U New Yorku potomci žrtava genocida obilježeli – 105. i 99.godišnjacu od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju
 Imami koji su učestvovali u programu |
Odbor Islamske zajednice i Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku u Ali-pašinoj džamiji u Astoriji (NY), organizirao je Jasin i dovu pred duše šehida u povodu 105 godina (1913) i 99 godina (1919) od genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju.
Jasin i dovu su proučili imami Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku: hafiz Hako ef. Omeragić, Nermin ef. Huseinović, Ernad ef. Husović i Islamskog centra u Bronxu Nedžad ef. Avdović.
Specijalni gost je bila Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata, veliki borac za prava žena, djevojaka i muškaraca, – žrtava seksualnog zlostavljanja od strane srpsko-crnogorskih i hrvatskih ratnih zločinaca u periodu genocidne agresije na RBiH 1992. – ’95.
 Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata |
Na ovom skupu sjećanja na šehide Plava i Gusinja prisustvovali su plavsko-gusinjski potomci žrtava genocida uz sunarodnike iz drugih krajeva domovinskog prostora Sandžaka, Kosova i Bosne.
Naime, 5. marta 1913., vlasti države Crne Gore uz plan, naredbu i blagoslov zlikovca kralja Nikole, crnogorske vojske i popova pravoslavne crkve izvršili su nasilno masovno pokrštavanje 12,500 muslimana, silovanje muslimanki i javno strijeljanje dvanaest plavskih prvaka, kako bi strahom i prijetnjama po život prisilili plavsko-gusinjsko stanovništvo da prihvate krst ili će im presuditi – smrt. Prema različitim izvorima bošnjačkih i albanskih historičara ubijeno je od 850 do 1800 žena, djece i mušlaraca svih dobi, dok 1919. je bilo 450 žrtava.
Hafiz ef. Omeragić je ukratko govorio o napadu crnogorske vojske i okupaciji Plava i Gusinja, 6. i 7. oktobra 1912., uz to navodeći neke primjere zločina genocida, – slovanja, pokrtvanja:
– Postoji sačuvana puška iz tog perioda sa iskrivljenom cijevi, sa kojom je rahmetli Din Caljev Koljindar branio svoj vatan, jer mu je ponestalo municije, i tu ranjen, te od zadobijenih rana nedjelju dana kasnije izdahnuo u svom domu.
Preživjeli svjedok u ovom okršaju bio je i rahmetli Sejdo Redžić kojem su Crnogorci zadali preko sedamdeset rana, kidajući mu djelove tijela, uši, nos i usne noseći ih kao trofeje svojim predpostavljenim. Ostavili su ga na padinama Visitora misleći da je mrtav, kao što su bili njegova braća Redžići. U istom danu ranjen je i glavni imam džamije Sultanije mulla Arif ef. Krcić, ubijeni su njegova dva brata Aljo i Sadrija, kao i mnogi drugi, rekao je hafiz Omeragić.
 Dio prisutnih u Ali-pašinoj džamiji na komemoraciji žrtvama genocida |
Glavni imam IZ Plav-Gusinje u New Yorku je istakao važnost obilježavanja i podsjećanja na 5. mart 1913., kada su crnogorske okupacione vlasti i crnogorska vojska na plavskoj Racini strijeljali dvanaest plavskih prvaka, čija imena svi trebaju znati, zapatiti, kao i cijeli događaj prenositi na mlađe generacije:
Mulla Sado Musića, Demo Markovića, Osman-agu Šehović, braću Hajra i Junuza Omeragića, braću Aga i Emina Ferovića, Šeća Ferovića, Beća Alimulića, Maza i Haka Hadžimušovića.
Naveo je nokoliko primjera koji se prenose i koji su ostali upamćeni o brutalnosti zločina, ne birajući pol a ni satrosnu dob, koji su vršili pripadnici crnogorske vojske i vasojevićki bataljon:
– “Starina devedestih godina, hadži Adem pošao u čaršiju kupit duvana, ne misleći da će iko dići ruku na njega starca, ali naiđe na patrolu crnogorske vojske. Kada su ga ugledali kao da im je došao naručen, jer su čekali da pokažu svoje junaštvo nad nejakim nemoćnim. Stanu ga vući za bradu, tući nogama i rukama, tako da je starina uzdahnuo pod njihovim batinama.
Istog dana, dovedena je nevjesta u selu Martinoviću, koju otimaju i nasilno odvode crnogorski vojnici. Svu noć su je silovali, na kraju usmrtili i leš izbacili na sokaku. Zlikovci su se sjetili da su imali i mrtvog starca nedaleko od ubijene mlade. Priđu joj i strgaju ostatak odjeće sa nje, a mrtvog starca metnu na nju. Dva dana niko nije smio prići ovim leševima, jer su okupacioni vojnici izrugivali su se sa nad leševima na račun ubijenog starca i mlade”.
 Na mlađe pamćenje ostaje |
Sljedeći primjer svjedoči o nekomšijskom odnosu i zločinačkom činu:
“Hadži Medo Medunjanin bio u dobrim komšijskim odnosima sa Simonom. Čim je crnogorska vojska ušla Medo se skloni na tavan da bi izbjegao odmazdu crnogorske vojske, ustvari Vasojevića, koji su klali ne samo odrasle ljude nego i djecu. Bio je na tavanu neko vrijeme, pa eto njemu komšije Simeona koji ga pozva iz hodnika njegove kuće. Hadži Medo čim ču glas svog komšije, pomisli da dolazi spas, pa se odazove, ali pri silasku sa tavana čim ga vidje komšija Simeon, nanišai i opali puškom u njega. Tako se završi dugogodišnje prijateljstvo i komšijstvo Simeona sa hadži Medom”.
Još jedan gnusan događaj od komšija pravoslavaca, koji valja napomenut, te kao sve ostalo, nikad ne zaboraviti!
– “Osman iz sela Budovica pobjegao u šumu da ga ne krste, ali kad ču zato Staniša, sa grupom naoružanih komšija pravoslavaca i plemenika, pođe u Budovicu da zapale Osmanu kuću. Kad ih viđe Osmanova žena izađe pred komšijama pravoslavcima, sa kolijevkom u kojoj je bila beba, njen sin Muzlija, tražeći tim činom od Staniše kumstvo, koje je bilo sveto u tim krajevima, da joj nebi zapalili kiću. Staniša nogom udari kolijevku u majčinoj ruci, koja odletje preko plota, pa kobrljajući se ode niz brijeg. Nije oklijevao Staniša na vapaje komšija, nego zapali Osmanu kuću i sve u njoj.
Zbog svih ovih događaja nama je bitno da imamo nešto što će nas uvjek podsjećati na plavsko-gusinjske šehide. U ovom slučaju to je godišnje sjećanje šehida dovom i Šehidska džamija, koja je ukras Plava i Gusinja. Šehidska džamija je simbol slobode i otpora našeg naroda. Ona nas podsjeća na sve naše šehide, koji su živi i koji sigurno nekad i svrate do njihove džamije”, zaključio je imam hafiz Hako ef. Omeragić..
 Hanume iz IZ Plav-Gusinje pružile veliku podršku Bakiri Hasečić |
Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić, koja po obimu brobe za žrtve rata zaslužno je ponijela epitet bosanske herojine. U svom kraćem obraćanju je naglasila da kao žrtva rata slušajući o zločinima u vremenu genocida nad Bošnjacima i Albancima u Plavu i Gusinju od prije 105 godina, te imajući u vidu monstruozne zločine u Višegradu u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i u vremenu posljednje srpsko-crnogorske agresije, 1992.-1995., shvatam da su dželati naroda mog koristili iste metode, okupiranja, klanja, silovanja.
– Isto je to preživljavala moja porodica i mojeg muža. Znači, agresija, genocid i metode se ponavljaju!
Od svekrve na kućnom pragu zaklali su majku, oca i dvije sestre. U mojoj porodici, babinu sestru, dva sina, kćerku i troje unučadi…, rekla je Hasečić, nabrajajući i druge članove porodice i rođaka koji su brutalno bili poklani na kućnom pragu od strane Srba i Crnogoraca.
Zatim je govorila o ratnim zločinima u Višegradu u vremenu posljednje agresije. Ovaj istočnobosnaksi gradić zbog obima zločina nazvan je grad živih lomača.
– Jedna od prvih žena žrtava silovanja i zlostavljanja, bila sam ja i moja porodica. Na dvije moje maloljetne kćerke vršili su razne fizičke torture udarajući ih kundakom po glavi. Možete li zamisliti kako je bilo ocu koji gleda šta mu rade od djece, a da ne može pomoći.
Ja sam tri puta odvođena, ali su mi na kraju rasjekli glavu, imala sam duboke posjekotine…, kaže Bakira.
 HASEČIĆ: U SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, zajednički radimo da ih pohapse |
Saznajemo da se prijeratni i ratni policajac Veljko Planinčić, krije i živi u Rusiji. Jedan je od ključnih zločinaca, koji je vršio zločin nad Bakrom i porodicom, dovodio četnike u njenoj kući.
– Surađivala sam sa Haškim tribunalom od prvog dana, sakupljala sam podatke i izjave žrtva rata, svjedočila…
Koliko imam saznanja u SAD ima evidetiran 321 ratni zločinac, svi skupa moramo raditi da budu uhapšeni i procesuirani pred sudom za ratne zločine.
Inače, progon ratnih zlolčinaca je moja terapija, istakla je između ostalog Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata.
U nastavku programa izvedeno je nekoliko kasida, dok je Albina Hasanđekić, ispred Udruženja žena IZ Plav-Gusinje uputila podršku Bakiri i udruženju, kao i pročitala pjesmu autorice je Selvete Nasić, koja govori o golgoti Bošnjaka.
Muharem Purišić, predsjednik Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije ukratko je naglasio o značaju “Monografije o ratnom silovanju i seksualnom zlostavljanju u ratu u Bosni i Hercegovini” koja je izašla u izdavaštvu Udruženja Žena – žrtva rata, te zamolio prisutne da obavezno za svoju kućnu biblioteku obezbijede po primjerak.
Suorganizator ovog komemorativog skupa je bila i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija.
Za sljedeći petak, 9.marta najavljen je dolazak akademika dr. Smaila Čekića, kada će će se u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održati promocija njegovog zadnjeg objavljenog djela i ujedno će biti prezentiran dosadašnji rad na naučno istraživačkom projektu o genocidu u Plavu i Gusinju.
 
|
