Cijenjeni humanisti i prijatelji sandžačkog naroda!
U ovom teškom momentu za cijelo čovječanstvo koje je pogođeno andemijom COVID 19, nažalost dramatične vijesti dolaze iz našeg ponosnog Sandžaka. U Novom Pazaru i Tutinu, a sada i Sjenici, sve je više građana koji su zaražani Coronavirisom. Stanje u bolnicama je haotično; prepune su sobe, čekaonice, čak i hodnici. Zbog nedostatka medicinskog osoblja, ali i nedakvatne zdravstvene zaštite, medikamenata i pomoći, nemoguće je prihvatiti sve pacijente, pa ih tako bolesne vraćaju kućama gdje su cijele porodice izložene zarazi. Već je umrlo više mlađih osoba. Novi Pazar je zabilježio 13, a Tutin 9 dženaza u jednom danu.
Država Srbija i ovog puta narod Sandžaka je pustila niz vodu. Predsjednik, premijerka kao i njihovi poslušni ministri šalju lažne vijesti o broju zaraženih, dok za bolnice tvrde da su opremljenije nego u Njemačkoj. To je van svakog razuma.
Međutim, svi mi koji volimo ponosni narod Sandžaka, i koji živimo širom svijeta, ne smijemo dozvoliti da budemo nijemi posmatrači dok naš narod pati i umire.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) poziva kćeri i sinove Sandžaka i Bosne, kao i sve naše prijatelje, da uplatom donacije zajednički pomognemo narod Sandžaka, kojima je ovog momenta najpotrebnija medicinska pomoć.
Bujrum!
Zajednička reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i Bošnjaci.Net
S obzirom za slučaj jedne čikaške škole, i pisanje velikosrpskih medija, izjava kvazidiplomata i otvorene kampanje negiranja genocida nad Bošnjacima, Bošnjačko-američke nacionalne asocijacija (BANA) i Bošnjaci.Net upućuju zajedničko reagiranje koje objavljujemo u cjelosti:
Slučaj čikaške “Emerson škole” u distriktu Park Ridž, još uvijek je u žiži medijske javnosti. Negatori srpskog genocida nad Bošnjacima u BiH, koji su ujedno prepoznatljivi po veličanju srpskih ratnih zločinaca, ističu ga kao veliku pobjedu. Dok s druge strane, preživjele žrtve genocida, bosanske i bošnjačke institucije u Chicagu, SAD i Kanadi, uključujući i Generalni konzulat BiH u Chicagu, od zvaničnika škole samo zahtijevaju uvid u školski program, kako bi se uvjerili u ono što srpski mediji javljaju, da onda na adekvatan način odgovore u skladu sa presudama međunarodnih sudova u Haagu, Suda BiH, ali i Rezolucijama o agresiji na RBiH i genocidu nad Bošnjacima, sa naglaskom na Srebrenici, koje su usvojene u Kongresu i Senatu.
Banjalučke Nezavisne novine objavile su izjavu izvjesnog Obrada Kesića, koji se predstavlja kao “šef Predstavništva RS u Washingtonu”. Ono što nam posebno ukazuje na pozornost iz Kesićeve izjave jeste njegovo lažno predstavljanje, citiramo i podvlačimo: “Da će to diplomatsko predstavništvo pomoći srpskoj zajednici u Čikagu i okolini da adekvatno odgovori na pritiske bošnjačkih političara, aktivista, organizacija i udruženja na porodicu srednjoškolke Katarine Ristić iz Čikaga”.
Koliko je poznato, zvanične diplomatske institucije sa akreditovanim diplomatama države Bosne i Hercegovine na tlu Sjedinjenih država su Ambasada BiH u Washingotnu, Misija BiH pri u UN-u u New Yorku i Generalni konzulat BiH u Chicagu. Sve mimo njih su samoorganiziranja i pokušaji velikosrpskih paradržavnih i velikodržavnih projekata koji su nastali na genocidu – krvlju i kostima onih koji se nisu uklapali u plan stavaranja Velike Srbije. To je dobro poznato svim zvaničnicima u BiH, ali i u ovoj prijateljskoj zemlji /SAD/, kao i izvjesnom Kesiću, koji još dodatno tvrdi, da su upućene “prijetnje i pritisci prema Ristićima, kao i svima koji su pomogli…”. Svima je poznato, SAD su zemlja zakona, time bilo ko da upućuje prijetnje mora odgovarati pred zakonom ove zemlje. Ako sam Ristić, ili njegov “ađutant” Kesić, to ne urade i objave imena i podignu tužbe, znači da lažu, obmanjuju i izjavama zabavljaju prije svega (veliko)srpsku javnost. Nego, Kesiću je posebno potreban ovakav slučaj, da bar malo populizuje Dodikovo kvazi “diplomatsko predstavništvo”, kako bi se pred očima javnosti bar djelimično opravdalo bacanje i trošenje ogromnih sredstava sirotinje i opustošenih poreskih obaveznika BiH, o čemu već duže vrijeme pišu srpski i drugi bh. mediji. Za nadati se da neće dugo potrajati da će na čelo države BiH i entiteta, doći nova garnitura u Tužilaštvu i Sudu BiH, ali i nekorumpirani i nepotkupljivi političari, koji će sve koji su se ogriješili o zakon BiH smjestiti tamo gdje je mjesto kriminalcima, bez obzira o kome se radi.
Dapače, ogromne prijetnje dolaze upravo sa Facebook profila i adresa zaštitnika srpskih ratnih zločinaca i velikosrpskih ortodoksnih ratnika koji otvoreno prijete novim genocidom, silovanjima, pogromom…
Javnosti radi, proteklih dana Bošnjaci.Net su objavili nekoliko priloga, izjava i reakcija po pitanju Emerson škole u distriktu Park Ridž u gradiću Niles, nadomak Chicaga. Prema objavama velikosrpskih medija, učenica srpske nacionalnosti, navodno je izdjelovala da se u školskom programu pomenute škole briše riječ GENOCID u Bosni i Hercegovini, što je, prema njihovim navodima, poslušao tadašnji direktor, koji je istinu o genocidu drastično i nedopustvo devalvirao i time umanjio počinjeni SRPSKI GENOCID nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, zamijenivši ga sintagmom, “ekstremno surov i nasilan akt”.
Najčešće je poznato da zbog nemogućnosti susreta sa predstavnicima institucija u SAD, putem pisama – zahtjeva, od zvaničnika ili predstavnika može se tražiti i zahtijevati da se nešto uradi za određenu etničku grupaciju koja živi u tome dijelu disktrikta, grada ili države. Zahtjevi budu usvojeni ili se uopće ne razmatraju. Oni koji su svjesni pozicije u instituciji, istraže i postupe prema zahtjevu na adekvatan način. U dosta slučajeva odgovore na pismo. Pretpostavka je da se na istom principu obratila tada učenica pomenute škole, Katarina sa njenim ocem Rankom Ristićem. Vjerovatno se o ovim zamjenama teza, ništa ne bi znalo da otac djevojčice kroz ovaj slučaj i medijsku objavu, nije uvidio momenat ličnog populizovanja s razlogom isticanja i prepoznavanja u srpskim velikonacionalističkim i četničkim krugovima u SAD ali i u manjem bh. entitetu, koji su građanima Bosne i Hercegovine itekako poznati, ali i službenoj američkoj politici, posebno ’90-tih u periodu genocidne agresije.
Iako je aktuelna direktorica Emerson škole, u pisanoj poruci izrazila žaljenje zbog plasiranja dezinformacija u medijima, što je dovelo do naknadnog štersa kod članova porodica – preživjelih žrtava genocida, te jasno ukazala: “Izučavanje genocida – dio je školskog programa države Illinois i da je kao takav obavezujući da se izučava, što uključuje i izučavanje genocida u Bosni.”
U svakom slučaju, dobro je što su objavljeni Ristićevi hvalospjevi, iz kojih se saznalo odakle je i kada je došao u SAD, o čemu će se pravne službe u BiH pozabaviti da li je učestvovao u genocidu i drugim ratnim zločinima (1992 – 95). Ujedno i Imigracioni ured u SAD će se pozabaviti njegovim izjavama koje je dao prilikom sticanja statusa u ovoj zemlji. Dobro je poznato da su mnogi Srbi davali lažne izjave, da kriju ratnu prošlost, da su bili pripadnici srpske vojske i policije koji su počinili genocid nad Bošnjacima, na čijem čelu su bili osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Ono što iz izjava Ristića i pisanja srpskih medija jeste upečatljivo, iza imena jednog čestitog svjetskog naučnika Nikole Tesle pokušavaju sakriti najveće srpske ratne zločince današnjice. Pokojni Nikola Tesla, čije dostignuće Bošnjaci izuzetno cijene i kao naučnika, ali eto – i Srbina, nema baš nikakve veze sa genocidom i okotom koji su to u ime svesrpstva počinili, zbog čega mnogi čestiti Srbi od stida idu sagnute glave.
Sve u svemu, ovo je crveni alarm preživjelim žrtvama genocida koji žive u SAD, posebno u Chicagu, kao i bosanskim i bošnjačkim institucijama koje djeluju na ovom kontinentu, da mogu preispitati šta je istina od svega toga. Jer, počinjeni SRPSKI GENOCID nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, niti genocid u Ruandi, niti holokaust nad Židovima, ne može zamijeniti, sintagma “ekstremno surov i nasilan akt” bilo da je formulirana u glavi jednog direktora ili velikosrpskih medija. Jer genocid nad Bošnjacima u BiH ne može se predstaviti kao da je, primjera radi, neki tamo Branko Ristić u četničkom brlogu u Chicagu zlostavljao suprugu, ili recimo neki – Obrad Kesić, u nekoj kvazidiplomatskoj jazbini Washingtonu, dobro pretukao svoju suprugu, te da će za “ekstremno surov i nasilan akt” odgovarati pred pravosudnim institucijama. Jasno je, genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini je planiran u zločinačkim velikosrpskim mozgovima tadašnjeg režima Beograda i njihovih satelita na Palama, s namjerom da svi Srbi žive u jednoj državi – Velikoj Srbiji. To se nije moglo dogoditi bez potpunog zatiranja tragova postojanja jednog naroda u državi Bosni i Hercegovini, tj., Bošnjaka, njegove vjere, historije i kulture. O tome najbolje svjedoči više od stotinu hiljada brutalno pobijenih nevinih civila, desetine hiljada zlostavljanih i silovanih žena i muškaraca. Stotine najzloglasnijih srpskih logora smrti, na kojima bi im i zlikovac Hitler pozavidio, kroz koje su prošli na stotine hiljada Bošnjaka i Hrvata. Desetine hiljada logoraša nisu izdržali torture, silovanja, batinanja, izgladnjivanja i strijeljanja. Izdvajamo logore smrti Omarsku, Keraterm, Trnopolje, Manjaču, te Batkoviće… Zašto ne istaći, na dijelu okupirane bosansko-hercegovačke teritorije 1992. do 1995., od strane zločinačke srpske vojske, policije i njima potčinjenih raznih četničko-terorostičkih formacija koje su na američkoj crnoj listi, Ranogorski četnički pokret, te Tigrovi, “Beli orlovi”…, sistematsko je srušeno 614 džamija (od ovog broja treba izdvojiti 80 džamija koje je srušila Hrvatska vojska (HV) i Hrvatsko vijeće odbrane (HVO)), zatim 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Zar ovi zastrašujući podaci jasno ne govore o genocidnom planu potpunog uništenja bošnjačkog naroda i države BiH?!
Ipak, kakogod da su Ristići pismo napisali, u kojem su oplakivali srpske ratne zločince; sudske presude ali i činjenice na svakom pedlju BiH jasno svjedoče, da su planirali, naredili i počinili genocid nad nevinim civilima – Bošnjacima u Bosni i Hercegovini 1992 – 1995. Naposljetku osuđeno je kompletno političko i vojno rukovodstvo paradržavne velikosrpske tvorevine unutar međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine, i to sa najvišim zatvorskim kaznama od strane sudova Ujedinjenih nacija – Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde. Srpski ratni zločinci osuđeni su skoro hiljadu godina zatvora. Isto tako i Sud Bosne i Hercegovine, te sudovi još nekoliko država pred kojima je suđeno i presuđeno onim srpskim ratnim zločincima, neke su deportovali u BiH, koji su pokušali da se sakriju pod lažnim imenima ili svjedočenjima kako bi se domogli sastusa.
Na kraju, imajući napisano u vidu, bar ovako djelimično u ovoj izazvanoj reakciji, umjesto da svakom Srbinu u Bosni i Hercegovini i Srbiji, bude obaveza da nedvosmisleno prihvate presude o genocidu nad Bošnjacima, sami se ograde od ratnih zločinaca iz svojeg naroda i upru prstom – „ne u naše ime!“. Sve mimo toga -, umjesto indivudualne, svjesno prihvataju – kolektivnu odgovornost. To već nije do Bošnjaka – žrtava genocida, već do zločinaca u ime svesrpstva i onih kojih ih veličaju! – piše u reagiranju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i web magazina Bošnjaci.Net.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija uputila pismo vlastima u CG
Zbog složene situacije u CG, posebno prijetnji koje plasiraju srpske terorističke paravojne formacije, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija izrazila je zabrinutost i uputila pismo predsjedniku Vlade CG, ministrima MUP-a i vanjskih poslova, kao bošnjačkim političkim i vjerskim predstavnicima u CG, diplomatskim predstavništvima Crne Gore u Washingtonu i New Yorku, i medijima, u kojem traže da se pruži puna zaštita svim građanima sa posebnim naglaskom – Bošnjacima nad kojima se već stoljećima vrši genocid, progoni, ruše džamije i pljačka imovina, kao i zbog prijetnji koje su se čule iz skupštinskih klupa CG, ali i proglasa koji je plasirala teroristička vojna formacija “Srpska čast”. Pismo objavljujemo u cjelosti:
Proglas koji kružu socijalnim mrežama
Poštovana gospodo,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) izražava zabrinutost za sigurnost svih građana u Crnoj Gori, zbog konstantnih protesta u gradovima širom Crne Gore, koje predvodi Srpska pravoslavna crkva (SPC) i svi srpski politički subjekti, kao i oni koji su na stanovištu zločinačke četničke ideologije, u čemu je uključen i zvanični politički Beograd i SPC, ali po huškačkim izjavama ne zaostaju ni predstavnici bosanskih Srba na čijem je čelu član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
S namjerom izazivanja nereda, svi oni orkestrirano pozivaju narod na ulice zbog izglasanog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica (27.dec. 2019.), da na ulicama gradova odbrane “srpske svetinje”.
Uvažena gospodo,
Bošnjačko-američka nacionalna aosicijacija posebno iskazuje zabrinutost za bošnjački narod, nad kojima se već stoljećima vrši genocid, progoni, ruše džamije i pljačka imovina, a kojima je i sada javno zaprijećeno iz klupa Skupštine Crne Gore od strane lidera DF-a Andrije Mandića, koji ističe da je u činu četničkog vojvode, parvojne terorističke organizacije koji su na američkoj crnoj listi.
Našu opravdanu zabrinutost potkrepljujemo letkom / proglasom koji kruži socijalnim mrežama, koji je po logou i sadržaju plasirala “Srpska čast”, koja se tretira da su srpska paravojna teroristička formacija, a to potvrđuju brojne slike na pretraživaču u maskirnim uniformama i dugim cijevima. Pomenute formacije upućuju letak “Braći pravoslavcima” pod glavnim motom “GRAĐANSKI RAT U CRNOJ GORI”.
U letku pomenute srpske terorističke organizacije se ističe, citiramo: “Budite spremni na oružje koje možda bude repertirano na Božić”, naglašavajući u sadržaju “Biće krvi”!!!
U nastavku terorističkog pamfleta pozivaju Srbe širom planete “ako se šta zapetlja da smo tu svi”!!!
Dodik sa predvodnicima paravojne formacije “Srpska čast” (Foto: zurnal.info)
Sa istim proglasom kruže sugestije za uplatu novčanih sredstava, pod imenom Bojana Stojkovića, koji je predsjednik pomenute srpske terorističke formacije, koja je registrovana kao “humanitarna organizacija” u Srbiji (vidite u na slici), a postoji vjerovatnoća i u manjem bh. entitetu RS. Jer pomenuti Bojan Stojković, komandant terorističke paravojne formacije “Srpska čast”, blizak je prijatelj sa Miloradom Dodikom i Željkom Cvijanović, koje je u više navrata posjećivao sa članovima paravojne formacije “Srpska čast” koji su posebno trenirani za državni i međudržavni terorizam. Oni su posebno bili upamćeni kada su prije par godina posjetili Dodika (tada predsjednik RS-a) i Narodnu skupštinu RS.
Više je nego jasno da u Srbiji iza njih stoji predsjednik Aleksandar Vučić dok u manjem bosanskom entitetu RS-u Dodik i Cvijanović. Imajući iskustvo na paravojne formacije “Škarpioni” koji su u genocidu Srebrenici učestvovali u egzekucijama bošnjačkih mladića, a ispraćeni su iz jedne od beogradskih crkvi uz blagoslov sveštenika SPC, ni ovog puta neće nas iznenaditi ako je paravojne formacije “Srpska čast” blagoslovio patrijarh Irenij, Amfilohije ili neko blizak od njihovih sveštenika.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija vas poziva da bez odlaganja, prioriteno i najozbiljnije uzmete ove prijetnje sa pamfleta terorističke paravojne formacije Srpska čast” i zaštite sve građane od terorističko-četničkih hordi. Posebno u djelovima CG gdje žive muslimani, Bošnjaci i Albanci, da se pojačaju vojne i policijske jedinice koji će štiti njih, vakufsku i privatnu imovinu.
Vi ste na potezu!!! – piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije.
Saopćenje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije
Primopredaja sredstava: Šabović i Muratović
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) izvještava članove i donatore koji su sa svojim prilozima učestvovali u humanitarnoj akciji za djecu Nevzete Feratović-Emišija (kćerka prosvjetne radnice rah. Hame Canović), u utorak, 17. decembra 2019.; novčana sredstva koja su uplaćena sa bankovskog računa BANA iz New Yorka ($11,587) na bankovski račun CHR “Hajrat”, Muftijstvo sandžačko u Rožaje, Almir Muratović je uručio tročlanoj komisiji, protuvrijednost u eurima: hadži Šeku Šaboviću – predsjednik IZ Plav, hadži Rušku Radončiću (bivši predsjednik IZ Gusinje) i mr. Mersidu ef. Haliloviću, imam Carske džamije u Plavu. Ova tročlana komisija u dogovoru sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom, namjenski će voditi računa o daljnoj potrošnji novčanih sredstava, kao i po potrebi usmjeravati kako bude najbolje za djecu (za potrebe školovanja i ostalih životnih potreba hrane, garderobe), ili ako bude neophodno za završetak građevinskih poslova na porodičnoj kući koja je pretrpjela požar.
BANA posebno ističe, niko nema pravo da vrši bilo kakav pritisak na članove komisije za isplatu sredstava, da ih ometa i traži od njih, osim onako kako je dogovor između BANA i tročlane komisije (Šabović, Radončić, Halilović)!!!
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija iskreno se zahvaljuje komisiji u Plavu, Šaboviću, Radončiću i ef. Haliloviću, koji su se pored svojih privatnih i poslovnih obaveza prihvatili da ovaj emanet izvrše na najadekvatniji način za djecu pomenute porodice.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija posebno se zahvaljuje donatorima ove akcije, koji također nesebično podržavaju naše projekte, imaju duboko povjerenje u koordinatore akcija i članove odbora. Molimo Allaha dž.š. da im svima zaštiti potomstvo, podari napredak i beriket u imetku.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva svoje članove i sve one koji podržavaju naš rad da se ne obaziru na one koji šire laži i fitnu po narudžbi dušmana i onih koji im vjerno služe. Ukazujemo da su laž i fitna jasna osobina i karakteristika munafika. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Laž ocrnjuje lice čovjeku…“! Poznato nam je da fitnonoše i lažovi nemaju obraza, zato im je sve jedno na čiji će udariti i pokušati da izmisle i podvale laži. O odboru i članovima BANA govori njihov pošten i predan rad, kao i briga za svoj narod ma gdje živio na domovinskom prostoru u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, kao i Kosovu ili bilo gdje u dijaspori.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ide naprijed sa novim projektima. Podržimo jedni druge u dobru. Insha’Allah!
28. novembar – Dan proglašenja nezavisnosti Albanije i Dan zastave, jedan je od najvažnijih datuma u histroji Albanije.
Historija bilježi da je u gradu Vlori, 28. novembra 1912. godine, Narodna skupština je proglasila Albaniju za nezavisnu državu. Po usvajanju teksta deklaracije Ismail Qemali pred okupljenim građanima razvio je albansku zastavu sa crnim dvoglavim orlom. Prema albanskoj historiji, upravo na isti dan, 28. novembra 1443. godine Skenderbeg, plemić iz porodice Kastriota, po prvi put je podigao albansku zastavu.
Ovaj važan datum u historiji albanskog naroda obilježen je u Gradskoj vijećnici New Yorka (City hall), četvrtak, 21. novembra 2019., čiji su organizatori bili nj.e. Floreta Faber ambasador Albanje za SAD, predsjednik Vijeća grada New Yorka – Corry Jonson, član Gradskog vijeća New Yorka – Mark Gjonaj, te predstavnici pet gradskih općina Joseph Barelly, Justin Brenon, Andrw Choen, Carolina Rivera, Valone, Yagger i dr.…
U svečarskoj atmosferi i pripremljenom programu govorili su pomenuti organizatori i prijatelji Albanije.
Ambasadorica Albanije u SAD Floreta Faber u obraćanju je istakla, kako je prije 30 godina završila studije u Tirani. Tadašnji režim je ukazivao da je Amerika najveći neprijatelj Albaniji, a da danas, ja sam glavni diplomat u ovoj obećanoj zemlji, koja je veliki prijatelj moje zemlje.
Vasvija Krasniqi-Goodman, jedna od zlostavljanih Albanki za vrijeme srpske agresije na Kosovo, herojski stajala i govorila o ratnim torturama silovanja na Kosovu. Pokazala je prema albanskoj zastavi da je i zbog nje silovana, dok je čitava sala ustala i podržala je dugim snažnim apaluzom.
U nastavku su govorili istaknute javne ličnosti, preživjeli Drugi svjetski rat.
Izeden je bogat tradicionalni albanski kulturno-folklorni program.
Na ovoj manifestaciji poziv organizatora prisustvovali su predstavnici Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, predsjednik Muharem Purišić i blagajnica Aida Šarkinović.
Saopćenje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije
Anatimuslimanska origijanja četnika
U utorak, 5. novembra 2019., na YouTube kanalu, Facebooku… pojavio se video klip sa četničkog orgijanja koji je priređen u nedjelju, 20. oktobra 2019., u organizaciji Udruženja “Kraljevina Srbija”, kada je održan Četnički sabor u selu Riljac, Trstenik.
Da je pomenuti sabor četnika održan vjerovatno bi javnost bila uskraćena, jer bi o tome događaju znali samo oni koji su bili na njemu i koji podržavaju orgijanja srpskog terorističkog četničkog pokreta i paravojne formacije. Ali objavom video klipa, danas, 5. novembra, i sadržaj pjesme i urlikanja uz gusle, cijela javnost, posebno Bošnjaci nad kojima je izvršen genocid, trebaju im biti jasne namjere članova ovakve zlikovačke srpske terorističke organizacije.
Rad četničkih organizacija, postrojavanja u uniformama i orgijanja, podržavaju srbijanske državne vlasti, isto tako manjeg bh. entiteta koji je nastao na zločinima genocida nad Bošnjacima, u kojima su učestovale i četničke terorističke formacije.
Sobzirom da je skup održan u pomenutom trsteničkom selu, unutar i ispred Srpske pravoslavne crkve pod nadzorom sveštenika Vladimira Trošića, jasno da je iza ovog trorističkog četničkog pokreta stoji i srpska crkva sa svojim sveštenstvom. Poznato je da se SPC nikada nije izvinila za zločine genocida u kojem su učestvovali njeni članovi, koje su upravo popovi ispraćali iz crkvi da čine zločine nad Bošnjacima, kao i rušenju blizu 700 džamija u vremenu srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Orgijanje uz gusle jasno ukazuje na otvorenu mržnju koju velikosrpski nacionalisti šire prema muslimanima Bošnjacima, te veličanje ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na doživotnu robiju za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Orgijanje srpskih neonacista
Ovakav sadržaj stihova pjesme i urlikanje očituje koliko mržnje gaje prema muslimanima Pazara, ali i uopće:
Kad četničko grlo jekne,
u Pazaru bula strekne.
Hajrudine možeš li slanine,
kada ti četnik sa tavana skine.
Ja sam Srbin na čelu mi piše,
košulja mi tamjanom miriše.
Ovo ti je grupica mladića,
koja voli Rašu Karadžića.
Radovane da te nije bilo,
Pola bi se Srba poturčilo.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva vlasti Srbije da se ograde od ovakvih orgijanja terorističkih četničkih paravojnih formacija, te da pohapse odgovorne vinovnike ovog skupa, sa kojeg su uputili govor mržnje prema muslimanikama i muslimanima, Bošnjacima Novog Pazara, Sandžaka…, te veličanju osuđenog ratnog zločinca.
Ako se državne vlasti ne ograde i odgovorne ne izvedu pred licem pravde, bit će dodatni dokaz da država Srbija, i SPC, stoji iza svih četničkih terorističkih paravojnih formacija i njihovih orgijanja, kao plansko širenje fašističke ideologije u cijelom balkanskom reginu, te da mržnju šire po naredbi iz vrha države i crkve, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
U subotu večer, 2. novembra, u njemačkom gradu Kasselu, održano je Večer Kur’ana, ilahija i kasida, te projekcija dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” autora Avde Husienovića u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) sa sjedištem u New Yorku. Time je ovo prekrasno veče posvećeno veličanju Gospodara Svjetova i ljubavi prema Njegovom poslaniku Muhammedu s.a.v.s., te sjećanje na šehide i pamćenje na genocid koji din dušmani preko tri stoljeća u kontinuitetu provode nad bošnjačkom-muslimanskomnarodu u Bosni i Sandžaku.
Večer je učenjem Kur´ana otvorio Omer er-Rejs iz Sirije, dok je holšgeldiju svima prisutnima poželio predsjednik Refik-ef. Muminović.
U svojstvu glavnog imama džemata u Kasselu Jasmin-ef. Gobeljić, zahvalio se svima učesnicima programa kao i svima prisutnima koji su se u velikom broju okupili da uveličaju ovaj veličanstveni skup.
Aladin-ef. Kusur i glavni imam IZB u Francuskoj Abduselam-ef. Fetić, ukazali su na značaj ovog mubarek mjeseca i mnoga druga dešavanja iz bogate historije islama i života Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s.
Učači Kur´ana Omer er-Rejs, Amel-ef. Hadžić, Šaban-ef. Mehmeti i Selvedin-ef. Neimarlija sa svojim melodičnim glasovima uspunili su duše vjernika.
Bogati program je praćen izvođenjem ilahija i kasida koje su na svojstven način učili a publika ih tiho pratila; Amel-ef. Hadžić, Selvedin ef. Neimarlija, braća Reis, Omer i Muhammed,…
U ovoj prekrasnoj večeri Kur’ana Azimušana, dat je prostor za projekciju dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu”, koji je ujedno tokom cijelog programa bio u pred očima prisutnih, koji nisu mogli suzdržati emocije i po koju suzu koje su punile njihove oči, nakon čega se obratio Šefadil Ličina koji je svojim izlaganjem istakao važnost filma i dirnuo sve prisutne.
Fahrudin-ef. Džinić, glavni imam iz Frankfurta je istakao koliko mu je teško govoriti poslije tako emotivnog izlaganja Ličine o žrtvama genocida i važnosti ovog filma koji je prezentiran.
Pohvalno je istaći, da svaka porodica koja je bila prisutna za svoju arhivu obezbijedila po primjerak dokumentarnog filma, a sam džemat u Kasselu dodatnih 50 komada za svoje potrebe, prijatelje Njemce, gradske službe i javne ličnosti. Na ovakav način, istina o genocidu nad Bošnjacima se širi kroz gradove i države Europe.
Za kraj programa ilahijama i učenjem Kur´ana Amel Hadžić i mladi studenti iz Sirije braća Muhammed, er-Reis i Omer, sa jednim gestom izazvali suze sviju u sali. Oni su tražili od svih prisutnih da zajedno sa njima izvode ilahiju (zikr) Allahümme salli ala seyyidina muhammedin
Ve ala ali seyyidina Muhammed.
Na kraju je proučena dova.
Iskrene čestitke organizatoru i svim učesnicima.
Nakon Kassela, dokumentarni film će biti prikazan u Bielefeldu.
Reagiranje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA):
Ne čudi nas što ovom hrvatskom bojovniku sada sa pozicije Generalnog konzula BiH smetaju džamije! On je vjerovatno samo jedan sa krunice velikohrvatskih (i velikosrpskih) nacionalnista i fašista kojima smeta ljepota džamije i koji su upravo u vremenu višedržavne agresije na BiH srušili više od 600 džamija. S obzirom da se hvali na ratnu prošlost, nameće se logično pitanje, na koliko džamija je pucao i koliko džamija je srušio bojovnik Vujeva?
Reagiranje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na islamofobne stavove koje je interviewu za „Franjevački vijesnik“ iznio Berislav Vujeva, generalni konzul BiH u Chicagu.
Pomenuti bh. diplomata odgovarajući na pitanja u interviewu koji su prenijeli par portala, iznio je niz laži, iskrivljenih historijskih činjenica, te pokazao u kojim su sve porama bosanske diplomacije uvučeni neprijatelji istine – Bosne, Bošnjaka i islama; velikonacionalisti i sljedbenici fašističke ideologije i ustaštva oličeni kroz presuđeni velikohrvatski agresorski UZP, politike koju su predvodili ratni zlikovci Franjo Tuđman, Mate Boban i drugi.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija smatra da takve anticivilizacijske izjave jednog diplomate ne mogu ostati bez konkretne reakcije. Na takve izjave najpozvaniji je da reagira ministar i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, ali nam je jasno da će reakcija izostati iz razloga što je na čelu ministarstva razoroka kopija zlikovačke Karadžićeve genocidne politike, i ujedno što se spram Bosne i Bošnjaka poklapaju velikonacionalistički kodovi sljedbenika politika Tuđman – Milošević, Karadžić – Boban, Dodik – Čović…
Laž jeste historijska činjenica srpskog naroda, ali izgleda da je bolest laganja prelazna, pa je drugovanje velikosrpske i velikohrvatske politike protiv BiH i Bošnjaka uzrokovalo epidemiju, koja je sve više uhvatila i onaj dio hrvatskog pučanstva koje ratna politika UZP izbacila na površinu. Očit primjer tome je Berislav Vujeva, lažac sa bh. diplomataske pozicije u Chicagu.
Berislav Vujeva sa tako važne pozicije Generalnog konzula BiH u Chicagu, u jednoj tako važnoj i prijateljskoj zemlji SAD, gdje bi trebao predstavljati sve narode BiH; ne pokušava sakriti islamofobiju, ističući osamanlijski vakat „Bosna i Hercegovina s pravom se u to vrijeme nazivala „Tamni vilajet“. Nakon više od 400 godina Osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini je ostalo mnoštvo džamija…“ (Sic), te da su „Hrvati bili građani drugog reda, da je Bosna nije polagala na obrazovanje, jer kome treba obrazovan narod“, tvrdi pomenuti diplomata koji se na tu poziciju ušunjao na prijedlog Dodikovog političkog pobratima Dragana Čovića.
Nelogično je da neko ko sebe smatra elementarno pismenim ne zna da je Medresa u Sarajevu najstarija obrazovna institucija na Balkanu, koju je iz svoje zadužbine sagradio Bošnjak Gazi Husrev-beg. Također Čovićev diplomata bi trebao znati da je iza Osmanlija u Bosni i Hercegovini ostalo mnogo toga što on prešućuje, a između ostaloga brojni samostani, katedrale, crkve, naravno i džamije, mostovi, kao i brojni drugi kulturno-historijski spomenici svih religija i naroda.
Ne čudi nas što ovom hrvatskom bojovniku sada sa pozicije Generalnog konzula BiH smetaju džamije! On je vjerovatno samo jedan sa krunice velikohrvatskih (i velikosrpskih) nacionalnista i fašista kojima smeta ljepota džamije i koji su upravo u vremenu višedržavne agresije na BiH srušili više od 600 džamija. S obzirom da se hvali na ratnu prošlost, nameće se logično pitanje, na koliko džamija je pucao i koliko džamija je srušio bojovnik Vujeva?
Ova slika svjedoči!
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija smatra da su izjave odlazećeg Generalnog konzula Berislava Vujeva zastrašujuće upravo iz razloga što je njegovo vrijeme u diplomaciji uzalud potrošeno a da se iz diplomatske misije u SAD opet vraća sa velikohrvatskim nacionalističkim i islamofobnim stavovima. Iz ratne stihije u BiH, te brojnih svjedočenja žrtava koji su preživjeli velikohrvatski “H-B”paradržavni fašistički režim u BiH, te presude Internacionlnih sudova, dobro je poznato kada se probude takvi zli velikonacionalistički i ustaški duhovi kojima smetaju džamije i munare jasno je da opet pripremaju udare i na Bosnu i Bošnjake.
U nizu velikih Berislavovih laži iznesenih u istom razgovoru da je u ratnom vremenu „branio domovinu“ (koju?), jer u isto vrijeme ne može biti agresor i branilac. Također znamo da zna, ali ćemo ga javno podsjetiti da je Međunardni sud u Hagu za ratne zločine, donio brojne pravosnažne presude, osudio ratne zločince, a time i politika HDZ-a koju je u vojnom smislu provodio HV i HVO, okarakterisana kao UZP i agresija, tako da Berislav i drugi bojovnici nisu branili R BiH, nego su učestvovali u agresiji. O tome svjedoče brojni logori i civilna zgarišta od Ahmića, Stupnog Dola, Mostara, Stoca, Viteza…
Priča generalnog konzula Berislava Vujeva kako su Hrvati vezivno tkivo BiH i njezin garant opstanka, ne spada ni u red šale, a ne da ozbiljan čovjek može da povjeruje.
Dokaz da se može bez takvih Hrvata poput ustaških bojovnika oličenog u bh. diplomatu, upravo leži u cjelovitoj BiH, koju su svojim životima odbranili i sačuvali Bošnjaci, sa jednim brojem časnih pripadnika Srba i Hrvata, koji BiH smatraju jedinom domovinom. Dok politika HDZ koju slijedi Berislav Vujeva, učestvovala je u podjeli R BiH. Najbolji primjeri su kontinuirane diverzije i napadi na državu BiH i Bošnjake, koji izvode nasljednici ratnih zlikovaca Karadžić – Boban, uigrani velikonacionalistički hrvatsko-srpski dvojac Čović – Dodik.
Mitomanija o ugroženosti Hrvata kroz vijekove na tlu BiH je bjesnilo od kojeg se hrvatski narod zahvaljujući politici HDZ-a ne može pelcovati. Bilo bi dobro da se Vujeva zagleda u istinu, kako bi uvidio koliko je opasna njegova zabluda. Ako se pak zagleda u istinu vidjet će da hrvatski narod u BiH ima prava koja ne poznaje demokracija, da manje od 14% kolika je brojnost Hrvata u BiH, konzumira vlast od 33%, da tamo gdje su oni u većini ljudska prava i slobode su u zatočeništvu. Bilo bi dobro da Hrvati daju drugima samo oniliko koliko sami uživaju prava, i vidjelo bi se koliko je to blagostanje.
Nadalje, posao Generalnog konzula je da štiti prava građana BiH, a ne da glumi hrvatsku majku po Chicagu. Berislav je dokaz, da agresor ostaje agresor. Da BiH nema prosperiteta sve dok su ovakvi likovi predstavnici diplomacije i vanjske politike i dok su u njoj žive velikohrvatske i velikosrpske politike.
Radi javnosti da podsjetimo, tokom višedržavne genocidne agresije na RBiH srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Vojska genocidne tvorevine RS potpomognuta iz Srbije srušila je 534 džamije. Dok ekstremisti Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i HV u UZP srušili su 80 džamija. Uništeno je ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamija koliko ih je prije agresije bilo na prostoru BiH.
Da li sa takvim antiislamskim izjavama generalni konzul najavljuje nova rušenja, ili je pak pokušaj da se sa ekstremističkim izjavama dopadne gazdama u Širokom Brijegu i Zagrebu i domogne nove pozicije pod bosanskim nebom. Ostaje da se vidi!, – piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
U Ministarstvu dijaspore i strateških investicija Republike Kosova
U Ministarstvu dijaspore i strateških investicija Republike Kosovo izvršena je primopredaja nove HD video kamere, vrijedne donacije od članova Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije asocijacije “BANA” iz Sjedinjenih Američkih Država za program na bosanskom jeziku RTK1 u Republici Kosovo. Akcijom je koordinirao Avdo Metjahić, dok je ispred BANA i koordinatora kameru uručio Sanel Klapija, koji je bio na godišnjem odmoru na Kosovu. Poklon video kameru je uručen u kancelariji Ćerima Bajramija, zamjenika ministra dijaspore, koju su primili članovi redakcije na bosanskom jeziku: urednica Sanela Bilalović, zamjenik urednice Mustafa Balje i novinar Haris Alija, dok je Dževahira Kulenović opravdano bila odsutna.
Uz zahvalnost novinara RTK1, redakcije na bosanskom jeziku, na ovom poklonu i obećanju da će on biti korišćen u svrhe za koje je namijenjen, kao i zahvalnost donosiocu Klapiji, te zamjeniku ministra dijaspore Bajramiju, u prvom snimanju na video kameri – posebnu zahvalnost su uputili Avdi Metjahiću, inicijatoru i koordinatoru BANA, ujedno najvećem donatoru za kupljenu, prilično skupu, kameru sa ostalim sedam potpisanih dobrotvora.
Gospodin Metjahić je prije par godina – tokom svog boravka na Kosovu, načelno obećao da će se potruditi da obezbjedi jednu video kameru, pošto se i sam uvjerio da je redakcija na bosanskom jeziku ograničena u svom radu baš zbog nedostatka kamere sa visokom HD rezolucijom da usnimi i izvjesti putem RTK1, o zbivanjima iz bošnjačkih sredina Kosova. Istaknuto je od strane BANA donatora da je ta kamera vlasništvo samo zapošljenih u RTK1 u redakciji na bosanskom jeziku. Uz dokumenta, instrukcije za korušćenje kamere predato je i pismo BANA za redakciju na bosanskom jeziku.
– U moje ime se zahvaljujem incijatoru i BANA koordinatoru Avdi Metjahiću, kao i svim donatorima, te Sanelu Klapiji na dolasku u MDIS u Prištini gdje je ispred BANA uručio poklon kameru.
Posebno zahvaljujem BANA i Avdi Metjahiću na realizaciji ove donacije preko Ministarstva dijaspore i strateških investicija, odnosno na iskazanom poštovanju prema meni kao zamjeniku ministra i koordinatoru ove primopredaje na Kosovu. Također se ljubazno zahvaljujem i na Zahvalnici za moj sveukupni angažman koja mi je ispred BANA uručena, –istakao je zamjenik ministra Ćerim Bajrami.
Inicijator i koodinator akcije ispred BANA Avdo Metjahić se zahvalio svim donatorima koji su prepoznali važnost akcije i donirali sredstva za kupovinu kamere za RTK1 – redakciju na bosanskom jeziku.
Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije na izjave predsjednice Hrvatske:
Izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović su klasičan spin, koje je iste ili slične ova lažljivica već nekoliko puta rekla u različitim prilikama i obraćanjima
BANA: HRVATSKA PREDSJEDNICA U IZRAELU SE TREBALA JAVNO ZAVJETOVATI DA HRVATSKA I HRVATI NIKADA VIŠE NEĆE POČINITI ZLOČINE POPUT AHMIĆA, STUPNI DO…, ZLOGLASNIH LOGORA SMRTI OD DRETELJA DO JASENOVCA
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje skandalozne i lažne izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović koje je plasirala tokom posjete Izraelu, na račun države Bosne i Hercegovine, islama, Bošnjaka i muslimana.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a posebno demokratski svijet, dobro znaju da država Bosna i Hercegovina i njeni narodi, posebno Bošnjaci, treću deceniju, od agresije i velikih ratnih zločina, urbicida i kulturocida, trpe veliko-hrvatske nacionaliste i fašizam koji se plasira iz Hrvatske demokratske zajednice preko državnog vrha Hrvatske, od ratnog zločinca Franje Tuđmana pa sve do Kolinde Grabar-Kitarović koja sa plasiranjem laži misli da može promijeniti karaker rata, ratnu prošlost Hrvatske ali njihovih satelita u BiH, učesnika u Udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je osuđen od strane Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu! Rukovodstvo Hrvatske na čelu sa predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, nakon presuda pred najvećom internacionalnom instancom – sudom UN-a; kao članica EU, trebali bi imati obavezu da od ratne prošlosti svoje društvo i građane, liječe istinom o Udruženom zločinačkom poduhvatu, te da se poput Willy Brandta javno kleknu, pokaju i javno zavjetuju da se nikada više neće ponoviti zločini genocida iz 90-tih, Ahmići, Stupnoi do…, kao i zloglasni logori smri Dretelj, Heliodrom, Gabela… te rušenje Starog Mosta i brojnih džamija… naravno sa naglaskom genocida u logoru Jasenovac u kojem su mučeni i ubijani svi koji se nisu uklapali u veliko državni hrvatski nacistički projekat, od Srba, Bošnjaka – muslimana, Roma pa do Jevreja, pred kojima sada u Izraelu predsjednica Hrvatske iznosi gnusne laži na račun države BiH i Bošnjaka.
Iako je svima jasno da su izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović klasičan spin, koje je iste ili slične sadržine ova lažljivica sa predsjedničkog trona već nekoliko puta rekla u različitim prilikama i obraćanjima, građani i patrioti BiH, posebno Bošnjaci ma gdje živjeli, imaju veliku obavezu da čuvaju i da se svim demokratskim raspoloživim sredsvima bore za svoju državu Bosnu i Hercegovinu, za svaki njen pedalj, i svaki nasrtaj da kazne udaranjem po prstima i nosu. Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović sa pozicije koju obnaša jasno je da na sve strane svijeta može lagati ali ustaško-nacističku ideologiju i hrvatske ratne zločine ne može sakriti, kao što ne može prikriti porast ustaško-fašističkog pokreta u njenoij državi Hrvatskoj ali i među pristalicama stranačkog joj pajtaša Dragana Čovića, piše u saopćenju BANA.
Napominjemo da je Grabar-Kitarović tokom posjete Izraelu izjavila kako je BiH vrlo nestabilna i kako su je u određenom pogledu preuzeli ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama, ističući: “Ta zemlja je danas pod kontrolom militantnog islama, koji je dominantan u određivanju stavova”!
U mjesecu julu, mjesecu genocida nad Bošnjacima Prijedora i Srebrenice, u subotu, 20. jula, u organizaciji Islamske zajednice Stuttgrat, u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom aocijacijom (BANA) iz New Yorka, priređena je premijera dokumentarnog filma “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu” autora Avde Huseinovića, u produkciji BANA.
Nakon prikazivanja filma održan je panel u kojem su učestvovali: jedna od vodećih bošnjačkih intelektualki prof. dr. Fahira Fejzić – Čengić, Avdo Huseinović, režiser više dokumentarnih filmova koji obrađuju tematiku genocida nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku i autor više knjiga, te Esad Krcić, glavni urednik web magazina Bošnjaci.Net, jedan od producenata filma. Moderatorica panela je bila dipl. pravnica Amina Brka Salkić.
Prisutne je u svojstvu domaćina selamio Hamza-ef. Subašić, gl. imam u Islamskoj zajednici Stuttgart.
U toku prikazivanja filma čuli su se uzdasi prisutnih, dok neki nisu mogli do kraja odgledati projekciju.
Moglo se primjetiti na licima prisutnih, da sa nevjericom i bolom ne mogu vjerovati svojim očima šta su im sve kroz historiju komšije priređivali; zločine u ratu i u miru, silovanja, progone, pljačke, istrebljenja…GENOCID!!!
20.juli – dan genocida u Prijedoru; dan masovnih egzekucija na području cijele prijedorske regije koju je srpsko-crnogorski agresor na BiH 1992. – 1995., pod vojno-policijskom čizmom pretvorio u zloglasne logore smrti, u kojima su na najbrutalnije načine mučeni, ubijani i silovani nedužni Prijedorčani i Prijedorčanke; djeca, žene, muškarci svih starosnih dobi, sve sa namjerom potpunog istrebljenja, odnosno zatiranja tragova postojanja svega što je bošnjačko i bosansko. To je GENOCID!!!
Islamska zajednica Stuttgart u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom (BANA) iz New Yorka, kulturom pamćenja i u borbi protiv zaborava u subotu, 20. jula sa početkom u 19:30h, priređuju premijeru dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” autora Avde Huseinovića, u produkciji BANA.
Premijera će biti priređena u modernom Islamskom centru IZ Stuttgart, za kraj školske kalendraske godine, u sklopu trodnevne vjersko-kulturne manifestacije “Džematski vikend seminar”.
U programu premijere će učestvovati jedna od poznatijih bošnjačkih intelektualki prof. dr. Fahira Fejzić – Čengić, Avdo Huseinović, režiser više dokumentarnih filmova koji obrađuju tematiku genocida nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku i autor više knjiga, Esad Krcić, glavni urednik web magazina Bošnjaci.Net, ujedno producent filma Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu, i dr., kao i domaćini iz IZ Stuttgart.
Javnosti radi, “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” je dokumentarni film koji po prvi put u video formi, kroz korištenje relevantne dokumentacije, svjedočenja i interviewa i izjava uglednih bošnjačkih, hrvatskih, srpskih i crnogorskih intelektualaca, istraživača genocida; preživjele žrtve genocida i potomci žrtava genocida, javnosti prezentiraju neispričanu i kompleksnu priču o genocidu nad Bošnjacima.
Film obuhvata period od preko tri stoljeća vršenja genocida u kontinuitetu koji se planirano i organizirano sa nivoa srpsko-crnogorskih državnih, crkvenih (SPC) i kulturnih (SANU) institucija vrši nad Bošnjacima, muslimanima, na području Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih dijelova Balkana, praenom urbicidom i kulturocidom, nad džamijama i kulturno-hiatorijskim objektima.
Nakon višemjesečnog snimanja na više lokacija u Rožajama (Sandžak), uz početak ovogodišnjeg Ramazan i šerifa, premijerno na Youtube kanalu je objavljen video spot kaside o čuvenom imamu Mulla Jakup ef. Kardoviću.
Kasidom o uglednom Mulla Jakup ef. Kardoviću, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija – BANA nastavlja projekat snimanja kasida audio i video spotova o sandžačkim bošnjačkim velikanima i braniocima našeg naroda i vatana domovinskog prostora.
Tekst kaside je napisao dr. Jahja Fehratović, kasidu je opjevao Hamza Škrijelj, dok je muziku i aranžman uradio poznati kantautor Eldin Huseinbegović. Naslovnicu kaside je uradio Selver Kardović, dok je kasida snimljenja u aražmanu Video producenta: Red In production.
Generalni sponzor i nosioc projekta je Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija – BANA, te ponosni Bošnjaci Rožaja – Sinovi Sandžaka, uz nesebičnu podršku Smajlja Srdanovića sa porodicom, hafiza Haka ef. Omeragića, Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku, Bratstvo Kardovića, KUD Vrelo Ibra – Rožaje, Sabahudina Fetića i Sandžak Media.
GAZIJA I ŠEHID MULLA-JAKUP-EFENDIJA KARDOVIĆ
Tekst: Kasida o Mulla Jakupu ef. Kardoviću
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Junaštva brojna gradeS Kacubera i Bihora
Usred ratnoga vihora
Mulla Jakupova snaga
Silnog dušmana razagna
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Viteštva silna grade
Preko Peštera, Sjenice
Do Giljeve i Kladnice
Mulla Jakup hitro stiže
Gaziluke vajne niže
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Gaziluke vajne grade
Odbranom šeher Pazara
Keramete Allah stvara
Jakupovu hrabru četu
Dušmanski naum da pometu
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Keramete silne grade
Spasenje Srba i Jevreja
Komšija drugih vjera
U naletu zla i osveta
Hodžina je čojstvu posveta
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Čojstva silna grade
Pred miruhom slobode
Kurban zavisti i zlobe
Rožajska se zemlja spekla
Ibrom krv šehida potekla
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Šehidske bijele brade
Hurmete silne grade
U nastavku objavljujemo tekst o Mulla Jakubu ef. Kardoviću, iz rukopisa ”Znameniti Bošnjaci rožajskog kraja” rahmetli Besima Agića
Rođen je 1869. godine u Rožajama u bratstvu Kardovića, od oca mulla-Ahmeta i majke Nurke, rođ. Hubanić, iz Bijelog Polja. Srednjeg rasta, izuzetno širokih ramena, tamnih očiju, okruglog lica sa izbačenim jagodicama, gusto negovana prosijeda brada sa izraženim obrvama i ahmedijom na glavi davali su mu strog i zagonetan izraz pun poštovanja i povjerenja. U svojem vremenu bio je jedan od obrazovanijih ljudi Rožaja i šire, pored maternjeg bosanskog govorio je još sedam jezika: arapski, persijski, turski, albanski, njemački, italijanski i makedonski. Djetinjstvo je proveo u krugu svoje porodice sa sestrama Emirom, Džemilom i Esmom koje se udaju: Emira u Peć za Aćifa Čavolija, Džemila za Abdulaha Zejnelagića iz Rožaja (odselili za Novi Pazar, gdje im i sada živi potomstvo) i Esma u Peć, u porodici Muljhadžu.
Rastao je i sazrijevao u kući u kojoj se klanjalo, tekbirilo, zikrilo i Kur’an učio, mnogo ranije od djeda mu hadži Suljage, Adilage, Nuradinage i Bejtage. Kao jedini muški potomak u porodici, vaspitavan je u islamskom duhu od svojih roditelja, rano spoznavši sveukupnu zbilju dunjalučkog života. Otac mu, mulla-Ahmet (uvakufio je zemljište za Kučansku džamiju), pratio je sva zbivanja u Osmanlijskom carstvu, i dešavanja na prostoru Balkana, kao i formiranje novih država Berlinskim kongresom 1878. godine. Sagledao je propadanje Osmanskog carstva plašeći se šta će novo vrijeme donijeti narodu Sandžaka. Učio je svoga jedinca hikmetu (mudrosti) da se drži vjerskih principa, istine i pravde, da ima vizionarski odnos i da sva dešavanja prima sa rezervom. Često mu je govoro; ,,Ne hitaj i ne mrzi nikoga. Samo Allah zna tajne našeg postojanja, života i smrti i ne radi drugome ono što ne bi volio tebi neko da uradi. Nemoj pokleknuti pred iskušenjima kojim će te Allah darivati. Budi pametan i čvrst. Nadahnut Kur’anskom Istinom i vjerom lakše ćeš podnositi sve prepreke koje će ti život darivati. Sagledaj prolaznost dunjalučkog života, i nemoj zasramiti sebe i svoje. Budi ponos porodice i svoga bratstva”. Tako je učen i vaspitavan od roditelja gazija i šehid mulla-Jakup-efendija Kardović.
Prvo vjersko obrazovanje savladao je u kući svojih roditelja. Mejtep i ruždiju završio je u Bijelom Polju, a veliku medresu u Skoplju. Poslije završene medrese radio je kao vojni imam u Beranama sve do propasti Osmanlija na ovim prostorima, 1912. godine. Za vrijeme Balkanskog rata živio je u Peć i u Baranima kod Peći, (8 godina), radeći kao imam. U tom vremenu upoznao je sve viđenije prvake Kosova, kao i neke učesnike Prizrenske i Pećke Lige: Šaban Polužu, Isa Boljetinca, Hasan Prištinu, Bajram Curija, Bislim Bajgoru, i druge (opjevan je uz ćitelije na Kosovu, Jakup-hodža kali barde’ — Jakup-hodža na bijelom konju). Ženio se tri puta. Prva mu je bila iz Balotića, (umrla je na porođaju sa ćerkom). Zatim se ženi sa Malićom Dazdarević iz Godova, sa kojom je živio u Peći, gdje mu je rodila troje djece: sina Sulja i dvije ćerke. Prva ćerka mu rano umire, a druga Rabija-Raba, (1907-1941) udaje se u Lukocrijevo. Poslije jednogodišnjeg neuspjelog braka vraća se, sa ćerkom Zumom, na Vuču kod oca Mulla Jakupa, gdje umire u 34. godini života, gdje je i ukopana. I žena mu Malića mlada umire u Peći gdje je i ukopana. Nakon nekog vremena Mulla Jakup odlazi u tazbinu (Godovo) na hatar povodom smrti Malićine. Tom prilikom su mu ponudili drugu devojku za ženu (kako nam je kazala Esma, ćerka Mulla Jakupova). Hankuša, strina Malićina, od tri ćerke koje je imala, nudila mu je jednu, kako kaza, ,,da mu ima ko djecu vidjeti”. Nakon izvjesnog vremena vratio se Mulla Jakup u Godovo po Hankušino (Dervišaginice) obećanje. Ušla je Hankuša kod djevojaka, u žensku odaju, i rekla ćerkama da ,,ona koja unese kahvu Mulla Jakupu neka se spremi da krene sa njim, a vi vidite koja će”. Na to je Rukija odmah odgovorila: ,,Ja ću mu unijeti kahvu, ali ti ga uzeti neću, majko”. Hankuša je, ne govoreći ništa, ušla u sobu kod musafira koji je muhabetio sa Dervišagom, domaćinom kuće. Kada je Rukija ušla, noseći kahvu, Mulla Jakup, ćejfeći je, reče domaćinu: ,,Pripsana ti ova djevojka, Dervišaga”. ,,Pa neka ti je hajirli, Mulla Jakupe, neko se mora brinuti za tu djecu,” odgovori mu domaćin. Tako se treći put oženio Malićinom prvom bratučedom, Rukijom. Sa Rukijom je imao osmoro djece; tri sina i pet ćerki: Jusuf, Medo i Bahrija-Beljo, ćerke: Fatima, Aiša, Đulšaha-Taha, Nurka i Esma. U Peć su mu rođeni Suljo, Rabija, Fatima, Aiša i Taha.
Stvaranjem Kraljevine Jugoslavije, dolazi na Vuču, 1920. godine, na imanje svoga oca mulla-Ahmeta. Biševo je tada imalo status opštine gdje je mulla-Jakup radio kao državni imam. Zbog represalija i terora, koji je sprovodila Kraljevina Jugoslavije i njen krvavi mentor Kosta Pećanac, (mnoga sandžačka sela je opljačkao i Bošnjake poubijao), sandžački prvaci, 19. avgusta 1919. godine, upućuju Memorandum tadašnjem predsedniku Vlade, Ljubi Davidoviću, obaveštavajući ga šta Kosta Pećanac i četnici rade po Sandžaku. Nije bilo nikakvog odgovora. Javlja se otpor kod bošnjačko-muslimanskog stanovništva. Formiraju se komite koje se umnožavaju, tako da je za kratko vrijeme svako selo u Sandžaku imalo svoju komitu. Crnogorski napad na Šahoviće i Pavino Polje novembra 1924. godine, dolio je ulje na vatru prestravljenom i izbezumljenom stanovništvu Sandžaka. Iste godine, 12. decembra, Zarija Joksimović, na dužnosti Sreskog načelnika i isljednika, kreće sa džandarima u krvavi pohod rožajskim selima: Balotićima, Njegušima, Besniku, Baću, Pripeču i Bukovici, uzgred ubivši 21 osobu zbog muslimanskog imena. Nakon ovog zločina mulla-Jakup upućuje žalbu nadležnim organima u Beogradu ali bez uspjeha. Zato je kod Rožajaca i Biševaca stekao veliki autoritet.
Sa izbijanjem Drugog svjetskog rata i nagodbom Njemaca i Talijana, Rožaje, već od maja 1941. godine, pripada italijanskoj okupacijonoj zoni u sastavu tzv. ,,Velike Albanije” i Pećke prefekture. Nosioci ,,velikoalbanske vlasti” u Rožajama bili su Sako Hadžialijagić kao predsjednik Opštine, Adem Kurtagić na dužnosti nonprefekta-načelnika sreza. Maja 1942. na dužnost sekretara nonprefekture u Rožajama postavljen je Šemsudin Hadri (komunista sa Kosmeta). Komandir žandarmerije bio je Ćerim Kurpejović, a vođa ,,Vulnetarskih jedinica” mulla-Jakup Kardović. One su organizovane avgusta 1941. godine, samo na prostorima gde je uspostavljena ,,velikoalbanska vlast” [1].
Zadatak im je bio da brane lokalno stanovništvo od razularenih četničkih formacija, koje su uništavale okolne bošnjačko-muslimanske sredine. (Jula 1941. godine, prilikom hvatanja tadašnjeg sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, Miladina Popovića, Krsta Filipovića, Miladinovog brata Mihaila i dvojicu drugova iz Kosovske Mitrovice koji su bili povjereni Hivziji Ćatoviću da ih tajno prebaci preko Raške, Novog Pazara i Rožaja na oslobođenu teritoriju Berana. Njima se u Novom Pazaru pridružio i Dedo Šehović. Putujući u iznajmljenom putničkom automobilu, uhvaćeni su u selu Vuča od strane Italijana. Strpali su ih u jedan od dva kamiona i poveli prema Rožajama. Na jednoj krivini u blizini Rožaja, Hivzija je neopaženo iskočio i pobjegao. Hivzija je odmah kontaktirao sa Ćerim-efendijom Zejnelagićem i Mulla Jakupom Kardovićem koji su ih spasili od sigurne smrti, jer su Italijani odmah saznali da su uhvatili komunističke rukovodioce sa Kosova). [2]
Na poziv Aćif-efendije Hadžiahmetovića, glavnog organizatora odbrane Novog Pazara, da im pritkne u pomoć, mulla-Jakup je organizovao sastanak sa rožajskim i seoskim prvacima, tražeći dobrovoljce da se priključe ,,Vulnetarskim jedinicama” u odbrani Novog Pazara od napada srbijanskih četnika. Ujedno obavještava prvake Peći i Kosova da i oni priskoče u pomoć. Tokom oktobra 1941. godine, u Novi Pazar došlo je preko 3.200 naoružanih Albanaca iz raznih krajeva Kosova i oko 1.800 naoružanih Bošnjaka-muslimana iz Rožaja, Biševa i Pešteri. [3] Pri samom ulasku u grad, i eleminisanjem četničkog mitraljezkog gnijezda, poginuli su bližnji rođak mulla-Jakupov, Ćamil Hajradinagin, i jedan Albanac, pobratim Suljov sa Kosova, dok je Suljo bio ranjen u ruku. [4] U toku novembra mjeseca četnici su organizovali tri napada na Novi Pazar i sva tri su uspješno odbijeni. Bilans ovog obračuna je bio porazan; od sredine jula do kraja decembra 1941. godine, izginulo je ukupno 507 osoba: 227 Srba, 136 Muslimana i 144 Albanca sa Kosova. Tome treba dodati i likvidaciju novopazarskih Jevreja (243) na Sajmištu u Beogradu. [5] U tom i takvom bezumlju i najvećoj opasnosti mulla-Jakup i ugledni građani Novog Pazara, spašavaju 420 lokalnih Srba iz grada. On se još ranije afirmisao kao zaštitnik Srba kako navodi Mušović za Mulla Jakupa. Srbi su pod oružanom pratnjom Muslimana uzeti iz svojih kuća i sklonjeni u sudske i zatvorske prostorije pod jakom stražom koja ih je štitila danonoćno. Komanda straže je bila povjerena mulla Jakupovom sinu Sulju.
Poslije uspješne odbrane Novog Pazara za Gaziju nije bilo odmora. Na poziv sjeničkog branitelja, Hasana Zvizdića, Mulla Jakup sa svojim vulneterima i dobrovoljcima priskače u pomoć Sjeničacima, 12. decembra 1941. godine, protiv partizana koji su prekršili dogovor da ne ulaze u Sjenicu. Mulla Jakup iako zagazio u osmu deceniju morao se boriti protivu aveti zla, koja je htjela uništiti i protjerati bošnjačko-muslimansko stanovništvo i sa prostora crnogorskog dijela Sandžaka. Četnički vođa Draža Mihailović, boraveći u Crnoj Gori pod italijanskom zaštitom, januara 1943. godine, naređuje mobilizaciju četnika za četvrtu ofanzivu protiv partizana. Mihailović je htio uzgred uništiti i muslimansko stanovništvo sa prostora Sandžaka. Naredio je crnogorskim četnicima pod vođstvom Pavla Đurišića da krenu ka Bosni, preko Sandžaka, i usput ,,očiste” sve pred sobom. U Bijelom Polju su 10. januara, 1943. godine, potpuno uništili 33 muslimanska sela, ubili 400 ,,boraca” (dječaka i staraca) i oko 1000 žena i djece. Nakon Bijelog Polja, februara mjeseca iste godine Mihailović nastavlja sa projektom čišćenja u Pljevljima, Čajniču i Foči. U februarskom četničkom pohodu jugoistočnih djelova Bosne ubijeno je 8.000 Muslimana. [6] Samo u Pljevljima je tada ubijeno 1.370 ljudi, najviše djece oko 26% do četvrte godine života. Poslije neuspjelog pokušaja četnika da pohara Gornji Bihor, koji su branili dobrovoljačke jedinice mulla-Osmana Rastodera, on obaveštava mulla-Jakupa da četnici kreću prema Rožajama, kako bi se povezali sa srbijanskim četnicima. Mulla-Jakup je odmah pozvao dobrovoljce da se priključe njegovim jedinicama u odbrani Rožaja.
Bitka na Kacuberu je počela 12. avgusta 1943. godine, u vrijeme ramazana. Mulla Jakup je spremio čovjeka na Kosovo da traži pomoć u ljudstvu i oružju, našta su se albanska braća odmah odazvala i stigla na Kacuber, podižući moral kod lokalnih branitelja. A front koji je na Kacuberu otvoren uspješno je odoljevao i trajao sve do oslobođenja Rožaja od strane partizana. U tom periodu bilo je dosta pogibaoca i ranjenih, kao i uspostavljanja čvrstih prijateljskih veza koje su trajale do smrti ovih branioca. Ovdje ću navesti neke interesantne događaje: Hivzijaga Fetahović i Šabanaga Bećiragić noseći hranu borcima Kacubera, 1944. godine, sreli su se sa partizanskom stražom. Na komandu ,,stoj” Hivzijaga je stao, dok je Šabanaga pobjegao pa je od stražara i poginuo, a ukopan je kasnije od grupe Albanaca koja ga je slučajno našla. Suljo, njegov sin, kazao mi je da ne zna gdje mu je grob. Hivzijaga je od strane partizana isleđivan i pušten. Uhapšen je od lokalnih vlasti Rožaja, zato što je pričao da su partizani bili korektni prema njemu i interniran u Beč gdje je i umro odbijajući da jede hranu koju mu vjera nije dozvoljavala.
Salihaga Agić je mitraljezom branio Kacuber, heftično bi tražio sina Umera da dođe da ga zamijeni, da bi se preobukao i malo odmorio. Kada su ga ranili i donijeli kući dolazili su mejštani da ga obiđu, čestitajući mu rane ,,mubarećusum ti rane, Salihaga”, ,,i vama Kacuber” odgovarao bi im on u šali. Bilo je puno događaja za pamćenje i pripovijedanje ali, nažalost, puno je toga zaboravljenog, a i prećutanog jer se nije smjelo javno govoriti o Kacuberu dugi niz godina. A branili su sebe, svoj sibijan i ognjište, i nikoga nijsu napadali, pljačkali, ubijali, silovali, klali i palili. Da li je grijeh i protivuzakonito braniti sebe od drugoga? Ili treba ići po onoj šerijatskoj: Napadnutom je dozvoljeno da se brani pri tome ne birajući sredstva. Od ovog taksirata koji je zadesio Bošnjake, jedino je i poslednje ishodište bila odbrana, a sve drugo je bio put koji ga je vodio ravno u ruke dželata. Da bih saznao što više o Mulla Jakupu, kao čovjeku, vjerniku, mualimu, roditelju, bratstveniku, komšiji, prijatelju, sugrađaninu, nisam mogao naći insana bilo koje vjere ili nacije da je rekao nešto ružno ili pogrdno za njega. Tako smo imali sreće da se čujemo i vidimo sa njegovom ćerkom, Đulšahom-Tahom, dvadesetak dana prije njene smrti. Ova čestita hanuma u svojoj 89. godini života, sa puno žala, topline i ponosa pričala je o svom rahmetli babu, natapajući suzama maramicu u mršavoj ruci.
,,Bio je mnogo blage naravi nikad nam nije viknuo, tepao nam je i davao lijepe nadimke. Često bi ga čula kako govori našoj majci, kada bi se naljutila na nas, ,,najveća Alahova blagodat su djeca, dunjaluk je sa njima okićen, budi dobra prema njima koliko možeš”. Najviše pamtim vrijeme koje smo proveli na Vučoj. Živjeli smo u velikoj porodičnoj kući zvanoj ,,kula”. Dolazilo nam je mnogo svijeta, nikada sami nismo bili, bilo ih je i sa Kosova došli bi na konjima, i tražili jomužu (ne kuhanu) vrniku da se napiju. Dolazili su i Pešterci, neki za savjete, drugi tražeći ga u muslihune. Imalo je raznih nevoljnika. Rat, kriza i bežanija uništavali su domove i razdvajali porodice. Kome je mogao pomoći nije ga vraćao bez ništa.” Na neka pitanja bila je dosta zatvorna. Plašila se, kako je kasnije kazala ćerki, da će nam time naškoditi kod vlasti. Sjeća se dolazaka Hasa Rožajca (Zejnelagića), sa braćom Redžom i Ramom, koji su kod njih boravili na Vučoj po nekoliko mjeseci, kao i za vrijeme rata kada su se krili kao komunisti. Tu su nalazili sklonište i zaštitu proleteri Hivzija Ćatović i Mustafa Pećanin. ,,Haso i braća su od babove sestre Džemile-udate za Abdulahagu Zejnelagića” kaza nam. Bila je u kući kada su mulla-Jakupa odveli, o čemu nije htjela pričati. Razgovor o mulla Jakupu sa Suljovim sinovima Rifatom-Rifom i Džemom, više je bio vezan za njihovog oca Sulja, kako nam rekoše: ,,Poslije smrti djeda nam Mulla Jakupa, babo je pobjegao u šumu krijući se 7 mjeseci, strahujući da i njega ne ubiju. Čitavu zimu bio je u izbjeglištvu krijući se u selima Bukovici, Crnokrpama, Besniku, i na Vučoj kod Dema Košute, da bi se na proljeće po nagovoru polubrata Jusufa, predao vlastima. Tada smo živjeli na Vučoj. Džemo nam je pričao kako je tri puta dolazila OZN-a kod kuće i vršila pretres, da bi uhvatili rahmetli baba. Prvi put su došli iz Tutina, a dva puta iz Rožaja. Kada su došli iz Tutina majku su pokušali da povedu sa sobom, mislili su valjda da će na taj način primorati oca da se preda. Bajro Dazdarević, majkin rođak iz Godova, bio nam je tada u posjeti i nagovarao nas da plačemo i vrištimo koliko možemo da bi je ostavili, što smo ga i poslušali. To nam je i pomoglo, nisu je poveli za Tutin”. Rifo se sjeća kao dijete kada su pobjegli u Tutin i stanovali u zgradi profekture, poslije smo došli na Vuču a djed nam, mulla-Jakup otišao je za Rožaje. Posjetili smo i Esmu najmlađu ćerku mulla-Jakupovu, ,,udatu za Selima Redžepija u Peći prije 44 godine” kako nam kaza u šali. Esma je rođena 1934. godine. Bolesna od šećera, bješe oslijepela ali se sjećala gotovo svih detalja njihove porodične tragedije, imala je jedanaest godina kada su joj baba ubili. Pričala nam je kako je čula, kada je 1912. godine, Mulla Jakup doselio u Peć, pa onda u Barane, gde je radio kao imam i starešina sela. ,,U Peći mu je rođeno troje djece od Maliće, a od Rukije Fatima, Đulšaha-Taha i Aiša. Kada smo živjeli na Vučoj, Jusuf i Nurka su išli u školu u Godovo, Fatima i Taha nisu išle u školu”. Esma nam je govorila o Mulla Jakupovom hapšenju i ubistvu ovako: ,,Prije ubistva babo je bio u Peći sa Suljom. Kada je htio krenuti za Rožaje, sestra Emira ga je nagovarala da je još rano da ide, ,,ko zna šta ti se može desiti” ali je on nije slušao. Kada je stigao u Rožaje, neko vrijeme nije izlazio iz kuće. Neki su saznali da je došao pa su dolazili da ga vide i sa njim muhabete. Trajalo je to tako oko desetak dana. Jednog dana došao mu je i predsjednik Suda Rožaja. Dugo su prijateljski razgovarali. Kada je krenuo, rekao mu je da bi trebalo da se preda i da nije nikakvo zlo napravio. ,,Baš zbog toga što se ne osjećam krivim neću da se predam, a ako im trebam tu sam”, odgovori mu babo. Naveče, istog dana oko 11 sati, majka je slučajno pogledala kroz prozor, govoreći: ,,Efendija, avlija je puna vojske”. ,,Neka, došli su po mene” odgovori babo. U tome se čulo kucanje na vratima. ,,Ko je” upita otac, ,,Narodna odbrana” – odgovori muški glas. Babo krenu da otvori vrata. Taha ujagmi prva i otvori ih, dok se babo nalazio iza nje. ,,Jesi li ti Mulla Jakup Kardović” upita jedan iz grupe gledajući baba. Jesam, reče mu on. Ajde pođi sa nama na saslušanje – kaza mu ovaj. Dok je babo tražio nešto toplije da obuče, među onima koje smo vidjeli prepoznali smo naše prijatelje i komšije, koji su tada vršili vlast u Rožajama. Pošto su ga poveli nakon 10-15 minuta čula se rafalna pucnjava. Majka je vrisnula: ,,Jadnoj meni, ubiše ga”. Bilo je to 11. febrara 1945. godine. Te noći u kući smo bile majka, ja i sestre; Taha, Nurka, Aiša, i brat nam Beljo. Plakali smo čitavu noć. Halo-Bija (Čelebija Ademović, rođ. Kardović), naša rođaka i prva komšinka, sa rođakom Idrizagom, otšla je da vidi šta je bilo. Kada ga je ugledala mrtvog u lokvi krvi na ulici, plakala je pokušavajući sa Idrzagom da ga donesu kod kuće. Neki od ubica pokušali su da ga ne daju, ali Abazaga Fetahović, tada komandant mjesta, rekao je: ,,Zar vam nije dovoljno što mu glavu uzeste, nego hoćete i narod na noge da dignete”. Tražio je da im dozvole da ga odnesu kući pomagajući im. Tada smo živjeli u kući Hamzagića koju je kasnije kupio Muharem-Mulje Agović. Dženaza je bila sjutradan. Halo-Bija je dovela mulla-Meda Pećanina, koji ga je ogaslio. Laneno krvavo platno, kojim ga je mulla-Medo obrisao, još se čuva kod potomaka ovoga šehida. Čitavo Rožaje bilo je opsadirano vojskom sve dok je trajala dženaza. Plašili su se njegovih saboraca, vuluntarskih dobrovoljaca i prijatelja. Dženaza je bila mala, jer je naređeno da niko ne smije iz kuće izaći dok se ne ukopa, završava svoju tragičnu priču ova čestita muminka očiju punih suza, ne ispuštajući tespih i maramicu iz svojih ruku. Tako je stradao, na pravdi Boga, gazija i šehid mulla-Jakup efendija Kardović.
Nije bilo suđenja, sudije, i porote, ni svjedoka, samo dželat i nevina žrtva u tamnoj zimskoj noći, čijoj čestitoj duši nisu mogli ništa sramno staviti na teret. Njegov jedini ,,grijeh” bio je što je štitio i sebe i druge od četničke krvave kame, i nerazumnog istrebljenja bošnjaka sa prostora Sandžaka. Štitio je i svoje krvnike koji su uznapredovali u novoj vlasti, zahvaljujući svojim grešnim rukama kojima su oduzeli mnogo života, zaboravljajući pri tome na savjest, moral i bojazan da će im se nešto desiti od Boga ili potomaka njihovih žrtava. Uzeti ihtijara (starca od 76 godina) iz toplog porodičnog gnijezda u februarskoj hladnoj zimskoj noći, ubiti ga (na 150 metara od kuće) sa 27 rana učinjenih rukom i nekih pojedinaca, van svake je pameti[7]. Jedan od njih se kasnije i hvalio kako je pucao u njega, kaza ćerka mu Esma. Najveća sumnja za mulla-Jakupovo ubistvo pala je na Dragišu Bućkovića, iz Dapsića, nosioca partizanske spomenice i oficira OZN-e, koji je kao informbirovac u zatvoru na Golom otoku pričao da ga je on ubio, kao i Zariju Joksimovića u Peći, Hadži Selima komandanta Čakora i mnoge viđenije ljude. [8] Ali njegov lik, merhamet kojim ga je Bog obdario, moral i djelo, njegov životni put, ostaće vječno upamćeni i živjeće u svim budućim generacijama Rožaja i Sandžaka, neće se zaboraviti kao što nije zaboravljen do sada. Velikani ne umiru oni žive sa svojim narodom sve dok taj narod postoji. Tako će vječno živjeti sve gazije i šehidi Sandžaka. Mulla Jakup je bio poput hrasta koji je svojom ogromnom krošnjom štitio dio sandžačkog prostora od mećave zlikovaca, od nerazumnih i bijesnih, koji su poput provale oblaka, uz grmljavinu i prasak munja, htjeli uništiti gnijezda u njegovim krošnjama.
Poštovani gazijo i šehidu, tvoje krhko tijelo predao si zemlji, sa dobrom će te narod pominjati. Neka ti ruh (duša) razgleda Rajske vrtove i neka te izabranim Allah nagradi. Neka je rahmet tvojoj plemenitoj duši, najveći među velikima, cijenjeni, uvaženi i poštovani branitelju, gazijo i šehidu mulla-Jakupe Kardoviću.
FUTNOSE: 1] M. Memić: Bošnjaci-muslimani Crne Gore, Almanah, Podgorica. 2]Rožajski Zbornik br. 6. str. 38 godina 1987. 3] E. Mušović: Novi Pazar i okolina, Beograd 1969.
[ 4] Po kazivanju Hazira Rasima Kardovića iz Stanbola. 5] E. Mušović: Tutin i okolina, Beograd, 1985. str. 93. 6] Isto. 7] A. Matović: Rožaje i okolina, ljudi i događaji. 8] Isto
Protestno pismo rukovodstvu Crne Gore u povodu učešća na tribini osuđenih srpskih ratnih zločinaca
U povodu tribine koja je održana u Podgorici, na koju se iz zatvorske ćelije iz Haaga putem telefona uključio srpski ratni zločinac Radovan Karadžić, dok je jedan od učesnika bio također ratni zločinac Momčilo Krajišnik, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija uputila je prostestno pismo rukovodstvu Republike Crne Gore, BiH, EU, SAD. U nastavku pismo objavljujemo u cjelosti:
Rukovodstvo Republike Crne Gore
Predsjednik Skupštine RCG Ivan Brajović
Premijer Vlade RCG Duško Marković
Ministar MUP-a CG Mevludin Nuhodžić
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje učestvovanje velikosrpskih monstruma i ratnih zločinaca na javnoj tribini koja je održana u „Srpskoj kući“ u Podgorici. Naime u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta i Srpskog informativno-kulturnog centra “Sveti Sava” na tribini je učestvovao ratni zločinac Momčilo Krajišnik, osuđen za proganjanje, uništavanje, ubijanje, deportaciju i nasilno prebacivanje, zločine protiv čovječnosti, dok se na tribini iz zatvora iz Haaga telefonski uključio ratni zločinac Radovan Karadžić, koji je osuđen na doživotnu robiju za genocid nad Bošnjacima, te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Ratni zločinci Karadžić i Krajišnik na tribini su govorili o stvaranju tzv. Republike srpske, opisujući brutalnosti kako su je stvarali na tlu države Republike Bosne i Hercegovine. Dobro je poznato da je stvorena na krvi i kostima nedužnih civila, odnosno genocidu, etničkom čišćenju i potpunom istrebljenju bošnjačkog naroda i svih onih koji se nisu uklapali u plan stvaranja “Velike Srbije”. Međunarodni sud pravde i Haški tribunal presudili su i osudili taj udruženi velikosrpski zločinački poduhvat i projekat – RS, koji je stvoren u političkoj i vojnoj agresiji Srbije i Crne Gore na međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995).
Nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, Crna Gora je reterirala od takve ratne politike, okrenula se europskim tokovima i vrijednostima. Skupština CG je usvojila Europsku rezoluciju o Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, time osuđujući genocid – tj. plan uništenja jednog europskog naroda. Ali je poražavajuće da se danas upravo u Crnoj Gori čuju prijeteće poruke ratnog zločinca Karadžića, osuđenog za genocid, koji svoje sljedbenike u Crnoj Gori podstiče na ponovno krvoproliće, citiramo:
– Ako želiš da imaš nešto svoje i da bude tvoje, a to je država i dijete, da ne bude tuđe, ono se rađa u krvi, – poručio je ratni zločinac Radovan Karadžić srpskoj sviti koja ga na tribini slušala. Jasno, upućujući ih da svoje ciljeve ostvaruju na krvlju, kostima, genocidu, etničkom čišćenju baš kako je i on to uradio u period 1992. – 1995. godine nad Bošnjacima u BiH.
Bošnjaci – žrtve genocida su izuzetno uznemireni ovakvim genocidnim porukama koje su čuju iz Republike Crne Gore –, državi koja je po riječima političkog i diplomatskog rukovodstva zauzela europski demokratski kurs. Osuđujemo jedan ovakav necivilizacijski čin da je dvojici osuđenih srpskih ratnih zločinaca upravo za krvavi genocidni projekat, dozvoljeno da putem javnih tribina nastavljaju širiti mržnju među narodima i promovirati genocidne projekte koji su osuđeni. Naravno, ovo jeste čin ponižavanja žrtava genocida ali i nakon toga širenja straha upravo prema Bošnjacima u Crnoj Gori, Srbiji, Sandžaku i BiH, gdje se Srbima upućuju savjeti, ako žele nešto svoje onda da proliju krv svima oko sebe.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva rukovodstvo i sve političke i društvene faktore u Republici Crnoj Gori da osude ovaj necivilizacijski čin u kojem glavnu ulogu vode srpski ratni zločinci, koji i nakon presuda najvećeg Internacionalnog suda Ujedinjenih nacija pozivaju na krvoproliće kako bi ostvarili svoje politicidne i genocidne ciljeve.
BANA poziva premijera Vlade Republike Crne Gore i ministra Ministarstva unutarnjih poslova da bez odlaganja preko svojih organa istraže cijeli slučaj i procesuiraju organizatore tribine u Podgorici zbog angažmana osuđenih srpskih ratnih zločinaca koji negiraju genocid, promoviraju fašizam, šovinizam, te upućuju prijetnje novim krvoprolićem koje su izrečene na istoj. Ujedno da ratnim zločincima zabrane ulazak u Republiku Crnu Goru i sva obraćanja, javna ili putem medija ili telefonskih mreža.
BANA poziva Skupštinu Repubilike Crne Gore, predsjednika i sve parlamentarce, da bez odlaganja usvoje Zakon o strogom kažnjavanju negiranja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Na taj način parlamentarci i rukovodstvo CG, iskazat će poštovanje prema žrtama genocida, da poštuju presude najvećih sudova na zemlji planeti. Ukoliko to ne urade, mi Bošnjaci – žrtve genocida shvatit ćemo, Europsku rezoluciju o Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici da su usvojili samo radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva i osobne promocije ka europskim institucijama.
BANA poziva rukovodstvo Republike Crne Gore da naše zahtjeve uzmu ozbiljno u razmatranje, naravno i kroz državne institucije usvaje pomenuti zakon, time u povodu 27. godišnjice hapšenja prognanika iz Bosne i Hercegovine na Crnogorskom primoriju i deportacije ratnom zločincu Karadžiću na nož javno obznane da je to velika greška rukovodstva, Vlade i MUP-a RCG, javno se izvinu i pokažu poštovanje prema žrtvama rata i genocida, procesuiraju sve odgovorne za ovaj ratni zločin i napokon otkriju gdje su ostaci žrtava da budu pokopani i dobiju svoje ime i identitet!, – piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije koje je upućeno premijeru RCG, predsjedniku Skupštine CG, ministru MUP-a CG te svim političkim, društvenim faktorima u Crnoj Gori i diplomaciji CG. Pismo je upućeno zvaničnicima u Bosni i Hercegovini, SAD i EU.
Emina Čolović je rođena 1971. godine u Rožajama, Sandžak (CG). Osnovnu i srednju školu završila je u Rožajama. Godine 1995. diplomirala je na prištinskom univerzitetu, PMF – odsjek matematika i fizika. Autor je knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste” u izdanju međunarodnog književnog udruženja “Stihom govorim” iz Bijelog Polja. Emina je autor više ilahija od kojih su dvije prevedene na engleski jezik, Džennet i Hazreti Amina. Pokrovitelj i vlasnik je filma „U pletivu trajanja M. M. Čolovića”. Više puta je organizovala manifestacije tipa Talent šou 2016. Dobitnica je Oskara popularnosti za organizatorski rad na polju kulture i zabave. Dobitnica je plakete za očuvanje i promociju bosanske tradicionalne sevdalinke. Majka je dvadesetogodišnje Evelin. Živi i stvara u Njemačkoj.
Bošnjaci.Net: U New Yorku, naredni petak, 22. februara, u organizaciji Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije (BANA), u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru Richmond Hill, bit će priređena promocija vaše knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste”…
ČOLOVIĆ: Da, zahvalna sam organizatorima koji su mi ukazali priliku da se u New Yorku, kao značajnom bošnjačkom administrativnom centru, predstavim i naravno predstavim svoje književno djelo.
Bošnjaci.Net: Koliko vam je to važno?
ČOLOVIĆ: Važno mi je jako puno, posebno zbog činjenice da u njemu živi veliki broj našeg naroda koji su se u proteklim decenijama ovdje naselili, ostvarili svoje životne i profesionalne planove. Posebno što su u New Yorku stasavale i stašavaju generacije rođene na američkom tlu.
Bošnjaci.Net: Zašto to naglašavate?
ČOLOVIĆ: Iz razloga što ću na promociji predstaviti djelo koje sam posvetila svom ocu ali i porodičnim vrijednostima. Zbog toga mi je drago da ću imati priliku da podsjetim naše ljude o našim običajima, navikama i odnosima koji su se ticali nekih prošlih vremena a koja su sva utkana u nas.
Bošnjaci.Net: Je li to jedan od načina kako da živi vaša knjiga?Bošnjaci.Net: Stariji dobro znaju i prate bošnjačke običaje.
ČOLOVIĆ: Da, znam ja da oni znaju, ali ovaj događaj neće biti suvišan podsjetiti starije i ukazati mlađim generacijama. Tako će upravo ova moja knjiga biti povod da se svi skupa podsjetimo, posebno mlađe da podučimo, odnosno više zainteresiramo da slijede i promoviraju sve vrijednosti svojih predaka.
ČOLOVIĆ: Knjiga živi onoliko koliko je čitana… Ali iskreno se nadam da će ova promocija mojih knjiga zaintrigirati i motivisati poštovane prijatelje koji ovdje žive i da će moja knjiga naći put do njih i njihovih duša.
Bošnjaci.Net: Mislite da će biti kao mehlem za dušu daleko od zavičaja?
ČOLOVIĆ: Zamislila sam je kao mehlem sudbine, i nadam se će se mnogi, kao i ja, prepoznati koji dijele sudbinu ljudi koje je život odveo daleko od zavičaja.
Bošnjaci.Net: Kao konstanta čežnja za zavičajem?
ČOLOVIĆ: Svi mi što smo dalje od zavičaja ta je čežnja jača, pa sam ja u mojoj knjizi sačuvala i mirise i ukuse zavičaja.
Bošnjaci.Net: Želimo vam uspješnu promociju s nadom da će prisustvovati svi oni koji vole pisanu riječ. (EK)
