Bosanska Krupa – u potrazi za vodom
Democratic Debate in Iowa, January 2020
Muharem Purišić
Predsjednik
POMOĆ BOŠNJAKA NEW YORKA UDRUŽENJU OSOBA OBOLJELIM OD AUTIZMA U NOVOM PAZARU
Članovi Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) sa članovima džemata u New Yorku odradili su još jednu humanitarnu akciju za pomoć Udruženju osoba oboljelim od autizma u Novom Pazaru. Akcijom je koordinirala Adila Todić uz asistenciju blagajnice Aide Šarkinović i Edite Srdanović.
Bošnjaci u New Yorku učestvuju u brojnim akcijama, posebno kada su u pitanju osobe sa zdravstvenim poteškoćama.
Akciju su finacijski podržali:
| Adila Todić, koordinator akcije Aida Šarkinović Edita Srdanović Hafiz Hako ef. Omeragić Dr. Mersim Ziljkić Etna Mujević Selma Đešević Adisa Mujević Altana Mujević Aki Todić Selma Mujović Razija Mujević Hajrija Muratović Hadži Senada Feratović Zara Kandić Muna Ibrić Alma Mujević Senad Ahmetović sa hanumom Senad Suada Hafzimušović |
Azra Osmanović Seada Dada Šećerović Mehdija ef. Demirović Škurta Dacić Bjelopoljka Amela Todić Medina Muminović Anonymous Alma Jasavić Muhamed Redžepović Salmira Musić Gutić Sajma Hot Mujesira Mulić Lejla Todić Sanela Todić (Hamburg) Sanela Canović Marukić Bedro i Ema Kardović (Tutin) Avdo Kardović (Austrija) Fatima Kardović Salihović (Austrija) |
SRPSKO ČETNIČKO POSTROJAVANJE, ORGIJANJE I GUSLANJE U VIŠEGRADU, JESTE NAJAVA NASTAVKA KRVOPRLIĆA I GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najoštrije osuđuje u Višegradu postrojavanje zločinačkog Ravnogorskog četničkog pokreta, najzloglasnije srpske terorističke vojne formacije u Europi čiji su članovi iz Srbije, Crne Gore i manjeg entiteta Bosne i Hercegovine u kojem je počinjen planetarni genocid nad Bošnjacima. Svima je jasno da su u genocidu učestvovale i pomenute srpske zločinačke formacije, koji ga danas javno slave.
Postrojavanje uniformisanih četničkih krvoločnih formacija u Višegradu, u povodu godišnjice hapšenja ratnog zločinca Draže Mihailovića (13. mart 1946.), i to na tlu države Bosne i Hercegovine u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima kako u toku Drugog svjetskog rata tako i posljednjeg 1992. -1995., poraz je za mir u BiH, ali i na Balkanu, naravno da je poraz i za europsku i svjetsku civilizaciju, koji sve to godinama posmatraju i ne preduzimaju konkretne akcije sprječavanja i uništavanja takvih formacija.
Višegrad je jedan od istočno-bosanskih gradova na Drini, u kojem su Bošnjaci do početka srpsko-crnogorske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992 – 1995) bili većinski narod, kojem su Srbi iz ovog grada, kao i iz Srbije i CG, priredili pakao – žive lomače, spaljivali su ih u kućama, silovali, ubijali i klali na svakom koraku, a posebno na Ćupriji na Drini. Ovaj most je trebao spajati ljude, gradove i države, a ne da bude mjesto na kojem će se vršiti pokolj nevinih bošnjačkih civila.
Srbiji i njenom rukovodstvu; političkom, kulturnom i vjerskom, kao i u manjem bh. entitetu, u izostatku rada pravosudnih institucija može im se poručiti da ih bude stid, ali za one koji nemaju časti i obraza to ne predstavlja baš ništa. Jer upravo pomenute četničke fašističko-nacističke formacije su pod direktnom kontrolom vladajućeg oligarha Beograda i Banja Luke, ali i pod kontorolom Srpske pravoslavne crkve čiji sveštenici su ključni predvodnici ovih terorističkih formacija.
Današnje četničko postrojavanje, orgijanje i guslanje u Višegradu, jeste otvoreno širenje mržnje i u stihovima otvorenog najavljivanja nastavka krvoprlića i genocida: „Biće opet pakao i krvava Drina, evo idu četnici sa srpskih planina“.Ovaki stihovi mržnje jasno govore šta Bošnjacima spremaju pomenute terorističke četničke formacije, koji su potčinjeni državnom rukovodstvu Srbije ali i rukovodstvu genocidne tvorevine u Bosni i Hercegovini.
Izostat će reakcija ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragana Mektića, jer bit će da njegovi sunarodnici, pripadnici terorističkih formacija Ravnogorskog četničkog pokreta, orgijanjem šire “mir” u BiH i na Balkanu.
Pozivamo međunarodne institucije da spriječe i zabrane djelovanje terorističkih formacija, ali i da izvrše pritisak na Tužilaštvo BiH da procesuiranju sve odgovorne.
Pozivamo savjesne i savjesne građane u BiH, Srbiji, CG, Kosovu, Makednoji… da dignu glas protiv srpskih terorističkih fašističkih formacija Ravnogorskog četničkog pokreta koji javno najavljuju rat, krvoproliće i genocid nad Bošnjacima, piše i saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).
NEW YORK: PRVA PROMOCIJA KNJIGE “MEHLEM ZA SUDBINU” EMINE ČOLOVIĆ-KAJEVIĆ
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) u suradnji sa Islamskom zajednicom i Kulturnim centrom Plav-Gusinje u New Yorku vas poziva na veče “Bošnjačke poezije i književnosti”.
Gost večeri:
Emina Čolović-Kajević, autor knjige “Mehlem za sudbinu”.
Gošća Čolović-Kajević specijalno povodom promocije dolazi iz Hannovera (Njemačke).
Koordinator i moderator promocije:
Adila Todić.
Veče “Bošnjačke poezije i književnosti” bit će priređeno u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru na Richmond Hillu (NY), (Adresa: 114-07 91st ave)
Emina Čolović Kajević, rođena je u Rožajama (Sandžak). Osnovnu i srednju školu je završila u Rožajama, a 1995. je diplomirala na PMF u Prištini – odsjek matematika i fizika.
Živi i stvara u Njemačkoj.
Autor je knjige “Mehlem za sudbinu” i zbirke poezije “Pjesma jedne laste”.
Petak, 22. februar 2019., sa početkom u 20 sati.
Svi ste dobrodošli!
Emina Čolović-Kajević:
(odlomak)
 |
U Biševu su me dočekale majka i dvije sestre. Treće, Hajre, nije bilo. Bio sam siguran da je otišla da pomogne nekoj od amidžinica, pa i ne pitah, u prvi mah, za nju. Uvijek je to radila kada bi ustrebalo, a ovo je bilo vrijeme u godini, kod nas poznato kao vrijeme za veliko pospremanje. Majka je postavila sto i sjeli smo za sofru. Osjećao sam neki nemir, a i majčino lice nije bilo uobičajeno. Neka tamna sjenka joj se naselila ispod očiju, a izgubljeni pogled je odavao tugu. „Majko, gdje je Hajra?“, upitao sam i ne pomišljajući da ću čuti ono što je uslijedilo. Spustila je pogled i prošaputala: „Nema Hajre, ostavi nas i ode, grešno dijete. Pobegla je za momka koga je samo jednom vidjela, na vašaru Vršine, prije godinu dana. Dobar momak, iz dobre porodice. Danima nijesmo ništa znali“. Vrisnuo sam za sofrom iz glasa, za mojom Hajrom. Nijesam mogao više ni zalogaja staviti u usta. Zasiti me bol za Hajrom… mojom milom Hajrom.
Prolazili su dani, a ja i dalje nijesam čuo ništa o Hajri. Nijesam znao kako je, ni da li joj šta treba, da li je čuvaju tamo. Imala je samo šesnaest godina. U to vrijeme običaji su bili posebni u kraju u kome smo živeli. Postojala su pravila koja su se morala poštovati. Baš tih dana posjetio nas je čovjek koga su poslali iz domovine u koju je Hajra otišla. Takve ljude zvali smo mirovđije. Tražio je da “pustimo mir“ Hajri i njenom izabraniku. Majka nije htjela da odluči sama, a ni uz moju pomoć. Pozvala je očeve amidže da oni odluče šta i kako. Ja sam znao da je majka, negdje duboko u duši, oprostila Hajri i sve to pripisala, kao i uvijek, sudbini. Tako se mi izmirismo sa novom Hajrinom porodicom, iako se nikada prije nijesmo ni posvađali. Nedostajala je Hajra svima, a ponajviše majci. Bila joj je desna ruka. Ti mjeseci ostavili su još jedan ožiljak na mojoj duši. Trag sudbine, valjda.
Zbog teške ekonomske situacije narod je počeo da se iseljava iz Rožaja i okolnih sela. Odlazili su ljudi, najčešće, u Makedoniju, a odatle za Tursku. Tako su i moje amidže krenule trbuhom za kruhom. Nerado su ostavili svoje ognjište i svoje bližnje. Prvi je krenuo za Skoplje, Bahto Hivzov. Tamo su se čekala dokumenta i odobrenje za polazak u Istanbul. Ubijedio je i svoje da pođu, bolja se budućnost ovdje nije nazirala. I moj Deko je odlučio da, sa braćom i svom djecom (svojom i njihovom), okuša sreću daleko od svog zavičaja u Istanbulu. I to nije bilo slučajno odabrano mjesto. Istanbul im je bio u srcu zbog Šemsa Čolovića – Šemsi paše, Šemsa Biševca koji je bio poslednji paša sultan Abdul Hamida u Sandžaku, čiji smo mi, Čolovići, potomci. Dičili smo se našim Šemsom. Našeg Šemsi pašu volio je sultan Hamid kao svog sina. I danas postoje razni predmeti koji su mu za života pripadali, a čuvaju se u muzeju Topkapi saraj. Tako pođoše i oni za Istanbul, da nastave istoriju svog porijekla. Ostaviše kuću u amanet svoga bratstva i krenuše u neizvesnost.
Bolovao sam dugo od tuge za njima. Postao sam još bespomoćniji i usamljeniji. Mjesecima sam tugovao, borio se sa tim osjećanjem i molio Boga da ih na tom putu čuva i dâ im lijep život i nafaku.
Deko je inače bio viđen i pametan čovjek. Imao je mnogo zasluženih priznanja još iz Drugog svjetskog rata. Dičio sam se mojim Dekom. Postoji jedna anegdota koja kaže da, prilikom izgradnje puta Vuča – Bač, preko Malindubrave, niko nije mogao da izvede krivinu koja je povezivala tu dionicu. Dolazili su razni eksperti, inžinjeri, ali niko nije imao uspjeha. A onda je Deku uspjelo na veliko čuđenje mnogih. Zato ta krivina dobi ime po njemu, Dekova krivina. Kasnije se šalio: „To mi je bila i jedina krivina“.
Deko i bratstvo nas nijesu zaboravili. Mislili su na nas i u dalekom i lijepom Istanbulu. Uvijek bi po nekom, ko bi iz kraja putovao, poslali dar, hediju, kako se to ranije zvalo. Posebno nama, Smajovoj djeci. Voljeli su oni mnogo našeg oca Smaja. Znali smo da nas Deko nikada neće zaboraviti, a ni mi nijesmo njega. Prvi put sam tada probao lokum i pišmanije (gurabije). Pitao bih se, što li se zovu pišmanije, a majka bi rekla: „Vjerovatno zato što ako ih ne probaš budeš pišman što nisi, a ako ih probaš onda si pišman što jesi, zato što se tope u ustima i nikad ih dosta, nikad se zasititi, eto zato!“ Sve smo mi to dobijali iz Istanbula od našeg Deka i njegove braće.
Vraćao sam se jednom sa planine i ugledao komšijski šljivik. Modre šljive su bile izazovne, grane se savile od roda i prosto su me zvale. Nisam im odolio. Donio sam i kući pregršt i rekao majci odakle su.
– „Jesi li pitao, sine, smiješ li da ih ubereš?“
„Nisam, majko.“
Natjerala me je da ih vratim. Bio sam užasnut, bilo me je sramota i nisam znao kako to da uradim.
– „Upamti, haram cvjeta, ne zavija“, rekla je.
A onda mi je ispričala priču o vjeverici koju ću pamtiti dok sam živ.
Pošao čovjek u planinu da nasiječe drva za zimu. Usput je sjeo da se odmori i zapali cigar duhana. U panju, na koji se oslonio, ugleda puno okomišanih lješnika, koje je vjerovatno pripremila vjeverica za zimu za svoje mladunce. Obradova se čovjek, pokupi ih, stavi u jedan džak i ponese kući ženi i djeci, razmišljajući kako ih ima mnogo i kako će potrajati veći dio zime.
Prve noći nakon toga, u san mu dođe vjeverica. Gleda u njega kroz zatvoren prozor i pruža mu ruku. Ne obraća on pažnju na san. Gotovo da ga je i zaboravio. Sutra veče ponovi se san, samo sad vjeverica pruža obje ruke, kao da moli da joj vrati njenu zimnicu u koju je uložila svu svoju muku. Zagolica ga san ovog puta, pa i ženi ispriča, te zajedno nađoše opravdanje.
„To je zato što podsvjesno razmišljaš o tome“.
Treće veče opet usni vjevericu. Ispružila ručice i plače. On se probudi, pa probudi i ženu i reče joj:
„De, spremi mi džak s onim lješnicima. Moram u planinu, uzeo sam nešto što ne pripada nama i našoj djeci, namijenjeno je tuđoj“.
Odnese lješnike i vrati ih u onaj isti panj. Nikada više mu se san nije ponovio.
„Eto šta ti je haram“, reče mi majka.
„Ne uzimaj nikad tuđe ako nisi sâm svojim radom stvorio. Ni tvoj rahmetli babo nije nikad, nisam ni ja, od halala smo te podizali, oharamili te nismo“.
LANDSKRUNA (ŠVEDSKA): PRIREĐENA PROJEKCIJA DOKUMENTARNOG FILMA “BOŠNJACI – GENOCID U KONTINUITETU”
U subotu večer, u gradiću Landskruna, južnom dijelu Švedske, 50-tak kilometara od Malmöa, u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice (BKZ), priređena je projekcija dokumentarnog filma “Bošnjaci – Genocid u kontinuitetu” autora Avde Huseinovića u produkciji Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA).
Prema kazivanju prisutnih, film je ostavio snažnu pouku, ali i jasnu poruku kod svih prisutnih da se više nikada ne ponovi genocid nad Bošnjacima Bosne i Sandžaka.
Prema riječima organizatora, prisutni su bili iz više gradova Sandžaka i Bosne: Plava, Gusinja, Berana, Bijelog Polja, Rožaja, Bihora, Sjenice, Novog Pazara, Tutina, Srebrenice, Prijedora, Banja Luke… tako da ih je film vrlo emotivno dotakao jer se radilo o njhovim čaršijima u kojima su rođeni, a puno toga površno su znali šta se kroz historiju događalo njihovim sunarodnicima od strane srpsko-crnogorskih genocidnih hordi. U periodu tri stoljeća genocida nad Bošnjacima je vršen od istog katila.
Na kraju prikazivanja filma obratio se Irfan ef. Cecunjanin koji je prisutnima naglasio o bitnosti jedinstva našeg nacionalnog korpusa, jačanje naših saffova, te nakon svega da budu generacija, uvijek budni, ili pak koja spava samo na jedno oko… Naglašavajući i pozivajući na kolektivnu svijest, da nikada nesmijemo dozvoliti da nam se nešto slično desi na Balakanu. Cecunjanin je posebno podvukao da moramo biti jaki u svakom smislu: institucionalno, obrazovno, ekonomski…
Oni će upoznati institucije i zvaničnike grada u kojem žive i države Švedske sa sadržajem dokumentarnog filma.
Bošnjaci.Net saznaju, u cilju jačanja jedinstva Bošnjaka i institucije, uskoro će Landskrune kupiti plac na kojem će izgraditi Bošnjački centar. Insh’Allah!
BAHRIM ŠABANI, POSLANIK U SKUPŠTINI KOSOVA: U PREGOVARAČKOM TIMU SA BEOGRADOM I BOŠNJAČKI ČLAN
Skupština Kosova je sa 59 glasova za i dva uzdržana glasa usvojila Rezoluciju o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije.
Na njenom čelu su Shpend Ahmeti, predsjednik SDPK i Fatmir Limaj, zamjenik premijera, kao kopredsjedavajući.
Članovi komisije su zamjenik premijera i predstavnik PDK, Enver Hoxhaj, predstavnik Vlade Kosova, Avni Arifi, predstavnik Alijanse novo Kosovo, Behgjet Pacolli, predstavnik turske manjinske zajednice, Mahir Jagdžilar, zamjenik premijera Dardan Gashi.
Prijedlog rezolucije su podržali i šefovi poslaničkih grupa SDPK, Alijanse za budućnost Kosova, Socijaldemokratske inicijative i poslaničke Grupe 6 plus koju čine poslanici nevećinskih zajednica.
Poslije usvajanja rezolucije, Skupština ima obavezu da u roku od mjesec dana usvoji zakon o odgovornostima i ovlašćenjima državne delegacije u procesu dijaloga.
Delegacija koja je danas izabrana će funkcionisati na bazi dva osnovna dokumenta – Državne platforme i Pregovaračke strategije državne delegacije, koje će naknadno biti usvojeni.
Bošnjački poslanik u Parlamentu Kosova ispred Koalicije Vakat, Bahrim Šabani u svom obraćanju u Skupštini Kosova pozdravio je odluku o uključivanju jednog člana iz bošnjačke zajednice.
Prije glasanja, za govornicom Šabani je istakao sljedeće:
“Pozdravljamo odluku da se ispoštuje naše traženje i u “Pregovaračkom timu” uključi i jedan predstavnik bošnjačke zajednice iz Republike Kosova! Naše učešće će samo doprinijeti konstruktivnom rješenju! Duži period smo konstantno zahtjevali uključivanje i predstavnika ispred bošnjačke zajednice, imali smo na ovu temu i sastanke sa premijerom Republike Kosova, Ramushom Haradinajem gdje smo mu prenijeli dva jaka opravdana razloga: Prvi je razlog da smo mi Bošnjaci integralni dio kosovskog društva, kao druga po brojnosti zajednica na Kosovu nakon popisa iz 2011. godine, i kao drugo, smatramo i glavnim razlogom što na sjeveru Kosova žive pripadnici naše zajednice – Bošnjaci. To bi za njih bilo ohrabrujuće u ovim teškim vremenima kada se odlučuje po ovom važnom pitanju za državu, ali i za naše građane Kosovare, Bošnjake sjeverno od Ibra” rekao je poslanik Bahrim Šabani i dodao:
“Ovim samo želim prenijeti radost i uspjeh našim biračima koji su nas podržali i ukazali nam povjerenje da ih predstvaljamo u ovoj najvećoj državnoj instituciji. Jer, ispoštovali su nas zahtjev i izabrali i bošnjačkog predstavnika u Pregovaračkoj ekipi uoči današnjeg glasanja u Skupštini, dok smo mi cijelo vrijeme bili u kontaktu sa predstavnicima većinske koalicije. Time smo mi iz bošnjačke Koalicije Vakat pokazali da se naš glas cijeni u institucijama, te su želje našeg naroda, pogotovo onog dijela na sjeveru Kosova uvažene, kazao je bošnjački poslanik u Skupštini Kosova, Bahrim Šabani, objavio je portal balkanplus.net.
Također važno je dodati da je Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija /BANA/ uputila otvoreno pismo i zahtjev Predsjedniku i Premijeru Republike Kosovo da BOŠNJACI BUDU U PREGOVARAČKOM DRŽAVNOM TIMU REPUBLIKE KOSOVO, u pismu su između ostaloga istakli:
Cijenjeni Predsjedniče i Premijeru,
Ovom prilikom, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija traži od Vas državnih predstavnika Republike Kosovo, da pozitivno odgovorite na zahtjeve da se legitimni predstavnici Bošnjaka u institucijama Republike Kosova također uključe u završnom dijalogu i pregovorima između dviju država, Republike Kosovo i Republike Srbije. Ovo naše pismo je zasnovano na svjedočenjima i činjenicama koje nam dolaze od naših članova koji sa svojim porodicama – pripadnicima bošnjačkog naroda, dijele veliku zabrinutost zbog političkih dešavanja u nekoliko općina na sjeveru države Republike Kosovo. Isto tako s pravom zahtjevanje od strane brojne dijaspore posebno iz bošnjačkog mjesta Rvatska, koji su rasuti po svijetu…
BANA: OBNOVA AUTONOMIJE SANDŽAKA PO EUROPSKIM STANDARDIMA
U povodu 20. novembra – Dana Sandžaka, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) uputila je čestitku građanima Sandžaka, posebno Bošnjacima širom dunjaluka, kao i svojim vrijednim članovima, aktivistima i simpatezerima:
Punih je 75 godina (20. novembar 1943.), od zasjedanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS), kada su članovi vijeća u ime svih građana Sandžaka na idejama i temeljima antifašizma, postigli dogovor o osnivanju i uspostavljanju Autonomije Sandžak, sve u cilju zajedničkog svenarodnog djelovanja u svim segmentima multikulturalnog, multietničkog i multikonfesionalnog suživota.
Danas 75 godina kasnije, svim građanima Sandžaka, neovisno na vjersku i etničku pripadnost, potrebna je obnova Autonomije Sandžaka po svim standardima Europske unije koji su predvidjeli za prekogranične regije, sve u cilju zbližavanja naroda, unapređenje međuljudskih, kulturnih i ekonomskih odnosa. Države Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija, za dobrobit građana Sandžaka – Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca, Srba i dr., trebaju uspostaviti put suradnje, kako bi u svim segmentima življenja olakšali žiteljima Sandžaka.
U tom cilju, svim Sandžaklijama želimo sretan Dan Sandžaka i apelujemo na njih da djeluju jedinstveno i u svome interesu, za svoju dobrobit i potomstva koji će nastaviti bitisati na tom lijepom i ponosnom komadu zemlje, piše u saopćenju Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije.
BOŠNJAČKO-AMERIČKA NACIONALNA ASOCIJACIJA: U NEKOLIKO MJESECI VIŠE HUMANITARNIH AKCIJA
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) uz niz značajnih društveno-kulturnih inicijativa u posljednih pet-šest mjeseci, pored izgradnji kuća za tri socijalno ugrožene porodice u općini Plav, uplaćene su donacije za bolesnu djecu u BiH, Kosovu, 500 eura jednogodišnju stipendiju za jednu učenicu u Plavu, završetak radova na Bošnjačkom kulturnom centru Sandžak u Petnjici, u Rožajama…
Također, BANA je 1000 dollara uplatla u oktobru za akciju za liječenje dječaka Emina Erdića iz Sarajeva, koji je obolio od karcinoma pluća i medijastinuma.Početkom septembra BANA se sa 1000 eura uključila u ukaciju za liječenje bebe Imrana Čanića iz Kalesije. Sredstva su uplaćena preko Humanitarno-kulturne, umjetničke i sportske organizacije “Dirhem-Medaljon” u Austriji, sa kojom rukovodi Ishak ef. Ahmetović.
Prije nekoliko mjeseci obezbijeđena su sredstva za ljekove mladiću Liridonu Bajramiju iz Kosova polja kod Prištine. Akcijom je koordinirala Edita Srdanović.
Nažalost u postratnom vremenu brojne bošnjačke porodice u BiH i Sandžaku žive na ivici socijalne egzistencije. Nekako se čini da su borici Armije RBiH koji su branili BiH, kao i njihove porodice, posebno u teškoj krizi i nezavidnoj situaciji. Mnogi nemaju sredstava za preživaljavnje, tako da teško mogu priuštiti školovanje svoje djece.
 |
 |
Nedavno je predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata, Bakira Hasečić, ukazala Bošnjačko-američkoj nacionalnoj aosicijaciji na slučaj povratničke porodice Hajrudina Kosa koji žive u Kosovu polju, dva kilometra od Višegrada.
Demobilisani borac Armije BiH koji je cijeli rat bio pripadnik Armije BiH, Hajrudin se iz Sarajeva 2000. godine vratio na rodni toprak i uz pomoć resornog ministarstva obnovio porušenu kuću.
 Krava koja je darivana Hajrudinu i porodici |
Hajrudin i njegova supruga Enisa imaju četvero djece, tri sina i kćer, koji pohađaju školu u Višegradu, sada izuzev najstarijeg koji je nakon završetka osnovne škole u Višegradu, ide u srednju školu u Sarajevu. Djeca se trebaju dalje školovati a sredstva koja dobija Hajrudin, kao ličnu mirovinu, nisu dovoljna da može sve potrebe podmiriti.
Hajrudinova porodica živi od poljoprivrede, ali iako su uspješni proizvođači teško plasiraju svoje proizvode u Višegradu.
Oni nisu tražili financijsku pomoć, već da im dobri ljudu kupe kravu, kako bi se mogli prehraniti.
Uz asistenciju Aide Šarkinović u akciju su se odmah uključile hanume Bošnjačko-američke nacionalne aosicijacije. Novac je prikupljen ($2075) i poslat, gdje je Bakira Hasečić uz pomoć Eseda Muhića iz Dobruna kod Višegrada, preuzela kravu sa teletom i doveli je novom vlasniku Hajrudinu Kosu i njegovoj porodici.
Porodica, posebno djeca, su tako sretni i svi su uputili zahvalnost donatorima iz New Yorka.
Uz ovu akciju vrijedne aktivistkinje sakupile su novac ($2450) i kupili još jednu kravu za petočlanu porodicu koja je nastanjena u Hrasnici. Akcijom je koordnirala Zara Kandić.
Sva sredstva su uplatili članovi, aktivisti i simpatizeri Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, dakako i Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku koji na ovakav human način žele biti na pomoći svojim sunarodnicima kojima je pomoć neophodna.
BANA – ide dalje!
U TORONTU, 8. DECEMBRA, – PREMIJERA FILMA “BOŠNJACI – GENOCID U KONTINUITETU”
Dokumentarni film „Bošnjaci – genocid u kontinuitetu“, kao izuzetno značaj nacionalni projekat po prvi put u video formi, kroz korišćenje relevantne dokumentacije, svjedočenja i intervjua i izjave uglednih bošnjačkih, albanskih, hrvatskih, srpskih i crnogorskih intelektualaca, istraživača genocida, zatim preživjelih žrtava genocida i potomaka žrtava genocida; prezentuje se neispričana i kompleksna priče o genocidu nad Bošnjacima, koji traje preko tri stoljeća na području Bosne i Hercegovine, Sandžaka i drugih dijelova Balkana.
Na dosadašnjim premijerama i projekcijama u Plavu, Gusinju, Novom Pazaru…, Sarajevu, New Yorku i više gradova SAD, Njemačkoj, govorili su ugledni intelektualci, glumci, naučnici, preživjele žrtve genocida i potomci žrtava genocida iz Bosne i Sandžaka.
Na premijeri u Torontu 8. decembra, kao i na projekcijama u okolnim gradovima, specijalni musafir će biti Avdo Huseinović, autor ovog i drugih 15 filmova.
U Torontu će biti prisutan dio produkcijskog tima, potomci žrtava genocida iz plavsko-gusinjskog kraja, članovi BANA.
Organizatori premijere i projekcija u Kanadi sve vas pozivaju da dođete porodično, ali i sa prijateljima Kanađanima i iz drugih etničkih zajednica, da zajedno pogledamo, učimo, pamtimo i vjerodostojno prenosemo na buduće generacije.
Svi ste dobrodošli!
 Za uvećati kliknite na poster |
BOŠNJAČKO-AMERIČKA NACIONALNA ASOCIJACIJA IZGRADILA TRI KUĆE ZA PORODICE U VOJNOM SELU, RŽANICI I BOGAJIĆU
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) od februara do maja 2018. godine, organzirala je niz značajnih donatorskih akcija s namjerom da pomognu i olakšaju socijalno ugroženim građanima Plava kojima su u zemljotresu, koji je u januaru 2018.godine pogodio šire područje CG, oštećene porodične kuće, nakon čega su nesigurne i opasne po život za živjeti u njima.
U donatorskim akcijama Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije odazvali su se oni koji prate naš rad i imaju veliko povjerenje, i po ko zna koji put iskazali svoju humanost i solidarnost. Pored članova BANA u akciji su sudjelovali simpatizeri i aktivisti, biznismeni, odnosno Plavljani, Gusinjani, Rožajci, Bihorci, Pazarci kao i drugih gradova Sandžak, te Bošnjaci iz BiH i Kosova koji žive u New Yorku. Ovo je pokazatelj, Bošnjaci ma gdje živjeli vode brigu za svoje sunarodnike i sugrađane.
Za kratko vrijeme u ovim akcijama sakupljena su sredstva za izgradnju dvije kuće, po svim standardima i sistemu “Ključ u ruke”, tj. za kuću Omera Markišića u Vojnom Selu i Rama Ujkića u Ržanici. Također je obezbijeđen dio sredstava za izgradnju nove kuće porodici Zećka H. Canovića u Bogajiću. Sve tri kuće su na području Općine Plav.
Podsjećamo da je u toku mjeseca januara 2018., bilo više jakih zemljotresa koji su izazvali veliku paniku u Plavu, Gusinju, Andrijevici, Beranama, Rožajama, Bijelom Polju. Zemljotres se osjetio i na području glavnog grada Crne Gore, Podgorici, kao i u gradovima na primorju.
Epicentar zemljotresa se dogodio na planini Visitor, što je najdramatičnije bilo u općinama Plavu i Gusinju. Građani, posebno u ova dva mjesta, bili su u panici, u više navrata radi sigurnosti napuštali su stanove, kuće i druge objekte u kojima su se nalazili.
Konkretno vezano za ovu informaciju, na svu sreću u Plavu nije bilo povrijeđenih i stradalih, ali su zabilježena oštećenja više od holjadu stambenih objekata, posebno starijih porodičnih kuća. Radi se o dobro napucalim zidovima, stepeništima, krovnim konstukcijama i izlomljenom krovnom crijepu, oštećenjima i rušenju dimnjaka…
Po stepenu oštećenja objekata, odvajale su se tri kuće na području plavske općine, zbog starosti i obimu oštećenja nisu bezbjedne za život u njima.
Prema informacijama koje su proslijeđene Bošnjačko-američkoj nacionalnoj asocijaciji, naglašeno je da u sljedećim porodičnim kućama kritično je živjeti: Zećka H. Canovića u Bogajiću, Omera Markišića u Vojnom Selu i Rama Ujkića u Ržanici kod Murine.
Radi se o višečlanim porodicama sa maloljetnom djecom, kao i starijim bolesnim članovima. Svima njima je bila neophodna hitna pomoć, zbrinjavanje i izgradnja krova nad glavom. Poznato je da su zime u Plavu duge i jako hladne, ali i zna napadati veliki snijeg. Svaki ostanak u oštećenim kućama, pored toga što bi bio nemoguć, bio bi rizičan po život svih članova porodice.
ZA PORODICU ZEĆKA H. CANOVIĆA U BOGAJIĆU
 STARA I NOVA KUĆA
|
S obzirom na alamratne vijesti koje su dolazile iz Plava, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) je krajem februara 2018., pokrenula akciju prikupljanja sredstava za izgradnju kuće za porodicu Zećka H. Canovića. Koordinator akcije je bio dr. Mersim Ziljkić. U blic akciji prikupljeno je $13,035.00.
Sa ovim prikupljenim sredstvima Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija je samo jednim dijelom participirala u izgradnji nove porodične kuće.
 |
 |
PREDSTAVNICI BANA NAKON URUČIVANJA SREDSTAVA ZA IZVOĐENJE RADOVA
 |
Sakupljena sredstva za porodicu Zećka H. Canovića, u ime Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije uručio je predsjednik Muharem Purišić. Sredstva za građevinske poslove uručena su Esadu H. Canoviću uz prisustvo Šeka Šabovića, predsjednika Odbora Islamske zajednice Plav, Mehrudina Meha Ziljkića i Bekrije Beka Canovića.
Porodica Canović je već uselila u topli dom. Ostali su još neki radovi na kući koji će naknadno biti urađeni.
ZA PORODICU OMERA MARKIŠIĆA U VOJNOM SELU
 NOVA KUĆA PORODICE MARKIŠIĆ |
 |
Krajem marta mjeseca BANA je pokrenula akciju za izgradnju porodične kuće Omera Markišića, po sistemu “Ključ u ruke”. Akcijom je također koordinirao dr. Mersim Ziljkić.
Nakon uspješne donatorske akcije, 3. maja 2018. godine u ime BANA dr. Adonis Miljuš, uz prisustvo predstavnika Imama Medžlisa IZ – Plav, mr. Mersida ef. Halilovića – imam Stare džamije i mr. Muhameda ef. Cecunjanina – imam Šabovića džamije, te vlasnika kuće Omera Markišića i njegovog rođaka Bajrama Markišića, uručena su sredstva izvođaču radova.
Sve razgovore sa izvođačem radova Zejnelom Morina, vlasnikom građevinske firme “Morina” ugovorio je koordininator dr. Mersim Ziljkić. Sredstva su uručena i radovi na izgradnji kuće su počeli po predviđenom planu. Kako su radovi napredovali tako su isplaćivana novčana sredstva. Pohvalno je istaći da je u potpunosti i obostrano ispoštovan dogovor, te sve pojedinosti do samog završetka izgradnje porodične kuće, tako da je šestočlana porodica Omera Markišića sada u novoj i toploj kući.
 STARA KUĆA
|
Četvero Omerove djece imaju četiri spavaće sobe, tu je i dnevni boravak, kuhinja, dva kupatila i dvije prostorije za ostavku i terasa.
Dogovorena cijena od 25.000,00 €ura, za rekonstrukciju i dogradnju radova po principu ,,Ključ u ruke”, isplaćena je u cjelosti i radovi su završeni u rekordnom roku!
Pored građevniskih poslova, domaćinstvo je opremljeno modernom bijelom tehnikom: zamrzivač, frižider i mašina za pranje veša. Zatim potrebne sanitarije u dva kupatila i kuhinji.
Sa ovom akcijom naši dobrotvori na čelu sa Bošnjačko-američkom nacionalnom asocijacijom stabolizovali su i obezbijedili normalan život porodici Omera Markišića u Vojnom selu kod Plava.
ZA PORODICU RAMA UJKIĆA U RŽANICI
 NOVA I STARA KUĆA PORODICE UJKIĆ
|
 |
Krajem aprila 2018., BANA je pokrenula akciju za prikupljanje sredstava za izgradnju kuće porodici Rama Ujkića. Akcijom je koordinirao hadži Smajle Sadanović uz asistenciju Aide Šarkinović, blagajnica BANA.
U ime BANA koordinator Srdanović potpisao je ugovor sa Almirom Dreškovićem, vlasnikom građevinske firme “Vatan” iz Plava, za izgradnju nove kuće po principu “Ključ u ruke”, pogodbena cijena u visini $27.000.
Humanost i solidarnost je neupitna kod članova bošnjačke dijaspore kako u New Yorku tako i gradovima okolnih američkih saveznih država.
U akciji su se uključili pojedinci i iz samog Plava.
 |
 |
KOORDINATOR SRDANOVIĆ SA SUPRUŽNICIMA UJKIĆ U TOKU IZVOĐENJA RADOVA
Kompletan novac prikupljen je za izgradnju nove kuće ovoj albanskoj porodici. Ujedno dodatno je prikupljeno još $2000, da kuća bude opremljena potrebnim namještajom i kućnim aparatima. Kuća je u završnoj fazi, u toku narednih desetak dana porodica Ujkić će se useliti i uživati u novom namještenom i toplom domu.
Važno je još napomenuti da bi se ovaj projekat nesmetano završio, iziskivalo je da se ka porodičnom imanju Ujkić sagradi most, jer je bilo nemoguće prići sa prevoznim sredstvom da se dostavi materijal za izgradnju kuće. Izgradnja mosta je koštala $6000, aprikupljena su u posebnoj akciji.
Zahvaljujući vrijednim donatorima, sva sredstva za kompletan projekat su u cjelosti ispplaćena.
Vjerujemo da će rukovodstvo Općine u Plavu prepoznati ovakve vidove pomoći od strane BANA, zbrinjavanje socijalno ugroženih i izgradnja krova nad glavom, ali i kroz građevinske firme otvaranje radnih mjesta, te da će u budućim projektima olakšati u izvođenju svih poslova i moguće papriologije.
Želimo istaknuti, građevinske firme koje su izvodile radove na izgradnji pomenutih kuća, radove su okončali uspješno, po planu i dogovoru. Ujedno uradili su neke pojedinosti ne tražeći naknadnu naplatu. Kuće su sagrađene u vremenskom trajanju od dva do četiri mjeseca.
Preporučujemo da koristite usluge pomenutih firmi.
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najsrdačnije se zahvaljuje svim donatorima u svim akcijama, koji su uz ljudskost, visoku svijest i brigom prema građanima Plava, zaista pokazali veliku humanost i solidarnost.
Naravno, posebnu zahvalnost upućujemo članovima i Odboru Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav-Gusinje u New Yorku koji su sudjelovali u svim pomenutim akcijama.
Ostanite i dalje uz Bošnjačko-američku nacionalnu asocijaciju i projekte koje pokrećemo za dobrobit naše zajednice u New Yorku i gobalno; solidarnost prema našem narodu u gradovima širom Sandžaka i Bosne, kulture sjećanja na žrtve genocida… Nastojmo zajedničkim radom da na bolje mijenjamo ovaj svijet, posebno pomognimo da se popravi stanje onih koji su u nevolji.
Zajedno – možemo puno više!
NAPOMENA: Detaljnije o donatorima u svim akcijama možete dobiti od predsjednika i blagajnika BANA.
(Spisak iz Plava nije kompletan)
Ismet Pjetrović
Potpredsjednik
Aida Šarkinović
Blagajnica