Saopćenje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije
Anatimuslimanska origijanja četnika
U utorak, 5. novembra 2019., na YouTube kanalu, Facebooku… pojavio se video klip sa četničkog orgijanja koji je priređen u nedjelju, 20. oktobra 2019., u organizaciji Udruženja “Kraljevina Srbija”, kada je održan Četnički sabor u selu Riljac, Trstenik.
Da je pomenuti sabor četnika održan vjerovatno bi javnost bila uskraćena, jer bi o tome događaju znali samo oni koji su bili na njemu i koji podržavaju orgijanja srpskog terorističkog četničkog pokreta i paravojne formacije. Ali objavom video klipa, danas, 5. novembra, i sadržaj pjesme i urlikanja uz gusle, cijela javnost, posebno Bošnjaci nad kojima je izvršen genocid, trebaju im biti jasne namjere članova ovakve zlikovačke srpske terorističke organizacije.
Rad četničkih organizacija, postrojavanja u uniformama i orgijanja, podržavaju srbijanske državne vlasti, isto tako manjeg bh. entiteta koji je nastao na zločinima genocida nad Bošnjacima, u kojima su učestovale i četničke terorističke formacije.
Sobzirom da je skup održan u pomenutom trsteničkom selu, unutar i ispred Srpske pravoslavne crkve pod nadzorom sveštenika Vladimira Trošića, jasno da je iza ovog trorističkog četničkog pokreta stoji i srpska crkva sa svojim sveštenstvom. Poznato je da se SPC nikada nije izvinila za zločine genocida u kojem su učestvovali njeni članovi, koje su upravo popovi ispraćali iz crkvi da čine zločine nad Bošnjacima, kao i rušenju blizu 700 džamija u vremenu srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Orgijanje uz gusle jasno ukazuje na otvorenu mržnju koju velikosrpski nacionalisti šire prema muslimanima Bošnjacima, te veličanje ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je pred Tribunalom u Haagu osuđen na doživotnu robiju za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Orgijanje srpskih neonacista
Ovakav sadržaj stihova pjesme i urlikanje očituje koliko mržnje gaje prema muslimanima Pazara, ali i uopće:
Kad četničko grlo jekne,
u Pazaru bula strekne.
Hajrudine možeš li slanine,
kada ti četnik sa tavana skine.
Ja sam Srbin na čelu mi piše,
košulja mi tamjanom miriše.
Ovo ti je grupica mladića,
koja voli Rašu Karadžića.
Radovane da te nije bilo,
Pola bi se Srba poturčilo.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva vlasti Srbije da se ograde od ovakvih orgijanja terorističkih četničkih paravojnih formacija, te da pohapse odgovorne vinovnike ovog skupa, sa kojeg su uputili govor mržnje prema muslimanikama i muslimanima, Bošnjacima Novog Pazara, Sandžaka…, te veličanju osuđenog ratnog zločinca.
Ako se državne vlasti ne ograde i odgovorne ne izvedu pred licem pravde, bit će dodatni dokaz da država Srbija, i SPC, stoji iza svih četničkih terorističkih paravojnih formacija i njihovih orgijanja, kao plansko širenje fašističke ideologije u cijelom balkanskom reginu, te da mržnju šire po naredbi iz vrha države i crkve, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
U subotu večer, 2. novembra, u njemačkom gradu Kasselu, održano je Večer Kur’ana, ilahija i kasida, te projekcija dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” autora Avde Husienovića u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) sa sjedištem u New Yorku. Time je ovo prekrasno veče posvećeno veličanju Gospodara Svjetova i ljubavi prema Njegovom poslaniku Muhammedu s.a.v.s., te sjećanje na šehide i pamćenje na genocid koji din dušmani preko tri stoljeća u kontinuitetu provode nad bošnjačkom-muslimanskomnarodu u Bosni i Sandžaku.
Večer je učenjem Kur´ana otvorio Omer er-Rejs iz Sirije, dok je holšgeldiju svima prisutnima poželio predsjednik Refik-ef. Muminović.
U svojstvu glavnog imama džemata u Kasselu Jasmin-ef. Gobeljić, zahvalio se svima učesnicima programa kao i svima prisutnima koji su se u velikom broju okupili da uveličaju ovaj veličanstveni skup.
Aladin-ef. Kusur i glavni imam IZB u Francuskoj Abduselam-ef. Fetić, ukazali su na značaj ovog mubarek mjeseca i mnoga druga dešavanja iz bogate historije islama i života Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s.
Učači Kur´ana Omer er-Rejs, Amel-ef. Hadžić, Šaban-ef. Mehmeti i Selvedin-ef. Neimarlija sa svojim melodičnim glasovima uspunili su duše vjernika.
Bogati program je praćen izvođenjem ilahija i kasida koje su na svojstven način učili a publika ih tiho pratila; Amel-ef. Hadžić, Selvedin ef. Neimarlija, braća Reis, Omer i Muhammed,…
U ovoj prekrasnoj večeri Kur’ana Azimušana, dat je prostor za projekciju dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu”, koji je ujedno tokom cijelog programa bio u pred očima prisutnih, koji nisu mogli suzdržati emocije i po koju suzu koje su punile njihove oči, nakon čega se obratio Šefadil Ličina koji je svojim izlaganjem istakao važnost filma i dirnuo sve prisutne.
Fahrudin-ef. Džinić, glavni imam iz Frankfurta je istakao koliko mu je teško govoriti poslije tako emotivnog izlaganja Ličine o žrtvama genocida i važnosti ovog filma koji je prezentiran.
Pohvalno je istaći, da svaka porodica koja je bila prisutna za svoju arhivu obezbijedila po primjerak dokumentarnog filma, a sam džemat u Kasselu dodatnih 50 komada za svoje potrebe, prijatelje Njemce, gradske službe i javne ličnosti. Na ovakav način, istina o genocidu nad Bošnjacima se širi kroz gradove i države Europe.
Za kraj programa ilahijama i učenjem Kur´ana Amel Hadžić i mladi studenti iz Sirije braća Muhammed, er-Reis i Omer, sa jednim gestom izazvali suze sviju u sali. Oni su tražili od svih prisutnih da zajedno sa njima izvode ilahiju (zikr) Allahümme salli ala seyyidina muhammedin
Ve ala ali seyyidina Muhammed.
Na kraju je proučena dova.
Iskrene čestitke organizatoru i svim učesnicima.
Nakon Kassela, dokumentarni film će biti prikazan u Bielefeldu.
Reagiranje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA):
Ne čudi nas što ovom hrvatskom bojovniku sada sa pozicije Generalnog konzula BiH smetaju džamije! On je vjerovatno samo jedan sa krunice velikohrvatskih (i velikosrpskih) nacionalnista i fašista kojima smeta ljepota džamije i koji su upravo u vremenu višedržavne agresije na BiH srušili više od 600 džamija. S obzirom da se hvali na ratnu prošlost, nameće se logično pitanje, na koliko džamija je pucao i koliko džamija je srušio bojovnik Vujeva?
Reagiranje Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na islamofobne stavove koje je interviewu za „Franjevački vijesnik“ iznio Berislav Vujeva, generalni konzul BiH u Chicagu.
Pomenuti bh. diplomata odgovarajući na pitanja u interviewu koji su prenijeli par portala, iznio je niz laži, iskrivljenih historijskih činjenica, te pokazao u kojim su sve porama bosanske diplomacije uvučeni neprijatelji istine – Bosne, Bošnjaka i islama; velikonacionalisti i sljedbenici fašističke ideologije i ustaštva oličeni kroz presuđeni velikohrvatski agresorski UZP, politike koju su predvodili ratni zlikovci Franjo Tuđman, Mate Boban i drugi.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija smatra da takve anticivilizacijske izjave jednog diplomate ne mogu ostati bez konkretne reakcije. Na takve izjave najpozvaniji je da reagira ministar i Ministarstvo vanjskih poslova BiH, ali nam je jasno da će reakcija izostati iz razloga što je na čelu ministarstva razoroka kopija zlikovačke Karadžićeve genocidne politike, i ujedno što se spram Bosne i Bošnjaka poklapaju velikonacionalistički kodovi sljedbenika politika Tuđman – Milošević, Karadžić – Boban, Dodik – Čović…
Laž jeste historijska činjenica srpskog naroda, ali izgleda da je bolest laganja prelazna, pa je drugovanje velikosrpske i velikohrvatske politike protiv BiH i Bošnjaka uzrokovalo epidemiju, koja je sve više uhvatila i onaj dio hrvatskog pučanstva koje ratna politika UZP izbacila na površinu. Očit primjer tome je Berislav Vujeva, lažac sa bh. diplomataske pozicije u Chicagu.
Berislav Vujeva sa tako važne pozicije Generalnog konzula BiH u Chicagu, u jednoj tako važnoj i prijateljskoj zemlji SAD, gdje bi trebao predstavljati sve narode BiH; ne pokušava sakriti islamofobiju, ističući osamanlijski vakat „Bosna i Hercegovina s pravom se u to vrijeme nazivala „Tamni vilajet“. Nakon više od 400 godina Osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini je ostalo mnoštvo džamija…“ (Sic), te da su „Hrvati bili građani drugog reda, da je Bosna nije polagala na obrazovanje, jer kome treba obrazovan narod“, tvrdi pomenuti diplomata koji se na tu poziciju ušunjao na prijedlog Dodikovog političkog pobratima Dragana Čovića.
Nelogično je da neko ko sebe smatra elementarno pismenim ne zna da je Medresa u Sarajevu najstarija obrazovna institucija na Balkanu, koju je iz svoje zadužbine sagradio Bošnjak Gazi Husrev-beg. Također Čovićev diplomata bi trebao znati da je iza Osmanlija u Bosni i Hercegovini ostalo mnogo toga što on prešućuje, a između ostaloga brojni samostani, katedrale, crkve, naravno i džamije, mostovi, kao i brojni drugi kulturno-historijski spomenici svih religija i naroda.
Ne čudi nas što ovom hrvatskom bojovniku sada sa pozicije Generalnog konzula BiH smetaju džamije! On je vjerovatno samo jedan sa krunice velikohrvatskih (i velikosrpskih) nacionalnista i fašista kojima smeta ljepota džamije i koji su upravo u vremenu višedržavne agresije na BiH srušili više od 600 džamija. S obzirom da se hvali na ratnu prošlost, nameće se logično pitanje, na koliko džamija je pucao i koliko džamija je srušio bojovnik Vujeva?
Ova slika svjedoči!
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija smatra da su izjave odlazećeg Generalnog konzula Berislava Vujeva zastrašujuće upravo iz razloga što je njegovo vrijeme u diplomaciji uzalud potrošeno a da se iz diplomatske misije u SAD opet vraća sa velikohrvatskim nacionalističkim i islamofobnim stavovima. Iz ratne stihije u BiH, te brojnih svjedočenja žrtava koji su preživjeli velikohrvatski “H-B”paradržavni fašistički režim u BiH, te presude Internacionlnih sudova, dobro je poznato kada se probude takvi zli velikonacionalistički i ustaški duhovi kojima smetaju džamije i munare jasno je da opet pripremaju udare i na Bosnu i Bošnjake.
U nizu velikih Berislavovih laži iznesenih u istom razgovoru da je u ratnom vremenu „branio domovinu“ (koju?), jer u isto vrijeme ne može biti agresor i branilac. Također znamo da zna, ali ćemo ga javno podsjetiti da je Međunardni sud u Hagu za ratne zločine, donio brojne pravosnažne presude, osudio ratne zločince, a time i politika HDZ-a koju je u vojnom smislu provodio HV i HVO, okarakterisana kao UZP i agresija, tako da Berislav i drugi bojovnici nisu branili R BiH, nego su učestvovali u agresiji. O tome svjedoče brojni logori i civilna zgarišta od Ahmića, Stupnog Dola, Mostara, Stoca, Viteza…
Priča generalnog konzula Berislava Vujeva kako su Hrvati vezivno tkivo BiH i njezin garant opstanka, ne spada ni u red šale, a ne da ozbiljan čovjek može da povjeruje.
Dokaz da se može bez takvih Hrvata poput ustaških bojovnika oličenog u bh. diplomatu, upravo leži u cjelovitoj BiH, koju su svojim životima odbranili i sačuvali Bošnjaci, sa jednim brojem časnih pripadnika Srba i Hrvata, koji BiH smatraju jedinom domovinom. Dok politika HDZ koju slijedi Berislav Vujeva, učestvovala je u podjeli R BiH. Najbolji primjeri su kontinuirane diverzije i napadi na državu BiH i Bošnjake, koji izvode nasljednici ratnih zlikovaca Karadžić – Boban, uigrani velikonacionalistički hrvatsko-srpski dvojac Čović – Dodik.
Mitomanija o ugroženosti Hrvata kroz vijekove na tlu BiH je bjesnilo od kojeg se hrvatski narod zahvaljujući politici HDZ-a ne može pelcovati. Bilo bi dobro da se Vujeva zagleda u istinu, kako bi uvidio koliko je opasna njegova zabluda. Ako se pak zagleda u istinu vidjet će da hrvatski narod u BiH ima prava koja ne poznaje demokracija, da manje od 14% kolika je brojnost Hrvata u BiH, konzumira vlast od 33%, da tamo gdje su oni u većini ljudska prava i slobode su u zatočeništvu. Bilo bi dobro da Hrvati daju drugima samo oniliko koliko sami uživaju prava, i vidjelo bi se koliko je to blagostanje.
Nadalje, posao Generalnog konzula je da štiti prava građana BiH, a ne da glumi hrvatsku majku po Chicagu. Berislav je dokaz, da agresor ostaje agresor. Da BiH nema prosperiteta sve dok su ovakvi likovi predstavnici diplomacije i vanjske politike i dok su u njoj žive velikohrvatske i velikosrpske politike.
Radi javnosti da podsjetimo, tokom višedržavne genocidne agresije na RBiH srušeno je 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata. Vojska genocidne tvorevine RS potpomognuta iz Srbije srušila je 534 džamije. Dok ekstremisti Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i HV u UZP srušili su 80 džamija. Uništeno je ili oštećeno više od 80 posto od 1.144 džamija koliko ih je prije agresije bilo na prostoru BiH.
Da li sa takvim antiislamskim izjavama generalni konzul najavljuje nova rušenja, ili je pak pokušaj da se sa ekstremističkim izjavama dopadne gazdama u Širokom Brijegu i Zagrebu i domogne nove pozicije pod bosanskim nebom. Ostaje da se vidi!, – piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
U Ministarstvu dijaspore i strateških investicija Republike Kosova
U Ministarstvu dijaspore i strateških investicija Republike Kosovo izvršena je primopredaja nove HD video kamere, vrijedne donacije od članova Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije asocijacije “BANA” iz Sjedinjenih Američkih Država za program na bosanskom jeziku RTK1 u Republici Kosovo. Akcijom je koordinirao Avdo Metjahić, dok je ispred BANA i koordinatora kameru uručio Sanel Klapija, koji je bio na godišnjem odmoru na Kosovu. Poklon video kameru je uručen u kancelariji Ćerima Bajramija, zamjenika ministra dijaspore, koju su primili članovi redakcije na bosanskom jeziku: urednica Sanela Bilalović, zamjenik urednice Mustafa Balje i novinar Haris Alija, dok je Dževahira Kulenović opravdano bila odsutna.
Uz zahvalnost novinara RTK1, redakcije na bosanskom jeziku, na ovom poklonu i obećanju da će on biti korišćen u svrhe za koje je namijenjen, kao i zahvalnost donosiocu Klapiji, te zamjeniku ministra dijaspore Bajramiju, u prvom snimanju na video kameri – posebnu zahvalnost su uputili Avdi Metjahiću, inicijatoru i koordinatoru BANA, ujedno najvećem donatoru za kupljenu, prilično skupu, kameru sa ostalim sedam potpisanih dobrotvora.
Gospodin Metjahić je prije par godina – tokom svog boravka na Kosovu, načelno obećao da će se potruditi da obezbjedi jednu video kameru, pošto se i sam uvjerio da je redakcija na bosanskom jeziku ograničena u svom radu baš zbog nedostatka kamere sa visokom HD rezolucijom da usnimi i izvjesti putem RTK1, o zbivanjima iz bošnjačkih sredina Kosova. Istaknuto je od strane BANA donatora da je ta kamera vlasništvo samo zapošljenih u RTK1 u redakciji na bosanskom jeziku. Uz dokumenta, instrukcije za korušćenje kamere predato je i pismo BANA za redakciju na bosanskom jeziku.
– U moje ime se zahvaljujem incijatoru i BANA koordinatoru Avdi Metjahiću, kao i svim donatorima, te Sanelu Klapiji na dolasku u MDIS u Prištini gdje je ispred BANA uručio poklon kameru.
Posebno zahvaljujem BANA i Avdi Metjahiću na realizaciji ove donacije preko Ministarstva dijaspore i strateških investicija, odnosno na iskazanom poštovanju prema meni kao zamjeniku ministra i koordinatoru ove primopredaje na Kosovu. Također se ljubazno zahvaljujem i na Zahvalnici za moj sveukupni angažman koja mi je ispred BANA uručena, –istakao je zamjenik ministra Ćerim Bajrami.
Inicijator i koodinator akcije ispred BANA Avdo Metjahić se zahvalio svim donatorima koji su prepoznali važnost akcije i donirali sredstva za kupovinu kamere za RTK1 – redakciju na bosanskom jeziku.
Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije na izjave predsjednice Hrvatske:
Izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović su klasičan spin, koje je iste ili slične ova lažljivica već nekoliko puta rekla u različitim prilikama i obraćanjima
BANA: HRVATSKA PREDSJEDNICA U IZRAELU SE TREBALA JAVNO ZAVJETOVATI DA HRVATSKA I HRVATI NIKADA VIŠE NEĆE POČINITI ZLOČINE POPUT AHMIĆA, STUPNI DO…, ZLOGLASNIH LOGORA SMRTI OD DRETELJA DO JASENOVCA
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje skandalozne i lažne izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović koje je plasirala tokom posjete Izraelu, na račun države Bosne i Hercegovine, islama, Bošnjaka i muslimana.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a posebno demokratski svijet, dobro znaju da država Bosna i Hercegovina i njeni narodi, posebno Bošnjaci, treću deceniju, od agresije i velikih ratnih zločina, urbicida i kulturocida, trpe veliko-hrvatske nacionaliste i fašizam koji se plasira iz Hrvatske demokratske zajednice preko državnog vrha Hrvatske, od ratnog zločinca Franje Tuđmana pa sve do Kolinde Grabar-Kitarović koja sa plasiranjem laži misli da može promijeniti karaker rata, ratnu prošlost Hrvatske ali njihovih satelita u BiH, učesnika u Udruženom zločinačkom poduhvatu, koji je osuđen od strane Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu! Rukovodstvo Hrvatske na čelu sa predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović, nakon presuda pred najvećom internacionalnom instancom – sudom UN-a; kao članica EU, trebali bi imati obavezu da od ratne prošlosti svoje društvo i građane, liječe istinom o Udruženom zločinačkom poduhvatu, te da se poput Willy Brandta javno kleknu, pokaju i javno zavjetuju da se nikada više neće ponoviti zločini genocida iz 90-tih, Ahmići, Stupnoi do…, kao i zloglasni logori smri Dretelj, Heliodrom, Gabela… te rušenje Starog Mosta i brojnih džamija… naravno sa naglaskom genocida u logoru Jasenovac u kojem su mučeni i ubijani svi koji se nisu uklapali u veliko državni hrvatski nacistički projekat, od Srba, Bošnjaka – muslimana, Roma pa do Jevreja, pred kojima sada u Izraelu predsjednica Hrvatske iznosi gnusne laži na račun države BiH i Bošnjaka.
Iako je svima jasno da su izjave predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović klasičan spin, koje je iste ili slične sadržine ova lažljivica sa predsjedničkog trona već nekoliko puta rekla u različitim prilikama i obraćanjima, građani i patrioti BiH, posebno Bošnjaci ma gdje živjeli, imaju veliku obavezu da čuvaju i da se svim demokratskim raspoloživim sredsvima bore za svoju državu Bosnu i Hercegovinu, za svaki njen pedalj, i svaki nasrtaj da kazne udaranjem po prstima i nosu. Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović sa pozicije koju obnaša jasno je da na sve strane svijeta može lagati ali ustaško-nacističku ideologiju i hrvatske ratne zločine ne može sakriti, kao što ne može prikriti porast ustaško-fašističkog pokreta u njenoij državi Hrvatskoj ali i među pristalicama stranačkog joj pajtaša Dragana Čovića, piše u saopćenju BANA.
Napominjemo da je Grabar-Kitarović tokom posjete Izraelu izjavila kako je BiH vrlo nestabilna i kako su je u određenom pogledu preuzeli ljudi povezani s Iranom i terorističkim organizacijama, ističući: “Ta zemlja je danas pod kontrolom militantnog islama, koji je dominantan u određivanju stavova”!
U mjesecu julu, mjesecu genocida nad Bošnjacima Prijedora i Srebrenice, u subotu, 20. jula, u organizaciji Islamske zajednice Stuttgrat, u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom aocijacijom (BANA) iz New Yorka, priređena je premijera dokumentarnog filma “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu” autora Avde Huseinovića, u produkciji BANA.
Nakon prikazivanja filma održan je panel u kojem su učestvovali: jedna od vodećih bošnjačkih intelektualki prof. dr. Fahira Fejzić – Čengić, Avdo Huseinović, režiser više dokumentarnih filmova koji obrađuju tematiku genocida nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku i autor više knjiga, te Esad Krcić, glavni urednik web magazina Bošnjaci.Net, jedan od producenata filma. Moderatorica panela je bila dipl. pravnica Amina Brka Salkić.
Prisutne je u svojstvu domaćina selamio Hamza-ef. Subašić, gl. imam u Islamskoj zajednici Stuttgart.
U toku prikazivanja filma čuli su se uzdasi prisutnih, dok neki nisu mogli do kraja odgledati projekciju.
Moglo se primjetiti na licima prisutnih, da sa nevjericom i bolom ne mogu vjerovati svojim očima šta su im sve kroz historiju komšije priređivali; zločine u ratu i u miru, silovanja, progone, pljačke, istrebljenja…GENOCID!!!
20.juli – dan genocida u Prijedoru; dan masovnih egzekucija na području cijele prijedorske regije koju je srpsko-crnogorski agresor na BiH 1992. – 1995., pod vojno-policijskom čizmom pretvorio u zloglasne logore smrti, u kojima su na najbrutalnije načine mučeni, ubijani i silovani nedužni Prijedorčani i Prijedorčanke; djeca, žene, muškarci svih starosnih dobi, sve sa namjerom potpunog istrebljenja, odnosno zatiranja tragova postojanja svega što je bošnjačko i bosansko. To je GENOCID!!!
Islamska zajednica Stuttgart u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom (BANA) iz New Yorka, kulturom pamćenja i u borbi protiv zaborava u subotu, 20. jula sa početkom u 19:30h, priređuju premijeru dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” autora Avde Huseinovića, u produkciji BANA.
Premijera će biti priređena u modernom Islamskom centru IZ Stuttgart, za kraj školske kalendraske godine, u sklopu trodnevne vjersko-kulturne manifestacije “Džematski vikend seminar”.
U programu premijere će učestvovati jedna od poznatijih bošnjačkih intelektualki prof. dr. Fahira Fejzić – Čengić, Avdo Huseinović, režiser više dokumentarnih filmova koji obrađuju tematiku genocida nad Bošnjacima u BiH i Sandžaku i autor više knjiga, Esad Krcić, glavni urednik web magazina Bošnjaci.Net, ujedno producent filma Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu, i dr., kao i domaćini iz IZ Stuttgart.
Javnosti radi, “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” je dokumentarni film koji po prvi put u video formi, kroz korištenje relevantne dokumentacije, svjedočenja i interviewa i izjava uglednih bošnjačkih, hrvatskih, srpskih i crnogorskih intelektualaca, istraživača genocida; preživjele žrtve genocida i potomci žrtava genocida, javnosti prezentiraju neispričanu i kompleksnu priču o genocidu nad Bošnjacima.
Film obuhvata period od preko tri stoljeća vršenja genocida u kontinuitetu koji se planirano i organizirano sa nivoa srpsko-crnogorskih državnih, crkvenih (SPC) i kulturnih (SANU) institucija vrši nad Bošnjacima, muslimanima, na području Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih dijelova Balkana, praenom urbicidom i kulturocidom, nad džamijama i kulturno-hiatorijskim objektima.
Nakon višemjesečnog snimanja na više lokacija u Rožajama (Sandžak), uz početak ovogodišnjeg Ramazan i šerifa, premijerno na Youtube kanalu je objavljen video spot kaside o čuvenom imamu Mulla Jakup ef. Kardoviću.
Kasidom o uglednom Mulla Jakup ef. Kardoviću, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija – BANA nastavlja projekat snimanja kasida audio i video spotova o sandžačkim bošnjačkim velikanima i braniocima našeg naroda i vatana domovinskog prostora.
Tekst kaside je napisao dr. Jahja Fehratović, kasidu je opjevao Hamza Škrijelj, dok je muziku i aranžman uradio poznati kantautor Eldin Huseinbegović. Naslovnicu kaside je uradio Selver Kardović, dok je kasida snimljenja u aražmanu Video producenta: Red In production.
Generalni sponzor i nosioc projekta je Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija – BANA, te ponosni Bošnjaci Rožaja – Sinovi Sandžaka, uz nesebičnu podršku Smajlja Srdanovića sa porodicom, hafiza Haka ef. Omeragića, Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku, Bratstvo Kardovića, KUD Vrelo Ibra – Rožaje, Sabahudina Fetića i Sandžak Media.
GAZIJA I ŠEHID MULLA-JAKUP-EFENDIJA KARDOVIĆ
Tekst: Kasida o Mulla Jakupu ef. Kardoviću
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Junaštva brojna gradeS Kacubera i Bihora
Usred ratnoga vihora
Mulla Jakupova snaga
Silnog dušmana razagna
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Viteštva silna grade
Preko Peštera, Sjenice
Do Giljeve i Kladnice
Mulla Jakup hitro stiže
Gaziluke vajne niže
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Gaziluke vajne grade
Odbranom šeher Pazara
Keramete Allah stvara
Jakupovu hrabru četu
Dušmanski naum da pometu
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Keramete silne grade
Spasenje Srba i Jevreja
Komšija drugih vjera
U naletu zla i osveta
Hodžina je čojstvu posveta
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Jakupove sijede brade
Čojstva silna grade
Pred miruhom slobode
Kurban zavisti i zlobe
Rožajska se zemlja spekla
Ibrom krv šehida potekla
U zlurado vrijeme
Časti islama sjeme
Šehidske bijele brade
Hurmete silne grade
U nastavku objavljujemo tekst o Mulla Jakubu ef. Kardoviću, iz rukopisa ”Znameniti Bošnjaci rožajskog kraja” rahmetli Besima Agića
Rođen je 1869. godine u Rožajama u bratstvu Kardovića, od oca mulla-Ahmeta i majke Nurke, rođ. Hubanić, iz Bijelog Polja. Srednjeg rasta, izuzetno širokih ramena, tamnih očiju, okruglog lica sa izbačenim jagodicama, gusto negovana prosijeda brada sa izraženim obrvama i ahmedijom na glavi davali su mu strog i zagonetan izraz pun poštovanja i povjerenja. U svojem vremenu bio je jedan od obrazovanijih ljudi Rožaja i šire, pored maternjeg bosanskog govorio je još sedam jezika: arapski, persijski, turski, albanski, njemački, italijanski i makedonski. Djetinjstvo je proveo u krugu svoje porodice sa sestrama Emirom, Džemilom i Esmom koje se udaju: Emira u Peć za Aćifa Čavolija, Džemila za Abdulaha Zejnelagića iz Rožaja (odselili za Novi Pazar, gdje im i sada živi potomstvo) i Esma u Peć, u porodici Muljhadžu.
Rastao je i sazrijevao u kući u kojoj se klanjalo, tekbirilo, zikrilo i Kur’an učio, mnogo ranije od djeda mu hadži Suljage, Adilage, Nuradinage i Bejtage. Kao jedini muški potomak u porodici, vaspitavan je u islamskom duhu od svojih roditelja, rano spoznavši sveukupnu zbilju dunjalučkog života. Otac mu, mulla-Ahmet (uvakufio je zemljište za Kučansku džamiju), pratio je sva zbivanja u Osmanlijskom carstvu, i dešavanja na prostoru Balkana, kao i formiranje novih država Berlinskim kongresom 1878. godine. Sagledao je propadanje Osmanskog carstva plašeći se šta će novo vrijeme donijeti narodu Sandžaka. Učio je svoga jedinca hikmetu (mudrosti) da se drži vjerskih principa, istine i pravde, da ima vizionarski odnos i da sva dešavanja prima sa rezervom. Često mu je govoro; ,,Ne hitaj i ne mrzi nikoga. Samo Allah zna tajne našeg postojanja, života i smrti i ne radi drugome ono što ne bi volio tebi neko da uradi. Nemoj pokleknuti pred iskušenjima kojim će te Allah darivati. Budi pametan i čvrst. Nadahnut Kur’anskom Istinom i vjerom lakše ćeš podnositi sve prepreke koje će ti život darivati. Sagledaj prolaznost dunjalučkog života, i nemoj zasramiti sebe i svoje. Budi ponos porodice i svoga bratstva”. Tako je učen i vaspitavan od roditelja gazija i šehid mulla-Jakup-efendija Kardović.
Prvo vjersko obrazovanje savladao je u kući svojih roditelja. Mejtep i ruždiju završio je u Bijelom Polju, a veliku medresu u Skoplju. Poslije završene medrese radio je kao vojni imam u Beranama sve do propasti Osmanlija na ovim prostorima, 1912. godine. Za vrijeme Balkanskog rata živio je u Peć i u Baranima kod Peći, (8 godina), radeći kao imam. U tom vremenu upoznao je sve viđenije prvake Kosova, kao i neke učesnike Prizrenske i Pećke Lige: Šaban Polužu, Isa Boljetinca, Hasan Prištinu, Bajram Curija, Bislim Bajgoru, i druge (opjevan je uz ćitelije na Kosovu, Jakup-hodža kali barde’ — Jakup-hodža na bijelom konju). Ženio se tri puta. Prva mu je bila iz Balotića, (umrla je na porođaju sa ćerkom). Zatim se ženi sa Malićom Dazdarević iz Godova, sa kojom je živio u Peći, gdje mu je rodila troje djece: sina Sulja i dvije ćerke. Prva ćerka mu rano umire, a druga Rabija-Raba, (1907-1941) udaje se u Lukocrijevo. Poslije jednogodišnjeg neuspjelog braka vraća se, sa ćerkom Zumom, na Vuču kod oca Mulla Jakupa, gdje umire u 34. godini života, gdje je i ukopana. I žena mu Malića mlada umire u Peći gdje je i ukopana. Nakon nekog vremena Mulla Jakup odlazi u tazbinu (Godovo) na hatar povodom smrti Malićine. Tom prilikom su mu ponudili drugu devojku za ženu (kako nam je kazala Esma, ćerka Mulla Jakupova). Hankuša, strina Malićina, od tri ćerke koje je imala, nudila mu je jednu, kako kaza, ,,da mu ima ko djecu vidjeti”. Nakon izvjesnog vremena vratio se Mulla Jakup u Godovo po Hankušino (Dervišaginice) obećanje. Ušla je Hankuša kod djevojaka, u žensku odaju, i rekla ćerkama da ,,ona koja unese kahvu Mulla Jakupu neka se spremi da krene sa njim, a vi vidite koja će”. Na to je Rukija odmah odgovorila: ,,Ja ću mu unijeti kahvu, ali ti ga uzeti neću, majko”. Hankuša je, ne govoreći ništa, ušla u sobu kod musafira koji je muhabetio sa Dervišagom, domaćinom kuće. Kada je Rukija ušla, noseći kahvu, Mulla Jakup, ćejfeći je, reče domaćinu: ,,Pripsana ti ova djevojka, Dervišaga”. ,,Pa neka ti je hajirli, Mulla Jakupe, neko se mora brinuti za tu djecu,” odgovori mu domaćin. Tako se treći put oženio Malićinom prvom bratučedom, Rukijom. Sa Rukijom je imao osmoro djece; tri sina i pet ćerki: Jusuf, Medo i Bahrija-Beljo, ćerke: Fatima, Aiša, Đulšaha-Taha, Nurka i Esma. U Peć su mu rođeni Suljo, Rabija, Fatima, Aiša i Taha.
Stvaranjem Kraljevine Jugoslavije, dolazi na Vuču, 1920. godine, na imanje svoga oca mulla-Ahmeta. Biševo je tada imalo status opštine gdje je mulla-Jakup radio kao državni imam. Zbog represalija i terora, koji je sprovodila Kraljevina Jugoslavije i njen krvavi mentor Kosta Pećanac, (mnoga sandžačka sela je opljačkao i Bošnjake poubijao), sandžački prvaci, 19. avgusta 1919. godine, upućuju Memorandum tadašnjem predsedniku Vlade, Ljubi Davidoviću, obaveštavajući ga šta Kosta Pećanac i četnici rade po Sandžaku. Nije bilo nikakvog odgovora. Javlja se otpor kod bošnjačko-muslimanskog stanovništva. Formiraju se komite koje se umnožavaju, tako da je za kratko vrijeme svako selo u Sandžaku imalo svoju komitu. Crnogorski napad na Šahoviće i Pavino Polje novembra 1924. godine, dolio je ulje na vatru prestravljenom i izbezumljenom stanovništvu Sandžaka. Iste godine, 12. decembra, Zarija Joksimović, na dužnosti Sreskog načelnika i isljednika, kreće sa džandarima u krvavi pohod rožajskim selima: Balotićima, Njegušima, Besniku, Baću, Pripeču i Bukovici, uzgred ubivši 21 osobu zbog muslimanskog imena. Nakon ovog zločina mulla-Jakup upućuje žalbu nadležnim organima u Beogradu ali bez uspjeha. Zato je kod Rožajaca i Biševaca stekao veliki autoritet.
Sa izbijanjem Drugog svjetskog rata i nagodbom Njemaca i Talijana, Rožaje, već od maja 1941. godine, pripada italijanskoj okupacijonoj zoni u sastavu tzv. ,,Velike Albanije” i Pećke prefekture. Nosioci ,,velikoalbanske vlasti” u Rožajama bili su Sako Hadžialijagić kao predsjednik Opštine, Adem Kurtagić na dužnosti nonprefekta-načelnika sreza. Maja 1942. na dužnost sekretara nonprefekture u Rožajama postavljen je Šemsudin Hadri (komunista sa Kosmeta). Komandir žandarmerije bio je Ćerim Kurpejović, a vođa ,,Vulnetarskih jedinica” mulla-Jakup Kardović. One su organizovane avgusta 1941. godine, samo na prostorima gde je uspostavljena ,,velikoalbanska vlast” [1].
Zadatak im je bio da brane lokalno stanovništvo od razularenih četničkih formacija, koje su uništavale okolne bošnjačko-muslimanske sredine. (Jula 1941. godine, prilikom hvatanja tadašnjeg sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Kosovo i Metohiju, Miladina Popovića, Krsta Filipovića, Miladinovog brata Mihaila i dvojicu drugova iz Kosovske Mitrovice koji su bili povjereni Hivziji Ćatoviću da ih tajno prebaci preko Raške, Novog Pazara i Rožaja na oslobođenu teritoriju Berana. Njima se u Novom Pazaru pridružio i Dedo Šehović. Putujući u iznajmljenom putničkom automobilu, uhvaćeni su u selu Vuča od strane Italijana. Strpali su ih u jedan od dva kamiona i poveli prema Rožajama. Na jednoj krivini u blizini Rožaja, Hivzija je neopaženo iskočio i pobjegao. Hivzija je odmah kontaktirao sa Ćerim-efendijom Zejnelagićem i Mulla Jakupom Kardovićem koji su ih spasili od sigurne smrti, jer su Italijani odmah saznali da su uhvatili komunističke rukovodioce sa Kosova). [2]
Na poziv Aćif-efendije Hadžiahmetovića, glavnog organizatora odbrane Novog Pazara, da im pritkne u pomoć, mulla-Jakup je organizovao sastanak sa rožajskim i seoskim prvacima, tražeći dobrovoljce da se priključe ,,Vulnetarskim jedinicama” u odbrani Novog Pazara od napada srbijanskih četnika. Ujedno obavještava prvake Peći i Kosova da i oni priskoče u pomoć. Tokom oktobra 1941. godine, u Novi Pazar došlo je preko 3.200 naoružanih Albanaca iz raznih krajeva Kosova i oko 1.800 naoružanih Bošnjaka-muslimana iz Rožaja, Biševa i Pešteri. [3] Pri samom ulasku u grad, i eleminisanjem četničkog mitraljezkog gnijezda, poginuli su bližnji rođak mulla-Jakupov, Ćamil Hajradinagin, i jedan Albanac, pobratim Suljov sa Kosova, dok je Suljo bio ranjen u ruku. [4] U toku novembra mjeseca četnici su organizovali tri napada na Novi Pazar i sva tri su uspješno odbijeni. Bilans ovog obračuna je bio porazan; od sredine jula do kraja decembra 1941. godine, izginulo je ukupno 507 osoba: 227 Srba, 136 Muslimana i 144 Albanca sa Kosova. Tome treba dodati i likvidaciju novopazarskih Jevreja (243) na Sajmištu u Beogradu. [5] U tom i takvom bezumlju i najvećoj opasnosti mulla-Jakup i ugledni građani Novog Pazara, spašavaju 420 lokalnih Srba iz grada. On se još ranije afirmisao kao zaštitnik Srba kako navodi Mušović za Mulla Jakupa. Srbi su pod oružanom pratnjom Muslimana uzeti iz svojih kuća i sklonjeni u sudske i zatvorske prostorije pod jakom stražom koja ih je štitila danonoćno. Komanda straže je bila povjerena mulla Jakupovom sinu Sulju.
Poslije uspješne odbrane Novog Pazara za Gaziju nije bilo odmora. Na poziv sjeničkog branitelja, Hasana Zvizdića, Mulla Jakup sa svojim vulneterima i dobrovoljcima priskače u pomoć Sjeničacima, 12. decembra 1941. godine, protiv partizana koji su prekršili dogovor da ne ulaze u Sjenicu. Mulla Jakup iako zagazio u osmu deceniju morao se boriti protivu aveti zla, koja je htjela uništiti i protjerati bošnjačko-muslimansko stanovništvo i sa prostora crnogorskog dijela Sandžaka. Četnički vođa Draža Mihailović, boraveći u Crnoj Gori pod italijanskom zaštitom, januara 1943. godine, naređuje mobilizaciju četnika za četvrtu ofanzivu protiv partizana. Mihailović je htio uzgred uništiti i muslimansko stanovništvo sa prostora Sandžaka. Naredio je crnogorskim četnicima pod vođstvom Pavla Đurišića da krenu ka Bosni, preko Sandžaka, i usput ,,očiste” sve pred sobom. U Bijelom Polju su 10. januara, 1943. godine, potpuno uništili 33 muslimanska sela, ubili 400 ,,boraca” (dječaka i staraca) i oko 1000 žena i djece. Nakon Bijelog Polja, februara mjeseca iste godine Mihailović nastavlja sa projektom čišćenja u Pljevljima, Čajniču i Foči. U februarskom četničkom pohodu jugoistočnih djelova Bosne ubijeno je 8.000 Muslimana. [6] Samo u Pljevljima je tada ubijeno 1.370 ljudi, najviše djece oko 26% do četvrte godine života. Poslije neuspjelog pokušaja četnika da pohara Gornji Bihor, koji su branili dobrovoljačke jedinice mulla-Osmana Rastodera, on obaveštava mulla-Jakupa da četnici kreću prema Rožajama, kako bi se povezali sa srbijanskim četnicima. Mulla-Jakup je odmah pozvao dobrovoljce da se priključe njegovim jedinicama u odbrani Rožaja.
Bitka na Kacuberu je počela 12. avgusta 1943. godine, u vrijeme ramazana. Mulla Jakup je spremio čovjeka na Kosovo da traži pomoć u ljudstvu i oružju, našta su se albanska braća odmah odazvala i stigla na Kacuber, podižući moral kod lokalnih branitelja. A front koji je na Kacuberu otvoren uspješno je odoljevao i trajao sve do oslobođenja Rožaja od strane partizana. U tom periodu bilo je dosta pogibaoca i ranjenih, kao i uspostavljanja čvrstih prijateljskih veza koje su trajale do smrti ovih branioca. Ovdje ću navesti neke interesantne događaje: Hivzijaga Fetahović i Šabanaga Bećiragić noseći hranu borcima Kacubera, 1944. godine, sreli su se sa partizanskom stražom. Na komandu ,,stoj” Hivzijaga je stao, dok je Šabanaga pobjegao pa je od stražara i poginuo, a ukopan je kasnije od grupe Albanaca koja ga je slučajno našla. Suljo, njegov sin, kazao mi je da ne zna gdje mu je grob. Hivzijaga je od strane partizana isleđivan i pušten. Uhapšen je od lokalnih vlasti Rožaja, zato što je pričao da su partizani bili korektni prema njemu i interniran u Beč gdje je i umro odbijajući da jede hranu koju mu vjera nije dozvoljavala.
Salihaga Agić je mitraljezom branio Kacuber, heftično bi tražio sina Umera da dođe da ga zamijeni, da bi se preobukao i malo odmorio. Kada su ga ranili i donijeli kući dolazili su mejštani da ga obiđu, čestitajući mu rane ,,mubarećusum ti rane, Salihaga”, ,,i vama Kacuber” odgovarao bi im on u šali. Bilo je puno događaja za pamćenje i pripovijedanje ali, nažalost, puno je toga zaboravljenog, a i prećutanog jer se nije smjelo javno govoriti o Kacuberu dugi niz godina. A branili su sebe, svoj sibijan i ognjište, i nikoga nijsu napadali, pljačkali, ubijali, silovali, klali i palili. Da li je grijeh i protivuzakonito braniti sebe od drugoga? Ili treba ići po onoj šerijatskoj: Napadnutom je dozvoljeno da se brani pri tome ne birajući sredstva. Od ovog taksirata koji je zadesio Bošnjake, jedino je i poslednje ishodište bila odbrana, a sve drugo je bio put koji ga je vodio ravno u ruke dželata. Da bih saznao što više o Mulla Jakupu, kao čovjeku, vjerniku, mualimu, roditelju, bratstveniku, komšiji, prijatelju, sugrađaninu, nisam mogao naći insana bilo koje vjere ili nacije da je rekao nešto ružno ili pogrdno za njega. Tako smo imali sreće da se čujemo i vidimo sa njegovom ćerkom, Đulšahom-Tahom, dvadesetak dana prije njene smrti. Ova čestita hanuma u svojoj 89. godini života, sa puno žala, topline i ponosa pričala je o svom rahmetli babu, natapajući suzama maramicu u mršavoj ruci.
,,Bio je mnogo blage naravi nikad nam nije viknuo, tepao nam je i davao lijepe nadimke. Često bi ga čula kako govori našoj majci, kada bi se naljutila na nas, ,,najveća Alahova blagodat su djeca, dunjaluk je sa njima okićen, budi dobra prema njima koliko možeš”. Najviše pamtim vrijeme koje smo proveli na Vučoj. Živjeli smo u velikoj porodičnoj kući zvanoj ,,kula”. Dolazilo nam je mnogo svijeta, nikada sami nismo bili, bilo ih je i sa Kosova došli bi na konjima, i tražili jomužu (ne kuhanu) vrniku da se napiju. Dolazili su i Pešterci, neki za savjete, drugi tražeći ga u muslihune. Imalo je raznih nevoljnika. Rat, kriza i bežanija uništavali su domove i razdvajali porodice. Kome je mogao pomoći nije ga vraćao bez ništa.” Na neka pitanja bila je dosta zatvorna. Plašila se, kako je kasnije kazala ćerki, da će nam time naškoditi kod vlasti. Sjeća se dolazaka Hasa Rožajca (Zejnelagića), sa braćom Redžom i Ramom, koji su kod njih boravili na Vučoj po nekoliko mjeseci, kao i za vrijeme rata kada su se krili kao komunisti. Tu su nalazili sklonište i zaštitu proleteri Hivzija Ćatović i Mustafa Pećanin. ,,Haso i braća su od babove sestre Džemile-udate za Abdulahagu Zejnelagića” kaza nam. Bila je u kući kada su mulla-Jakupa odveli, o čemu nije htjela pričati. Razgovor o mulla Jakupu sa Suljovim sinovima Rifatom-Rifom i Džemom, više je bio vezan za njihovog oca Sulja, kako nam rekoše: ,,Poslije smrti djeda nam Mulla Jakupa, babo je pobjegao u šumu krijući se 7 mjeseci, strahujući da i njega ne ubiju. Čitavu zimu bio je u izbjeglištvu krijući se u selima Bukovici, Crnokrpama, Besniku, i na Vučoj kod Dema Košute, da bi se na proljeće po nagovoru polubrata Jusufa, predao vlastima. Tada smo živjeli na Vučoj. Džemo nam je pričao kako je tri puta dolazila OZN-a kod kuće i vršila pretres, da bi uhvatili rahmetli baba. Prvi put su došli iz Tutina, a dva puta iz Rožaja. Kada su došli iz Tutina majku su pokušali da povedu sa sobom, mislili su valjda da će na taj način primorati oca da se preda. Bajro Dazdarević, majkin rođak iz Godova, bio nam je tada u posjeti i nagovarao nas da plačemo i vrištimo koliko možemo da bi je ostavili, što smo ga i poslušali. To nam je i pomoglo, nisu je poveli za Tutin”. Rifo se sjeća kao dijete kada su pobjegli u Tutin i stanovali u zgradi profekture, poslije smo došli na Vuču a djed nam, mulla-Jakup otišao je za Rožaje. Posjetili smo i Esmu najmlađu ćerku mulla-Jakupovu, ,,udatu za Selima Redžepija u Peći prije 44 godine” kako nam kaza u šali. Esma je rođena 1934. godine. Bolesna od šećera, bješe oslijepela ali se sjećala gotovo svih detalja njihove porodične tragedije, imala je jedanaest godina kada su joj baba ubili. Pričala nam je kako je čula, kada je 1912. godine, Mulla Jakup doselio u Peć, pa onda u Barane, gde je radio kao imam i starešina sela. ,,U Peći mu je rođeno troje djece od Maliće, a od Rukije Fatima, Đulšaha-Taha i Aiša. Kada smo živjeli na Vučoj, Jusuf i Nurka su išli u školu u Godovo, Fatima i Taha nisu išle u školu”. Esma nam je govorila o Mulla Jakupovom hapšenju i ubistvu ovako: ,,Prije ubistva babo je bio u Peći sa Suljom. Kada je htio krenuti za Rožaje, sestra Emira ga je nagovarala da je još rano da ide, ,,ko zna šta ti se može desiti” ali je on nije slušao. Kada je stigao u Rožaje, neko vrijeme nije izlazio iz kuće. Neki su saznali da je došao pa su dolazili da ga vide i sa njim muhabete. Trajalo je to tako oko desetak dana. Jednog dana došao mu je i predsjednik Suda Rožaja. Dugo su prijateljski razgovarali. Kada je krenuo, rekao mu je da bi trebalo da se preda i da nije nikakvo zlo napravio. ,,Baš zbog toga što se ne osjećam krivim neću da se predam, a ako im trebam tu sam”, odgovori mu babo. Naveče, istog dana oko 11 sati, majka je slučajno pogledala kroz prozor, govoreći: ,,Efendija, avlija je puna vojske”. ,,Neka, došli su po mene” odgovori babo. U tome se čulo kucanje na vratima. ,,Ko je” upita otac, ,,Narodna odbrana” – odgovori muški glas. Babo krenu da otvori vrata. Taha ujagmi prva i otvori ih, dok se babo nalazio iza nje. ,,Jesi li ti Mulla Jakup Kardović” upita jedan iz grupe gledajući baba. Jesam, reče mu on. Ajde pođi sa nama na saslušanje – kaza mu ovaj. Dok je babo tražio nešto toplije da obuče, među onima koje smo vidjeli prepoznali smo naše prijatelje i komšije, koji su tada vršili vlast u Rožajama. Pošto su ga poveli nakon 10-15 minuta čula se rafalna pucnjava. Majka je vrisnula: ,,Jadnoj meni, ubiše ga”. Bilo je to 11. febrara 1945. godine. Te noći u kući smo bile majka, ja i sestre; Taha, Nurka, Aiša, i brat nam Beljo. Plakali smo čitavu noć. Halo-Bija (Čelebija Ademović, rođ. Kardović), naša rođaka i prva komšinka, sa rođakom Idrizagom, otšla je da vidi šta je bilo. Kada ga je ugledala mrtvog u lokvi krvi na ulici, plakala je pokušavajući sa Idrzagom da ga donesu kod kuće. Neki od ubica pokušali su da ga ne daju, ali Abazaga Fetahović, tada komandant mjesta, rekao je: ,,Zar vam nije dovoljno što mu glavu uzeste, nego hoćete i narod na noge da dignete”. Tražio je da im dozvole da ga odnesu kući pomagajući im. Tada smo živjeli u kući Hamzagića koju je kasnije kupio Muharem-Mulje Agović. Dženaza je bila sjutradan. Halo-Bija je dovela mulla-Meda Pećanina, koji ga je ogaslio. Laneno krvavo platno, kojim ga je mulla-Medo obrisao, još se čuva kod potomaka ovoga šehida. Čitavo Rožaje bilo je opsadirano vojskom sve dok je trajala dženaza. Plašili su se njegovih saboraca, vuluntarskih dobrovoljaca i prijatelja. Dženaza je bila mala, jer je naređeno da niko ne smije iz kuće izaći dok se ne ukopa, završava svoju tragičnu priču ova čestita muminka očiju punih suza, ne ispuštajući tespih i maramicu iz svojih ruku. Tako je stradao, na pravdi Boga, gazija i šehid mulla-Jakup efendija Kardović.
Nije bilo suđenja, sudije, i porote, ni svjedoka, samo dželat i nevina žrtva u tamnoj zimskoj noći, čijoj čestitoj duši nisu mogli ništa sramno staviti na teret. Njegov jedini ,,grijeh” bio je što je štitio i sebe i druge od četničke krvave kame, i nerazumnog istrebljenja bošnjaka sa prostora Sandžaka. Štitio je i svoje krvnike koji su uznapredovali u novoj vlasti, zahvaljujući svojim grešnim rukama kojima su oduzeli mnogo života, zaboravljajući pri tome na savjest, moral i bojazan da će im se nešto desiti od Boga ili potomaka njihovih žrtava. Uzeti ihtijara (starca od 76 godina) iz toplog porodičnog gnijezda u februarskoj hladnoj zimskoj noći, ubiti ga (na 150 metara od kuće) sa 27 rana učinjenih rukom i nekih pojedinaca, van svake je pameti[7]. Jedan od njih se kasnije i hvalio kako je pucao u njega, kaza ćerka mu Esma. Najveća sumnja za mulla-Jakupovo ubistvo pala je na Dragišu Bućkovića, iz Dapsića, nosioca partizanske spomenice i oficira OZN-e, koji je kao informbirovac u zatvoru na Golom otoku pričao da ga je on ubio, kao i Zariju Joksimovića u Peći, Hadži Selima komandanta Čakora i mnoge viđenije ljude. [8] Ali njegov lik, merhamet kojim ga je Bog obdario, moral i djelo, njegov životni put, ostaće vječno upamćeni i živjeće u svim budućim generacijama Rožaja i Sandžaka, neće se zaboraviti kao što nije zaboravljen do sada. Velikani ne umiru oni žive sa svojim narodom sve dok taj narod postoji. Tako će vječno živjeti sve gazije i šehidi Sandžaka. Mulla Jakup je bio poput hrasta koji je svojom ogromnom krošnjom štitio dio sandžačkog prostora od mećave zlikovaca, od nerazumnih i bijesnih, koji su poput provale oblaka, uz grmljavinu i prasak munja, htjeli uništiti gnijezda u njegovim krošnjama.
Poštovani gazijo i šehidu, tvoje krhko tijelo predao si zemlji, sa dobrom će te narod pominjati. Neka ti ruh (duša) razgleda Rajske vrtove i neka te izabranim Allah nagradi. Neka je rahmet tvojoj plemenitoj duši, najveći među velikima, cijenjeni, uvaženi i poštovani branitelju, gazijo i šehidu mulla-Jakupe Kardoviću.
FUTNOSE: 1] M. Memić: Bošnjaci-muslimani Crne Gore, Almanah, Podgorica. 2]Rožajski Zbornik br. 6. str. 38 godina 1987. 3] E. Mušović: Novi Pazar i okolina, Beograd 1969.
[ 4] Po kazivanju Hazira Rasima Kardovića iz Stanbola. 5] E. Mušović: Tutin i okolina, Beograd, 1985. str. 93. 6] Isto. 7] A. Matović: Rožaje i okolina, ljudi i događaji. 8] Isto
Protestno pismo rukovodstvu Crne Gore u povodu učešća na tribini osuđenih srpskih ratnih zločinaca
U povodu tribine koja je održana u Podgorici, na koju se iz zatvorske ćelije iz Haaga putem telefona uključio srpski ratni zločinac Radovan Karadžić, dok je jedan od učesnika bio također ratni zločinac Momčilo Krajišnik, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija uputila je prostestno pismo rukovodstvu Republike Crne Gore, BiH, EU, SAD. U nastavku pismo objavljujemo u cjelosti:
Rukovodstvo Republike Crne Gore
Predsjednik Skupštine RCG Ivan Brajović
Premijer Vlade RCG Duško Marković
Ministar MUP-a CG Mevludin Nuhodžić
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje učestvovanje velikosrpskih monstruma i ratnih zločinaca na javnoj tribini koja je održana u „Srpskoj kući“ u Podgorici. Naime u organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta i Srpskog informativno-kulturnog centra “Sveti Sava” na tribini je učestvovao ratni zločinac Momčilo Krajišnik, osuđen za proganjanje, uništavanje, ubijanje, deportaciju i nasilno prebacivanje, zločine protiv čovječnosti, dok se na tribini iz zatvora iz Haaga telefonski uključio ratni zločinac Radovan Karadžić, koji je osuđen na doživotnu robiju za genocid nad Bošnjacima, te zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.
Ratni zločinci Karadžić i Krajišnik na tribini su govorili o stvaranju tzv. Republike srpske, opisujući brutalnosti kako su je stvarali na tlu države Republike Bosne i Hercegovine. Dobro je poznato da je stvorena na krvi i kostima nedužnih civila, odnosno genocidu, etničkom čišćenju i potpunom istrebljenju bošnjačkog naroda i svih onih koji se nisu uklapali u plan stvaranja “Velike Srbije”. Međunarodni sud pravde i Haški tribunal presudili su i osudili taj udruženi velikosrpski zločinački poduhvat i projekat – RS, koji je stvoren u političkoj i vojnoj agresiji Srbije i Crne Gore na međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992. – 1995).
Nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, Crna Gora je reterirala od takve ratne politike, okrenula se europskim tokovima i vrijednostima. Skupština CG je usvojila Europsku rezoluciju o Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, time osuđujući genocid – tj. plan uništenja jednog europskog naroda. Ali je poražavajuće da se danas upravo u Crnoj Gori čuju prijeteće poruke ratnog zločinca Karadžića, osuđenog za genocid, koji svoje sljedbenike u Crnoj Gori podstiče na ponovno krvoproliće, citiramo:
– Ako želiš da imaš nešto svoje i da bude tvoje, a to je država i dijete, da ne bude tuđe, ono se rađa u krvi, – poručio je ratni zločinac Radovan Karadžić srpskoj sviti koja ga na tribini slušala. Jasno, upućujući ih da svoje ciljeve ostvaruju na krvlju, kostima, genocidu, etničkom čišćenju baš kako je i on to uradio u period 1992. – 1995. godine nad Bošnjacima u BiH.
Bošnjaci – žrtve genocida su izuzetno uznemireni ovakvim genocidnim porukama koje su čuju iz Republike Crne Gore –, državi koja je po riječima političkog i diplomatskog rukovodstva zauzela europski demokratski kurs. Osuđujemo jedan ovakav necivilizacijski čin da je dvojici osuđenih srpskih ratnih zločinaca upravo za krvavi genocidni projekat, dozvoljeno da putem javnih tribina nastavljaju širiti mržnju među narodima i promovirati genocidne projekte koji su osuđeni. Naravno, ovo jeste čin ponižavanja žrtava genocida ali i nakon toga širenja straha upravo prema Bošnjacima u Crnoj Gori, Srbiji, Sandžaku i BiH, gdje se Srbima upućuju savjeti, ako žele nešto svoje onda da proliju krv svima oko sebe.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva rukovodstvo i sve političke i društvene faktore u Republici Crnoj Gori da osude ovaj necivilizacijski čin u kojem glavnu ulogu vode srpski ratni zločinci, koji i nakon presuda najvećeg Internacionalnog suda Ujedinjenih nacija pozivaju na krvoproliće kako bi ostvarili svoje politicidne i genocidne ciljeve.
BANA poziva premijera Vlade Republike Crne Gore i ministra Ministarstva unutarnjih poslova da bez odlaganja preko svojih organa istraže cijeli slučaj i procesuiraju organizatore tribine u Podgorici zbog angažmana osuđenih srpskih ratnih zločinaca koji negiraju genocid, promoviraju fašizam, šovinizam, te upućuju prijetnje novim krvoprolićem koje su izrečene na istoj. Ujedno da ratnim zločincima zabrane ulazak u Republiku Crnu Goru i sva obraćanja, javna ili putem medija ili telefonskih mreža.
BANA poziva Skupštinu Repubilike Crne Gore, predsjednika i sve parlamentarce, da bez odlaganja usvoje Zakon o strogom kažnjavanju negiranja genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Na taj način parlamentarci i rukovodstvo CG, iskazat će poštovanje prema žrtama genocida, da poštuju presude najvećih sudova na zemlji planeti. Ukoliko to ne urade, mi Bošnjaci – žrtve genocida shvatit ćemo, Europsku rezoluciju o Genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici da su usvojili samo radi ostvarivanja svojih političkih ciljeva i osobne promocije ka europskim institucijama.
BANA poziva rukovodstvo Republike Crne Gore da naše zahtjeve uzmu ozbiljno u razmatranje, naravno i kroz državne institucije usvaje pomenuti zakon, time u povodu 27. godišnjice hapšenja prognanika iz Bosne i Hercegovine na Crnogorskom primoriju i deportacije ratnom zločincu Karadžiću na nož javno obznane da je to velika greška rukovodstva, Vlade i MUP-a RCG, javno se izvinu i pokažu poštovanje prema žrtvama rata i genocida, procesuiraju sve odgovorne za ovaj ratni zločin i napokon otkriju gdje su ostaci žrtava da budu pokopani i dobiju svoje ime i identitet!, – piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije koje je upućeno premijeru RCG, predsjedniku Skupštine CG, ministru MUP-a CG te svim političkim, društvenim faktorima u Crnoj Gori i diplomaciji CG. Pismo je upućeno zvaničnicima u Bosni i Hercegovini, SAD i EU.
Emina Čolović je rođena 1971. godine u Rožajama, Sandžak (CG). Osnovnu i srednju školu završila je u Rožajama. Godine 1995. diplomirala je na prištinskom univerzitetu, PMF – odsjek matematika i fizika. Autor je knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste” u izdanju međunarodnog književnog udruženja “Stihom govorim” iz Bijelog Polja. Emina je autor više ilahija od kojih su dvije prevedene na engleski jezik, Džennet i Hazreti Amina. Pokrovitelj i vlasnik je filma „U pletivu trajanja M. M. Čolovića”. Više puta je organizovala manifestacije tipa Talent šou 2016. Dobitnica je Oskara popularnosti za organizatorski rad na polju kulture i zabave. Dobitnica je plakete za očuvanje i promociju bosanske tradicionalne sevdalinke. Majka je dvadesetogodišnje Evelin. Živi i stvara u Njemačkoj.
Bošnjaci.Net: U New Yorku, naredni petak, 22. februara, u organizaciji Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije (BANA), u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru Richmond Hill, bit će priređena promocija vaše knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste”…
ČOLOVIĆ: Da, zahvalna sam organizatorima koji su mi ukazali priliku da se u New Yorku, kao značajnom bošnjačkom administrativnom centru, predstavim i naravno predstavim svoje književno djelo.
Bošnjaci.Net: Koliko vam je to važno?
ČOLOVIĆ: Važno mi je jako puno, posebno zbog činjenice da u njemu živi veliki broj našeg naroda koji su se u proteklim decenijama ovdje naselili, ostvarili svoje životne i profesionalne planove. Posebno što su u New Yorku stasavale i stašavaju generacije rođene na američkom tlu.
Bošnjaci.Net: Zašto to naglašavate?
ČOLOVIĆ: Iz razloga što ću na promociji predstaviti djelo koje sam posvetila svom ocu ali i porodičnim vrijednostima. Zbog toga mi je drago da ću imati priliku da podsjetim naše ljude o našim običajima, navikama i odnosima koji su se ticali nekih prošlih vremena a koja su sva utkana u nas.
Bošnjaci.Net: Je li to jedan od načina kako da živi vaša knjiga?Bošnjaci.Net: Stariji dobro znaju i prate bošnjačke običaje.
ČOLOVIĆ: Da, znam ja da oni znaju, ali ovaj događaj neće biti suvišan podsjetiti starije i ukazati mlađim generacijama. Tako će upravo ova moja knjiga biti povod da se svi skupa podsjetimo, posebno mlađe da podučimo, odnosno više zainteresiramo da slijede i promoviraju sve vrijednosti svojih predaka.
ČOLOVIĆ: Knjiga živi onoliko koliko je čitana… Ali iskreno se nadam da će ova promocija mojih knjiga zaintrigirati i motivisati poštovane prijatelje koji ovdje žive i da će moja knjiga naći put do njih i njihovih duša.
Bošnjaci.Net: Mislite da će biti kao mehlem za dušu daleko od zavičaja?
ČOLOVIĆ: Zamislila sam je kao mehlem sudbine, i nadam se će se mnogi, kao i ja, prepoznati koji dijele sudbinu ljudi koje je život odveo daleko od zavičaja.
Bošnjaci.Net: Kao konstanta čežnja za zavičajem?
ČOLOVIĆ: Svi mi što smo dalje od zavičaja ta je čežnja jača, pa sam ja u mojoj knjizi sačuvala i mirise i ukuse zavičaja.
Bošnjaci.Net: Želimo vam uspješnu promociju s nadom da će prisustvovati svi oni koji vole pisanu riječ. (EK)
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) o Prijedlogu izmjena i dopuna zakona o državnim simbolima…
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) od početka oktobra t.g. prati istupe premijera Vlade Crne Gore Duška Markovića i ministra kulture Aleksandra Bogdanovića vezano za Prijedlog izmjena i dopuna zakona o državnim simbolima i Danu državnosti, te na posljetku izjave poslanika BS Ervina Ibrahimovića i poslanika DPS i predsjednika Ustavnog odbora Miodraga Vukovića.
Pomenutim zakonom, kako je istaknuto, utvrđuju se obaveze prema državnim simbolima, himni i zastavi, te visokim novčanim kaznama za nepoštivanje istih.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ne vidi problem u zakonu, koji u različitim formulacijama postoji u svim ozbiljnim državama, ali općenito vidimo problem u simbolima: himni, zastavi i grbu Republike Crne Gore.
Vlada, ali i kompletno rukovodstvo Crne Gore, mora osigurati ambijent da bi se u državi poštovao pomenuti zakon, ne iz straha visokih kazni ionako socijalno opustošenih građana, koji mogu biti kažnjeni, već iz poštovanja prema simbolima koji simbolizuju i prezentiraju državu. Vladajući režim koji predlaže, nameće i usvaja simbole i zakone – itekako ima udjela u tome. Zato moraju prihvatiti odgovornost za sva nepoštovanja koja se dešavaju prema simbolima.
Neprihvatljivo je da se od strane državnih zvaničnika na sva zvona udara i priča o multi-kulti i građanskoj Crnoj Gori, dok simboli države svjedoče suprotno, odnosno da je Crna Gora samo država crnogorskog etnosa – pravoslanog svjetonazora. Zato jeste neprihvatljiva tvrdnja poslanika DPS i predsjednika Ustavnog odbora Miodraga Vukovića koji za aktuelnu zastavu tvrdi, citiramo: “Da oni nisu vjerski simboli nego su simboli stare hiljadugodišnje Crne Gore. Oni su, da tako kažem, građanski simboli”, kraj citata. Ovdje se nameće pitanje, o kojoj Crnoj Gori govori gospodin Vuković? O ovoj u sadašnjim granicima sigurno ne govori. Manje više poznato je dokle su dosezale granice Crne Gore, kako kaže prije hiljadu godina.
Pitamo, šta je sa Bošnjacima (dakako i drugim etnosima u CG) koji teritorijalno nisu bili u tim granicima Crne Gore o kojima govori gospodin Vuković? Kako god, danas su nove državne granice, dok Bošnjaci i drugi etnosi postoje u Ustavu Republike Crne Gore, onda zašto bi kao takvi koji postoje, i ustavna su kategorija, bili možda samo moneta za potkusurivanje pred međunarodnim institucijama?!
Gospoda u vlasti, odnosno Parlament, Vlada, Ustavni odbor, pa i Radna grupa za izborni zakon, moraju znati, radi harmonije u državi, ne treba biti bilo kakve smetnje za promjenu simbola i to Ustavom utvrditi bez „diranja u srž države”! S druge strane sa predloženim zakonom, sa niskim ili visokim kaznama, svejedno, mogu postići cilj zastrašivanja građana, ali ne mogu im nametnuti da poštuju ili pak prihvate i zavole takve državne simbole. Do sada je bilo tako, a bit će i u budućnosti, sve dok vlast ne shvati da treba raditi za interese svih građana, neovisno na vjersku i etničku pripadnost, odnosno za interese svih državljana i države.
Zato smo izričiti da je također neistinita tvrdnja ministra kulture Aleksandra Bogdanovića koji kaže, citiramo navode iz medija: “Definisanjem sadržaja i formi državnih simbola označuju se dominantni i autentični motivi koji su svim stanovnicima Crne Gore jednako prepoznatljivi i jednako ne ugrožavaju njihova nacionalna ili religijska osjećanja”.
Tvrdimo: postojeći državni simboli ugrožavaju i vrijeđaju nacionalna i vjerska osjećanja bošnjačkog naroda. Posebno, mora se imati u obzir da su Bošnjaci autohtoni narod u Crnoj Gori. Zato Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, čiji članovi potiču iz svih gradova Sandžaka u Crnoj Gori, i čije porodice žive u širom CG; ne prihvataju postojeće simbole, između ostaloga, naglašavamo, simboliziraju jedan tamni vakat u historiji Bošnjaka (i Albanaca). Na primjer, događaji, u kojima su u Plavu i Gusinju, u genocidnoj kampanji nasilnog masovnog pokrštavanja (prozelitizam), pod istim ratnim simbolima 1912 / 13. godine njihovi preci strijeljani, ubijani, silovani, proganjani… Oni koji su u vlasti ovo dobro znaju. Zato smatramo bespotrebnim da se u XXI stoljeću nameću simboli koji su odbačeni od prije sto i više godina, sa kapom / šišakom, pa i pored brojnih civilnih žrtava. Ne znamo kome još treba zastava boje krvi i ptičurina grabljivica sa krstovima u kandžama, koje pokazuju plijen, otimanje; od koga i kome?! Crnogorski etnos može da je ima za svoju, ali ne država Crna Gora upravo zbog te svoje multinacionalne, multikulturne i multivjerske različitosti! Ako zvaničnici to nonstop ističu, onda su dužni da pokažu na državnim simbolima!
Mediteransku Crnu Goru krasi lijepa morska obala, lednička jezera, rijeke, visoke planine, različitosti etnosa, duhovni mozaik, koji treba biti razlog više za suradnju i uspjeh a ne za spoticanje. U ovom kontekstu, kada je riječ o simbolima da ne “liče na kuhinjski stolnjak”, već da budu u vedroj svjetloplavoj boji, ili pak modroj boji mora i rijeka, koja će se razlivati na platnu sa konturama državnih granica kako piše u Ustavu. Takvu Crnu Goru sa novim simbolima podržavamo na putu ka Europskoj Uniji u svijet demokratskih razvijenih država, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).
Apel vladama i ministarstvima kulture, obrazovanja i prosvjete država na prostoru bivše SFRJ
Vladama i ministarstvima kulture, obrazovanja i prosvjete na prostoru bivše SFRJ, upućen je apel za izuzeće „Gorskog vijenca“ P.P. Njegoša i „Peščanik“ Danila Kiša, zbog sadržaja mržnje prema islamu, muslimanima, Bošnjacima i Albancima, da budu izuzeti iz školskih programa. Sadržaji pomenutih knjiga podstuču Srbe i Crnogorce na ratove, zločine, krvoproliće, istrebljenje i genocid nad muslimanima na balkanskom poluotoku.
Apel je na znanje upućen i bošnjačkim institucijama: Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU), KZB Preporod, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Bošnjačko nacionalno vijeće u CG i Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji, Matica bošnjačka, Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ)… Apel u nastavku objavljujemo u cjelosti:
KSPD »Sandžak« u Sloveniji, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, “Pravda” – BiH, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike i Institut za istraživanje genocida Kanada ovim Apelom i otvorenim pismom traže od vlada i ministarstava za kulturu, prosvjetu i obrazovanje država BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Kosova, Hrvatske i Slovenije, da u skladu sa svojim zakonskim ovlastima i dužnostima pokrenu postupke zabrane i uklanjanja iz svojih školskih programa (koje još imaju) dvije knjige: »Gorski vijenac« P. P. Njegoša i »Peščanik« Danila Kiša.
Obrazloženje
Sadržaj navedenih knjiga je godinama bio naučno književna osnova za konstruisanje nacionalističkih i drugih anticivilizacijskih i dehumanizirajućih odnosa, posebno prema islamu i muslimanima. Dijelovi pomenutih knjiga napisani su u suprotnosti sa univerzalnim vrijednostima književnosti, koje se prije svega iskazuju u poštovanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugačijeg kao modusa egzistencije humanosti među ljudima. Svojom mržnjom prema islamu i muslimanima – Bošnjacima, pomenuta djela su godinama izvor mržnje i sukoba između naroda koji žive na tlu bivše SFRJ. Posebno ističemo da je anticivilizacijska poruka navedenih knjiga doprinijela da država Bosna i Hercegovina postane mjesto koje je na najdrastičniji način bilo izloženo rušiteljskim nagonima dvaju ključnih nacionalističkih ideologija 20-tog stoljeća, odnosno velikosrpske i velikocrnogorske ideologije, koje su bile projicirane kroz agresiju protiv BiH, kada je počinjen genocid nad Bošnjacima.
Korištenje navedene književne literature u nacionalističkim i kulturno rasističkim odnosima prema islamu i muslimanima je sasvim dovoljan razlog da razmotrite i prihvatite naš apel. Ovo je jako ozbiljan problem, koji privlači pažnju sve većeg broja, ne samo stručnih ljudi, nego i ljudi – humanista svih narodnosti, jer su velikonacionalistički režimi iskoristili navedena djela u svoje ekstremno nacionalističke pohode prema državi BiH i njenim građanima, posebno Bošnjacima, uključujući i Sandžak. To je dokaz rasizma navedenih djela.
Doba u kojem živimo je tiranija prenijetog znanja, pri čemu je autoritet tih znanja uglavnom nesiguran i uvjetuje našu prevarenost. Svi smo prevareni manje ili više, ali se razlikujemo po volji da pokušamo otkriti te prevare ili umanjiti njihove učinke u smislu naše odgovornosti prema sebi, ljudima i Bogu. Zato iskazujemo volju, opredijeljenost i borbu da putem ovog otvorenog pisma što više umanjimo opasne učinke navedenih djela. Taj superioristički mentalitet, baziran na navedenim djelima živi do danas i njeguje se kroz sistem obrazovanja i ideologiju velikonacionalizma, aktima koji su prethodnica genocida.
Ne smijemo nikako zaboraviti rasističke teme iz navedenih djela; preko njih su se “odgajale” generacije i generacije srpske i crnogorske djece. Ta priča o osveti, klanju, ubijanju, mržnji prema muslimanima – instalirana je u obrazovni sistem kao kulturni kod i ona uvijek i nanovo priprema buduće “junake” koji će joj bez ikakvih moralnih zadrški slijediti. Istovremeno su školama primoravana i primoravaju djeca bošnjačke i albanske nacionalnosti da uče sadržaje upravo koji govore o mržnji prema svojim narodima, odnosno o klanju, ubijanju, zatiranju tragova, istrebljenju, rušenju džamija…
Velikonacionalistički projekti bazirani na matrici navedenih djela su jedinstveni u modernoj Evropi. Oni su bolesni koliko i Hitlerov nacizam. To su najveći projekti zla u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, koji uništenjem muslimana – Bošnjaka podrazumijevaju uništenje BiH kao kulturne, političke, povijesne i narodne forme. Bošnjaci su jedini narod u Evropi nad kojim je izvršen genocid korištenjem matrice mržnje prema islamu i muslimanima na osnovu knjiga »Gorski vijenac« P. P. Njegoša i »Peščanik« Danila Kiša, i još uvijek su pred stalnom genocidnom prijetnjom.
Težnja država nastalih na prostoru bivše SFRJ da postanu punopravne članice EU mora biti potkrijepljenja sveopćim reformama, a reforma obrazovanja i prosvjete je jedna od prioritetnih. Zato apeliramo na njihova pomenuta ministarstva, da neizostavno i u prvom redu pokrenu postupke za uklanjanje spornih knjiga »Gorski vijenac« P. P. Njegoša i »Peščanik« Danila Kiša iz školskih lektira i programa.
Pozdravljamo odluke vlada država i ministarstva kulture i prosvjete, koji su već iz školskih programa izuzeli Njegošev „Gorski vijenac“ i Kišev „Peščanik“.
Ujedno, protivimo se da se bilo koja nagrada nosi ime pomenutih pisaca. U ovom kontekstu, apelujemo na Vladu Republike Crne Gore, pozivamo premijera i ministre da ponište odluku o tzv. „Njegoševoj nagradi“, na taj način iskažu poštovanje prema muslimanskim žrtvama, Bošnjacima i Albancima, koje su počinjene u Crnoj Gori od istrage poturica pa do ratova 90-tih.
Institucije koje su potpisnici ovog apela, razumnih 100 dana sačekat će odgovor od vlada država i ministarstava, ako ne bude preduzet pozitivan potez, obratit ćemo se EU, UN-u, State Departmentu SAD i drugim međunarodnom instancama.
Potpisnici apela:
“Pravda” – BiH
KSPD »Sandžak« u Sloveniji
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike
Institut za istraživanje genocida Kanada
1. P.P. Njegoš
Gorski vijenac<b> <A HREF=”http://www.institut-genocid.unsa.ba/pdf/GORSKI%20VIJENAC.pdf” target=_blank><font color=blue> <b> LINK U CJELOSTI u PDF-u</b></font></a>
<hr noshade size=”10″ color=”Gainsboro”>
<b>Danilo Kiš
<center>Peščanik</b>
(odlomak)</center>
<b> »Svinje su najmanje izbirljive od svih životinja. Nema sumnje, to je znao i Muhamed, jednako kao i jevrejski proroci-higijeničari. Tako, jednog dana sedeo je mladi Muhamed i gledao kako svinja jede neku užasno prljavu stvar: rastrzala je lešinu ili jela truli krompir, nalik na ljudski izmet. Tada, zasićen svinjskim pečenjem kojim beše nedavno napunio svoj burag, Muhamed poče da povraća, jer se priseti da je ono što je jeo bilo krmeće meso. Brzo strpa prst u usta, kao pijanci, i ispovraća se u pesak kraj mora. Onda pohita kući i unese u zakonik što ga je tada pisao, i koji će kasnije nazvati <i>Kuranom: </i>ne jedite svinju, jer ćete povraćati.
Fanatik svoj slučaj pretvara u sveto pravilo, u zakon, u zapovest Božju. Istorija religijâ (zabrane i tabui, <i>košer</i> itd.) jeste krajnja konsekvenca pojedinačnog iskustva. <i>De gustibus: </i> tu vrstu estetizirajuće demokratičnosti fanatici ne priznaju. Svoj sopstveni ukus proglašavaju jedino mogućnim, kanonskim ukusom. Ista je stvar i sa zabranom alkohola. Muhamed se napio, povraćao. Pošto je počeo suviše da brblja, zapetljavajući jezikom dok je izgovarao poruke koje su mu stizale s neba, svetac se, po naređenju saveta mudraca, odreče alkohola. Ali vernici i dalje piju, stoka kao stoka, a njemu teku bale niz usta, niz svetu njegovu bradu. Onda odlazi u svoju kolibu i sanja kako mu Bog naređuje da prenese ljudima Njegovu poruku: vino je greh. Prospite vino u more, a pijance bacite zajedno s buradima u talase. Neka bude tako. Srećom, nijedan se prorok nije sećao ukusa majčinog mleka.
Inače… </b>
<hr noshade size=”10″ color=”Gainsboro”>
U New Yorku, petak večer, 7. septembra 2018., u našem prekrasnom Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu održan je čas iz historije pod motom “Kultura pamćenja Bošnjaka”. U ovoj večeri video projekcija i pisane riječi, imali smo privilegiju da ugostimo specijalnog gosta Avdu Huseinovića, autora i direktora dokumentarnog filma Bošnjaci – genocid u kontinuitetu u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, takošer autora više od desetak drugih dokumentarnih filmova koji govore i svjedoče o genocidu nad Bošnjacima u vremenu agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske ma Bosnu i Hercegovinu (1992-1995), te i policijskih represalija nad Bošnjacima u Sandžaku.
Prije početka prezentacije Huseinovićevih filmova, hadži hafiz Hako-ef. Omeragić, glavni imam Islamske zajednice Plav-Gusinje u New Yorku, nakon akšam namaza, a u povodu povratka sa hadža petnaest naših ovogodišnjih hadžija, ispričao je nekoliko hikaja i iskustava sa hadža, te zajednički je proučena dova.
U drugom dijelu najavljenog programa u fokusu su bili video dokumentarni filmovi čiji autor i režiser je Avdo Huseinović. Kako su naglasili organizatori iz Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA), svi Huseinovićevi video prijekti su od izuzetne državne i nacionalne važnosti. Svi ti projekti jasno svojedoče i ukazuju o namjerama agresora na Bosnu i Hercegovinu, i planskom sprovođenju genocida nad Bošnjacima.
Avdo Husienović sa svojim timom iz sarajevske Pravde, odrađuju velike projekte, koje bi najzad trebali da rade instutucije države Bpsne i Hercegovine. Ali s obzirom da je Bosna i Hercegovina još uvijek u kandžama agresora, a sve pod plaštom Daytonskog mirovnog sporazuma, onda istraživačima genocida, poput Huseinovića, ništa drugo nije preostalo nego da sami snimaju filmove koji jasno govore i svjedoče o genocidu nad Bošnjacima sa jasnim namjerama i dokazima o agresiji.
– Bio sam na prekrasnim Susretima Bošnjaka Sjeverne Amerike koji su održani u St. Louisu. Sa predstavnicima BANA sam razgovarao o dolasku ovdje kod vas, i razmjenjivali smo mišljenja šta bi to bilo interesatno da govorimo i prikažemo u ovom času historije i Kulture pamćenja Bošnjaka. Svjesni smo naše prošlosti ali isto tako da je naš narod kroz tešku i krvavu prošlost, na žalost, gajio kulturu zaborava, odnosno nekulturu sjećanja i nekulturu pamćenja. Zato smo se odlučlili da vam prikažemo više kratkih inscerata iz snimljenih dokumentarnih filmova. Tu će te prepoznati jasne namjere agresora Srbije, Crne Gore i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, zatim njihova neprekidna suradnja, Vojske Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore s jedne, i HVO-a i Hrvatske vojske s druge strane. Autentični video snimci i izjave potvrđuje kako su se nesmetano kretale te njihove vojske preko uzajamnih teritorija koje su okuprali, rekao je između ostaloga Huseinović, naglašavajući da je ovo naša borba protiv zaborava.
Prisutni su imali priliku vidjeti klopove otvorenih prijetnji iz 1991. godine, namjere srpsko-crnogorskog agresora, zatim pogibije oficira Vojske Jugoslavije širom ratišta u BiH. Obilazak Huseinovića i ekipe na grobljima Beograda, Novog Sada, Berana… gdje su pokopani ratni zločinci u uniformama Vojske SCG, specijalnih jedinica itd.
Također je prikazan video klip na kojem o podvizima govore borci časne Armije Republike Bosne i Hercegovine, nasioci najvišeg vojnog priznanja “Zlatni ljiljan”, momci iako bez dovoljno naruružanja ali lavljeg srca kako su ‘golim’ rukama zaustavljali agresorske tenkove i druga oklopna vojna sredstva.
Na kraju programa, najavljeno je snimanje još dva filma, jedan je o heroju rah. Zamu Dučiću ali i drugim braniocima porijeklom iz plavsko-gusinjskog kraja, koji su položili živote za BiH.
Drugi film je u povodu dolazeće 1919. Godine, odnosno 100. godšnjice ponovljenog genocida u Plavu i Gusinju.
Na kraju, naše vrijedne hanume su priredile ukusnu večeru.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija zahtjeva od institucija BiH da priznaju nezavisnost države Republike Kosovo
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje Ministarstvo inozemnih poslova Bosne i Hercegovine na čelu sa ministrom Igorom Crnadkom, koji je izdramatizirao davanje viza Kadetskoj košarkaškoj reprezentaciji Republike Kosovo, kako bi učestvovali na Evropskom prvenstvu kadetskih reprezentacija, B divizije, koje se održava u Sarajevu.
Velikosrpski nacionalistički klanovi u Ministarstvu vanjskih BiH sa Crnadkom na čelu, kao i u Košarkaškom savezu BiH, ispolitizirali su jedan sportski događaj kakav je Europsko prvenstvo kadeta koje ima za cilj da zbližava mlade u cjeloj Europi i u njima razvija takmičarski sportski duh, te da se “bez granica” širi prijateljstvo među mladima. Sam čin do posljednjeg momenta odugovlačenja davanja viza kosovskim reprezentativcima, pokazatelj je da velikosrpski nacionalistički i kriminalni klanovi koriste institucije države Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju Ministarstvo inozemnih poslova i Košarkaški savez BiH, da preko njih šire rasizam i međunacionalnu mržnju prema mladim sportistima, ali i prema građanima i samoj državi Republici Kosovo, o kojima apsolutna većina građana Bosne i Hercegovine ima dobro mišljenje, uz to rodbinske i prijateljske veze.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva predstavnike institucija države BiH na krajnju ozbiljnost da prestanu na ovakav način blamirati državu Bosnu i Hercegovinu. Pozivamo bošnjačke predstavnike u vrhu države BiH, Predsjedništvo i Vijeće ministara, ali i Košarkaški savez, da javno osude ovaj nečastan i negrađanski čin sa kojim je do posljednjeg trenutka blokirano davanje viza da u petak večer, 10. augusta 2018., bude odigrana utakmica reperzentacija između šesnaestogodišnjaka BiH i Kosova. Sa ovakvim neljudskim i rasističkim činom kako djeluju srpski predstavnici, svi slobodnomisleći ljudi su poraženi. Najzad poraženi su i kadeti srpske nacionalnosti kojima je sigurno stalo da se bave sportom, da postanu svjestki asovi, a ne da ih njihovi političari u samom početku razvoja sprječavaju da ne idu naprijed, i to sve zbog nacionalističke politike koju vode nasljednici ratnih zločinaca Miloševića i Karadžića.
Pozivamo Vijeće ministara BiH da bez odlaganja smijeni Igora Crnadka sa pozicije ministra inozemnih poslova i da se konačno prestane sa ponižavanjem i blamiranjem državnih institucija.
Ovim povodom, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija zahtjeva od svih institucija BiH bez odlaganja da priznaju nezavisnost države Republike Kosovo, i na taj način u budućnosti da se spriječi ovakvi i slični postupci nedoraslih predstavnika u vlasti koji nanose ogromnu štetu državi BiH.
Ujedno priznanjem države Kosovo, omogućit će se nesmetano kretanje građana, povezivanje porodica, međusobne robne razmjene i ekonomski razvoj. Ukazujemo da građani države Republike Kosovo imaju potpisan sporazum sa Republikom Srbijom o trgovini i nesmetanom kretanju građana, sa ličnom kratom ili pasošem. Dok je upravo zbog uticaja velikosrpske politike u BiH, to pravo uskraćeno građanima BiH i Kosova.
Ukazujemo javnosti, posebno na Kosovu, da iza svakov ovog rasističkog čina stoji Srbija na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem koji utiče preko “paljanskih” satelita koje predvodi Milorad Dodik, a svi su pod uticajem Srpske pravoslavne crkve i SANU. Pomenuta beogradsko-paljanska politička garniture preko leđa države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka obračunavaju se istovremeno sa građanima BiH i Kosova. Uz to naglašavamo, u tome ne bi uspjeli da u takvim namjerama nemaju podršku velikohrvatskih nacionalista koje predvodi hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović, čiji poslušnici pomažu u blokiranju institucija države BiH idući na ruku Dodiku i Vučiću, – piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
Medresa Gazi Isa beg u Rožajama u suradnji sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom (BANA) iz New Yorka organizirala je iftar za učenice Medrese i njihove roditelje.
Iftar je priređen u srijedu, 13. 06. 2018. godine u restoranu Musić u Rožajama.
I pored svih ramzanskim i predbajramskih obaveza veliki broj zvanica je bio prisutan.
Muftija sandžački hfz. Abdurrahman ef. Kujević poselamio je prisutne i izrazio zahvalnost svim roditeljima koji su prepoznali važnost djelovanja obrazovnih institucija na čijem vrhu se sigurno nalazi Medresa. Govorio je o važnosti objedinjavanja kvaliteta u našem narodu koji postoji kod velikog broja pojedinaca u domovini i dijaspori. Sa kvalitetnim i sposobnim pojedincima koji djeluju timski i institucionalno ostvarićemo zacrtane ciljeve na svim nivoima.
Prisutni su posebne emocije zahvalnosti izrazili zbog činjenice da su se naši ljudi koji su daleko od svojih topraka čak u Americi sjetili i počastili bogatim iftarom medresantice i njihove čestite roditelje koji se trude da upute svoju djecu na pravi put.
