom ispred Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije koordinirati će hadži Smajle Srdanović (1917 335 2580) uz asistenciju Aide Šarkinović, kao i drugih članova IO BANA.

BANA: HAPŠENJE GENERALA DUDAKOVIĆA JE POLITIČKA LAKRDIJA TUŽILAŠTVA BIH, POD UTICAJEM SRPSKO-HRVATSKIH VELIKONACIONALISTA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje hapšenje branioca Bosne i Hercegovine

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje hapšenje branioca Bosne i Hercegovine, generala Atifa Dudakovića, komandanta slavnog 5. korpusa časne Armije RBiH i 11 dužnosnika i pripadnika također 5. korpusa.

Njihovo hašenje nije ništa drugo do lakrdija Tužilaštva Bosne i Hercegovine koje je očigledno pod uticajem velikonacionalističkog srpsko-hrvatskog političkog faktora, 22 godine od rata uporno pokušavaju da izjednače časne komandante i branioce Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda sa agresorom, zlikovcima koji su planirano i organizorano počinili genocid nad Bošnjacima.

Jasno je, sam čin hapšenja komandanta 5. korpusa generala Atifa Dudakovića je vrhunac licemjerja posebno ako se zna da je ovaj korpus djelovao u Bosanskoj Krajini, na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koja je bila u potpunoj višegodišnjoj okupaciji od strane srpskog agresora, nad čijim stanovništvom su počinjeni brojni ratni zločini, uključujući i genocid, urbicid, kulturocid…

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija posebno naglašava, general Atif Dudaković nije zločinac već heroj čije ruke su čiste, na njegovu brobu su ponosni svi branioci i građani Bosne i Hercegovine. Poseban ponos na generala Duakovića, ističemo mi Bošnjaci koji živimo u dijaspori, koji zbog njegove časne i herojske brobe, kao i svih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine, idemo ponosno i uzdignute glave, jer nisu činili zločine poput genocidnog okota i pripadnika Udruženog zločinačkog poduhvata.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva sve patriotske organizacije, da svojim dopinosom omogućimo najbolje pravne timove, koji će pred Sudom BiH, potvrditi nevinost naših heroja i političku pozadinu ovakvih procesa.

BOSNA JE I DANDANAS NAPADNUTA I IZLOŽENA OPASNOSTI OD ISTOG NEPRIJATELJA

BOSNA JE I DANDANAS NAPADNUTA I IZLOŽENA OPASNOSTI OD ISTOG NEPRIJATELJA

U Bosansko-američkom islamskom centru u Hartfordu održana kulturno-vjerska manifestacija “Dani Cerske 2018”; Sjećanje na šehide; Gazije i podvizi; Pred duše šehida proučen jasin i dova; Kulturom sjećanja protiv zaborava, prikazan dokumentarni film “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu”; Premijerno prikazan video spot kasida o genocidu Šahovićima.

Bošnjački vakuf u Hartford

Odlučite li se da putujete u Hartford, vaša će posjeta biti upotpunjena samo ako zijaretite džamiju i centar koju su sagradile vrijedne ruke Bošnjaka, mahom preživjelih žrtava genocida Podrinja, odnosno istočne Bosne. Ako to izbjegnete, ostat će vam vidljiva praznina, zato će te se morati vratiti u Hartford, gdje će vas dočekati i holšgeldiju poželiti dvije prelijepe munare koje krase cjelokupan objekat i svjedoče o uspravnosti vjernika i gordosti Bošnjana kojima je munara svetionik slobode u ovom poznatom univerzitetskom gradu. Nakon ulaska u avliju vakufa dočekat će vas ozarena lica – članovi ove zajednice, a onda zavirite unutar džamije sa prekrasnim interijerom bosanskog stila, kao i ostatak Bosansko-američkog islamskog centra sa pratećim segmentima centra.

 

 

Odmah na ulazu mesdžida dočekat će vas iz mihraba tiho žubornje učenje Kur’ana azimušana. Onda se nečujno okrenete ka drugom dijelu centra u kojem je smještena abdesthana, gdje su s sjedne i druge strane, kao bobe na tespihu, poredane učionice iza čijih zidina dopiru umiljati glasići preko 270. djece svih uzrasta polaznika Bosanske škole i mektebske nastave.

 

Članovi IO BANA i dio učinoica u toku odvijanja nastave

Malo je danas škola u samoj Bosni i Sandžaku koje broje toliki broj djece, ali ovdje u Hartfordu je to stvarnost, i tako je svakog vikenda. Djeca pored redovnog školovanja na engleskom jeziku, vikendom u ovoj džamiji i centru uče nacionalnu grupu predmeta na bosanskom jeziku, i naravno sufaru, arapsko pismo, koje im omogućava učenje Kur’ana. Uz imama Mirzet-ef. Mehmedovića, u školi je angažovano niz volontera koji svoje znanje prenose na mlađe i pomažu im da savladaju programom predviđeno gradivo. Uspjeh je vidljiv, brojni polaznici tečno su učili Jasin i druge sure iz Kur’ana, što jeste blagodat kako za njih same, porodicu ali i za cjelokupnu zajednicu.

Dani Cerske


Pun mesdžid

Uzrkom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te okupacijom, u ovom slučaju, donjeg Podrinja; Zvornika, Vlasenice, Srebrenice, čiju su okosnicu činile značajne MZ, Bratunac, Cerska, itd. Upravo preživjele žrtve genocida su bili inicijatori održavanja kulturno-vjerske manifestacije “Dani Cerske 2018”. Inače manifestacije se u istom danu održava u bosanskoj Cerskoj i američkom gradu Hartfordu. Samo masovno prisustvo govori koliko ovaj narod voli svoj zavičaj, svoje Podrinje i domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Na samom početku programa Sedin Mustafić je proučio ašare iz Kur’ana azimušana, dok se ispred organizatora kulturno-vjerske manifestacije “Dani Cerske” obratio Mirnes Mustafić, koji je između ostaloga naglasio:


Mirnes Mustafić govori o važnosti manifestacije

Najmlađi učesnici bogatog programa

– Iz vremena posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), u svim našim sredinama, kako gradskim tako i seoskim, lahko je zapaziti šehidska mezarja. Skoro da danas nema niti jednog mjesta u našoj Bosni, koje nema šehidsko mezarje i obilježje. I tako, svaki dio naše Bosne, na svoj način, nosi svoja bolna sjećanja na teško vrijeme genocida i na svoje šehide, rekao je on.
Mustafić posebno ističe: -Danas bi upravo na tim mjestima, Bošnjaci morali da crpe pouku i snagu za život bez poniženja, za život bez ucjena, za život ravnopravnosti sa drugima na zemlji bosanskoj u svakom pogledu.

Mustafić je istakao da je simboličan boravak ovdje, koji smo Allahovom voljom naš život nastavili daleko od svoje drage domovine. Bez obzira na daljinu, mi imamo dug prema onima koji su dali svoju mladost, nedosanjane snove i svoje živote u odbrani jedine nam domovine, citirajući ajet iz Kur’ani Kerimu, Allah Uzvišeni je rekao: “I ne recite o onima koji su poginuli na Allahovom putu: “Oni su mrtvi.” Nikako, oni su živi iako vi to ne vidite.“ (Bekara: 154).


Pažljivo slušanje

Dova za šehide

On, Mustafić, posebno je naglasio za šehide i njihove porodice: – Kao što nam je obaveza sjećati ih se, spominjati ih, brinuti o njihovim porodicama, isto tako najčasnija obaveza – emanet koji su nam ostavili jeste uzdizanje vjere i njeno praktikovanje u svakoj pori našeg života, bez stida i ustručavanja biti ono što jesmo, rekao je on.

– Bosna je i dandanas napadnuta i izložena opasnosti od onih koji je u ratnom periodu htjedoše uništiti, zato mi, koji u njoj ne živimo, imamo svetu obavezu prema njoj, da se odužimo kako svojim glasovima, ali i intelektualnim, moralnom, materijalnom i svakom drugom snagom koji vodi do njenog očuvanja.

Ko god ne radi na očuvanju svoga i njenog identiteta i na poboljšanju njenoga stanja i našega življenja, iznevjerio je emane, zavjet i zadužbinu šehida. Naš Vjerovjesnik, Muhamed, a.s., upozorava nas: Nemojte osramotiti vaše umrle sa ružnim djelima, jer se ona predočavaju vašoj rodbini od stanovnika u kaburu, zaključio je Mustafić.


Historijski čas: Obraćanje imama Mehmedovića

Imam u Bosansko-američkom islamskom centru u Hartfordu Mirzet ef. Mehmedović, koji je također rodom iz Podrinja, ukratko je govorio sa islamskog vjerskog aspekta, obavezama prema domovini i zavičaju, prema šehidima i borcima, porodici i zajednici.

Šaban Muminović, jedan od aktivnih članova Udruženja građana Cerske, svoje obraćanje je posvetio početku ratnih dana u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na svoj zavičaj i šire podrinjsko područje koje je bilo na udaru dobro organiziranog, profesionalno obučenog i do zuba naoružanog srpsko-crnogorskog agresora, posebno ulozi srpskog oficirskog kadra:

– Nakon juna 1991.godine, kratkog rata u Sloveniji, zatim u Hrvatskoj, godine 1992., nakon održanog referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine (29. februar i 1.mart 1992.), srpsko-crnogorski agresor i JNA krenuli su u ostvarivanje veliko-srpskog sna i ambicija, da svi Srbi žive u jednoj državi, što je dovelo do kulminacije krize u svim djelovima BiH, rekao je Muminović.


Šaban Muminović: Agresor izvršio okupaciju Podrinja

Prema onome što se moglo čuti, već u julu 1991.godine dio vlaseničke teritorije je bio okupiran, od strane ratnog sastava oklopno-mehanizovanog bataljona Brčanske brigade iz sastava Sarajevsko-romanijskog korpusa JNA, a do aprila ‘92 i od strane tkzv. Vukovaraca, “Beli orlovi”, “Arkanovaci”, SDS formacija… Podaci najbolje govori, prisustvom raznih vojnih i paravojnih formacija, srpsko-crnogorski agresor je izvršio tihu okupaciju Podrinja istovremeno sa ratnim dejstvima u Sloveniji i Hrvatskoj, što im je bio cilj da još prije zvaničnog početka rata u BiH ovladaju rijekom Drinom i svim podrinjskim mjestima u istočnoj BiH, s namjerom osvajanja ili u najmanju ruku cijepanja, odnosno dijeljanja Bosne.


Oni svjedoče da vole svoju domovinu Bosnu

Muminović je jedan od predvača u školi

Vrlo je interesatno bilo slušati Muminovića kako je detaljno i datumski prolazio kroz sjećanja s početka okupacije Vlasenice, drugih mjesta Podrinja, patriotskog držanja MZ Cerske, od 4. na 5. april 1992., koja je bila jedina slobodna teritorija na području vlaseničke općine, pa sve do 09.marta 1993.godine, kada ju je agresor okupirao. Vrlo je intersatno istaći da su Cersku držali praktički nenaoružani mještani sa pristiglim prognanicima iz drugih okolnih mjesta. Naoružavali su se iz akcije u akciju kada su srpski profesionalni borci i deverzanti pokušali probiti linije odbrane, ali uzvraćali su goloruki momci borci Armije RBiH, kada bi agresori u bježaniji ostavljali iza sebe razno naoružanje. Mnogi su srpski oficiri vječno ostali upravo na cerskom području. Jedan od najboljih bh. ratnih reportera i novinara Salih Brkić, jednom prilikom je napisao da je Cerska masovna grobnica srpskih oficira. Ovo je najbolji podatak koje sve napadao gradove Bosne i bošnjački narod. O “betonskoj odbrani” i braniocima Cerske respektabilno govorili su čak i srpski oficiri, pored ostalih i Milorada Pelemiš, komandant 10. diverzantskog odreda agresorske vojske, čije svjedočenje možete pogledati na Youtube kanalu.

Najmlađi članovi zajednice su recitovali pjesme o Bosni I braniocima, te otpjevali nekoliko ilahija i kasida. Na kraju su svi skupa, uz imama Mehmedovića, pred duše šehida Bosne proučili Jasin i dovu.

Naselje Cerska je i sjedište istoimene vlaseničke Mjesne zajednice koja obuhvata naseljena mjesta: Novo naselje, Hakalaši, Čelebići, Gušteri, Hasanovići, Ćosići, Luke, Kurjaci, Muškići, Baltići, Hodžići, Šahići, Potok, Velići, Gobelje, Ferhatovići, Grbići, Durići i Muminovići.

“Bošnjaci – genocid u kontinuiteta” i premijera video sporta “Šahovići”


Film koji svjedoči o krvoločnosti komšija i susjeda, i genocidu nad Bošnjacima u periodu tri stoljeća


Purišić

Dr. Ziljkić

 

 

 

 

 

 

 

Drugi dio programa pripremljen je u moderno opremljenoj kafiteriji centra, gdje prikazan dokumenarni film “Bošnjaci – genocid u kontinuiteta” autora Avde Huseinovića i produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA). Danima Cerske i projekciji je prisustvovala delegacija BANA u sastavu: Muharem Purišić, dr. Mersim Ziljkić, Mirsad Šiljković i Mervan Ziljkić.

U ime BANA, prije projekcije filma, prisutne je selamio predsjednik Muharem Purišić, dok je o razlozima snimanja filma govorio dr. Mersim Ziljkić, čestitao im na manifestaciji, ali koji isto tako nije mogao sakriti oduševljenja masovnog prisustva manifestaciji, projekciji filma, ali posebno mosovnošću djece na mektebskoj nastavi i školi na bosanskom jeziku.

U toku prikazivanja filma čuli su se jecaji, plač, teški uzdasi. Bilo je koji nisu mogli izdržati do kraja, već su izlazi vani, tražeći utjehu u samoći van centra.

Mnogi su za svoje kućne knjižnice i svoje prijatelje otkupili po DVD – primjerak filma.
Nakon filma premijerno je prikazan video spot kasida Šahovića u izvođenju Hamze Škrijelja u produkciji BANA.
Na kraju ovog dijela programa urednik Bošnjaci.Net Esad Krcić poklonio je komplet knjiga za biblioteku Bosansko-američkog islamskog centra u Hartfordu.

I onda bogata bosanska sofra, razni sobeti koje su pripremile vrijedne Bošnjakinje, kojima se srdačno zahvaljujemo.

Čestitke organizatoru kulturno vjerske manifestacije “Dani Cerske 2018”, imamu Mehmedoviću i odboru Bosansko-američkog islamskog centra u Hartfordu, kao i svim učesnicima programa. (EK)


Nane Nura Alić i unuka

Nane Nura i urednik Bošnjaci.Net
 

SANKCIONIRAJTE SRPSKE TERORISTIČKE PARAVOJNE FORMACIJE ILI PODNESITE OSTAVKE

Pismo Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije čelnicima institucija u Bosni i Hercegovini

U povodu u Višegradu postrojavanja srpskih terorističkih uniformisanih četničkih paravojnih formacija Ravnogorskog pkreta iz Srbije i RS, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) uputila je otvoreno pismo čelnicima institucija u Bosni i Hercegovini: Uredu Visokog predstavnika u BiH, Ministarstvu sigurnosti BiH, MUP-u RS i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu – SIPA. Pismo objavljujemo u cjelosti:

Poštovani Visoki predstavniče Inzko,
Poštovani ministre Mektiću,
Poštovani ministre Lukač,
Poštovani direktore Staniću,

Povodom ponovnog postrojavanja srpskih terorističkih uniformisanih četničkih paravojnih formacija u Višegradu, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) izražava duboku zabirnutost po mir u državi Bosni i Hercegovini i budućnost svih građana. Dobro vam je poznato da su pumenute paravojne fašističke formacije prijetnja za mir kako u državi BiH tako i u cijelom regionu. Posebno smo zabrinuti za budućnost Bošnjaka – preživjelih žrtava genocida, povratnika u Višegradu, manjem bh. entitetu i ostatku države BiH, jer su upravo iste te srpske terorističke četničke paravojne formacije učestvovale u genocidu, progonima, rušenjima, pljačkama, silovanjima…

Uvažena gospodo,
Izuzetno nas zabrinjava vaša šutnja kako prijethodnih tako i ove godine, olahko prolazite preko postrojavanja srpskih paravojnih uniformisanih formacija, odnosno niti jednom do sada niste sankcionirali organizatore koji javno promoviraju četništvo, terorizam, ugrožavaju mir, stabilnost i pozivaju na krvoproloće.

Pozivamo vas da sa pozicija institucija na kojima jeste da napokon preduzmete konkretne korake predviđeni zakonom države od koje ste debelo plaćeni i pohapsite sve one koji ugrožavaju mir građana i stabilnost države BiH, i zabranite rad pomenutih srpskih terorističkih formacija!

U portovnom pozivamo vas da neopozivo podnesite ostavke i prepustite drugima da rade i osiguraju mir, slobodu i dostojanstvo svakog građanina Bosne i Hercegovine i regije.

Ukoliko ne preduzmete konkretne korake, bit će nam svima jasan znak da vi stojite iza srpskih terorirstičkih formacija, te da sve rade u sprezi i dogovoru sa vama i vlastima u manjem bh. etitetu na čelu sa Miloradom Dodikom, piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

AKADEMIK DR. ČEKIĆ: BOŠNJACI SU JEDINI NAROD NA BALKANU KOJI NEMA SVOJU FAŠISTIČKU IDEOLOGOJU, POKRET I POLITIKU

AKADEMIK DR. ČEKIĆ: BOŠNJACI SU JEDINI NAROD NA BALKANU KOJI NEMA SVOJU FAŠISTIČKU IDEOLOGOJU, POKRET I POLITIKU

Foto-video reportaža: U New Yorku donirano preko 100 hiljada dollara za naučno-istraživački projekt o genocidu nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju 1912., 1913. i 1919.

U Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu, u petak večer, 9. marta t.g., akademik prof. dr. Smail Čekić održao je predavanje na temu: “Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) 1912. – 1913.”

Akademik dr. Čekić član je Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti i redovni profesor historije na Fakltetu političkih nauka, Univerziteta u Sarajevu.

Akademik dr. Čekić koji je rodom iz gusinjsko-plavskog kraja, jedan je od respektovanih svijetskih istraživača genocida. Zašto ne reći, da je jedan od najvećih živih bošnjačkih boraca za istinu o agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Također, akademik dr. Čekić je borac za pravdu za sve žrtve rata, ali i borac za istinu o svim zločinima u svijetu, i posebno da pravda stigne sve ratne zločince, da žrtva bude bar djelimično zadovoljna.

– Uspio sam, kao jedini Bošnjak, da dokažem genocid u Bosni i Hercegovini na kraju 20. stoljeća, u jednoj sedmočlanoj Međunarodnoj komisiji u kojoj je bilo pet Srba, najvećih naučnih i pravnih autoriteta, i jedan Britanac. U dvije ipol godine rada, zahvaljujući podršci prije svega koju mi je pružio Uzvišeni Stvoritelj, uspio sam da dokažem genocid, i svi članovi komisije, uključujući i Srbe, potpisali su svojeručno brojne izvještaje o genocidu u Bosni, naročito u području sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Nakon toga Vlada entiteta RS je prihvatila te rezultate istraživanja, poslije čega je tadašnji predsjednik tog entiteta, Dragan Čavić, javno izašao na televiziju, rekao i priznao da je izvršen genocid na području Sigurne zone UN-a Srebrenice, nakon čega je postao politički mrtvac!, – rekao je akademik dr. Čekić u dugom izlaganju.

Punih je 105 godina (1912/13.) ali i 99 godina (1919.) od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.
Akademik dr. Čekić u dužem obraćanju upoznao je prisutne o nekim metodama naučno-istraživačkog rada tima na čijem je čelu, kao i dosadašnjim rezultatima naučnog istraživanja u period tri stoljeća historije oblasti Plava i Gusinja (i šire regije na Balkanu), posebno od perioda Berlinskog kongresa (1878), kada su ova dva mjesta, i dva mala naroda bili u centru pažnje najvećih svjetskih sila, te događaja u vremenu balkanskih ratova, 1912., 1913., (kao i 1919.) godine.

Genocid je izrazito složena empirijska pojava društvene stvarnosti, dok je akademik dr. Čekić u obraćanju naglasio, da je zločin genocida najteži oblik kršenja međunarodnog prava iza kojeg stoji država kao politički subjekt, koji planira, organizira, sprovodi država, odnosno vojska, policija i druge formacije koje su obučene za takvu namjenu, istakao je on.

Genocid i masovna zvjerstva predstavljaju užasavajuće ljudske gubitke, kako potvrđuje i Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, usvojena, 9. decembar 1948, član I.

Opće je poznato da su zvaničnici CG kroz vrijeme, kao i crnogorski historičari, govore i pišu da se radi o “oslobađanju plavsko-gusinjske oblasti”. Ovdje se nameće pitanje, zašto, kako i od koga su oslobađali plavsko-gusinjsku oblast; – kada je od strane države Crne Gore na ideološkoj, političkoj i etničkoj osnovi, nad muslimanima- (Bošnjacima i Albancima), civilima i civilnim stanovništvom, izvršeni brojni zločini protiv čovječnosti i međunarodnog prava u brojnim i raznovrsnim akcijama, primjenom raznih metoda i sredstava, raznih obilježja, sa najtežim posljedicama, uključujući i genocid. –

Prisutni su saznali da je u proteklih nekoliko godina naučno-istraživački tim, ili dio tima, na čelu sa akademikom dr. Čekićem, obišli su više država, državnih i vojnih arhiva: Od Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Kosova, Albanije, Mađarske, Turske, Italije… Sakupljeno je iz raznih arhiva preko 30 hiljada važnih dokumenata na više jezika, u kojima se pominju Plav, Gusinje, ali još neki gradovi Sandžaka i Republike Kosovo koji će biti obuhvaćeni ovim projektom. Kompletna dokumentacija je od izuzetne važnosti o genocidu nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskoj oblasti.

– Bošnjaci su jedini narod na Balkanu koji nema apsolutno svoju fašističku ideologoju, fašistički pokret i fašističku politiku, rekao je akademik dr. Čekić, ističući da se ima u vidu da su Bošnjaci, najraseljeniji narod na kugli zemaljskoj.

Akademik dr. Čekić je u ime Zavičajnog udruženja Plavljana i Gusinjana u BiH sa sjedištem u Sarajevu, Smajlu Srdanoviću uručio Povelju za sveukupni angažman i podršku sa članovima zajednice i biznismenima koju pruža ovom proijektu.

U ovoj večeri program je je učenjem ašare iz Kur’ana azimušana otvorio hafiz Hako ef. Omeragić, dok se ispred Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku obratio predsjednik Smajle Srdanović, ispred Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije predsjednik Muharem Purušić, skupa su pozali da se moralno i materijalno podrži ovaj naučno-istraživački projekt.

Program je vodila Selma Mujević, dok su kasidu od Alipaši opjevali Haris Kolenović i Ermin Dervišević.

Na kraju programa održano je donatorsko večer za potporu nastavku naučno-istraživačkog projketa i tima koji predvodi akademik dr. Čekić.

Spisak donatora je pročitao Smajle Srdanović, ali je i naglasio da ispod 100 hiljada dollara ne izlazimo iz centra. I kada su prisutni u prekrasnoj sali Bošnjačkog centra pomislili da je skupljen maksimum, otvorila su se bošnjačka srca vjernika, biznismena, rodom iz Gusinja, Plava, Novog Pazara, Rožaja, Đakovice… tako da je u rekordnom roku cifra prešla ono što su organizatori ove večeri predvidjeli.

Srdačana zahvalnost svim donatorima, posebno što su svjestni važnosti ovog naučno-istraživačkog projekta.

Članovi Islamske zajednice & Kultornog centra Plav-Gusinje u New Yorku i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, prije par godina su sa približnom cifrom također pomogli isti projekt, koji vodi

Održano je još jedno uspješno večer u organizaciji Islamske zajednice & Kultornog centra Plav-Gusinje u New Yorku i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

Pored Bošnjaci.Net, ovo večer video zapisom su pratili i zabilježili Kemal Hot za SanapressNY i Rasim Ziljkić za SandžakTV NY.

Fotogaleriju pogledajte na FACEBOOK

AKADEMIK DR. SMAIL ČEKIĆ U NEW YORKU, 9. MARTA U 7:00PM

AKADEMIK DR. SMAIL ČEKIĆ U NEW YORKU, 9. MARTA U 7:00PM

Akademik prof. dr. Smail Čekić u petak, 9. marta sa početkom u 7:00 pm, održat će predavanje na temu: “Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad muslimanima (Bošnjacima i Albancima) 1912. – 1913.”

Prisutni će biti upoznati i o rezultatima naučnog istraživanja historije Plava i Gusinja.

Predavanje i savjetovanje će biti održano u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu (114 – 07 91st Ave).

Bujrum svima!

HASEČIĆ: PROGON RATNIH ZLOČINACA JE MOJA TERAPIJA

HASEČIĆ: PROGON RATNIH ZLOČINACA JE MOJA TERAPIJA

U New Yorku potomci žrtava genocida obilježeli – 105. i 99.godišnjacu od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju


Imami koji su učestvovali u programu

Odbor Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku u Ali-pašinoj džamiji u Astoriji (NY), organizirao je Jasin i dovu pred duše šehida u povodu 105 godina (1913) i 99 godina (1919) od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.

Jasin i dovu su proučili imami Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku: hafiz Hako ef. Omeragić, Nermin ef. Huseinović, Ernad ef. Husović i Islamskog centra u Bronxu Nedžad ef. Avdović.

Specijalni gost je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata, veliki borac za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na RBiH 1992. – ’95.


Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata

Na ovom skupu sjećanja na šehide Plava i Gusinja prisustvovali su plavsko-gusinjski potomci žrtava genocida uz sunarodnike iz drugih krajeva domovinskog prostora Sandžaka, Kosova i Bosne.

Naime, 5. marta 1913., vlasti države Crne Gore uz plan, naredbu i blagoslov zlikovca kralja Nikole, crnogorske vojske i popova pravoslavne crkve izvršili su nasilno masovno pokrštavanje 12,500 muslimana, silovanje muslimanki i javno strijeljanje dvanaest plavskih prvaka, kako bi strahom i prijetnjama po život prisilili plavsko-gusinjsko stanovništvo da prihvate krst ili će im presuditi – smrt. Prema različitim izvorima bošnjačkih i albanskih historičara ubijeno je od 850 do 1800 žena, djece i mušlaraca svih dobi, dok 1919. je bilo 450 žrtava.

Hafiz ef. Omeragić je ukratko govorio o napadu crnogorske vojske i okupaciji Plava i Gusinja, 6. i 7. oktobra 1912., uz to navodeći neke primjere zločina genocida, – slovanja, pokrtvanja:

– Postoji sačuvana puška iz tog perioda sa iskrivljenom cijevi, sa kojom je rahmetli Din Caljev Koljindar branio svoj vatan, jer mu je ponestalo municije, i tu ranjen, te od zadobijenih rana nedjelju dana kasnije izdahnuo u svom domu.

Preživjeli svjedok u ovom okršaju bio je i rahmetli Sejdo Redžić kojem su Crnogorci zadali preko sedamdeset rana, kidajući mu djelove tijela, uši, nos i usne noseći ih kao trofeje svojim predpostavljenim. Ostavili su ga na padinama Visitora misleći da je mrtav, kao što su bili njegova braća Redžići. U istom danu ranjen je i glavni imam džamije Sultanije mulla Arif ef. Krcić, ubijeni su njegova dva brata Aljo i Sadrija, kao i mnogi drugi, rekao je hafiz Omeragić.


Dio prisutnih u Ali-pašinoj džamiji na komemoraciji žrtvama genocida

Glavni imam IZ Plav-Gusinje u New Yorku je istakao važnost obilježavanja i podsjećanja na 5. mart 1913., kada su crnogorske okupacione vlasti i crnogorska vojska na plavskoj Racini strijeljali dvanaest plavskih prvaka, čija imena svi trebaju znati, zapatiti, kao i cijeli događaj prenositi na mlađe generacije:

Mulla Sado Musića, Demo Markovića, Osman-agu Šehović, braću Hajra i Junuza Omeragića, braću Aga i Emina Ferovića, Šeća Ferovića, Beća Alimulića, Maza i Haka Hadžimušovića.

Naveo je nokoliko primjera koji se prenose i koji su ostali upamćeni o brutalnosti zločina, ne birajući pol a ni satrosnu dob, koji su vršili pripadnici crnogorske vojske i vasojevićki bataljon:

– “Starina devedestih godina, hadži Adem pošao u čaršiju kupit duvana, ne misleći da će iko dići ruku na njega starca, ali naiđe na patrolu crnogorske vojske. Kada su ga ugledali kao da im je došao naručen, jer su čekali da pokažu svoje junaštvo nad nejakim nemoćnim. Stanu ga vući za bradu, tući nogama i rukama, tako da je starina uzdahnuo pod njihovim batinama.
Istog dana, dovedena je nevjesta u selu Martinoviću, koju otimaju i nasilno odvode crnogorski vojnici. Svu noć su je silovali, na kraju usmrtili i leš izbacili na sokaku. Zlikovci su se sjetili da su imali i mrtvog starca nedaleko od ubijene mlade. Priđu joj i strgaju ostatak odjeće sa nje, a mrtvog starca metnu na nju. Dva dana niko nije smio prići ovim leševima, jer su okupacioni vojnici izrugivali su se sa nad leševima na račun ubijenog starca i mlade”.


Na mlađe pamćenje ostaje

Sljedeći primjer svjedoči o nekomšijskom odnosu i zločinačkom činu:
“Hadži Medo Medunjanin bio u dobrim komšijskim odnosima sa Simonom. Čim je crnogorska vojska ušla Medo se skloni na tavan da bi izbjegao odmazdu crnogorske vojske, ustvari Vasojevića, koji su klali ne samo odrasle ljude nego i djecu. Bio je na tavanu neko vrijeme, pa eto njemu komšije Simeona koji ga pozva iz hodnika njegove kuće. Hadži Medo čim ču glas svog komšije, pomisli da dolazi spas, pa se odazove, ali pri silasku sa tavana čim ga vidje komšija Simeon, nanišai i opali puškom u njega. Tako se završi dugogodišnje prijateljstvo i komšijstvo Simeona sa hadži Medom”.

Još jedan gnusan događaj od komšija pravoslavaca, koji valja napomenut, te kao sve ostalo, nikad ne zaboraviti!

– “Osman iz sela Budovica pobjegao u šumu da ga ne krste, ali kad ču zato Staniša, sa grupom naoružanih komšija pravoslavaca i plemenika, pođe u Budovicu da zapale Osmanu kuću. Kad ih viđe Osmanova žena izađe pred komšijama pravoslavcima, sa kolijevkom u kojoj je bila beba, njen sin Muzlija, tražeći tim činom od Staniše kumstvo, koje je bilo sveto u tim krajevima, da joj nebi zapalili kiću. Staniša nogom udari kolijevku u majčinoj ruci, koja odletje preko plota, pa kobrljajući se ode niz brijeg. Nije oklijevao Staniša na vapaje komšija, nego zapali Osmanu kuću i sve u njoj.

Zbog svih ovih događaja nama je bitno da imamo nešto što će nas uvjek podsjećati na plavsko-gusinjske šehide. U ovom slučaju to je godišnje sjećanje šehida dovom i Šehidska džamija, koja je ukras Plava i Gusinja. Šehidska džamija je simbol slobode i otpora našeg naroda. Ona nas podsjeća na sve naše šehide, koji su živi i koji sigurno nekad i svrate do njihove džamije”, zaključio je imam hafiz Hako ef. Omeragić..


Hanume iz IZ Plav-Gusinje pružile veliku podršku Bakiri Hasečić

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić, koja po obimu brobe za žrtve rata zaslužno je ponijela epitet bosanske herojine. U svom kraćem obraćanju je naglasila da kao žrtva rata slušajući o zločinima u vremenu genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju od prije 105 godina, te imajući u vidu monstruozne zločine u Višegradu u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u vremenu posljednje srpsko-crnogorske agresije, 1992.-1995., shvatam da su dželati naroda mog koristili iste metode, okupiranja, klanja, silovanja.

– Isto je to preživljavala moja porodica i mojeg muža. Znači, agresija, genocid i metode se ponavljaju!

Od svekrve na kućnom pragu zaklali su majku, oca i dvije sestre. U mojoj porodici, babinu sestru, dva sina, kćerku i troje unučadi…, rekla je Hasečić, nabrajajući i druge članove porodice i rođaka koji su brutalno bili poklani na kućnom pragu od strane Srba i Crnogoraca.

Zatim je govorila o ratnim zločinima u Višegradu u vremenu posljednje agresije. Ovaj istočnobosnaksi gradić zbog obima zločina nazvan je grad živih lomača.
– Jedna od prvih žena žrtava silovanja i zlostavljanja, bila sam ja i moja porodica. Na dvije moje maloljetne kćerke vršili su razne fizičke torture udarajući ih kundakom po glavi. Možete li zamisliti kako je bilo ocu koji gleda šta mu rade od djece, a da ne može pomoći.
Ja sam tri puta odvođena, ali su mi na kraju rasjekli glavu, imala sam duboke posjekotine…, kaže Bakira.


HASEČIĆ: U SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, zajednički radimo da ih pohapse

Saznajemo da se prijeratni i ratni policajac Veljko Planinčić, krije i živi u Rusiji. Jedan je od ključnih zločinaca, koji je vršio zločin nad Bakrom i porodicom, dovodio četnike u njenoj kući.

– Surađivala sam sa Haškim tribunalom od prvog dana, sakupljala sam podatke i izjave žrtva rata, svjedočila…

Koliko imam saznanja u SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, svi skupa moramo raditi da budu uhapšeni i procesuirani pred sudom za ratne zločine.

Inače, progon ratnih zlolčinaca je moja terapija, istakla je između ostalog Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata.

U nastavku programa izvedeno je nekoliko kasida, dok je Albina Hasanđekić, ispred Udruženja žena IZ Plav-Gusinje uputila podršku Bakiri i udruženju, kao i pročitala pjesmu autorice je Selvete Nasić, koja govori o golgoti Bošnjaka.

Muharem Purišić, predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije ukratko je naglasio o značaju “Monografije o ratnom silovanju i seksualnom zlostavljanju u ratu u Bosni i Hercegovini” koja je izašla u izdavaštvu Udruženja Žena – žrtva rata, te zamolio prisutne da obavezno za svoju kućnu biblioteku obezbijede po primjerak.

Suorganizator ovog komemorativog skupa je bila i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija.

Za sljedeći petak, 9.marta najavljen je dolazak akademika dr. Smaila Čekića, kada će će se u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održati promocija njegovog zadnjeg objavljenog djela i ujedno će biti prezentiran dosadašnji rad na naučno istraživačkom projektu o genocidu u Plavu i Gusinju.

BAKIRA HASEČIĆ: MOJA OSVETA JE ISTINA, PRAVDA, HAPŠENJE I PROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINACA

U New Yorku obilježen Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine (Foto – video reportaža)

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakira231.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakira231.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/C-EIHP48vD4″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe>

<iframe width=”380″ height=”315″ src=”https://www.youtube.com/embed/vNfLBD50VyU” frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>Pored velikog nevremena, kiša, snijeg, jak vjetar koji je na momente dostizao brzinu 60-70 milja na sat, u New Yorku, u petak večer, uz prisustvo značajnog broja održana je manifestacija u povodu 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Manifestacija je održana u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu. Specijalni gost na manifestaciji je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata. Na manifestaciji se obratila i Muradija Pilica, majka šehida Adnana. Dan nezavisnosti je čestitao i predsjednik IZ Plav-Gusinje h. Smajle Srdanović, dok je u ime Žena IZ Plav-Gusinje Bakiri Hasečić dobrodošlicu poželjela Meliha Purišić-Ibrić.

U drugom dijelu programa održana je promocija monografije “Bratstvo Purišić iz Plava sa odivama” čiji promotori su bili dr. Mersim Ziljkić i autor Muharem Purišić.

Program manifestacije je otvoren učenjem ašare i Fatihe šehidima koju je proučio imam hafiz Hako ef. Omeragić, te himnom BiH “Jedna si jedina”. O važnosti održanog Referenduma 29. februara i 1. marta 1992. te proglašenju nezavisnosti BiH govorio je veteran Armije RBiH Nevzad Kurtagić, sekretar Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).

– Referendum je pod međunarodnom kontrolom Evropske zajednice i drugih međunarodnih institucija i organizacija, održan 29. februara i 1. marta 1992.
Na referendum je glasalo preko 64% birača sa pravom glasa od kojih je 99.44% glasalo za nezavisnost Bosne i Hercegovine.
Na osnovu rezultata referenduma Skupština SR BiH usvojila je Deklaraciju o nezavisnosti, a potom je Vijeće ministara Evropske unije, 6. aprila 1992. godine, u Briselu, donijelo odluku o međunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine, a dan kasnije 7. aprila 1992. BiH je dobila priznanje i SAD, dok je 22. maja 1992. godine postala punopravna članica UN.
Nad Bošnjacima u Bosni je izvršen dobro planiran i organiziran Genocid i strašni ratni zločini, ali mi iako goloruki, ipak čvrstinom karaktera, snagom duha i ljubavlju prema domovini uspjeli smo sačuvati ovo parče zemlje u najtežim ratnim okolnostima.
Također želim reći da smo i Bošnjaci iz Sandžaka dali veliki doprinos u borbi za našu dragu domovinu. Siguran sam da svaki od vas ima nekog prijatelja ili rođaka koji se borio čak i dali svoj dio tijela ili život za našu Bosnu, istakao je između ostaloga sekretar BANA Nevzad Kurtagić.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Mradija43543.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Mradija43543.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/1k30fzVvXX0″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>Organizatori manifestacije programom su obuhvatili obraćanje nane Muradije Pilica, majka šehida. Srpsko-crnogorski agresor na BiH godine 1992. zarobili su njenog sina jedinca Adnana, nakon čega mu se gubi trag, kao i desetinama hiljada otetih i zarobljenih bošnjačkih mladića i djevojaka. Majka Muradija je s bolom, sjetno i kroz suze govorila o svom nevinom sinu Adnanu koji je na pravdi Boga odveden i nikada nije pronađen.

Majka Muradija je apelovala na sve Bošnjake da drže jedni do drugih, ističući da nema loših Bošnjaka, svi su dobri.

Posebno dirljiv momenat je bio, dok je majka Muradija kroz suze govorila o svom sinu Adnanu, sponatno je prišlo nekoliko dječaka i djevojčica u tradicionalnoj našoj nošnji koji su je tješili i obgrlili ručicama, milovali je nevinim dječijim pogledima.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018yMajkaMuradija67.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018yMajkaMuradija67.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/N3ixsmyDqQE” frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>Upravo ovaj momenat je iskoristio portparol BANA dr. Mersim Ziljkić te je ovoj lijepoj dječici dao Plakentu da u ime Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije uruče majki Muradiji za veliki doprinos državi Bosni i Hercegovini.

O Bakiri Hasečić, predsjednici Udruženja „Žena-žrtva rata“, prigodan biografski tekst je pročitala Aida Šarkinović, blagajnica BANA:

– 2003.godine osnovala je Udruženje „Žena-žrtva rata“, na čijem je čelu od osnivanja.
U porteklih 15 godina prikupila je na hiljade izjava, svjedočenja od žena i muškaraca žrtava silovanja i seksualnog zlostavljanja i sve to uredno dostavila Tužilaštvu BiH, vršeći pritisak na njih da pokrenu krivične postupke.
Bakira je između ostaloga svjedok u više slučajeva i svjedočila je protiv ratnih zločinaca. Danas se bar neki ratni zločinci nalaze iza rešetaka. Osuđeni, tamnuju upravo zahvaljujući ovaoj našoj herojini. Ona ne odustaje, uhodi ih, pronalazi, otkriva adrese gdje žive i angažuje institucije da ih gone… mučan je i rizičan taj posao, ali Bakira ide naprijed.
Božija je volja što je preživjela genocid u Višegardu, ranjavanje u Goraždu. Uradila je jako puno, ali ima još mnogo toga da dokaže i pronađe svjedoke, koji će svjedočiti protiv zlikovaca.
Pronašla je sestru koja je silovana u svojoj kući u Vlasenici nakon toga ubijena; zatim jetrvu i njeno dvoje djece, majku, oca i brata od jetrve, drugu jetrvu. Svoje srodnike i komšije još traži i tražit će dok je živa.
Bakirna osveta nije da učini ono što su njoj uradili, njena osveta je da prekine šutnju o onome što su joj zlikovci uradili, što su uradili svakoj Bošnjakinji i Bošnjaku, rekla je između ostaloga Šarkinović.

Upamtimo, Višegrad na tromeđi Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, nekada sevdahom opjevana bosanska čaršija, postao je grad živih lomača, živi su paljeni Bošnjaci ne birajući pol a niti starosnu dob; Višegrad je kapija džehenemskog pakla. Takvog su ga učnili Srbija i Crna Gora, Srbi i Crnogorci koji su vodili kampanju agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima.

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata BiH, Bakira Hasečić, slovi za velikog borca za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na R.BiH 1992. – ’95. Bakira je žena žrtva rata, ali koja se nikada nije predala. Kako i sama zna reći rad kroz svoje udruženje ju je ojačao da istinom i pravdom istraje da se bori i pomogne sebi i drugim žrtvama.

Njeno obraćanje je svjedočenje istine o agresiji Srbije i Crne Gore na Bosnu, specijalnom ratu protiv Bošnjakinja, koje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Jer je i ona silovana od strane poznatih i nepoznatih počinitelja, srpsko-crnogorskih ratnih zločinaca. Ali kao žrtva rata nije gledala sa strane šta će neko za nju uraditi, dapače ona je krenula da pomogne svim ženama koje su u ratu doživjele njenu sudbinu.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018BakiraHaseci565a4.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018BakiraHaseci565a4.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Hasečić je uz više desetina hiljada silovanih Bošnjakinja pomenula i tri žene Srpkinje koje su bile u miješanom braku, koje su silovali Srbi. Ovaj ratni zločin je pred Sudom BiH uskoro se može očekivati konačna presuda.

– Biti svjedok istine znači – biti žrtva, gledati klanje, ubijanje, gledati kada ti pred očima siluju kćerku, a ne možeš pomoći, rekla je sjetnim glasom Bakira, upućujući pogled kao da joj se pred očima smjenjuju slike prošlosti kravovog Višegrada na Drini, grada živih lomača. Publika sleđenim pogledom i teškim uzdasima prati svaku njenu riječ.

Ona je istakla imena nekoliko zlikovaca koji su vršili silovanja, ali se osvrnula na prvi povratak u svoj Višegrad, te kada je vidjela da se zločinci slobodno šetaju ovom bosanskom čaršijom, odlučila je da se bori istinom i pravdom, te da moja osveta bude hapšenje i procesuranje ratnih zločinaca:

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakiracurice.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Bakiracurice.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/ll5XbKhjH9k” frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>- Kako smo dolazili na svoja otgnjišta i popljačkane kuće mi smo prepoznavali policajce – naše dželate. Dugo sam razmišljala o svemu, ali moja osveta nije bila da ja učinim ono što su oni učinili meni, mojoj porodici i mojem narodu. Prekinula sam šutnju i počela sam prikupljati izjave od preživjelih žrtava rata, prvo mojih Višegrađana, a kasnije širom Bosne I Hercegovine. Prve izjave sam slala u Haški tribunal, gdje sam bila višestruki svjedok, zatim istražnim organima u BiH. Jedina moja osveta je bila dok sam živa, da što više ratnih zločinaca vidim da su osuđeni i iza rešetaka. Taj moj cilj i danas živi, hvala dragom Allahu, u tome i uspjevam.

Šutnju smo prekinuli osnivanjem Udruženja Žena – žrtva rata, kako smo se obraćali javnosti putem medija, nama se povećavao broj silovanih djevojčica, djevojaka i žena koje su željele svjedočiti. Obo što želim naglasiti u našem udruženju su članice žene svih nacionalnosti, rekla je pored ostaloga Hasečić.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/viber_image45.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_viber_image45.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/j1_m5bn7-v8″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>U jednom momentu prisjetila se nagrade “Ličnost godine 2005.” koju joj je dodijelila Internacionalna liga humanista, kada su odlučili 2007. godine da nominiraju za tzv. nagradu za mir Mila Đukanovića i Svetozara Marovića, Bakira Hasečić je odlučila da vrati nagradu koja je u maju 2007. odložena na stepeništu Skupštine Crne Gore. Bakira je posebno naglasila:

– Ja nisam mogla u isti koš sa onim dželatima koji su bili u sistemu Slobodana Miloševića koji su slali četnike i dželate da nas kolju, da nas ubijaju, da nas siluju, da nas protjeraju u čemu su uspjeli u svojoj agresiji i genocidu.

Za cjelokupni višegodišnji angažman Bakiri Hasečić je uručena Plaketa Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimBakira.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimBakira.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

<table bgcolor=Gainsboro width=380 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=right><tr><td align=left><font color=black><iframe width=”380″ height=”300″ src=”https://www.youtube.com/embed/7EjfainY9V8″ frameborder=”0″ allow=”autoplay; encrypted-media” allowfullscreen></iframe></font></td></tr></table>
Također dirljiv momenat je zabilježen kada su curice iz naše zajednice željele uputiti zahvalnost Bakiri za njen rad i što je posjetila našu komunu, oni su joj uručili rad koji su same crtale.

U drugom dijelu programa održana je promocija monografije “Bratsvo Prušić iz Plava sa odivama” autora Muharema i Fehima Purušića. Promotor dr. Mersim Ziljkić je istakao da se radi o jednom fantastičnom i nesvakidašnjem djelu koje pored bratstva Purišića obuhvata u dobroj mjeri niz bratstava Plava, Gusinja, te drugih krajeva Sandžaka, Bosne, pa sve do europskih država i SAD gdje danas žive srodnici Purušić koji su obuhvaćeni monografijom.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Muharem.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Muharem.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

Autor Muharem Purišić je posebno istako o radu i poteškoćama u višegodišnjem radu, istražvanju rodbinskih veza, pravljenja skica, zatim sakupljanja starih slika, a sve to sada ukoričenu monografiji. Autor i pored značajnih uloženih troškova nije insistirao na prisutne da otkupe knjigu, jer kako je rekao, nije mu bila namjera da na takav način “vadi” uloženi trošak, ali ko bude želio može je nabaviti pod pristupačnom cijenom, da je imaju u kućnoj arhivi, možda još nekoga potakne da izradi monogafiju svoga bratstva.

Na kraju su vrijedne hanume okupljene kroz Udruženje žena IZ poslužile bogatu večeru.
Još da istaknemo da su ovu uspješnu noć organizirali Bošnjačko-američka nacionalna asocija i Islamska zajednica & Kultirni centar Plav Gusinje u New Yorku.

U subotu, 3. Marta sa početkom u 7 sati, Bakira Hasečić će biti gost u BHICNY, dok u povodu 105 godina od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju, u Alipašinoj džamiji, u nedjelju, 4.marta u 7pm, bit će proučen tewhid i dova.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimZiljkic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018MersimZiljkic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Nevzad.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Nevzad.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Purisic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Purisic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018AidaSarkinovic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018AidaSarkinovic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018SmajoSrdanovic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018SmajoSrdanovic.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018k.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018k.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018publika.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018publika.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018y.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018y.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Curice.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Curice.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018ycurice.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018ycurice.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/BANA_DanNezavisnosti2mart2018Publika1.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_BANA_DanNezavisnosti2mart2018Publika1.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

KONGRESMEN ELLISON NA GODIŠNJOJ SVEČANOSTI CAIR-NY

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Foundraising.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Foundraising.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>

U subotu, 24. februara, Vijeće o američko-islamskim odnosima (CAIR / Council on American-Islamic relations), u donjem dijelu Manhattana u New Yorku, u Battery Gardens restoranu, priredili su 19. Galla večeru.

Na svečanosti su bili pozvani oko tri stotine istaknatih i poznatih muslimana koji žive u New Yorku, zatim poslovni partneri i organizacije koji surađuju sa CAIR-a.

Specijalni gosti večeri su bili američki kongresmen Keith Ellison, dr. Larycia Hawkins, američki naučnik i autor, koja je 2013. postala prva afroamerička profesorica na koledžu Wheaton, kršćanskom evangelijskom fakultetu za liberalne umjetnosti.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Keith_EllisonLarycia_Hawkins.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Keith_EllisonLarycia_Hawkins.jpg border=0 width=”680″></a>
Kongresmen Keith Ellison i dr. Larycia Hawkins</center></font></td></tr></table>

Ispred domaćina su se obratili Zead Ramadan, predsjednik CAIR u New Yorku, Afaf Sashar, izvršni direkltor CAIR-NY, Albert Chan, pravni direktor CAIR- NY.

Pored istaknutih ličnosti i organizacija muslimana, na galla večeri su bili prisutni i predstavnici židovskih, kršćanskih i drugih organizacija.

Na galla večeri su bili pozvani hadži Ago Kolenović, član Odbora Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku, dr. Mersim Ziljkić, portparol Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i Mirsad Šiljković, član IO BANA, te Esad Krcić, glavni urednik web magazina Bošnjaci.Net.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Keith_EllisonEsadKrcicZiljkicKolenovicSiljkovic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Keith_EllisonEsadKrcicZiljkicKolenovicSiljkovic.jpg border=0 width=”680″></a>
Esad Krcić, kongresmen Keith Ellison, Mirsad Šiljković, h. Ago Kolenović i dr. Mersim Ziljkić</center></font></td></tr></table>

Na svečanosti ispred Bošnjaka u New Yorku, članova IZ i BANA, obratio se dr. Mersim Ziljkić.

Kolenović, dr. Ziljkić, Šiljković i Krcić obavili su konstruktivan razgovor sa američkim kongresmenom Ellisonom, upoznali ga o teškom političkom i ekonomskom stanju u Bosni i Hercegovini i Sandžaku. Posebno je istaknuto negiranje genocida nad Bošnjacima, negiranje presuda Međunarodnog suda pravde i presuda Tribunala u Haagu, pred Sudom u BiH, kao i nastavak velikonaciolističke politike koju provode Beograd i Zagreb preko Milorada Dodika i Dragana Čovića.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018KrcicSiljkovicKolenovicZiljkic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018KrcicSiljkovicKolenovicZiljkic.jpg border=0 width=”680″></a>
Dr. Ziljkić, Kolenović, Šiljković i Krcić</center></font></td></tr></table>

Kongresmen Ellison je istakao da prati stanje u Bosni, da se moli Stvoritelju za Bosnu i bosanski narod. Na poziv članova IZ i BANA, da posjeti Bošnjački islamski kulturni centar na Richmond Hillu, kongresmen Ellison je istakao da bi to želio da se to dogodi. Ostalo je da se ugovori tačan datum.

Ključna misija CAIR-NY je da zaštititi građansko parvo, slobodu, osnaži američke muslimane i izgradi koaliciju koja promiče pravdu i uzajamno razumijevanje, dakako sve kroz pravnu zastupljenost, obrazovanje, odnose s medijima…

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018Keith_Ellison.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018Keith_Ellison.jpg border=0 width=”680″></a>
Obraćanje kongresmena Ellisona </center></font></td></tr></table>

CAIR-NY također želi osigurati da većina Amerikanaca prizna da su ustavna prava Amerikanaca – muslimanah neophodna za pravedno i holističko razumijevanje Ustava Sjedinjenih Država.
U sastavu CAIR-NY volonterski djeluje grupa advokata koji rade na zaštiti i odbrani ustavnih prava američkih muslimana, čime naravno podupiru prava svih Amerikanaca, ali i zaštitu Ustava SAD kao I ispravno tumačenje i sporvođenje.

CAIR broji 35 članica diljem zemlje, dok je njujorški ogranak jedan od najprominentnijih i najdinamičnijih. Oni pravno brane, zastupaju i školuju gotovo milion muslimana na području New Yorka.

Bez sumnje da je plemenita misija ove institucije koja zaslužuje šažnju svih muslimana ali i nemuslimana koji žive kako u New Yorku, tako i širom SAD.

<table bgcolor=Gainsboro width=680 border=0 cellpadding=5 cellspacing=0 align=center><tr><td align=left><font color=black><center><a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018ZeadRamadaZiljkicKolenovicSiljkovicEsadKrcic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018ZeadRamadaZiljkicKolenovicSiljkovicEsadKrcic.jpg border=0 width=”680″></a>
Šiljković, dr. Ziljkić Zead Ramadan, predsjednik CAIR-a NY, Kolenović i Krcić
<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018ZiljkicISNAKolenovicSiljkovicKrcic.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018ZiljkicISNAKolenovicSiljkovicKrcic.jpg border=0 width=”680″></a>
Sa predsjednikom ISNA
<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018c.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018c.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018h.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018h.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018g.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018g.jpg border=0 width=”680″></a>

<a href=”http://www.bosnjaci.net/foto/CAIRNY24feb2018kl.jpg” rel=”lightbox”><img src=http://www.bosnjaci.net/foto/680_CAIRNY24feb2018kl.jpg border=0 width=”680″></a></center></font></td></tr></table>