Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, koju su Skupštini Crne Gore predali predstavnici Demokratske Crne Gore. Reakcija je upućena Skupštini Crne Gore, predsjedniku Skupštine Crne Gore i predsjedniku Demokratske Crne Gore (DCG), Klubu poslanika DCG, predlagačima tzv. Rezolucije, parlamentarnim strankama, poslanicima i Klubovima poslanika. Reakciju objavljujemo u cjelosti:
Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), čiji su znatan broj članova iz Sandžaka i CG, potomci žrtava genocida u Plavu i Gusinju 1912 /13. i 1919., Šahovića 1924., Bihora i Limske doline 1943., ukazuje građanima Crne Gore i javnosti, na govor mržnje koji se godinama u kontinuitetu upućuje sa raznih nacionalističkih, tzv. vasojevićkih i četničkih adresa, od Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, preko Andrijevice i Murine, pa do sela Velike, time i na koncu juna 2021., kroz, citiramo: “Vidovdansku deklaraciju o osudi zločina genocida nad srpskim narodom Velike i Polimlja od strane muslimansko-šiptarskih saradnika fašističke Njemačke i Italije tokom Drugog svjetskog rata”, na koju nam je ukazano kada je objavljena na portalu
Vodeći računa o međuljudskim odnosima u CG, naše reakcije su bile više nego umjerene, međutim sada kada su parlamentarci i predstavnici Kluba poslanika Demokratske Crne Gore u Skupštini Crne Gore predali “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, sa kojom je namjera podvaliti plavsko-gusinjskom narodu; više nećemo da šutimo!
Zbog jednostranog prijedloga pomenute tzv. rezolucije za selo Velika i Piva; Bošnjaci, koji su žrtve genocida u kontinuitetu preko tri stoljeća od strane svojih komšija, posebno u ovom slučaju ističemo Plav i Gusinje, Šahoviće, cijeli Bihor, Pljevlja, Limsku dolinu…; ali i nakon svega čvrsto se držeći kur’anskog imperativa “Ko ubije nedužnog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo, ko spasi nečiji život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo”; u ovom kontekstu osuđuju svaki oblik zločina nad nevinim i nedužnim civilima, djecom, ženama i starcima, neovisno kojem nacionalnom korpusu ili vjeroispovijesti pripadali u CG ili van nje.
Velikonacionalističke organizacije Srpsko istorijsko-kulturno društvo “Nikola Vasojević“ – Berane, Uruženje dobrovoljaca ratova do 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Berane i Udruženje srpskih književnika u otadžbini i rasejanju za Crnu Goru-Andrijevica, na Vidovdan 2021., u „grobnici laži“ tj. Kroz deklaraciju – ustvari su obznanili nacionalistički i šovinistički pamflet mržnje prema Plavu i Gusinju, odnosno Bošnjacima i Albancima. U sadržaju deklaracije, po zlu, lažima i podvalama poznati su nam autori (o kojima ćemo naknadno pisati), vrijeđaju i pogrdno nazivaju Bošnjake i Albance, “plavsko-gusinjski Turci”, “šiptari”… Tu su još brojne druge nepristojne kvalifikacije na račun imućnih i uglednih begova i aga, kod kojih su radi preživljavanja porodica radili manje imućni – ne samo muslimani, već puno više pravoslavci. Dalje, iz šovinističkog pamfleta posebno ističemo podmetanje ratnog zločina u Velici od 28. jula 1943., sa kojim, odgovorno tvrdimo, bošnjački i albanski narod Plava i Gusinja, nema baš nikakve veze!!!
Narodi plavsko-gusinjske kotline, uključujući Murino i okolna sela, naravno i selo Velika; s obzirom da je ovo manja sredina, kroz školovanja, zajedničke poslove, trgovinu, druženja, u dobroj mjeri se poznaju i prijateljevali su među sobom. To jasno govori da se niti jedan odgovoran, posebno kada je u pitanju ratni zločin nije mogao sakriti, niti pokriti. Znalo bi se odmah o kome se radi, tako da ga je bilo lahko locirati, a prema konstantnom rukovođenju od strane pravoslavaca – države, tužilaštva, policije i sudstva, ali i općina, nemoguće je da bi bilo ko od Bošnjaka i Albanaca mogao izbjeći sudsku pravdu ili da mu pak neko gleda kroz prste.
S druge strane, država CG, odgovorni u državi u kontinuitetu, ali i u općinama, desetljećima su skrivali istinu od potomaka žrtava genocida – o planetarnom zločinu nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, u Plavu i Gusinju 1912-13. i 1919., uključujući pokolj na Previji nadomak Andrijevice, nasilno pokrštavanje 12.500 muslimana i javno strijeljanje prvaka na Racini u Plavu, Begluku u Gusinju, Kršu Čekića… u pomenutom periodu nije ostao niti jedan prag kuće da nije okrvavljen. Ovo važi i za preko 700 žrtava na Previji, koji su nakon brutalnog pokolja od strane srpsko-crnogorskih zlikovaca ostavljeni na površini da ih raznose divljači, i sada 110 godina kasnije niti imaju mezara, niti imena na njemu.
Zatim, genocid u miru nad Bošnjacima u Šahovićima 1924., gdje su nakon pokolja u potpunosti istrijebljeni i zbrisani tragovi postojanja autohtonog bošnjačkog naroda i sve što je podsjećalo na kulturu i islamsku vjeru – zatrto je! Završetak anticivilizacijskog i genocidnog čina je promjena naziva mjesta Šahovići i Tomaševo, što je vrhunac naciofašizma!!!
Također za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je poklano desetak hiljada bošnjačke djece, žena i staraca, o čemu postoje neoborivi historijski dokazi. Pored ostaloga, ratni zločinac Pavle Đurišić pismeno obavještava ratnog zločinca Dražu Mihailovića, o “herojstvu” nad nenaoružanim civilima od strane njihovih četničkih zločinaca i kukavica. Niti jedan od pomenutih ratnih zločina, ali i prije ovoga, niti su procesuirani, niti je bilo ko našao za shodno da se javno izvini i makar pokloni nedužnim civilnim žrtvama. Čak što više svi zločini i zločinci su veličani i guslarski opjevani, podižu im spomenike, daju nazive muzeja, ulica, trgova… I nakon svega, politikanski šarlatani sa deklaracijom i rezolucijom nastoje da podvale jednom čestitom narodu i izvrnu historijske činjenice.
Zločin je prikriti zločin i zločince kao i sve one koji su na bilo koji način odgovorni za isti, čak i za zataškavanje. Istovremeno, zločin je podvaliti zločin, ali i uveličavati ili umanjiti broj žrtava.
Ubijeđeni smo da skribanti „Vidovdanske deklaracije“ kao i njihovi megafoni rezolucije u Skupštini CG, pošto su se uhvatili ovog odgovornog posla, vjerovatno su upoznati (ili su trebali biti) šta je posredovalo, kako se dogodio i ko je odgovoran za gnusni ratni zločin nad civilima u Velici, 28. jula 1943., čije nevine sjene sada iz četničkih brloga razvlače politički diletanti, kako bi u osramoćenoj i osakaćenoj Crnoj Gori namakli bar neki politički poen. Što upravo radi Demokratska Crna Gora i trabanti predsjednika Skupštine CG, i to nakon što su sredinom juna 2021, glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koji su prije toga insistirali da po njihovoj želji amandmanima izvrše dopunu u sadržaju.
Prvo, radi javnosti ukazujemo i ističemo, u Pivi su predlagači naveli lažne informacije koji se ne poklapaju sa historijskim činjenicima. Potomci Pivljana političkim diletantima vjerovatno će poručiti da ne manipulišu sa njihovim žrtvama.
Drugo, podvlačimo i naglašavamo, za ratni zločin u Velici isključivo je odgovorna zločinačka jedinica SS divizija “Princ Eugen”!
Prema historijskim činjenicama, kao i poznavaocima prilika iz Drugog svjetskog rata, 28. jula 1944. godine, na Murini je stigla zloglasna divizija „Princ Eugen“, prema tvrdnjama imali su plan da preko planine Čakor idu ka Kosovu, zatim sjeverno preko Srbije, i kako se tvrdi, da napuste balkansko područje, jer su ionako puno zla nanijeli i zločina počinili.
Vjerovatno se pitate, kako su “SS-ovci” prošli cijelo to područje za koje “Vasojevići“ ističu da je (bilo) puno četnika?!
Jasno, u Crnoj Gori (i Srbiji) su bili otvoreni savezi i kolaboracija zločinačkih četničkih jedinica ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića sa fašističko-nacističkim jedinicama! Spojila ih krvava zlikovačka ideologija!
Nego u slučaju „Velika“ -, divizija „Princ Eugen“ ispred su uputili izvidnicu na motoru trosjedu: oficira, podoficira i vojnika, koji su u pravcu Čakora imali zadatak da osmotre prolaznost i da li ima opasnosti. Negdje u predjelu puta Murino – Čakor, prije ili iznad sela Velika, izvidnicu je sa svojim ratnim pajtašima zaustavio Radisav Pešić, u narodu poznat kao „Radisav Pešo“, napali su ih iznenada, ubili ih, skinuli im uniforme, tako nage i izmasakrirane prislonili uz škarpu puta, a odsječene polne organe ugurali im usta, tako su ih ostavili i udaljili se sa lica mjesta.
S obzirom da se izvidnica nije javljala na pozive jedinice sa povratnim informacija, zloglasna SS divizija “Princ Eugen” je nastavila put, stigli su na lice mjesta i našli masakrirane i iskasapljene svoje suborce, u stanju poniženosti. Neko im je iz sela kazao ko je počinio masakr nad njima, da bi zloglasni komandant divizije General-major August Schmidhuber (8. maj 1901. – 19. februar 1947), dao zloglasnim SS-ovcima dva sata da naprave krvavi pir i osvetu nad nedužnim civilima Velike. Ovaj gnusni ratni zločin SS-ovaca jeste pogodio Veliku, ali definitivno i cijeli plavsko-gusinjski kraj.
Poznati historičar i prvoborac dr. Mustafa Memić (Gusinje, 24. august 1924. – Sarajevo, 2. juli 2007.), koji je istraživao historijske činjenice plavsko-gusinjskog kraja, Sandžaka i CG, u svojim pisanjima, ali i obraćanjima, pored ostalog isticao je masakr zloglasne SS divizije “Princ Eugen” nad civilima Velike, ali i postupak koji je izazvao pokolj. Memić je govorio i u Velici na jednoj godišnjici ovog ratnog zločina jedinica divizije „Princ Eugen“. Tada i kasnije su se okomili na njega. Nažalost, sunarodnici Radisava Pešića više su ga štitili od odgovornosti nego nevine žrtve, kojih se očito sjete kada treba ušićariti koji politički poen, što upravo sada rade skribanti „Vidovdanske deklaracije“ i rezolucije, optužujući i podvaljujući zločin čestitom narodu plavsko-gusinjskog kraja.
Jedan od istraživača svjedoči nam da je u više navrata bio prisutan kad je Radisav Pešo (Pešić) pedesetih godina pa do smrti, niz puta posjećivao selo Hakanje i porodicu Ganije Metjahića. U jednoj od tih posjeta prisutvovao je i Zajo Metjahić, koji je bio borac i ratni invalid, član komunista. Zajo je tada pitao Radisava:
– „Radisave, kako napravi masakar nad Švabom te izazva toliku nesreću svome narodu?”
Radisav je odgovorio: „Pa nijesam mogao pretpostaviti da će se to desiti!“
Mnogi su znali za velički slučaj i postupak Radisava Pešića i prepričavali ga, čak i članovi komunista koji su ga također pitali o zločinu nad njemačkim vojnicima, a on je svima isto odgovarao, “da nije mogao pretpostaviti da će Njemci napraviti takav masakr i osvetu za svoja tri izmasakrirana člana SS jedinice.
Radisav Pešo, kako su ga zvali, je tražio od Zaja koji je bio član partije, da ne govori nikom ništa, mada se o ovome već naširoko pričalo i nemoguće je da preživjeli Veličani nisu čuli, pa i autori šovinističke „vidovdanske deklaracije“ i naručioci rezolucije.
General-major August Schmidhuber osuđen je za ratne zločine u Jugoslaviji, pogubljen je 19. februara 1947. u Beogradu.
Da zaključimo, zbog budućih naraštaja, Skupština Crne Gore ne smje biti poligon falangi i retrogradnih snaga! Parlamentarci i klubovi poslanika isključivo se trebaju služiti istinitim činjenicama, i ne bi smjeli prihvatati šovinističke, lažne i jednostrane pamflete kojima je cilj podvaliti drugome i drugačijem u državi i napraviti nered u međuljudskim odnosima. Iz toga razloga zahtjevamo da se odbije prijedlog ponuđene tzv. rezolucije koja ima namjenu nametanja ratnog zločina onima koji nemaju nikakve veze sa tim.
Institucije i neopterećeni naučnici, historičari i istraživači, strogo bi trebali voditi računa da objektivno i naučno istraže svaki događaj u CG, ako postoje validni dokazi i svjedočenja da se imenom i prezimenom imenuju zločinci. U ovom slučaju, osuđujemo svako paušalno poimanje i podvaljivanje krivice plavsko-gusinjskom narodu, na čiji račun su upućene uvrjedljive ratnohuškaške poruke. Onaj i oni koji to čine, jasno je da su dušmani plavsko-gusinjskog naroda, ali su itekako i neprijatelji države Crne Gore i svih građana u njoj! Zato pozivamo sve odgovorne institucije u CG, kao i sve slobodnomisleće ljude, da se složno suprotstave svim nacionalističkim, ektremističkim i radikalnim organizacijama i pojedincima, te da im radi mira i slobode trajno zabrane rad i djelovanje.
O svim necivilizacijskim potezima u Crnoj Gori, posebno parlamentaraca i Klubova poslanika u Skupštini CG, obavijestit ćemo međunarodne institucije, posebno EU i SAD, piše u reakciji Bošnjačko-američke nacionale asocijacije.