DR. ZILJKIĆ: BITNOST OČUVANJA I JAČANJA SVOJE VJERE, KULTURE I TRADICIJE, KAKO U DOMOVINI TAKO I ŠIROM DUNJALUKA

Čestitka portparola Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije u povodu 19. godišnjice rada Bošnjaci.Net:

Glavnom uredniku Bošnjaci.net Esadu Krcić, neumornom borcu kojem su ideali istina pravda i širenje kulture sjećanja i nezaborava, na sve nedaće koje su zadesile naš napaćeni narod, čestitam 19. jubilej postojanja, rada truda i zalaganja.

Hvala Esadu i kompletnom timu Bošnjaci.net saradnicima i suporterima, kao i čitateljima, koji koriste ovu blagodat da se informišu oblikuju sebe i svoje okruženje mijenjajući strategiju svakodnevno kako bi ovaj svijet bio sigurniji iskreniji i bolji, te da naš narod bude svjestan sebe i svoje prošlosti, posebno šireći istinu i vizionarski usmjeravajući naše mlade kako trebaju biti korisni članovi zajednice i našeg korpusa. Dajući smjernice poput zraka sunca, kako dalje ostvarivanju svojih prava i očuvanja domovinskog prostora, živjeći u harmoniji sa svima u okruženju koji to kao tako žele i koji imaju iste ideale. Ističući bitnost očuvanja i jačanja svoje vjere, kulture i tradicije, kako u domovini tako i širom dunjaluka, kao preduslov sigurnog opstanka.

Dr. Mersim Ziljkić,
portparol BANA
25. januar 2022.

DUŽNOST NAM JE PREPOZNATI I POŠTOVATI PREGAOCE MEĐU NAMA

Naša zajednica u New Yorku budno prati intelektualna i društvena kulturna i politička dešavanja u našem zavičaju, kako pojedinačnog tako i kolektivnog djelovanja.

I ako smo bili primorani napustiti svoj kraj, mi nikad nijesmo prestali misliti o njemu i onima koji su ostali tamo i svojim trudom, radom i zalaganjem, na bilo koji način dali svoj doprinos za poboljšanje životnog ambijenta za sve, kako za njih koji tamo žive, tako i za nas koji bar za vrijeme odmora dolazimo u naš zavičaj gdje imamo svoju familiju, rodbinu i prijatelje, a i one koji to nijesu.

Zaista bi bila velika nepravda, da se određenim pregaocima, čiji smo rad zalaganje i stvaranje svih ovih godina svi primjetili, te na neki način, takve borce za opstanak svoga na svime kako na intelektualnom, tako i na svim poljima bitnih za razvoj jednog civiliziranig društva, ne uruči priznanje u znaku pažnje, podrške i prepoznavanja njihovog rada.

Brojne su takve ličnosti, koje su zavrijedile našu pažnju.

Među onima koji su  sigurno sa pravom može reći da su zaslužili, kako pohvalu tako i priznanje za njihovo stvaranje u zadnjih 20-30 godina,  bez sumnje je i prof.  književnosti Senada Đešević.

Prof. Senada Markišić Đešević svoj radni odnos zasnovala je odmah nakon dilomiranja na beogradskom univerzitetu i došla u svoj rodni grad Plav, da tu radi i stvara, te da uzdiže mlade generacije da im pomaže u njihovom odgoju, stvarajući neke nove ljude i intelektualnu elitu širokih vizija, na koju naš kraj  može biti ponosan.

Brojne su kćeri i sinovi našeg podneblja, koji su zavrijedili našu pažnju u njihovom radu i djelovanju, bilo da su se vratili nakon studija ili da su se zbog raznih okolnosti morali rasuti kako po regionu tako i širom dunjaluka, a koji su se na neki način borili za svoj toprak i društvo u cjelini. O tim i takvim, a i inima koji to nijesu već suprotno tome, planiramo opširnije pisati nekom drugom prilikom.

O Senadi i njenom stvaranju i zalaganju da uzdigne društveno-kulturni život jednog malog kraja kao štu su Plav i Gusinje, ali i u ostatku Sandžaka i Crnoj Gori, pa i šire, na više polja kroz školski sistem, edukacijim aktivnostima i djelovanjem kako kroz nastavu tako i van nastavne aktivnosti u svom slobodnom vremenu, koje je nesebično trošila, nebili na mlade pozitivno uticala i dala svoj doprinos u stvaranju ambijenta i razvoju mladih generacija, kroz više disciplina, na širok spektrum i diafazon multidisciplinarnih aktivnosti i razvoja odgovornog promišljanja i razmišljanja, te nesebičnom zalaganju i djelovanju kroz odgoj mladih generacija, koji će jednog dana, za nadati se, voditi društvo u nove pohode na svim poljima jednog potencijala, savremenog prosvjećenog naprednog civiliziranig društva.

Društva kojem će ideali biti još u ranoj mladosti ucrtani kuda i kako treba društvo da se kreće.

Prof. Senada Đešević je sve ove godine kroz svoj rad, javne Ustanove Srednješkolskog centra “Bećo Bašić” u Plavu , kako kroz tu instituciju, kao i izvan nje svojim djelovanjem zasigurno do sada postigla nešto što je do sada, bar ne u tom obimu i na način kako je ona to radila, ostavila snažan doprinos i pečat ovog vremena, i to s puno ljubavi emocija, zalaganja i energije, kako kod nas gotovo i nije do sada zabilježen.

Zato smo dužni prepoznati njen rad, podržati i odati priznanje i zahvalnost, u želji da ne posustane, te da nastavi na tom putu, te da nas sve učini ponosnim na ono što radi i  kako to ona zna da radi.

Ovom prilikom, u svojstvu potparola Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i svih naših članova i simpatizera, srdačno se zahvaljujemo prof. Senadi Đešević na njenom doprinosu da društvo i svijet u kojem živimo bude bolji, stvarajući zdrave generacije koje je učila da vole a ne mrze drugog i drugačijeg, te da su ljudi svi isti, neovisno o pripadnosti vjeri, naciji, boji kože i osobnih opredjeljenja, te da se ljudi dijele jedino na dobre i zle.  Ljudski je poštovati, voljeti i činiti dobro, te da će se dobro ili loše ipak prepoznati i vratiti onome ko ga čini i da je u tome jedino smisao života na ovom svijetu koji je prolazan.

BANA je prepoznala rad prof. Senade Markišić Đešević i zato joj dodjeli PLAKETU, i iskreno joj čestitaju na sveukupnom doprinosu u znak poštovanja i zahvalnosti na sve što ona radi.

Dr. Mersim Ziljkić, portparol BANA

  1. jan. 2022

IGK I BANA NAJOŠTRIJE OSUĐUJU PRIJEDLOG DA SE 13. NOVEMBAR, DAN ROĐENJA NJEGOŠA PROGLASI ZA DRŽAVNI PRAZNIK CRNE GORE

TORONTO – NEW YORK: Zajedničko saopćenje Instituta za istraživanje genocida Kanada i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije

Skupštini CG, parlamentarnim strankama, koalicijama i klubovima poslanika

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) i Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuju prijedlog da se 13. novembar, dan rođenja Petra II Petrovića Njegoša proglasi za državni praznik Crne Gore. Tokom rasprave poslanici DPS, DF, SDP podržale su predlog zakona. Izmjene Zakona podnijele su Demokrate, a Odbor za politički sistem Skupštine Crne Gore je podržao taj predlog. Tokom rasprave poslanici DPS, DF, SDP podržale su predlog zakona, dok je prema saznanju Bošnjačka stranka najavila da će biti suzdržana.

“Gorski vijenac” autora Petra II Petrovića Njegoša je godinama naučno književna osnova za konstruisanje nacionalističkih i drugih anticivilizacijskih i dehumanizirajućih odnosa, posebno prema islamu i muslimanima. Dijelovi pomenute knjige napisani su u suprotnosti sa univerzalnim vrijednostima književnosti, koje se prije svega iskazuju u poštovanju, prihvatanju, priznavanju drugog i drugačijeg kao modusa egzistencije humanosti među ljudima. Svojom mržnjom prema islamu, muslimanima i Bošnjacima, pomenuto djelo je godinama izvor mržnje i sukoba između naroda koji žive u regionu, posebno u Sandžaku, Crnoj Gori, Kosovu, ali i u Bosni i Hercegovini. Posebno ističemo da je anticivilizacijska poruka navedene knjige doprinijela da država Bosna i Hercegovina postane mjesto koje je na najdrastičniji način bilo izloženo rušiteljskim nagonima dvaju ključnih nacionalističkih ideologija 20-tog stoljeća, odnosno velikosrpske i velikocrnogorske ideologije, koje su bile projicirane kroz agresiju protiv Republike Bosne i Hercegovine, kada je počinjen genocid nad njenim građanima, posebno Bošnjacima.

Imajući u vidu da je Petar II Petrović Njegoš kao duhovni i svjetovni lider u “Gorskom vijencu” kroz istragu poturica precizno odredio sve koordinate zla i zločina uništenja i istrebljenja muslimana kao i rušenja džamija, od tada pa sve do krvave agresije i genocida koju su ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić u saradnji sa srbijansko-crnogorskim političkim, vojnim i policijskim establišmentom provodili nad državom Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima, te da je “Gorski vijenac” teorijsko utemeljenje bosanskog genocida, tražimo od Skupštine Crne Gore da odbaci navedeni prijedlog. To bi bio doprinos sadašnje Crne Gore, istini, pravdi, kulturi sjećanja, miru i stabilnosti. Jer, eventualnim usvajanjem pomenutog zakona poništit ćete Rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Posebno pozivamo sve bošnjačke i albanske zastupnike u Skupštini Crne Gore, da budu protiv i ne glasaju, odnosno napuste Skupštinu ako bude glasano za ovaj prijedlog.

Apelujemo na članove Skupštine Crne Gore da se okrenu ljudskim principima, suživotu i toleranciji, da prestanu sa planovima uništavanja krajnje miroljubivog evropskog naroda kakvi su Bošnjaci.

Institut za istraživanje genocida Kanada

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

23. decembar 2021.

ČUVAĆEMO STRAŽU NA KAPIJAMA DOSEGNUTE VISINE NAŠEG AKADEMIKA I MUFTIJE MUAMERA-EF. ZUKORLIĆA

Bošnjaci New Yorka i New Jerseya u povodu odlaska vizionara Akademika Muftije

“Nemoj govoriti: ‘Šta li ovi Muftijini rade?!’ Znaj da oni čuvaju stražu tebi, a ti njima čuvaj stražu tamo gdje radiš. Nije važno na koju kapiju smutljivci žele ući, važno je da držimo stražu na svim kapijama”, riječi su rahmetli akademika muftije Muamera Zukorlića

U subotu, 6. novembra 2021., zatekao nas je i šokirao iznenadni tužni haber i bolno uzdrmao da je u 51. godini burnog i maratonskog života i rada za svoj narod prestalo da kuca veliko i plemenito srce Akademika Muftije Muamera-ef. Zukorlića. Veliki i nenadoknadivi gubitak je za njegove stare roditelje, djecu, braću, porodicu, iskrene prijatelje, cijeli ummet, ali i za Bošnjake Sandžaka, Bosne, kao i sve nas koji smo rasuti po cijelom dunjaluku, koji pripadamo bošnjačkoj emigraciji i dijaspori. Ističemo, ovo je veliki šok za Bošnjake u New Yorku koji su ga iskreno cijenili, podržavali, bratski i prijateljski održavali kontakte i radovali se svakom uspjehu! Iznenadna smrt Muftije čak je šok i za one koji su ga površno poznavali, koji su se divili njegovoj intelektualnoj borbi. Primjetno je da su zatečeni i njegovi dušmani s obje strane Mehovog krša, koji su ga jezikom mržnje godinama proganjali i gibetili za svaki njegov uspjeh, kao i pojednici iz Bosne, oni bez karaktera, obraza i stava,  koji sve rade po narudžbi.

Čovjek, Muftija, učitelj, lider, akademik, vizionar, mislilac i besjednik, svome bošnjačkom narodu je nakon višedecenijskog komunističkog posrtanja pomogao da se uspravi i nauči da se kičma povija samo pred Gospodarem svjetova.

U Sandžaku, Bosni, Kosovu i na cijelom domovinskom prostoru gdje ima našeg naroda, Muftija je uvijek stizao da ga svojim predavanjima i besjedama podrži, ohrabri i probdi iz stanja uspavanosti. Kroz njegovo maratonsko koračanje kroz vrijeme ispred njega ni bošnjačku dijasporu nije zapostavljao niti ju je ikada gubio iz vida. Bio je na usluzi svim Bošnjacima ma gdje da žive, da se bolje organizuju, savjetovao i edukovao, da izgrađuju vakufe, džamije, centre i jačaju institucije, koje će našem potomstvu biti štit od zaborava – da znaju i pamte ko su, šta su i odakle.

Mogli bi danima pisati i naglašavati ulogu Muftije Zukorlića u procesu vraćanja dostojanstva našem narodu, ali koliko god da napišemo ili ispričamo bićemo nepotpuno, jer njegova djela i misija kojoj je posvetio cijeli život i svu energiju koju je uložio u podizanju Islamske zajednice, te svih vjerskih kulturnih, obrazovnih i nacionalnih institucija; od vrtića, preko Medrese, FIS-a, pa sve do Univerziteta, zatim humanitarnih organizacija i medija, nastavljaju da žive i nakon njegovog odlaska na Bolji svijet.

Duboko smo svjesni njegovog vizionarstva koje predstavlja veliki izazov za Bošnjake porijeklom iz Sandžaka, ali u bošnjački narod u cjelini. Njegovim iznenadnim odlaskom nastala je praznina između trenutnog stanja i zamišljenog cilja u koji je vjerovao, a svojim primjerom je dokazao itekako mogićim i dostižnim.

Pokazao je primjerom da Bošnjak može biti superioran na Balkanu. Da je njegova/naša ideja vodilja civilizacijski superiorna i da je sposoban okupiti sve dobronamjerne ljude bez obzira na identitetske i kulturološke razlike.

Godinama smo se ponosili i divili svime što je naš Muftija u svojim predavanjima, besjedama, tekstovima i intervjuima isticao kao osobenošću i vrijednostima našeg naroda: pravednosti dobroti, odlučnosti, ljepoti uma, što nas je dodatno jačalo i hrabrilo da ustrajemo u ostvarivanju preuzetih emaneta u ime Gospodara Svjetova. Uz sve te činjenice, treba priznati da, ma koliko da smo bili uz iskrenog lidera i velikana, činjenica je da nismo iskoristili sav potencijal koji se uz ovog velikog čovjeka otvarao. Nakon Muftijinog odlaska sa ovog dunjaluka, vjerovatno je sada sličnog mišljenja ogromna većina našeg naroda kako na domovinskom prostoru tako i dijaspori, da tek sada shvatamo šta smo imali i šta smo izgubili, dok sam čin dženaze najbolje pokazao koliko nam je svima značio.
Već je dvije hefte od njegovog odlaska, i nameće se pitanje, koliko u svima nama ima odlučnosti i energije da koračamo putem koji je tri decenije trasirao? Neka to ostane za razmišljanje.
Rahmetli Muftija je svoj emanet ispunio. Allahovom voljom, učinio nas je dostojanstvenijim i ponosnijim, pokazujući nam uzvišeni cilj i put do tog cilja bez čega jedna skupina ljudi ne može biti narod.

“Naši stari su generacija opstanka, mi smo generacija promjena, a naša djeca će biti, ako Bog da, generacija pobjede!”, – govorio je lider dobrih Bošnjana, Akademik Muftija Muamer Zukorlić.

Islamska zajednica je postala institucija koja odgaja visoko moralne vrijednosti, Akademija nas čini superiornim, a politički angažman je nametnut kao sredstvo realizacije u misiji istine i pravde, sa ciljem da se dođe do razumnog pomirenja, i to na temeljima univerzalnih vrijednosti koje prožimaju suštinu našeg naroda. Bošnjaci moraju prihvatiti i ostati odani toj ideji, odlučni da svim svojim kapacitetima doprinose općem dobru.

Muftija je svoj emanet ispunio -, sada smo mi na redu da svoj upotpunimo. Standarde koje je postavio – donja su granica tolerancije, a njegova vizija budućnosti našeg naroda i naše zajednice, imperativ koji garantuje pobjedu našoj djeci.

Vjerujemo da će bošnjačka mladost više ličiti na našeg Muftiju nego mi danas, i to nas posebno raduje.

Da zaključimo, nedavnim izborom njegovog sina Usame Zukorlića za vršioca dužnosti predsjednika stranke, treba pozdraviti i podržati, posebno što dolazi u teškom momentu. I sam Usame je istakao da je jedan među jednakima, time da se politički nastavlja tamo gdje je stao njegov babo a bošnjački reformator akademik Zukorlić.

Ovim putem čestitamo Usami Zukorlić na izboru i poručujemo, njegov babo rahmetli Muamer u nama je imao iskrene prijatelje, tako da ćemo se potruditi da snaga nas iz tuđine ili dijaspore bude na zavidnom nivou i da ćemo, inšallah, zajedno rasti i jačati sa svim našim institucijama i narodom u cjelini.

A stražu na kapijama dosegnute visine našeg voljenog Akademika i Muftije čuvaćemo svi.
Neka ovo naše pismo bude u povodu dvije hefte bez našeg Velikana, i umjesto čestitke u povodu 20. novembra – Dana Sandžaka i 25. novembra – Dana državnosti domovine Bosne i Hercegovine, koji dočekujemo bez njega.

Molimo Allaha dž.š. da Muftiji Muameru Zukorliću pokloni Džennet Firdevs, njegovoj porodici, rodbini i iskrenim prijateljima u Sandžaku, Bosni i dijaspori da olakša i pomogne na velikom iskušenju. Amin!

Potpisnici:
Muharem Purišić, dipl. ecc., predsjednik Bošnjačko-Amričke nacionalne asocijacije (BANA)
Smajle Srdanović, predsjednik Islamske zajednice & Kulturnog centra Plav/Gusinje u New Yorku
Dr. Mersim Ziljkić, portparol BANA
Esad Krcić, glavni urednik Bosnjaci.Net / Bosniaks.Net
Ismet Pjetrović, Islamski centar Monticello, NY
Ago Kolenović, biznismen
Fadil Feratović, predsjednik Boshniak American Cummunity Center New Jesey
Nevzad Kurtagić, sekretar BANA

BANA, IZ & KCPGNY I ICM: ZAHTJEVI VLADI CRNE GORE

U petak večer, 22. oktobra t.g. na poziv Generalnog konzulata Crne Gore u New Yorku je održan sastanak potpredsjednika Vlade Crne Gore dr. Dritana Abazovića i ministra vanjskih poslova Đorđa Radulovića, kako je najavljeno, sa predstavnicima tzv. crnogorske dijaspore.

Poziv je također upućen i Bošnjacima i Albancima porijeklom iz Crne Gore i južnog Sandžaka koji čine članstvo Islamske zajednice & Kulturni centar Plav-Gusinje u New Yorku (IZ & KCPGNY) i Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA), koje su predstavljali predsjednici, portparol i zaduženi članovi odbora.

Predstavnici ove dvije institucije, kao i Islamski centar Monticello (ICM) i biznismeni, uručili su pismene zahtjeve Vladi Crne Gore, odnosno predsjedniku Zdravku Krivokapiću i potpredsjedniku Dritanu Abazoviću. Pismo objavljujemo u nastavku.
Potpredsjednik Vlade CG Dritan Abazović je istakao da naši građani dostojno predstavljaju Crnu Goru u svijetu. Dok je ministar vanjskih poslova Radulović naglasio: “Zajedničkim idejama i radom možemo da unaprijedimo razvojni put zemlje koja nam je svima na srcu, bez obzira gdje bili”.

Slijede pismeni zahtjevi:

Poštovani predsjedniče i potpredsjedniče Vlade CG,
Crna Gora ustavom nedvosmisleno ističe da je nezavisna i suverena država, građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Također Ustavom Crne Gore je istaknuto da “nosilac suverenosti je građanin koji ima državljanstvo” ove zemlje.

Tako jasno piše u Ustavu Crne Gore (član 1, član 2), time svi građani, odnosno državljani Crne Gore u državi, te emigraciji, iseljeništvu iliti dijaspori, očekuju da se Ustav i zakoni u državi poštuju i primjenjuju od strane vlade i uopće vlasti na državnom i lokalnom nivou prema građanima na potpuno isti način neovisno kojem nacionalnom, etničkom ili vjerskom identitetu pripadali, ili u kojem dijelu države živjeli.

Kada je riječ o vladama Crne Gore više od tri decenije, odnosno vlastima jedne stranke, kasnije sa partnerima, otvoreno ukazujemo da su imali maćehinski odnos prema manjinskim narodima, prvenstveno mislimo na Bošnjake i Albance, kako u gradovima u kojima čine većinu ali i drugim mjestima. U vaktu njihove vladavine, uključujući i ratna učešća ’90-tih, ratnom politikom masovno su prognani i iseljeni iz svojih kuća, svoje imovine, posebno mjesta Gusinja, Plava, Rožaja, Petnjice, Berana, Bijelog Polja, Pljevalja… Nad Bošnjacima i Albancima su činjeni ratni zločini, policijske represalije, hapšenja, deportacije, namješteni politički procesi. Nažalost, krivci nisu kažnjeni, dok su posmrtni ostaci tek nekoliko žrtava otkriveni, dok za više desetina žrtava još nema nikakvog traga. Vlastodršci iz devedesetih sve su učinili da se zločini zamaskiraju.

Mi, sunarodnici nevinih žrtava, nećemo se umoriti u traženju istine i pravde, na tome insistiramo i sada od institcije na čijem ste čelu da se konačno otkriju krivici za zločine nad Bošnjacima – izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine koji su uhapšeni na crnogorskom primorju i deportovani osuđenom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Također da se otkriju odgovorni za ratne zločine nad Bošnjacima u pljevaljskoj Bukovici, nad albanskim izbjeglicama u Kaluđerskom lazu, ali isto tako i za hapšenje i zlostavljanje sandžačkih prvaka u CG i namještene političke procese protiv njih pod kodom „Lim“.

Poštovana gospodo,
pored navedenog, kao državljanima CG, koji izuzetno vole svoje zavičaje, ističemo da nam je dobro poznata struktura stanovništva Crne Gore. Multietnička, multivjerska i multikulturna slika Crne Gore treba i mora biti pozitivan primjer za suradnju među narodima ali i napredak i razvoj države.
Izborom aktuelne vladajuće većine od augusta 2020., radikalni pojedinci i šovinističke grupe, ulice koriste za radikalizaciju kompletnog društva. Iste te grupe, kako se deklariraju srpsko-pravoslavnog svjetonazora sa svojim istupima, šalju vrlo ružne poruke iz gradova CG, posebno na sjeveru, prijeteći pripadnicima islama, nazivajući ih pogrdnim imenima, vrijeđajući najveće islamske svetinje, kao i ispisivanje raznih grafita, veličanje ratnih zločinaca koji su osuđeni za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini i genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, što jeste nedopustivo i anticivilizacijski.

Pohvaljujemo izglasavnje Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u Skupštini CG kao i smjenu ministra Leposavića zbog negiranja presuda najvećih internacionalnih sudova koji su presudili da je u Srebrenici počinjen genocid.

Ujedno ukazujemo da je u posljednje vrijeme sve više izraženo podizanje betonskih i metalnih krstova na javnim površinama, brežuljcima, uzvišenjima, mimo crkvi i crkvenih posjeda. Namjere su da se “nekrstu” pokaže: čije je obilježje, odnosno krst, toga je i zemlja / država.

Od vas tražimo da donesete odluku na nivou države Crne Gore da vjerska obilježja isključivo budu postavljena na vjerskim objektima i zemljištu istih, neovisno o kojoj crkvi / zajednici se radi. Također, da sva vjerska obilježja koja se nalaze na javnim općinskim i državnim površinama budu uklonjena, odnosno izmještena u okviru crkve / zajednice kome ti simboli pripadaju.

Osim toga, u ime institucija / organizacija i naših članova porijeklom iz Crne Gore i Sandžaka koji žive i rade u New Yorku zahtjevamo od Vlade Crne Gore sljedeće:

1. sanaciju rudnika uglja u Pljevljima;
2. moratorijum na otvaranje novih kopova i na izgradnju novog bloka TE u Pljevljima;
3. hitna smjena direktora Rudnika Uglja u Pljevljima zbog segregaciono-fašističke politike u zapošljavanju;
4. uvrštavanje investicije sanacije Plavskog jezera u kapitalni budžet za 2022. godinu shodno projektu sačinjenom od strane lokalne uprave opštine Plav;
5. uvrštavanje investicije izgradnje puteva Petnjica – Bioča, i Petnjica – Haništa – Tutin u kapitalni budžet za 2022. godinu;
6. uvrštavanje investicije izgradnje regionalnog puta Rožaje – Biševo – Tutin u kapitalni budžet za 2022. godinu.
7. uvrštavanje investicije završetka projekta Ski-centar Štedim u Rožajama, u budžet za 2022. godinu.
8. izgradnja Ski-centra na planinama Plava i Gusinja;
9. uklanjanje svih vjerskih obilježja koja su podignuta na gradskim površinama i mimo vjerskih objekata.
10. Na području općine Plav da prestane diskirminacija i po pitanju korištenja šuma, što je dodatni uzrok za iseljavanje lokalnog stanovništva. Time da se zakonski izvrši povrat šuma pod Upravu Plava, tako da građani i drvoprerađivači imaju zakonsko pravo korištenja.
11. Izmjeniti Zakon o energetici, time spriječiti izgradnju MhE na rijekama i pritokama, na taj način da se onemogući uništavanje prirodnih i turističkih resursa, kao i iseljavanje stanovništva.

Kako radite za sve narode i državu tako vam Bog pomogao!, – piše u pismenim zahtjevima.

(Foto: Gov.me)

INSTITUCIJE BOSNE I HERCEGOVINE I MEĐUNARODNE ZAJEDNICE MORAJU DEMONTIRATI ANTIDRŽAVNE GENOCIDNE I UZP OSOVINE ZLA

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija: Bošnjački narode, oprez!

Svaki civilizirani čovjek, zdrav i normalan um, žali nevine žrtve svih zloglasnih fašističkih logora u vremenu Drugog svjetskog rata od Auschwitza do Jasenovca. Isto tako treba se odnositi prema nevinim žrtvama velikosrpskih logora smrti Omarska, Keraterm, Trnopolje, Tomašica, Manjača, Batkovići, Luka, Maljevina, Partizan…, kao i velikohr vatskih logora smrti Dretelj, Heliodrom, Gabela… i stotinama drugih koji su za vrijeme višedržavne agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 – 1995., formirani na istoj fašističkoj velikodržavnoj matrici radi zatvaranja, zlostavljanja, silovanja, prebijanja, ubijanja, genocida ili progona nevinih civila.
U svim ovim zloglasnim logorima smrti na prostoru na kojem su politika agresora i vojno-policijska hunta zatvarali, zlostavljali, prebijali, silovali i ubijali nedužne civile, djecu, žene, djevojke, muškarce svih starosnih dobi, i jeste civilizacijski da se trajno memorijalom obilježi. To bi bio razlog više da se mlađe generacije edukuju, da se nikome više ne ponovi zlo koje je proisteklo iz umova zlikovaca Hitlera i Staljina, te Miloševića, Karadžića, Mladića, Tuđmana, Bobana i inih njihovih sljedbenika koji su izvršavali naređenja, prebijali i ubijali ni krive ni dužne nevine civile.

U zloglasnom logoru Jasenovac su ubijani civili Srbi, Romi, Židovi i Bošnjaci, i svi oni se nisu uklapali u tadašnji fašističko-nacistički režim kojima je NDH-azija vjerno i odano služila. Dok su mahom Bošnjaci i dijelom Hrvati ubijani u zloglasnim velikosrpskim logorima smrti u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Tomašici, Manjači, Batkoviću, Luci, Maljevini, Partizanu… koji se nisu uklapali u okvire velikosrpske paradržavne tvorevine tzv. rs koju su stvarali na krvi i kostima nevinih građana u Bosni i Hercegovini.  Isto tako u velikohrvatskom paradržavnom projektu tzv. hr hb u zloglasnim hrvatskim logorima Dretelj, Heliodrom, Gabela… zlostavljani su, isljeđivani i ubijani Bošnjaci, sve sa namjerom njihovog potpunog istrebljenja iz svoje države i svoje zemlje na kojoj autohtono vjekovima žive.

Najava izgradnje “svesrpskog svetilišta” u Donjoj Gradini na tlu države Bosne i Hercegovine, a sve to navodno u povodu 80 godina od osnivanja zloglasnog logora u Jasenovcu, ustvari ima za cilj stvaranje “srpskog sveta” preko državne granice Drine, koji je u najezdi velikonacionalističke politizacije jasenovačkih žrtava na čelu sa državnom politikom Srbije nastavak politike zla koju je na Gazimestanu pokrenuo balkanski kasapin Slobodan Milošević, te Srpska pravoslavna crkva, SANU i njihovi sljedbenici i megafoni u Bosni i Hercegovini. Cjelokupna javnost mora shvatiti da je ovo kontinuitet otvorene političke, vojne i policijske agresije Srbije na Bosnu i Hercegovinu, ali i nastavak genocida i otvoreno etničko čišćenje, posrbljavanje i svetosavizacija državnog teritorija Bosne i Hercegovine u čemu ne samo da učestvuje, već ih upućuje i predvodi Srpska pravoslavna crkva.

Sve ovo govori da su država Bosna i Hercegovina i Bošnjaci nad kojima je izvršena agresija, genocid i UZP, od 1992. godine na udaru velikonacionalističke politike Srbije, ali i Hrvatske koji danas predvodi Milanović. Takvu politiku zla osudili su najviši internacionalni sudovi, koji su formirani od strane Ujedinjenih nacija (UN), dok su upravo lideri tih paradržavnih politika osuđeni na doživotne ili višedecenijske kazne zatvora.

Naum izgradnje “svesrpskog svetilišta” izvan kompleksa logora Jasenovca, ustvari pokazuje kolika je nemoć aktuelne politike “srpskog sveta” da se svojih žrtava sjećaju tamo gdje su ubijeni, gdje im je krv prolivena, tj. u Jasenovcu u Hrvatskoj. Dok s druge strane je namjera da se na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, sagradi memorijal u dijelu države gdje je potocima prolivena krv Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu ali i u vremenu srpsko-crnogorske genocidne agresije 1992-95. Sve to hijenski radi državna vlast Srbije sada na čelu sa Aleksandrom Vučićem i SPC uz pomoć kriminalca sa američke crne liste, Milorada Dodika, kako bi  sagradili novi velikosrpski Gazimestan, da cijeli jedan prostor poprimi karakter kosovoizacije, koji bi držali pod čizmom svetosavskog terorizma. Slobodno možemo reći da im veliku pomoć protiv države Bosne i Hercegovine pružaju velikonacionalisti uz “hrvatskog sveta” Milanović i Čović.

Međunarodne institucije, posebno UN i zapadna Europa, izdali su Bosnu i Hercegovinu i prepustili Bošnjake krvoždednim hordama zla da se nad njima iživljavaju i izvrše genocid 1992. – 1995. Nakon genocida, jesu blago osudili svoje propuste i licemjerno izrazile žaljenje za žrtvama. Internacionalni sudovi kako tako su osudili politike agresora, gencoid, UZP, zla i zločince, ali to nije dovoljno sve dok se presude ne implementiraju u državi Bosni i Hercegovini, ali i na internacionalnom nivou. Jer, pravno, historijski i civilizacijski je bitno da – državne politike agresije i genocida, kao i idejni tvorci, naredbodavci i počinioci budu trajno prepoznati i žigosani. Nažalost, do sada nisu ništa uradili po ovom pitanju. Činjenice jesu, nakon presuda za genocid i UZP, osuđena su kompletna srpsko-hrvatska paradržavna politička i vojna rukovodstva “rs” i “hr hb”, dok sudske presude na terenu nisu implementirane, a paradržavne tvorevine trebale su biti potpuno demontirane. Jer je nemoguće da zločinci, odnosno projektanti zla budu osuđeni na doživotne ili višedecenijske kazne zatvora, a da njihovi genocidni projekti, ne samo da žive, već nasljednici zločinaca ruše institucije države Bosne i Hercegovine i otvoreno im iz dana u dan prijete nestankom.

Da su u Bosni i Hercegovini paradržavni projekti demontirani, danas bi bile nemoćne velikosrpske i velikohrvatske politike u tandemima Vučić-Dodik i Milanović-Čović, kao i onih prije njih, i onih koji će doći poslije njih.

Najzad, umjesto iskrenog izvinjenja i žaljenja za sve žrtve ratova za koje je odgovorna posebno država Srbija ali i SPC, unotač tome i presudama, licemjerni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić upućujući „Srbima iz svih srpskih zemalja“ da 15. septembra izvjese srpske zastave, ma gdje živjeli, najbolji primjer nastavak srpskog siladžijstva nad narodima i državnim teritorijama kako Bosne i Hercegovine, tako i Kosova, Crne Gore, Republike Sjeverne Makedonije…

Ako postoje međunarodne institucije, ali i europske, time i UN, kao i SAD koje su prijateljski naklonjene Bosni i Hercegovini, onda ne smiju više zatvarati oči pred otvorenom srpsko-hrvatskom velikonacionalističkom politikom koja prijeti nastavkom osvajačkih ratova.

Pozivamo sve patriote Bosne i Hercegovine i probosanske snage na ujedinjenje. Također pozivamo sve političke faktore umjesto borbe za fotelje da se udruženo bore za državu Bosnu i Hercegovinu.

Institucije države Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice, uključujući OHR i visokog predstanika, moraju demontirati osovinu zla “srpsko-hrvatski svet”. Ako to ne urade u što kraćem roku, država Bosna i Hercegovina bit će izložena srpsko-hrvatskim vojno-policijskim terorističkim udarima, dok će se nad Bošnjacima nastaviti genocid.

Bošnjački narode, oprez!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija
Ured za medije

9/11 – THE 20TH ANNIVERSARY: CRIMES AGAINST INNOCENT CIVILIANS WILL NEVER HAPPEN TO ANYONE AGAIN!

H.E. Joe Biden
President of the United States
Bill de Blasio
Mayor of New York City

Dear President!
Dear Mayor!

On the occasion of September 11, the 20th anniversary of the terrorist attack on the World Trade Center, when about three thousand civilians lost their lives, on behalf of the members of the editorial board of the web magazine Bosnjaci.Net and the Bosniak American National Association (BANA) based in New York, we remember this heinous crime, we condemn it, we mourn all the innocent victims, and we share the pain with the families of the victims, with you esteemed Mayor, as well as with our friendly American people.

Dear President!
Dear Mayor,

For many of us Bosniaks living in New York, who survived the genocide in Bosnia and Herzegovina during the Serbian-Montenegrin and Croatian aggression, as well as the police reprisals in Sanjak (Sandzak), over which various methods of crimes, with intent, have been committed for three centuries in a row. This led to the complete extermination and disappearance of the indigenous space in which we have lived for centuries. Such pain has taught us and obliged us to sincerely sympathize with the pain of all innocent victims, both on September 11, and around the world.

We sincerely pray for all innocent victims, with the message that crimes against innocent civilians will never happen to anyone again!

With respect,

Muharem Purišić, President of BANA
Dr. Mersim Ziljkić, spokesman of BANA
Esad Krcić, Ch. editor Bošnjaci.Net

Photo: Video Screenshot

BANA: VLASTI U SRBIJI AGRESIVNIM POLITIČKIM I POLICIJSKIM METODAMA BOŠNJACIMA NAMEĆU SRPSKO-PRAVOSLAVNI SVJETONAZOR

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje podle napade koji su iz Vlade Srbije, te njima bliskih krugova i velikonacionalističkih medija, usmjereni na Adelu Karaahmetović Melajac, učiteljicu u sandžačkoj Osnovnoj školi “Rifat Burdžević Tršo“ u Novom Pazaru. Svi ti napadi na učiteljicu Karaahmetović Melajac, ustvari su napadi na svijest i nacionalno biće Bošnjaka u Republici Srbiji, kojima prijete asimilacijom ili potpunim istrebljenjem iz regije Sandžak u kojoj su autohton narod, gdje se stoljećima primjenjuju razne metode biološkog uništenja i nestanka sa tog prostora.

Vlasti u Republici Srbiji u kontinuitetu direktno prijete svim manjinskim narodima, kojima se agresivnim političkim i policijskim metodama nameće srpsko-pravoslavni svjetonazor, dok im se istovremeno uskraćuje i zabranjuje zakonsko pravo na korištenje nacionalnih simbola, u ovom slučaju himne koju je pomenuta učiteljica pustila svojim đacima bošnjačke nacionalnosti na nastavi na bosanskom jeziku, čiji je sadržaj školskog programa i udžbenika odobrilo Ministarstvo za prosvjetu i kulturu Vlade Srbije. Sve to potvrđuje privođenje pomenute učiteljice od strane SUP-a Novi Pazar, što Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija oštro osuđuje kao čin prisile, prijetnje ali i iznuđivanja izjave, ali i ne ulazeći u stranačke političke profite. Dok se s razlogom pitamo, da li je krajni čin zlostavljanje bošnjačke djece, da im se pod prijetnjom na vakat pokaže da u Srbiji i Sandžaku nemaju mjesta da žive.

Ministar prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja i prvi potpredsjednik Vlade Srbije Branko Ružić, imao je obavezu kao ministar da obraduje školarce u Srbiji time i u Sandžaku, da im ponudi bolje uvjete u školama i razredima, građevinski renovira učionice i opremi savremenom tehnologijom i opremom, da prate evropski trend obrazovanja, što bi pomoglo školarcima da postignu veći stepen znanja i obrazovanja. Očito, Branku Ružiću nije dovoljno da bude samo ministar i potpredsjednik Vlade Srbije već mu je zbog namicanja političkih poena u velikonacionalističkim krugovima mnogo značajnije da po zanimanju bude Srbin, poput Vulina, i tako baš nad bošnjačkim školarcima da pokaže svoju političku moć.

Da ima časti i ljudskog dostojanstva u državnom rukovodstvu i Vladi Republike Srbije ministar Branko Ružić bi morao biti smijenjen upravo zbog nepoštivanja zakona kojim se uređuje upotreba himne Republike Srbije, i drugih državnih simbola. Zar nije više nego ponizno što ministar Ružić svojim uredbama u devastiranim školama, zapuštenim učionicama i wc-ima prisiljava djecu da slušaju / pjevaju državnu himnu, i to smatra velikim ministarskim dostignućem sa kojim treba da uđe u historiju srpskog naroda.

Nedopustivo je, necivilizacijski i nedržavnički da rukovdstvo Srbije na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim političkim poslušnicima, da manjinskim narodima, prvenstveno Bošnjacima i to nakon genocida, ne samo da nameće volju srpskog naroda, već im otvoreno prijete posrbljavanjem, pokrštavanjem, progonom i potpunim istrebljenjem.

Objava predsjednika Srbije Vučića na Instagram nalogu, citiramo: „Bože pravde je naša himna, bila je to i u vrijeme Kneževine i Kraljevine Srbije. Ujedinimo se pod našom zastavom i himnom…“. Ovakav stav najbolje govori o predsjedniku Srbije, dok je nama još od ’90-tih iz vakta srpskog genocida nad Bošnjacma, kada je uz zločince Šešelja i Aleksića stasavao golobradi Vučić i ‘kovao’ četnički zanat iznad okupiranog Sarajeva, a sa srbijanske skupštinske govornice pjenio „sto za jednog“. Jasno je dobro Bošnjacima da je Aleksandar Vučić u velikonacionalističkom sljepilu te da mu osim „srpskog sveta“ nisu bitne druge etničke populacije koje bitišu u Srbiji, ali i mimo nje.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) naglašava da u Republici Srbiji ne žive samo Srbi, već i drugi narodi, različitih kultura, tradicija, jezika i vjeroispovjesti. Takav etnički ambijent treba biti bogastvo za jednu državu, time se treba prilagoditi sadržaj himne ali i državni simboli – zastava i grb. Srbima kao narodu niko neće sporiti da „Bože pravde“ bude samo njihova himna, što u biti jeste, citiramo neke stihove iz himne: Složi srpsku braću dragu; najjači srpstvu grad; Nek na srpskoj blista grani; Bože spasi, Bože hrani; srpske zemlje, srpski rod; srpsko vedro čelo; Blagoslovi Srbu selo polje; njivu, grad i dom!

Ovakav sadržaj stihova ne može se kao himna nametati Bošnjacima u Sandžaku i Srbiji, ali i drugim nesrbima u državi Srbiji.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija poziva političke faktore u Srbiji da stanje u državi mijenjaju na bolje, da se svim građanima omoguće jednaka ljudska prava, ujedno da ulože napore da državne simbole, zastavu, grb i himnu, prilagode svim građanima koji će sa ponosom istacati a ne da imaju anomozitet prema istim, te da to bude razlog više za njihov politički progon i istrebljenje.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ističe da je poznato koje su političke stranke i pojedinci u Sandžaku učestvovali u nametanju svojem narodu aktuelne simbole Srbije, koji jesu samo srpski. Greške se dešavaju i ponavljaju usljed nesaradnje i neinformisanosti, zato pozivamo sve političke predstavnike koji se javno deklarišu da zastupaju interese Bošnjaka, da prevaziđu međusobne podjele, svađe i razmirice; radi svoga bošnjačkoga naroda nad kojim se preko tri stoljeća sistematski vrši genocid i pogrom, da zajednički rade na zaštiti nacionalnih interesa, kao i njegovom nacionalnom, kulturnom i vjerskom uspravljanju. Pozivamo vas da krenete sa ujedinjenem Islamske zajednice u Sandžaku i Srbiji, sa centralnim sjedištem u Sarajevu, koji jeste duhovni i kulturni centar svih Bošnjaka, ali i muslimana Balkana.

S poštovanjem,

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

DODIK & DRUŽINA NEGIRANJEM GENOCIDA I VELIČANJEM RATNIH ZLOČINACA NAMEĆU SRPSKOM NARODU KOLEKTIVNU OGOVORNOST I PROGLAŠAVAJU GA GENOCIDNIM

Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na odluke srpskih stranaka i NSRS-a:

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) najoštrije osuđuje postupke srpske pozicije i opozicije u manjem bh. entitetu koji su po već poznatoj mantri o ugroženosti svesrpstva, ali već poznatim antibosanskim, antidržavnim i antiustavnim stavovima i odlukama kroz Narodnu skuštinu usvojili su Zakon o neprimjenjivanju odluke visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH, tj. otvoreno se protiveći Zakonu protiv negiranja genocida u BiH koji je nametnuo visoki predstavnik Valentin Inzko.
Pored toga što su predstavnici srpskog naroda sa jednim zastupnikom iz HNS-a, glasali i počinili protivustavni čin, ujedno su udarili na temelje Daytonskog mirovnog sporazuma, na koji se tako žučno pozivaju a iz njega samo uzimaju ono što je njima potrebno.
Pozivamo institucije države Bosne i Hercegovine, Ustavni sud BiH, OHR, PIC, kao sve međunarodne institucije, da odbace i proglase neustavnim odluke NS Rs koje su protiv Zakona protiv negiranja genocida u BiH. Također da odbace i ponište set Zakona o dopuni Krivičnog zakonika Rs, sa kojim ciljano nastoje proganjati sve one koji su proživjeli genocid.

Nakon jasnih presuda najvećih internacionalni sudova osnovanih od strane Ujedinjenih nacija, a koji su nedvosmisleno presudili da su Vojska i MUP RS-a direktno odgovorni za zločin genocida (!), što su nakon presuda prihvatili srpski predstavnici u vlasti manjeg bh. entiteta, dok danas iste te odluke pokušavaju poništiti u ekstremističkom zaokretu tzv. srpskog sveta u koji ih i dalje gura službeni Beograd na čelu sa Aleksandrom Vučićem i njegovim megafonima s obje strane Drine. Jasno je da presude internacionanih sudova ne mogu poništiti, isto kao što je jasno da je kompletan ratni paradržavni politički i vojni vrh Rs na čelu sa ratnim zločincima Karadžićem i Mladićem, osuđeni su na doživotne ali i niz zločinaca na višedecenijske zatvorske kazne.
Ono što želimo naglasiti, ključne srpske ratne zločince godinama su skrivali vlasti u Rs-u i Srbiji, iste te vlasti su ih hapsili, izručili Tribunalu u Haagu, brojni svjedoci u procesima protiv njih bili su upravo Srbi, na kraju su kažnjeni kaznama koje je utvrdio sud.
Milorad Dodik koji danas diže halabuku, prvi je od srpskih političara koji je javno potvrdio da zna da je u Srebrenici počinjen genocid i potvrdio presude internacionalnih sudova. Nakon svih presuda on bi sa bratijom da prevrće ćurak kako njemu paše i da kopa po kostima žrtava genocida i dušama njihovih porodica. Doduše, kao nasljednik ratnog zločinca Karadžića mnogo je uspio u nastavku širenja radikalizacije i ekspanziji laži u zavođenju srpske javnosti, prijetnji i progonu povratnika, kao i negiranju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici koji je sam jasno i glasno priznao, a danas se sa radikalnim stavovima misli oprati pred velikosrpskim „svetom“.

Od prestanka rata krajem 1995, pa sve do sada, da je bilo razuma kod srpskih predstavnika sa obje strane Drine, nakon genocida u Srebrenici i nezapaćenih masovnih zločina širom BiH, te otkrivenih brojnih masovnih grobnica u kojima su srpski ratni zločinci razmještajući ostatke žrtava u više masovnih grobnica, namjeravali prikrivanje i zatiranje tragova.

Srpski predstavnici u BiH ali i Srbiji, radi ozdravljenja svoga naroda i cijelog društva, sami su trebali predložiti usvajanje Zakona protiv negiranja genocida nad Bošnjacima, time da prestanu sva negiranja genocida ali i svih ratnih zločina, kao i sva neprijateljstva prema drugom i drugačijem. To je put ka napretku cijelog regiona.

Zato pozivamo institucije države BiH, ali i međunarodne, da stanu u zaštitu ustavnog poretka BiH, da sve one koji remete mir, slobodu, naravno i koji negiraju genocid, ratne zločine… da budu sankcionirani kako zakon nalaže, time ne dozvole da gebeolsovsko-srpska laž pobjedi istinu.

Jer takvom politikom i praksom Dodik i njegova družina, sve u cilju zaštite svojih pozicija i ličnih interesa, a zaštitom ratnih zločinaca, ustvari nameću srpskom narodu kolektivnu ogovornost i proglašavaju svoj srpski narod genocidnim, što niko, osim njih, ne tvrdi niti podržava.
Ne vjerujemo da će tu „medalju“ prihvatiti niti okačiti na svoje grudi cjelokupan srpski srpski narod zbog zločinaca i kriminalaca iz svoga naroda.

Ured za medije
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA)

BANA I BOŠNJACI.NET HATARNAMA U POVODU TRAGIČNE POGIBIJE DESET KOSOVSKIH DRŽAVLJANA I VIŠE TEŠKO POVRIJEĐENIH

Vjosa Osmani, predsjednica Republike Kosovo
Albin Kurti, premijer
Emilija Redžepi, vicepremijer

Hatarnama u povodu saobraćajne nesreće u Slavonskom Brodu (Hrvatska)

Poštovani,
Članove Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) i redakcije Bošnjaci.Net pogodila je vijest o teškoj saobraćajnoj nesreći u kojoj su tragično izgubili živote deset kosovskih državljana, petnaest teže i četvrdesetak lakše povrijeđenih.
Želimo da istaknemo da smo mi Bošnjaci uvijek sa bratskim i prijeteljskim narodom Kosova, tako i ovog teškog momenta kada su na putu sa željom da odmor provedu u svojoj domovini Kosovo njih deset izgubili živote, a petanest teško povrijeđenih i oko 30-tak lakše.
Molimo vas,  da vi čelnici države Kosovo, iskreno primite BANA i Bošnjaci.net hatarnamu kao naše iskreno žaljenje za sve one koji su tragično izbili život, Gospodar Svjetova da ih uvede u prostranstva Dženneta. Svim povrijeđenim želimo brz oporavak i povratak svojim porodicama. Amin!

Molimo vas da našu hatarnamu i iskrenu žaljenje prenesete svim porodicama ove tragedije u kojoj su stradali njihovi najmiliji. Molimo Gospodara Svjetova da im podari veliki sabur.

S poštovanjem,

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA)
Bošnjaci.net

New York, 25. juli 2021.

BANA: DOPUNA KAZNENOG ZAKONA JE OVOZEMALJSKA SATISFAKCIJA PORODICAMA ŽRTVAMA GENOCIDA U BIH

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pozdravlja odluku visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka, da prije završetka 12.godišnjeg mandata i službovanja na tako važnoj poziciji, da iskoristi “bonske ovlasti” i nametne “Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine Br. 26/21″, kojim se zabranjenuje negiranje genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom internacionalnih sudova i Suda BiH.

Proteklih godina urađen je veliki propust što pomenuti zakon nije nametnut onda kada su odbijali predstavnici političkih stranaka u BiH i učinili sve da ga kroz institucije Parlamentrane skupštine BiH ne prihvate. Dok su takve odluke nasljednika genocidne i UZP politike ojačali srpske i hrvatske nacionalističke stranke i njihove retrogradne pokrete koji su bili zaduženi da unose pometnju i šire radikalnu, velikonacionalistiku i ratnu retoriku, sve u cilju da održe stanje na terenu koje su postigli agresijom, genocidom i etničkim čišćenjem Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda u državi Bosni i Hercegovini.

Radi bržeg “ozdravljenja” bh. društva, Zakon je trebalo nametnuti odmah nakon konačnih presuda protiv ključnih krivaca i ratnih zločinaca za genocid, UZP i zločina protiv čovječnosti, koji su odgovorni iz političkog i vojnog vrha velikosrpskih i velikohrvatskih paradržavnih projekata, kao i odgovornost samih država Srbije i Hrvatske, koji su vojnom agresijom i politikom nametnuli i vodili ratove s namjerom podjele ili nestanka međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine. Sve to nisu mogli ostvariti bez genocida i uništenja, tj. u dobroj broju smanjenja Bošnjaka na teritoriji države BiH, a najočitiji primjeri su gradovi u cijelom Podrinju koji su bili sa bošnjačkom većinom (Srebrenica, Višegrad, Foča, Vlasenica, Bijeljina, Zvornik…), zatim sjeverno-zapadni dio Bosne (Prijedor, Banja Luka, Bosanski Petrovac, Bosanski Brod, Bosanska Dubica, uključujući i Brčko), kao istočna i zapadna Hercegovina.

Ipak, “Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine”, jeste jedan vid ovozemaljske satisfakcije porodicama žrtava genocida u BiH koje su godinama izložene javnim udarima ratnih zločinaca koji još nisu uhapšeni i porcesuirani, zatim velikonacionalističkih političkih hordi zla iz vrha bh. politike, oba entiteta, ali i zvanične državne politike Srbije, Crne Gore i Hrvatske, čiji su apetiti za državnim teritorijem BiH itekako otvoreni.

Nametnuti zakon će biti od koristi svim građanima BiH, posebno onom dijelu čestitog srpskog i hrvatskog naroda, koji se konačno osloboditi zločinaca iz svojeg naroda koje im zvanični politički establišment, ali i crkve podmeću kao heroje, i tako uz zlikovce odgajaju djecu.
Uzaludan je misija, činiti zlo drugome a nadati se dobru.

Ured za medije

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

BANA: OSUĐUJEMO VELIKONACIONALISTIČKE PODVALE ČESTITOM PLAVSKO-GUSINJSKOM NARODU

Reakcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA) na “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, koju su Skupštini Crne Gore predali predstavnici Demokratske Crne Gore. Reakcija je upućena Skupštini Crne Gore, predsjedniku Skupštine Crne Gore i predsjedniku Demokratske Crne Gore (DCG), Klubu poslanika DCG, predlagačima tzv. Rezolucije, parlamentarnim strankama, poslanicima i Klubovima poslanika. Reakciju objavljujemo u cjelosti:

Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA), čiji su znatan broj članova iz Sandžaka i CG, potomci žrtava genocida u Plavu i Gusinju 1912 /13. i 1919., Šahovića 1924., Bihora i Limske doline 1943., ukazuje građanima Crne Gore i javnosti, na govor mržnje koji se godinama u kontinuitetu upućuje sa raznih nacionalističkih, tzv. vasojevićkih i četničkih adresa, od Pljevalja, Bijelog Polja, Berana, preko Andrijevice i Murine, pa do sela Velike, time i na koncu juna 2021., kroz, citiramo: “Vidovdansku deklaraciju o osudi zločina genocida nad srpskim narodom Velike i Polimlja od strane muslimansko-šiptarskih saradnika fašističke Njemačke i Italije tokom Drugog svjetskog rata”, na koju nam je ukazano kada je objavljena na portalu
Vodeći računa o međuljudskim odnosima u CG, naše reakcije su bile više nego umjerene, međutim sada kada su parlamentarci i predstavnici Kluba poslanika Demokratske Crne Gore u Skupštini Crne Gore predali “Prijedlog rezolucije o genocidu u Pivi i Velici”, sa kojom je namjera podvaliti plavsko-gusinjskom narodu; više nećemo da šutimo!
Zbog jednostranog prijedloga pomenute tzv. rezolucije za selo Velika i Piva; Bošnjaci, koji su žrtve genocida u kontinuitetu preko tri stoljeća od strane svojih komšija, posebno u ovom slučaju ističemo Plav i Gusinje, Šahoviće, cijeli Bihor, Pljevlja, Limsku dolinu…; ali i nakon svega čvrsto se držeći kur’anskog imperativa “Ko ubije nedužnog čovjeka, kao da je ubio cijelo čovječanstvo, ko spasi nečiji život, kao da je spasio cijelo čovječanstvo”; u ovom kontekstu osuđuju svaki oblik zločina nad nevinim i nedužnim civilima, djecom, ženama i starcima, neovisno kojem nacionalnom korpusu ili vjeroispovijesti pripadali u CG ili van nje.

Velikonacionalističke organizacije Srpsko istorijsko-kulturno društvo “Nikola Vasojević“ – Berane, Uruženje dobrovoljaca ratova do 1918, njihovih potomaka i poštovalaca Berane i Udruženje srpskih književnika u otadžbini i rasejanju za Crnu Goru-Andrijevica, na Vidovdan 2021., u „grobnici laži“ tj. Kroz deklaraciju – ustvari su obznanili nacionalistički i šovinistički pamflet mržnje prema Plavu i Gusinju, odnosno Bošnjacima i Albancima. U sadržaju deklaracije, po zlu, lažima i podvalama poznati su nam autori (o kojima ćemo naknadno pisati), vrijeđaju i pogrdno nazivaju Bošnjake i Albance, “plavsko-gusinjski Turci”, “šiptari”… Tu su još brojne druge nepristojne kvalifikacije na račun imućnih i uglednih begova i aga, kod kojih su radi preživljavanja porodica radili manje imućni – ne samo muslimani, već puno više pravoslavci. Dalje, iz šovinističkog pamfleta posebno ističemo podmetanje ratnog zločina u Velici od 28. jula 1943., sa kojim, odgovorno tvrdimo, bošnjački i albanski narod Plava i Gusinja, nema baš nikakve veze!!!
Narodi plavsko-gusinjske kotline, uključujući Murino i okolna sela, naravno i selo Velika; s obzirom da je ovo manja sredina, kroz školovanja, zajedničke poslove, trgovinu, druženja, u dobroj mjeri se poznaju i prijateljevali su među sobom. To jasno govori da se niti jedan odgovoran, posebno kada je u pitanju ratni zločin nije mogao sakriti, niti pokriti. Znalo bi se odmah o kome se radi, tako da ga je bilo lahko locirati, a prema konstantnom rukovođenju od strane pravoslavaca – države, tužilaštva, policije i sudstva, ali i općina, nemoguće je da bi bilo ko od Bošnjaka i Albanaca mogao izbjeći sudsku pravdu ili da mu pak neko gleda kroz prste.
S druge strane, država CG, odgovorni u državi u kontinuitetu, ali i u općinama, desetljećima su skrivali istinu od potomaka žrtava genocida – o planetarnom zločinu nad muslimanima, Bošnjacima i Albancima, u Plavu i Gusinju 1912-13. i 1919., uključujući pokolj na Previji nadomak Andrijevice, nasilno pokrštavanje 12.500 muslimana i javno strijeljanje prvaka na Racini u Plavu, Begluku u Gusinju, Kršu Čekića… u pomenutom periodu nije ostao niti jedan prag kuće da nije okrvavljen. Ovo važi i za preko 700 žrtava na Previji, koji su nakon brutalnog pokolja od strane srpsko-crnogorskih zlikovaca ostavljeni na površini da ih raznose divljači, i sada 110 godina kasnije niti imaju mezara, niti imena na njemu.
Zatim, genocid u miru nad Bošnjacima u Šahovićima 1924., gdje su nakon pokolja u potpunosti istrijebljeni i zbrisani tragovi postojanja autohtonog bošnjačkog naroda i sve što je podsjećalo na kulturu i islamsku vjeru – zatrto je! Završetak anticivilizacijskog i genocidnog čina je promjena naziva mjesta Šahovići i Tomaševo, što je vrhunac naciofašizma!!!
Također za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je poklano desetak hiljada bošnjačke djece, žena i staraca, o čemu postoje neoborivi historijski dokazi. Pored ostaloga, ratni zločinac Pavle Đurišić pismeno obavještava ratnog zločinca Dražu Mihailovića, o “herojstvu” nad nenaoružanim civilima od strane njihovih četničkih zločinaca i kukavica. Niti jedan od pomenutih ratnih zločina, ali i prije ovoga, niti su procesuirani, niti je bilo ko našao za shodno da se javno izvini i makar pokloni nedužnim civilnim žrtvama. Čak što više svi zločini i zločinci su veličani i guslarski opjevani, podižu im spomenike, daju nazive muzeja, ulica, trgova… I nakon svega, politikanski šarlatani sa deklaracijom i rezolucijom nastoje da podvale jednom čestitom narodu i izvrnu historijske činjenice.

Zločin je prikriti zločin i zločince kao i sve one koji su na bilo koji način odgovorni za isti, čak i za zataškavanje. Istovremeno, zločin je podvaliti zločin, ali i uveličavati ili umanjiti broj žrtava.
Ubijeđeni smo da skribanti „Vidovdanske deklaracije“ kao i njihovi megafoni rezolucije u Skupštini CG, pošto su se uhvatili ovog odgovornog posla, vjerovatno su upoznati (ili su trebali biti) šta je posredovalo, kako se dogodio i ko je odgovoran za gnusni ratni zločin nad civilima u Velici, 28. jula 1943., čije nevine sjene sada iz četničkih brloga razvlače politički diletanti, kako bi u osramoćenoj i osakaćenoj Crnoj Gori namakli bar neki politički poen. Što upravo radi Demokratska Crna Gora i trabanti predsjednika Skupštine CG, i to nakon što su sredinom juna 2021, glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koji su prije toga insistirali da po njihovoj želji amandmanima izvrše dopunu u sadržaju.
Prvo, radi javnosti ukazujemo i ističemo, u Pivi su predlagači naveli lažne informacije koji se ne poklapaju sa historijskim činjenicima. Potomci Pivljana političkim diletantima vjerovatno će poručiti da ne manipulišu sa njihovim žrtvama.
Drugo, podvlačimo i naglašavamo, za ratni zločin u Velici isključivo je odgovorna zločinačka jedinica SS divizija “Princ Eugen”!
Prema historijskim činjenicama, kao i poznavaocima prilika iz Drugog svjetskog rata, 28. jula 1944. godine, na Murini je stigla zloglasna divizija „Princ Eugen“, prema tvrdnjama imali su plan da preko planine Čakor idu ka Kosovu, zatim sjeverno preko Srbije, i kako se tvrdi, da napuste balkansko područje, jer su ionako puno zla nanijeli i zločina počinili.
Vjerovatno se pitate, kako su “SS-ovci” prošli cijelo to područje za koje “Vasojevići“ ističu da je (bilo) puno četnika?!
Jasno, u Crnoj Gori (i Srbiji) su bili otvoreni savezi i kolaboracija zločinačkih četničkih jedinica ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića sa fašističko-nacističkim jedinicama! Spojila ih krvava zlikovačka ideologija!
Nego u slučaju „Velika“ -, divizija „Princ Eugen“ ispred su uputili izvidnicu na motoru trosjedu: oficira, podoficira i vojnika, koji su u pravcu Čakora imali zadatak da osmotre prolaznost i da li ima opasnosti. Negdje u predjelu puta Murino – Čakor, prije ili iznad sela Velika, izvidnicu je sa svojim ratnim pajtašima zaustavio Radisav Pešić, u narodu poznat kao „Radisav Pešo“, napali su ih iznenada, ubili ih, skinuli im uniforme, tako nage i izmasakrirane prislonili uz škarpu puta, a odsječene polne organe ugurali im usta, tako su ih ostavili i udaljili se sa lica mjesta.
S obzirom da se izvidnica nije javljala na pozive jedinice sa povratnim informacija, zloglasna SS divizija “Princ Eugen” je nastavila put, stigli su na lice mjesta i našli masakrirane i iskasapljene svoje suborce, u stanju poniženosti. Neko im je iz sela kazao ko je počinio masakr nad njima, da bi zloglasni komandant divizije General-major August Schmidhuber (8. maj 1901. – 19. februar 1947), dao zloglasnim SS-ovcima dva sata da naprave krvavi pir i osvetu nad nedužnim civilima Velike. Ovaj gnusni ratni zločin SS-ovaca jeste pogodio Veliku, ali definitivno i cijeli plavsko-gusinjski kraj.
Poznati historičar i prvoborac dr. Mustafa Memić (Gusinje, 24. august 1924. – Sarajevo, 2. juli 2007.), koji je istraživao historijske činjenice plavsko-gusinjskog kraja, Sandžaka i CG, u svojim pisanjima, ali i obraćanjima, pored ostalog isticao je masakr zloglasne SS divizije “Princ Eugen” nad civilima Velike, ali i postupak koji je izazvao pokolj. Memić je govorio i u Velici na jednoj godišnjici ovog ratnog zločina jedinica divizije „Princ Eugen“. Tada i kasnije su se okomili na njega. Nažalost, sunarodnici Radisava Pešića više su ga štitili od odgovornosti nego nevine žrtve, kojih se očito sjete kada treba ušićariti koji politički poen, što upravo sada rade skribanti „Vidovdanske deklaracije“ i rezolucije, optužujući i podvaljujući zločin čestitom narodu plavsko-gusinjskog kraja.
Jedan od istraživača svjedoči nam da je u više navrata bio prisutan kad je Radisav Pešo (Pešić) pedesetih godina pa do smrti, niz puta posjećivao selo Hakanje i porodicu Ganije Metjahića. U jednoj od tih posjeta prisutvovao je i Zajo Metjahić, koji je bio borac i ratni invalid, član komunista. Zajo je tada pitao Radisava:
– „Radisave, kako napravi masakar nad Švabom te izazva toliku nesreću svome narodu?”

Radisav je odgovorio: „Pa nijesam mogao pretpostaviti da će se to desiti!“
Mnogi su znali za velički slučaj i postupak Radisava Pešića i prepričavali ga, čak i članovi komunista koji su ga također pitali o zločinu nad njemačkim vojnicima, a on je svima isto odgovarao, “da nije mogao pretpostaviti da će Njemci napraviti takav masakr i osvetu za svoja tri izmasakrirana člana SS jedinice.
Radisav Pešo, kako su ga zvali, je tražio od Zaja koji je bio član partije, da ne govori nikom ništa, mada se o ovome već naširoko pričalo i nemoguće je da preživjeli Veličani nisu čuli, pa i autori šovinističke „vidovdanske deklaracije“ i naručioci rezolucije.
General-major August Schmidhuber osuđen je za ratne zločine u Jugoslaviji, pogubljen je 19. februara 1947. u Beogradu.
Da zaključimo, zbog budućih naraštaja, Skupština Crne Gore ne smje biti poligon falangi i retrogradnih snaga! Parlamentarci i klubovi poslanika isključivo se trebaju služiti istinitim činjenicama, i ne bi smjeli prihvatati šovinističke, lažne i jednostrane pamflete kojima je cilj podvaliti drugome i drugačijem u državi i napraviti nered u međuljudskim odnosima. Iz toga razloga zahtjevamo da se odbije prijedlog ponuđene tzv. rezolucije koja ima namjenu nametanja ratnog zločina onima koji nemaju nikakve veze sa tim.
Institucije i neopterećeni naučnici, historičari i istraživači, strogo bi trebali voditi računa da objektivno i naučno istraže svaki događaj u CG, ako postoje validni dokazi i svjedočenja da se imenom i prezimenom imenuju zločinci. U ovom slučaju, osuđujemo svako paušalno poimanje i podvaljivanje krivice plavsko-gusinjskom narodu, na čiji račun su upućene uvrjedljive ratnohuškaške poruke. Onaj i oni koji to čine, jasno je da su dušmani plavsko-gusinjskog naroda, ali su itekako i neprijatelji države Crne Gore i svih građana u njoj! Zato pozivamo sve odgovorne institucije u CG, kao i sve slobodnomisleće ljude, da se složno suprotstave svim nacionalističkim, ektremističkim i radikalnim organizacijama i pojedincima, te da im radi mira i slobode trajno zabrane rad i djelovanje.
O svim necivilizacijskim potezima u Crnoj Gori, posebno parlamentaraca i Klubova poslanika u Skupštini CG, obavijestit ćemo međunarodne institucije, posebno EU i SAD, piše u reakciji Bošnjačko-američke nacionale asocijacije.

EMIGRACIJA / DIJASPORA TREBA PODRŽTI SVAKU DOBRU INICIJATIVU KOJA ĆE OJAČATI STATUS BOŠNJAKA U SANDŽAKU I CRNOJ GORI

Otvoreno pismo

Uprava za saradnju sa dijasporom-iseljenicima Crne Gore

Seid Hadžić, direktor

  • Bošnjačkim organizacijama u emigraciji / dijaspori koje okupljaju članove iz Sandžaka, CG
    – Javnosti

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) čiji su članovi emigracija porijeklom iz cijelog Sandžaka, u ovom kontekstu i iz Crne Gore, upućuje podršku inicijativi Uprave za saradnju sa dijasporom-iseljenicima na čelu sa direktorom mr. Seidom Hadžićem za uspostavom bliskije suradnje i moguće realizacije najavljenih projekata u tom cilju.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija ima krupnih i sistemskih zamjerki na formiranje i dosadašnji rad aktuelne Vlade Crne Gore, naročito namjerno izostavljanje Bošnjaka iz iste. Ali pored tih jako bitnih nedostataka, moramo istaći i pohvaliti odličan potez čelnika Vlade CG koji su insistirali izglasavanje nepovjerenja u Skupštini CG i smjenu ministra Vladimira Leposlavića zbog negacije genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i presuda najvećih internacionalnih sudova koje su osnovali Ujedinjene nacije.

Također ističemo izglasavanje u Skupštini CG Rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici za čiju realizaciju, uz predlagače, itekako zasluge imaju neki članovi Vlade CG bez čijih stranačkih i koalicionih parlamentaraca rezolucija ne bi bila izglasana. To je realnost i to mora da se zna, prizna, istakne i pohvali kao odličan čin sa državnog nivoa.

Pored navedenog, nećemo i ne možemo ignorisati one pozitivne pomake koji su napravljani, naročito aktuelnu politiku Uprave na čijem čelu se nalazi direktor Seid Hadžić, i to u dosta teškom političkom ambijentu u CG i koji nije baš pohvalan, vrlo često zbog nacionalističkih i šovinističkih izjava i inicijativa u Skupštini CG i van nje.

Imajući u vidu aktivnosti, transparentnost rada i najavljene planove novog rukovodstva Uprave za dijasporu koji napokon aktuelizuju mnoga otvorena pitanja i u načelu pružaju mogućnosti za sistemsku i dugotrajnu saradnju na partnerskim osnovama dužni smo prihvatiti pruženu ruku saradnje i dati svoj doprinos u realizaciji najavljenih mjera.

Najavljeni biznis forum dijaspore koji će se 29. jula održati u Bijelom Polju, kao i najavu da Uprava ima namjeru kreirati nove sadržaje i platforme koje će omogućiti kontinuiranu komunikaciju i postati most saradnje dijaspore sa općinama uz obećani suport državnih institucija kojim će koordinirati Uprava za suradnju sa dijasporom pruža jednu sasvim novu perspektivu na relaciji emigracija / dijaspora i lokalna samouprava (samim tim i država) za konkretizaciju želja i planova da se pomogne u razvoju našeg rodnog kraja koji je decenijama unazad planski i sistematski izostavljan iz svih razvojnih planova države. Naša želja i entuzijazam, kao i kapital sigurno ne nedostaju, dok po prvi put primjećujemo da se sa pozicije državnih institucija traže modaliteti suradnje i da se zaista veliki resursi dijaspore posmatraju sa strateškog aspekta, što nas iskreno raduje. Poučeni iskustvom naših prijatelja ovdje u Americi, koji također dolaze iz drugih država da je upravo to preduslov uspješne suradnje sa dijasporom.

Pohvaljujemo ispruženu ruku Uprave za suradnju sa dijasporom-iseljenicima, pozdravljamo uvažavanje i respekt koji je direktor Hadžić u svojim dosadašnjim javnim nastupima kontinuirano isticao prema dijaspori.

U proteklom vremenu Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija nije se aktivno uključivala u rad pomenute Uprave iz razloga jakog uticaja one ili onih političkih opcija (nije isključeno ni sada), koje u svojim biografijama imaju zasluge za krvavu ratnu prošlost u državama na prostoru ex Yu, ali i policijskih represalija, hapšenja, deportacija, ratnih zločina u samoj Crnoj Gori, koji nakon tri decenije nisu dobili sudski epilog.

S obzirom na rad Uprave na čelu sa direktorom Hadžićem u cilju iznalaženja najefikasnijih modaliteta suradnje i partnerstva;  bošnjački biznismeni, uspješni pojedinci, udruženja i asocijacije koje okupljaju Bošnjake porijeklom iz Sandžaka i Crne Gore, preporučujemo da sagledaju interese svojeg naroda i zavičaja, te da daju svoj doprinos i podrže svaku dobru inicijativu koja će ojačati status Bošnjaka u državi, ali i dostojan ostanak i opastanak u njoj. U ovom kontekstu, svi poslovni i napredni naši ljudi koji su u mogućnosti poželjno je da uzmu učešće na predstojećem biznis forumu u Bijelom Polju, te da se na licu mjesta informišu i na osnovu toga formiraju svoju mišljenje i stav.

Mi jednostavno nemamo prava stajati po strani i samoizolovati se čekajući da najviše državne instance isprave nepravdu učinjenu Bošnjacima isključivanjem iz Vlade Crne Gore i najviših organa Skupštine na čemu ćemo svakako aktivno djelovati i ukazivati relevantnim međunarodnim adresama sve dok ne bude ispravljena. Gradovi iz kojih većinski dolaze naši članovi poput Plava, Gusinja, Bijelog Polja, Rožaja, Petnjice, su sveopćem a naročito ekonomskim i socijalnom teškom stanju, a prilika koja nam je pružena da im pomognemo se jednostavno ne odbija.

To će ujedno biti još jedan naš doprinos izgradnji građanske, multietničke i multivjerske Crne Gore, koji neće biti samo na papiru ili na pak “jeziku” radi sticanja jeftinih političkih poena.
Tako im Bog pomogao!

Ured za medije

Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije (BANA)

BANA I BOŠNJACI.NET UPUTILI PISMO ZAHVALNOSTI INSTITUCIJAMA I PARLAMENTARCIMA KOSOVA ZA USVOJENU REZOLUCIJU O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA U SREBRENICI

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija i Bošnjaci.net u znaku zahvalnosti za usvojenu rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, uputili su pismo Skupštini Republike Kosovo, predsjedniku Glauk Konjufciju i poslanicima, predsjednici Republike Kosovo Vjosi Osmani-Sadriu, Vladi Republike Kosovo -premijeru Albinu Kurtiiju i predlagačima rezolucije. Pismo objavljujemo u cjelosti:

Poštovani,
Bošnjačko-Američka nacionalna asocijacija (BANA) i Bošnjaci.Net u povodu glasanja u državnom Parlamentu Republike Kosovo i jednoglasnog usvajanja Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, Bosna i Hercegovina, upućujemo vam srdačnu zahvalnost i veliki respekt zato što ste sa državnog nivoa, tj. institucionalno, prepoznali Genocid u Srebrenici, najveći ratni zločin na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata, koji su planirali i naredili iz srpskog političkog i vojnog vrha, a počinili su vojska i policija bosanskih Srba, uz pomoć režima Republike Srbije i njihovih specijalnih jedinica i drugih formacija pod njihovom kontrolom.

Namjere su jasne, velikosrpski nacionalistički projekat i stvaranje paradržavne genocidne tvorevine na teritoriji međunarodno priznate Države Republike Bosne i Hercegovine, nisu mogli ostvariti bez agresije i genocida nad Bošnjacima, masovnih ratnih zločina, etničkog čišćenja, odnosno potpunog istrebljenja nesrpskog stanovništva koji se nisu uklapali u plan Velike Srbije.
Također vam izražavamo duboku zahvalnost što oštro osuđujete negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Cijenjeni prijatelji,
Hvala vam što ste istom rezolucijom 11. juli – proglasili Danom sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici, koji će se svaki godine obilježavati na teritoriji države Kosovo, podsjećati javnost i svjedočiti na planetarni zločin genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini, da se nigdje i nikome ne dogodi.

Iskreno se nadamo da će se i druge države ugledati na vaš parlament i usvojiti rezoluciju i zakonski strogo zabraniti negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Također vam hvala što ste kao predstavnici slobodarskog kosovskog naroda, velikom većinom Albanaca, koji su također bili žrtve višedecenijske velikosrpske vojne i policijske ratne zločinačke politke, osudili genocid nad miroljubovom i dostojanstvenom europskom narodu kakvi su Bošnjaci.
Hvala vam!, – piše u pismu Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije i Bosnjaci.Net.

SKUPŠTINI I VLADI CG – GLASANJEM I USVAJANJEM REZOLUCIJE O GENOCIDU U SREBRENICI, PORAZILI STE NEPRAVDU I LAŽ

Skupština Crne Gore
– Predsjedniku Aleksi Bečiću i svim poslanicima

Vlada CG
– Predsjedniku, potpredsjedniku, ministrima  

Poštovani,
Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija (BANA) pozdravlja usvajanje Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u Skupštini Crne Gore. Upućujemo srdačnu zahvalnost predlagačima Rezolucije kao i svim poslanicima koji su glasali za usvajanje iste. Ovim ljudskim činom stali ste uz nevine srebreničke žrtve genocida, kao i sve napredne i demokratske zemlje svijeta i svjetsku javnost koja je protiv genocida, zločina protiv čovječnosti, udruženog zločinačkog poduhvata, kršenja zakona ili običaja ratovanja koji su se dogodili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995). Zabranom negiranja genocida u Srebrenici i kulturom pamćenja svakog 11. jula – Danom sjećanja na Srebrenicu, građani će izražavati pijetet prema žrtvama genocida, dok će mlađe generacije u Crnoj Gori učiti lekcije o genocidu u Srebrenici, koji jeste planetarni zločin nad nevinim civilima bošnjačke nacionalnosti, i posebno da se nikome, nigdje i nikada ne dogodi i ponovi.

Cijenjeni poslanici u Skupštini Crne Gore,
Glasanjem i usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici, porazili ste nepravdu i laž koja se godinama plasira na javnoj sceni, veličaju ratni zločini i zločinci s namjerom ponižavanja žrtava genocida i njihovih porodica, ali i držanje građana taocima velikonacionalističke, genocidne i retrogradne pećinske politike, od strane onih koji ratne zločince pomovišu u nacionalne heroje, na taj način svjesno namećući kolektivnu odgovornost i krivicu srpskom i crnogorskom narodu.

Također pozdravljamo to što ste zbog negiranja genocida u Srebrenici i presuda međunarodnih sudova pokazali zrelost i odlučnost da razriješite s dužnosti ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Donošenjem ovakve Rezolucije, Crna Gora je u teškim političkim okolnostima nakon promjene trodecenijske vlasti, povratila nadu da ima i snage i znanja za izgradnjom građanskog društva, što je najbolje preporučuje za pridruženje europskoj zajednici naroda i država.

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija najoštrije osuđuje sve napade i spinove koji su uslijedili nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici od strane službenog beogradskog „srpskog sveta“ i njihovnih najamnika u Crnoj Gori i manjem bh. entitetu. Uvjeravamo parlamentarce Skupštine CG, da svi oni koji vas napadaju, svoj opstanak na srpskoj političkoj sceni vide samo uz negiranje genocida i veličanje ratnih zločinca i zločina, poziv na rat, što jeste sraman i anticivilizacijski postupak. Poznato je da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa zloglasnim četničkim hordama zločinaca Slavka Aleksića i Vojislava Šešelja šenlučio oko Sarajeva i drugim ratištima ranjene Bosne, time je pripadao ratnoj genocidnoj politici. Oštro osuđujemo njegove licemjerne stavove sada sa državne predsjedničke pozicije, ali nas i ne čude takvi stavovi. Dok prvi od srpskih zvaničnika, ujedno jedan od megafona beogradske politike, Milorad Dodik, sa pozicije premijera RS-a, još 2007. godine javno je rekao, citiramo:

  • „Ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu i to je nesporna pravna činjenica“!

Također je javno prozvao i pozvao ratne zločince Karadžića i Mladića da se predaju i da „moraju u Haag“, ujedno govoreći da su odgovorni za pronevjeru i nestanak ogromnih financijskih sredstva. Uz osuđene srpske ratne zločince, ova dva ključna su upravo iz vrha srpske političke i vojne piramide koji su osuđeni Haagu na doživotne kazane robije! Time je osuđen i cjelokupan velikosrpski genocidni projekat.

Naknadno sve izjave koje je službeni Beograd iznudio od Dodika i drugih poslušnika, da negiraju genocid, veličaju osuđene ratne zločince i presude najvećih međunarodnih sudova, to govori o zvaničnoj srpskoj politici koji bi dalje jurišali u genocidne pohode.

Ipak, hoćemo da vjerujemo da će se u srpskom narodu, na političkoj zvaničnoj javnoj sceni, ali i u SPC, pojaviti Willy Brandt, koji će pokazati duboki stid zbog počinjenog srpskog genocida nad Bošnjacima – čestitom miroljubivom europskom narodu; kleknuti pred bijelim nišanima žrtava genocida u Memorijalnom centru Potočari, u prijedorskim logorima smrti i grobnici Tomašica, višegradskim živim lomačama, na fočanskom Željeznom mostu na Drini, građana Sarajeva kojima su 1400 dana ‘razvlačili pamet’… i zatražiti oprosta od ucviljenih majki i drugih preživjelih članova porodica.

Poštovani,
Skoroje tri decenije od početka krvavih ratova na prostoru ex YU države. Zato vas i nadležne institucije da se konačno pokrene pitanje ratnih zločina i odgovornosti u Crnoj Gori, te da se u što kraćem vremenu procesuiraju odgovorni, za sljedeće zločine:

– logor Morinj (1991), u kojem su mučeni, zlostavljani i ubijani zatočenci hrvatske nacionalnosti;

– hapšenje i deportaciju Bošnjaka – izbjeglica iz Bosne i Hercegovine (1992), kada je ubijeno više od osamdeset civila;

  • ratni zločini u Pljevljima i na području Bukovice (1992 / 93), kada je ubijeno više lica, porušene džamije, privatni stambeni i poslovni objekti;
    – otmica putnika Štrpci (1993), 18 putnika bošnjačke, jedan hrvatske nacionalnosti i jedno lice neutvrđenog identiteta; nakon zlostavljanja brutalno su pobijeni;
  • Kaluđerski laz (1999) – pripadnici Podgoričkog korpusa, koji je bio u sastavu Vojske SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), na lokalitetu Općine Rožaje počinili su zločine nad civilima albanskim nacionalnosti. U selu Kaluđerski laz u jednom napadu ubijeno je šest osoba, dok su u drugim napadima ubili 22 civila.

Također upućujemo zahvalnost medijima, nevladinim organizacijama, aktivistima i pojedincima koji se kroz javni rad i djelovanje potencirali otkrivanje i procesuiranje ratnih zločinaca i koji se suprotstavljaju negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca.

Tako vam Bog pomogao!

Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija

22. juni 2021.